REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4658/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jeleni Nujić odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA D.D. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, zastupan po punomoćniku Mihovilu Granić odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024.godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 233423 sklopljenog dana 30.05.2011.g. između tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9 kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, koji dijelovi odredaba glase:

čl. 4. : „...redovnu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora“ „ ..postaje promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.“

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 986,55 Eur sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., po stopi sukladno čl. 29. st.2. ZOO počev od 01.01.2008. do 01.08.2015. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koje iznosi tri postotna poena koje teku kako slijedi:

- na iznos od 23,08 EUR od 07.08.2012.

- na iznos od 21,48 EUR od 05.09.2012.

- na iznos od 22,16 EUR od 03.10.2012.

- na iznos od 22,47 EUR od 05.12.2012.

- na iznos od 22,45 EUR od 28.12.2012.

- na iznos od 22,44 EUR od 08.01.2013.

- na iznos od 22,54 EUR od 06.02.2013.

- na iznos od 23,31 EUR od 06.04.2013.

- na iznos od 21,83 EUR od 07.05.2013.

- na iznos od 22,60 EUR od 06.06.2013.

- na iznos od 22,48 EUR od 03.07.2013

- na iznos od 22,17 EUR od 07.08.2013.

- na iznos od 22,26 EUR od 04.09.2013.

- na iznos od 22,45 EUR od 10.10.2013.

- na iznos od 23,41 EUR od 10.10.2013.

- na iznos od 21,91 EUR od 06.11.2013.

- na iznos od 22,75 EUR od 10.12.2013.

- na iznos od 23,46 EUR od 10.01.2014.

- na iznos od 21,98 EUR od 07.02.2014.

- na iznos od 23,55 EUR od 07.03.2014.

- na iznos od 22,03 EUR od 05.04.2014.

- na iznos od 24,37 EUR od 08.05.2014.

- na iznos od 24,40 EUR od 04.06.2014.

- na iznos od 25,17 EUR od 05.07.2014.

- na iznos od 23,70 EUR od 08.08.2014.

- na iznos od 24,54 EUR od 05.09.2014.

- na iznos od 24,50 EUR od 04.10.2014.

- na iznos od 20,53 EUR od 07.11.2014.

- na iznos od 20,28 EUR od 05.12.2014.

- na iznos od 20,26 EUR od 10.01.2015.

- na iznos od 20,33 EUR od 07.02.2015.

- na iznos od 21,00 EUR od 01.03.2015.

- na iznos od 20,21 EUR od 31.03.2015.

- na iznos od 13,98 EUR od 30.04.2015.

- na iznos od 14,19 EUR od 30.05.2015.

- na iznos od 14,23 EUR od 30.06.2015.

- na iznos od 14,27 EUR od 30.07.2015.

- na iznos od 14,20 EUR od 30.08.2015.

- na iznos od 14,34 EUR od 06.10.2015.

- na iznos od 11,96 EUR od 06.11.2015.

- na iznos od 12,19 EUR od 09.12.2015.

- na iznos od 11,41 EUR od 12.01.2016.

- na iznos od 11,83 EUR od 10.02.2016.

- na iznos od 12,17 EUR od 04.03.2016.

- na iznos od 11,24 EUR od 08.04.2016.

- na iznos od 5,96 EUR od 06.05.2016.

- na iznos od 5,75 EUR od 09.06.2016.

- na iznos od 5,39 EUR od 08.07.2016.

- na iznos od 5,55 EUR od 30.07.2016.

- na iznos od 5,55 EUR od 30.08.2016.

- na iznos od 3,56 EUR od 30.09.2016.

- na iznos od 3,60 EUR od 05.11.2016.

- na iznos od 3,48 EUR od 09.12.2016.

- na iznos od 3,48 EUR od 30.12.2016.

- na iznos od 3,56 EUR od 31.01.2017.

- na iznos od 3,43 EUR od 01.03.2017.

- na iznos od 3,31 EUR od 30.03.2017.

- na iznos od 1,82 EUR od 30.04.2017.

- na iznos od 1,70 EUR od 30.05.2017.

- na iznos od 1,69 EUR od 30.06.2017.

- na iznos od 1,69 EUR od 30.07.2017.

- na iznos od 1,69 EUR od 30.08.2017.

- na iznos od 1,70 EUR od 30.09.2017.

- na iznos od 0,77 EUR od 31.10.2017.

- na iznos od 0,65 EUR od 30.11.2017.

- na iznos od 0,68 EUR od 30.12.2017.

- na iznos od 0,67 EUR od 30.01.2018.

- na iznos od 0,68 EUR od 01.03.2018.

- na iznos od 0,64 EUR od 30.03.2018.

- na iznos od 0,68 EUR od 01.05.2018.

- na iznos od 0,64 EUR od 30.05.2018.

- na iznos od 0,65 EUR od 30.06.2018.

