REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž Ovr-170/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv ovršenika Grada Svetog Ivana Zeline, OIB 49654336134, Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 12, zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku ČV, a on po punomoćnici Renati Pejanović, odvjetnici u Zagrebu, Marka Stančića 13, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući od žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Ovr- 1149/2024-4 od 10. listopada 2024., 23. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Ovr-1149/2024-4 od 10. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, na temelju ovršnog rješenja Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb klasa: UP/I-415-02/15-18/1840, urbroj:513-02-3005/33-15-2 od 30. rujna 2015. te rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-5698/2017-5 od 1. rujna 2017, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja od 39.793,93 Eur, troškova osiguranja u iznosu od 661,63 Eur sa zateznim kamatama od 2. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. i troškova ovršnog postupka, na nekretninama ovršenika oznake k. č. br. [katastarska čestica] Fonduš površine 551 m2, voćnjak površine 352 m2, dvorište površine 199 m2, k. č. br. [katastarska čestica] Fonduš površine 60 m2, voćnjak površine 60 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], te na 1226/4115 dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica Pod vinogradom, površine 4115 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], određena je ovrha zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, te nalogom zemljišnoknjižnom odjelu upisat zabilježbu ovrhu.

2. Ovršenik pobija rješenje iz razloga bitnih povreda odredaba postupka te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući kako ovrhovoditelj nije dokazima potkrijepio visinu tražbine i visinu troškova postupka osiguranja. Navodi kako odredbama čl. 109 st. 10 Općeg poreznog zakona propisano da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti iz opterećene stvari, da ovrhovoditelj ne spori kako je dio potraživanja otpisan zbog zastare ali ne prilaže o tom dokaz niti u spisu postoje podaci koji iznos kamate je otpisan. Navodi dalje kako je predmetnim poreznim rješenjem prednik ovršenika bio u obvezi platiti 301.000,00 Kn (39.949,57 Eur) trošarine i 1.678,17 Kn (222,73 Eur) kamata, dok je predmetom prijedloga za ovrhu tražbina od 39.793,93 Eur, a nije jasno na koji je način do tog iznosa ovrhovoditelj došao ni na koji su način obračunate i otpisane zastarjele kamate i u kojem iznosu. Nadalje, kako se bitna povreda odredaba postupka očituje u tom što je rješenje o osiguranju novčane tražbine posl.br. Ovr-5698/2017 od 1. rujna 2017. proturječno pobijanom rješenju o ovrsi, budući su oznake nekretnina u ova dva rješenja različite. Stoga kako nije utvrđeno ima li ovrhovoditelj potraživanje i na kojim nekretninama ovršenika. Predlaže ukinuti rješenje i odbaciti prijedlog za ovrhu.

3. Ovrhovoditelj žalbu smatra neosnovanom, navodeći kako je ovrha predložena samo radi naplate glavnice od 39.793,93 Eur (299.827,37 Kn), koji je iznos manji od iznosa iz rješenja temeljem kojeg je ovrha određena, jer je dio duga otpisan zbog zastare. U odnosu na navode žalbe koji se tiču nekretnina koje su bile predmetom osiguranja te nekretnina koje su predmetom ovrhe, navodi kako je ovršenik nekretnine navedene u rješenju o ovrsi, naslijedio kao ošasnu ostavinu ovrhovoditeljeva dužnika OV sukladno zemljišnoknjižnom stanju, te je za predmetnu tražbinu pod posl.br. Z-49048/2017 na tim nekretninama upisano založno pravo. Predlaže odbaciti žalbu, podredno uputiti ovršenika u parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj, temeljem ovršnog rješenja nadležnog upravnog tijela predložio donošenje rješenja o ovrsi na nekretninama ovršenika, kako je to označeno pod točkom 1. obrazloženja rješenja, te da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje nalazeći ispunjenim pretpostavke iz čl. 296 Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

6. Ispitujući postupak koji je prethodio pobijanom rješenju i samo rješenje, u smislu odredaba čl. 365 st. 2 u vezi čl. 381 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koje se u ovom postupku primjenjuju sukladno odredbama čl. 21 st. 1 OZ ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba postupka propisanih odredbom čl. 354 st. 2 ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, neosnovano ovršenik ističe da bi različita oznaka nekretnina u rješenju o ovrsi u odnosu na oznaku u rješenju o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava predstavljala bitnu povredu odredaba postupka. Ovo zato jer se pobijano rješenje o ovrsi radi naplate ovršenikove tražbine prvenstveno temelji na rješenju nadležnog poreznog tijela, a to što se u prijedlogu za ovrhu navodi i rješenje o osiguranju, kojim nisu obuhvaćene sve nekretnine koje su predmetom prijedloga za ovrhu ili su nešto drugačije označene ne predstavlja bitnu povredu odredaba postupka, niti je zapreka da sud prihvati prijedlog i odredi ovrhu i na onim nekretninama koje nisu bile predmetom rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava, budući upis prisilnog založnog prava nije pretpostavka donošenje rješenja o ovrsi.

7. Preostalim žalbenim navodima ovršenik osporava identifikaciju nekretnina na kojima je određena ovrha, dakle, ističe žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ, prigovara visini potraživanja, dakle, ističe žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 toč. 7 i 9 OZ, te prigovara da je nastupila zastara, odnosno ističe žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ.

8. O žalbenim razlozima iz čl. 50 st. 1 toč. 7, 9 i 11 OZ, drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati, već sukladno odredbama čl. 52 OZ, o tom odlučuje prvostupanjski ovršni sud, što je, kako je iz stanja spisa vidljivo, taj sud i učinio, donošenjem zaključka posl.br. Ovr-1149/2024-13 od 11.prosinca 2024. kojim je ovršenika uputio, u roku od 15 dana, pokrenuti obzirom na istaknute navode, parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz naprijed navedenih razloga.

8. Slijedom svega navedenog, te kako u žalbi nisu izneseni drugi žalbeni razlozi iz čl. 50 OZ-a, a pobijano rješenje nije doneseno uz povrede na koje sukladno čl. 365 st. 2 ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredaba članka 380 toč. 2 ZPP u vezi čl. 21 st. 1 OZ žalba odbijena, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno kao u izreci.

U Šibeniku, 23. siječnja 2025.

S U D A C

Dubravka Ćurko Ventrić