REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4857/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Mihalić&Pikija d.o.o., OIB: 96944931963, Zagreb, Ede Murtića 9, kojega zastupa punomoćnica Ines Mošmondor, odvjetnica u Čakovcu, protiv tuženika RAZVOJ ZEMLJIŠTA KUPINEC d.o.o., OIB: 81244444320, Zagreb, Branimirova 29, kojega zastupa punomoćnica Leila Dragčević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 4.977,11 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja Odvjetničko društvo Mihalić&Pikija d.o.o., Zagreb, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-915/2022-35 od 10. siječnja 2024., 27. siječnja 2025.
r i j e š i o je
Uvažava se tužiteljeva žalba i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-915/2022-35 od 10. siječnja 2024. u točki II. njegove izreke i predmet vraća na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-915/2022-35 od 10. siječnja 2024. u nepobijenom dijelu naloženo je tuženiku da u roku od osam dana naknadi svjedoku GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], putni trošak u iznosu od 792,75 EUR (slovima: sedamstodevedesetdva eura i sedamdesetpet centi), na njegov transakcijski račun, IBAN: [broj bankovnog računa], SWIFT: SPSONO22XXX (točka I. izreke). U pobijenom dijelu odbijen je kao neosnovan zahtjev svjedoka za naknadu daljnjih troškova u iznosu od 700,40 EUR (točka II. izreke).
2. Tako je odlučio prvostupanjski sud u pobijenom dijelu jer je utvrdio kako svjedok ničime nije potkrijepio nastanak daljnjeg troška u iznosu od 700,40 EUR za dva noćenja u hotelu Esplanada zajedno s hranom i pićem. Primijenjena je odredba članka 249. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).
3. Tužitelj, Odvjetničko društvo Mihalić&Pikija d.o.o., Zagreb, kojega zastupa punomoćnica Ines Mošmondor, odvjetnica u Čakovcu, podnio je žalbu iz svih žalbenih razloga protiv citiranog rješenje u točki II. njegove izreke s prijedlogom da se preinači odnosno ukine i vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Traži troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 234,38 EUR.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješenje je ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). Zbog ostvarenja bitne povrede postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ne može se ispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava.
6. Prema odredbi članka 164. stavka 1. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje na određeni zahtjev stranke (svjedoka) bez raspravljanja, dok je prema odredbi stavka 2. istog članka stranka (pa tako i svjedok) dužan u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
7. Prema odredbi članka 249. stavka 1. ZPP-a svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade. Svjedok treba zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju, a sud je dužan na to upozoriti svjedoka (stavak 2.).
8.1. Pravilnikom o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj: 8/88, 3/94 i 150/05; dalje: Pravilnik) određuje se visina i način isplate naknade troškova svjedocima, vještacima, stručnim i drugim osobama pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o parničnom postupku (članak 1.).
8.2. Prema odredbi članka 34. stavka 1. Pravilnika svjedoci su dužni staviti zahtjev za naknadu troškova odmah po izvršenom svjedočenju, a prema stavku 7. osobe koje imaju pravo na naknadu troškova, dužne su uz zahtjev podnijeti i dokaze o svojim izdacima.
8.3. Odredbom članka 10. Pravilnika propisano je da troškovi za hranu i smještaj (u daljnjem tekstu: dnevnica) obuhvaćaju nužne izdatke za hranu i smještaj za vrijeme zadržavanja svjedoka, vještaka i stručne osobe izvan mjesta prebivališta odnosno boravišta u trajanju dužem od 8 sati računajući i vrijeme potrebno za dolazak u mjesto gdje treba da izvrši svjedočenje, vještačenje ili davanje stručnog objašnjenja, kao i za povratak u mjesto prebivališta odnosno boravišta. Za vrijeme zadržavanja izvan mjesta prebivališta preko 8 do 12 sati, svjedoku, vještaku i stručnoj osobi pripada naknada u visini 1/2 dnevnice, a za vrijeme provedeno preko 12 do 24 sata cijela dnevnica, koju imaju suci odgovarajućeg suda koji vodi postupak.
8.4. Dakle, u pogledu visine dnevnice Pravilnik upućuje na članak 8. Zakona o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika („Narodne novine“ broj: 10/99, 25/00, 1/01, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 154/02, 17/04, 8/06, 142/06, 34/07, 134/07, 146/08, 155/08, 39/09, 155/09, 14/11, 154/11, 12/12, 143/12, 100/14, 147/14, 120/16, 16/19, 71/23 i 35/24), a ovaj na članak 48. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 56/22, 127/22, 58/23, 128/23, 29/24 i 4/25). Prema članku 48. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iznos dnevnice je 30,00 EUR.
9. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i navoda iz tužiteljeve žalbe proizlazi da je nesporno da je na ročištu za glavnu raspravu održanom pred prvostupanjskim sudom 12. prosinca 2023. proveden dokaz saslušanja svjedoka, GB iz [adresa]. Nakon saslušanja svjedok je zatražio naknadu troškova za dolazak na sud u ukupnom iznosu od 1.493,15 EUR koji uključuje trošak avionske karte, taksi u [adresa], vlak od [adresa] do zračne luke, taksi od zračne luke u Zagrebu do hotela Esplanada, trošak dva noćenja u istom hotelu, te trošak hrane i pića.
10. Pobijenim dijelom rješenja sud je zahtjev za naknadu troškova ocijenio djelomično osnovan u iznosu od 792,75 EUR, dok je zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 700,40 EUR ocijenio neosnovanim, navodeći u obrazloženju pobijenog rješenja da je na temelju dokumentacije predane na ročištu utvrdio visinu troška avionske karte u iznosu od 8.575,00 NOK, troška taksija u [adresa] u iznosu od 168,00 NOK, te troška taksija od zračne luke u Zagrebu do hotela Esplanade u iznosu od 24,15 EUR, dok za preostali trošak sud navodi da ga svjedok nije ničime potkrijepio. 11. Žalitelj navodi da je svjedok na predmetnoj raspravi održanoj 12. prosinca 2023., odmah po završetku saslušanja zatražio troškove dolaska u ukupnom iznosu od 1.493,15 EUR te je na predmetnoj raspravi priložio dokumentaciju, odnosno račune koje je u tom trenu posjedovao s obzirom da je u to vrijeme kad je trajala rasprava i dalje bio prijavljen u hotelu jer je boravio izvan mjesta prebivališta više od 24 sata te je račun za prenoćište, te troškove za hranu i piće dobio po odjavi iz hotela koja se dogodila nakon završetka predmetne rasprave. Račun za vlak od [adresa] do zračne luke, te od zračne luke do [adresa] svjedok je kupio kasnije, odnosno po povratku u Norvešku, što proizlazi iz same činjenice da kartu nije mogao kupiti prije samog putovanja, te predmetne račune dostavlja u prilogu žalbe.
12. Žalitelj tvrdi da ukoliko je sud smatrao da je za dostavu preostalog zatraženog troška svjedok trebao dostaviti odgovarajuću dokumentaciju, svjedok se trebao na to upozoriti u skladu s odredbom članka 249. stavka 2. ZPP-a te mu za to dati primjereni rok ili ga pozvati na dostavu predmetnih računa, a u svakom slučaju mu dosuditi trošak u smislu odredbe članka 10. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima kojom je propisano da troškovi za hranu i smještaj (dnevnica) obuhvaćaju nužne izdatke za hranu i smještaj za vrijeme zadržavanja svjedoka, vještaka i stručne osobe izvan mjesta prebivališta odnosno boravišta u trajanju dužem od 8 sati računajući i vrijeme potrebno za dolazak u mjesto gdje treba da izvrši svjedočenje, vještačenje ili davanje stručnog objašnjenja, kao i za povratak u mjesto prebivališta odnosno boravišta. Dakle, žalitelj smatra da sud čak i bez dostave predmetnih računa raspolaže podacima o visini naknade dnevnice sukladno Pravilniku.
13. Osim toga, tužitelj u žalbi navodi da je tužitelj dostavio sudu pisanu izjavu svjedoka te da nije bilo potrebe za saslušanjem svjedoka na raspravi. Kako je svjedok na prijedlog tuženika naknadno pozvan i saslušan, žalitelj smatra da se trebaju naknaditi cjelokupni troškovi prouzročeni isključivo krivnjom tuženika.
14. Način na koji je prvostupanjski sud obrazložio zbog čega odbija svjedokov zahtjev - zato što svjedok iako je zatražio troškove prehrane i prenoćišta nije to ničim potkrijepio, bez navođenja da li je svjedok upozoren na okolnost da treba zatražiti naknadu odmah nakon saslušanja i na koji način te troškove treba „potkrijepiti“ i bez postojanja bilo kakvih drugih dokaza o tome u dostavljenom dijelu spisa, te bez ispitivanja ispunjenja uvjeta iz Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ne predstavljaju dovoljno jasne i provjerljive razloge sudske odluke u smislu jamstva na pravičan sudski postupak (odredba članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske). Time je ostvarena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a uvažiti tužiteljevu žalbu i ukinuti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te predmet vratiti na ponovan postupak.
16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispitati zahtjev za naknadom troškova svjedoka GB imajući u vidu odredbe propisa na koje je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti na način koji omogućava razumijevanje razloga na temelju kojih je donijeta, sve u smislu odredbe članka 345 ZPP-a.
Zagreb, 27. siječnja 2025.
Sudac
Gorana Aralica Martinović