- na iznos od 0,68 EUR od 31.07.2018.

- na iznos od 0,64 EUR od 30.08.2018.

- na iznos od 0,65 EUR od 06.10.2018.

- na iznos od 0,65 EUR od 09.11.2018.

- na iznos od 0,65 EUR od 30.11.2018.

- na iznos od 0,65 EUR od 30.12.2018.

- na iznos od 0,65 EUR od 30.01.2019.

- na iznos od 0,66 EUR od 01.03.2019.

- na iznos od 0,62 EUR od 30.03.2019.

- na iznos od 1,85 EUR od 30.04.2019.

- na iznos od 1,95 EUR od 30.05.2019.

- na iznos od 1,94 EUR od 30.06.2019.

- na iznos od 1,94 EUR od 30.07.2019.

- na iznos od 1,94 EUR od 30.08.2019.

- na iznos od 2,00 EUR od 01.10.2019. u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 809,73 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 1. lipnja 2023. godine navodi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 233423 dana 30.05.2011.g. Ugovor je solemniziran po javnom Bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, pod brojem OV-4308/2011 .Navedenim Ugovorom tužitelju je odobren je iznos kredita 45.000,00 Eur-a, u kunama po kupovnom tečaju tuženika na dan isplate, uz primjenu promjenljive kamatne stope koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,5% godišnje. Tužitelj tvrdi da je ništetan dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u čl. 4. Ugovora o kreditu koji glasi: „...redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora.“ Navedeni dijelovi odredaba nepošteni su i posljedično tomu ništetni jer su protivni prvenstveno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05– dalje u tekstu: ZOO). Nadalje navodi da je nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je ugovorenu kamatnu stopu od 5,5% godišnje jednostrano promijenio

− 30.07.2012. na 6,10% godišnje

− 29.04.2014. na 6,15% godišnje

− 29.10.2014. na 6,03% godišnje

− 29.04.2015. na 5,87% godišnje

− 29.04.2016. na 5,63% godišnje

− 29.10.2016. na 5,57% godišnje

− 29.04.2017. na 5,52% godišnje.

Tužitelj tvrdi da ovakve odredbe Ugovora o kreditu u kojima je promjenjivost kamate kao cijene ugovorom prepuštena samo na volju tuženika ne proizvode pravne učinke,odnosno da su ništetne. U ovoj pravnoj stvari ima mjesta primjeni odredaba Zakona o zaštiti potrošača te utvrđenjima o nepoštenim odredbama ugovora o kreditu prema Presudi i Rješenju Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. a koji stav je potvrđen i u Presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine tj. u kolektivnom sporu koji je pokrenut od strane Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka koje posluju u RH pa tako i tuženika. U spomenutim odlukama Visokog trgovačkog suda RH navedeno je da je više poslovnih banaka među kojima je i tuženik povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o potrošačkim kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Pri tome taj sud ocjenjuje kako su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koje ugovore su tužene banke pa tako i tuženik sklapale u spornim razdobljima sa korisnicima kredita- potrošačima, ovdje tužiteljem a u kojima je bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se mijenja po jednostranoj odluci banke, bile uočljive i jasne, ali ne i razumljive. Stoga, primjenom testa poštenosti tih odredbi ugovora, a kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podliježu u smislu odredbe čl. 85. ZZP/03 odnosno čl. 99. ZZP, taj sud je ocijenio da su ove ugovorne odredbe nepoštene, posljedica čega je njihova ništetnost, sve u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP. S obzirom da tužitelj nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten na rizike koji se tiču promjenjive kamatne stope isti nije mogao razumjeti te odredbe i donijeti informiranu odluku da li želi sklopiti takav ugovor ili ne. Budući da navedene odredbe nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su bile nepoštene. Ugovaranjem promjenjive kamatne stope na taj način nedvojbeno je nastala značajna neravnoteža među pravima i obvezama tužitelja i tuženika. Kamatna stopa mijenjala se temeljem jednostrane odluke kreditora, a što je nezakonito ugovorno u dijelu odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo i koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelju bila nejasna i nerazumljiva. Tuženik je prilikom sastavljanja ugovora koristio odredbu kojom je na općenit i normativan način promjenu kamatne stope vezao isključivo za svoju vlastitu odluku, što je po ocjeni Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja. Za Ugovor sklopljen 29.09.2008.g. mjerodavan je i ZOO-a. Ugovor o kreditu reguliran je odredbama ZOO-a, i to odredbama 1021. – 1024. ZOO no ove odredbe ne propisuju način određivanja kamate. Pojam kamate kao cijene, sukladno Odluci o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima (NN 1/09 i 41/09) koju je donijela Hrvatska narodna banka u članku 3. stavak 1. točka 4. definiran je:„Kamata je cijena kredita...“ Članak 14. ZOO propisuje da se odredbe zakona primjenjuju na sve vrste ugovora, što znači da se na pitanje kamate kao cijene kredita, ako nije propisana odredbama koje vrijede za ugovore o kreditu tada analogno moraju primijeniti druge odredbe ZOO. Tužitelj tvrdi da se na ovaj ugovorni odnos moraju primijeniti odredbe ZOO koje reguliraju ugovor o prodaji jer se i u ugovoru o prodaji i u ugovoru o kreditu vrši prijenos prava vlasništva. Člankom čl. 388. ZOO propisano je da se odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju smatra kao da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu kao u slučaju kad cijena nije određena.

Sporno je što dio ugovorne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu određuj da je kamatna stopa promjenjiva, a upućuje da tuženik ima pravo po svojoj volji, sam jednostrano mijenjati cijenu (kamatu). Činjenica da je u čl. 4. Ugovora o kreditu navedeno da na dan sklapanja Ugovora kamata iznosi 5,5%. Svako povećanje kamate kao cijene kredita koje je ostavljeno samo na volju tuženiku, nije valjano, tada je osnovana tvrdnja tužitelja da se radi o dijelu odredbi koja je suprotna članku 388. ZOO i ne proizvodi pravne učinke već se ima smatrati upravo 5,5% zakonito ugovorenim. Dodatno obrazloženje ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope na nerazumljiv način tužitelj pronalazi i u odredbi članka 269. ZOO kojim je propisano da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

Unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovor o kreditu, na način na koji je to učinio tuženi, suprotno je načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao banku jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovoru o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva. Tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu te, a prema zakonitom dijelu potonjih odredaba tužitelj bi bio obvezan na plaćanje kamatne stope od 5,5% za vrijeme dok je Ugovor na snazi te traži da mu tuženik vrati sve iznose koje je primio na temelju ništetnih odredaba sukladno čl. 323. st. 1. ZOO (povrat u prijašnje stanje) uz primjenu pravila o stjecanju bez osnove čl. 1111. – 1117. ZOO te posljedično tomu isplatiti tužitelju sve iznose preplaćenih kamata uvećane za zakonske zatezne kamate. Tužitelj tvrdi da je postoji i krivnja tuženika u smislu članka 104. ZOO-a, a time i odgovornosti za štetu koju je tužitelj pretrpio. Za tužitelja je šteta, u smislu članka 155. ZOO-a, umanjenje njegove imovine u visini iznosa koje je preplatio tuženiku na temelju ništetnih odredbi, pa temeljem članka 185. ZOO-a tužitelj potražuje štetu u novčanom iznosu i to u opsegu određenom člankom 189. i 190. ZOO-a. S

lijedom toga tužitelj potražuje preplaćene iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s tim da u ovome slučaju zakonska zatezna kamata teče od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate do isplate po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., po stopi sukladno čl. 29. st.2. ZOO počev od 01.01.2008. do 01.08.2015. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodiše uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koje iznosi 3 postotna poena. Tužitelj ističe da je u ovim predmetima potrošača protiv banaka došlo do značajnog razvoja sudske prakse u postupcima u kojima je predmet spora bila djelomična ništetnost ugovora o kreditu te posljedični kondemnatorni zahtjev za isplatom kao posljedicom restitucije i/ili naknade štete. Tužitelj predlaže da naslovni sud izvrši uvid u sudsku praksu u predmetu „Potrošač“ koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a obzirom da se radi o opsežnim odlukama koje su poznate i tuženiku koji je bio stranka u sporu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 22. srpnja 2024. predlaže da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 4. prosinca 2023.godine tuženik se istoj protivi, ističe prigovor zastare. Navodi da se tužitelj ne može pozivati na presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.06.2014. jer se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana za valutu CHF, dok se u konkretnom slučaju radi o kunskom kreditu, pa nema osnova smatrati ništavom odredbu o promjeni kamatne stope. Nadalje ističe da je osporavana odredba ugovora o kreditu bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, a promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti i kao takva nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ističe da je tužitelj unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni i da volja ugovornih strana nije bila sklapanje ugovora s fiksnom već s promjenjivom kamatnom stopom. Slijedom navedenog tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i izvršio uvid u Ugovor o kreditu na listu 7 do 18 spisa, u potvrdu na listu 18 spisa, punomoć na listu 19 do 20 spisa, izvadak iz knjige položenih ugovora na listu 21 do 22 spisa, u otplatnu tablicu po kreditu na listu 23 do 31 spisa, u prometnu karticu po kreditu na listu 32 do 44 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o., dokaz saslušanjem tužitelja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Nije sporno da je kod tuženika došlo do statusnih promjena tako da ime tuženika sada glasi Hrvatska poštanska banka d.d.

5.1 Među strankama nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o kreditu br.233423 dana 30.05.2011. u valuti euro te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,5% godišnje, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u Ugovor na list 7-18 spisa.

5.2. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata.

6. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama.

6.1. Isto tako sporna je i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, a sporna je i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

6.2. Konačno sporno je među strankama i to da li su ispunjeni uvjeti za izravnu primjenu utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.06.2014., odnosno da li se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana za valutu CHF.

7. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

8. U odnosu na okolnosti sklapanja Ugovora, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

8.1. Tužitelj je u svom iskazu, a nakon što mu je predočen ugovor o kreditu na listu 7 do 18 spisa, naveo da je sklopio ugovor o kreditu s tada Volksbank, radilo se o stambenom kreditu, iznos je bio 45.000,00 eur s rokom otplate od 30 godina i dalje otplaćuje predmetni kredit. Kada je sklapao kredit razgovarao je sa službenikom banke o iznosu kredita koji mu je potreban i o uvjetima kredita. Na ništa posebno u banci ga nisu upozorili. Radi se o standardnom kreditu, pročitao je što piše i shvatio što u njemu piše. Smatra da je u konkretnom slučaju kamatna stopa nepravedno dizana tijekom trajanja otplate kredita i iz tog razloga je i pokrenuo ovaj parnični postupak.

8.2. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru u cijelosti jer je uvjerljiv, životan, logičan i u skladu s ostalom dokumentacijom koja prileži spisu te dokazima provedenim tijekom postupka.

9. Uvidom u čl. 4. ugovora o kreditu od 30.5.2011. utvrđeno je da je istim ugovoreno da redovna kamata na kredit iznosi 5,5 % godišnje i ista je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a nakon isteka jedne godine od dana sklapanja kredita.

10. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu članka 269. stavak 2. i članka 272. tekstu ZOO ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

10.1. Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je među ostalim i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.2. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita." Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.

11. I u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj pročitao ugovor i da su mu pojedine odredbe, pa tako i odredba o promjenjivosti kamatne stope, bile razumljive, međutim razumljivo je, životno i logično da je postupao s povjerenjem u tuženika kao renomiranu bankarsku instituciju, vjerovao navodima službenika s kojim su bili ugovarani svi bitni elementi tog ugovora i razumno je bilo očekivati da će od tuženika dobiti upozorenje u odnosu na te bitne elemente, što odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zasigurno jest. Upravo suprotno, analizom iskaza tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužitelja na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužitelju niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope, niti su ikada precizno navedeni kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja.

12. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju, a niti je ikada uslijedilo obrazloženje ili bio upoznavanje s parametrima koji dovode do navedenih promjena.

13. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jest da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva.

13.1. Dakle, neovisno o tome ima li pravomoćna presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača izravnu primjenu u smislu čl. 502c ZPP-a ili ne, u ovom postupku na temelju provedenih dokaza sud svakako nalazi utvrđenim da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tužitelja kao korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, s tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Navedeno je svakako imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13.2. Osim toga, prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema članku 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

14. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom i svim sličnim predmetima, sud smatra da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništetan primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača.

15. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetan dio članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika i odlučio kao pod točkom I izreke presude.

16. Radi utvrđenja da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta Ugovora o kreditu br 233423 od 30.05.2011., ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izražena u tom ugovoru, odnosno u svim odredbama o načinu plaćanja iz navedenog ugovora, tj. utvrditi razliku tvz. negativne kamate za cijelo razdoblje trajanja kredita sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. od 18. lipnja 2024.godine proizlazi da;

- ukupna razlika između kamata u anuitetima s osnove promjena kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 970,14 Eur odnosno kunska protuvrijednost iznosi 7.433,06 kn, odnosno eurske protuvrijednosti prema fiksnom tečaju 986,55 Eur.

- ukupna razlika između kamata u anuitetima s osnove promjena kamatne stope za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 17,33 Eur odnosno kunska protuvrijednost iznosi 130,66 kn, odnosno eurske protuvrijednosti prema fiksnom tečaju 17,35 Eur.

17.1. Stranke nisu imale primjedbe niti prigovora na provedeno vještačenje već su u cijelosti ostale kod svih iznesenih navoda.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, izrađen od strane stručne osobe, u skladu s pravilima struke i dokumentacijom koja prileži spisu.

19. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja i u skladu s istim postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 22.srpnja 2024. godine koji je u cijelosti osnovan. 20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja istaći da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavak 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020. i dr.).

20.1. Stoga je utvrđen neosnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kako je to navedeno u točki II izreke.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114 ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

22. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

23.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 75 bodova, troška sastava jednog podneska po tbr.8 toč.1 (22.7.24.) od 75 bodova i troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.1 (27.3.24. i 11.12.24.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 300 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 600 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 150,00 eur te uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eur i na presudu u iznosu od 39,82 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 809,73 eur.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe presudu u iznosu od 39,82 eur,

2. Tuženiku