REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2166/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u Zagrebu, Petrova 48/A, radi isplate iznosa od 2.654,46 EUR, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1451/2021-19 od 15. travnja 2024., 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1451/2021-19 od 15. travnja 2024.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.654,45 EUR / 20.000,00 kn, s kamatama i troškovima postupka, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.
2. Iz obrazloženja odluke proizlazi da tužiteljica kao vlasnik i osiguranik plovila, ujedno i ugovaratelj osiguranja, potražuje osigurninu od tuženika kao osiguratelja, radi štete koja je pretrpjela 19. siječnja 2017. uslijed jakog olujnog vjetra. Šteta je nastala na plovilu marke Azimut, imena Tara, duljine 14,65 m, godina proizvodnje 2002.g., nacionalnog identifikacijskog broja 93076, broj trupa: IT-AZI4644OD202, osiguranog kod tuženika prema polici broj [broj police]-2. Ocjenom izvedenih dokaza, poglavito prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka, te rukovodeći se činjenicom da su stranke imale sklopljenu Policu uz određenja iz Uvjeta prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev i presudu donio primjenom ugovorenih uvjeta osiguranja, odredbe čl. 684. st. 5. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ), te pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Zaključak je prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala osnovu tužbenog zahtjeva, kao ni visinu tužbenog zahtjeva.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga, iznoseći da je raspravni sudac onemogućio tužiteljicu u raspravljanju i da nije pokušao razumnom argumentacijom otkloniti tužiteljičine prigovore. Daljnjim žalbenim navodima analizira utvrđeno činjenično stanje , da je sporno da li je cijela šteta mogla nastati od jednog štetnog događaja, da vještak nije uzeo u obzir kako je bilo orkanski vjetar, da je vještak usmeno izbjegavao odgovoriti na pitanja. Nadalje navodi da nije jasno utvrđeno je li riječ o jednom ili dva štetna događaja. Ukoliko se radilo i o dva štetna događaja da tužiteljica opet ima pravo na naknadu štete, da je tuženik osporavao da je šteta nastala prije zaključenja police tada bi tužiteljica dostavila fotografije u spis. Smatra da je nalaz vještaka paušalan i da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka te se uslijed tog nedostatka ne može se ispitati. U konačnici se navodi kako su ugovorne odredbe čl. 29. st. 1. Uvjeta osiguranja ništetne uz pozivanje na odredbu čl. 296. Zakona o obveznim odnosima, dok tvrdnju tužiteljice sud nije obrazložio. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu. Traži trošak žalbe u iznosu 312,50 EUR.
4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio njenu osnovanost i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Suprotno tužiteljičinim žalbenim navodima stranaka, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud jasno i detaljno obrazložio; presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako se u žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a).
8. Tužiteljica u žalbi iznosi nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama i ukazivanjem na navodne povrede u postupanju prvostupanjskog suda, kojih ovaj sud ne nalazi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji sporna tuženikova obveza iz ugovora o osiguranju, s obzirom na to da rezultati dokaznog postupka ne daju uporišta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
9. U ovoj parnici iz pomorskog osiguranja (čl. 684. -747. PZ-a) tužiteljica postavlja odštetni zahtjev protiv osiguratelja smatrajući da ima pravo na isplatu osigurnine uslijed štete na plovilu nastale radi olujnog vjetra.
10. Ovdje je riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se ovaj sud nije mogao upuštati u ocjenu takvih žalbenih navoda. Žalbeni navodi su u pretežitom dijelu činjenične prirode i to: da je sporno da li je cijela šteta mogla nastati od jednog štetnog događaja; da vještak nije uzeo u obzir kako je bilo orkanski vjetar, da nije utvrđeno da li se radilo o dva štetna događaja ili jednom događaju.
11. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće: da je tužiteljica vlasnica plovila marke Azimut, imena Tara, duljine 14,65 m, godina proizvodnje 2002., nacionalnog identifikacijskog broja 93076, broj trupa: IT-AZI4644OD202, osiguranog kod tuženika prema polici broj [broj police]-172923892, koji je oštećen usred jakog vjetra 19. siječnja 2017.; da je tuženik 11. prosinca 2019. tužiteljici platio iznos od 44.448,88 kn visinu utvrđene štete u skladu s odredbama Police i Uvjeta; da je tuženik pristupio obradi štetnog događaja, i uviđaja radi utvrđenja uzroka i visine štete na brodici imena TARA, NIB 93076, uslijed štetnog događaja; da prema Izvješću o pregledu štete na plovilima br. PK-11/17-1, utvrđena su dva štetna događaja, prvi uslijed jakog vjetra kada dolazi do kidanja i nestanka tendi brodice na suhom vezu, te drugi u kojem osiguranik prijavljuje i neznatna oštećenja trupa iz drugog štetnog događaja, slijedom čega je tuženik otklonio svoju obavezu za površinske ogrebotine na desnom boku plovila. Nadalje iz provedenog dokaza po vještaku pomorske struke utvrđeno je da oštećenja koja se nalaze u Izvješću, na trupu na desnoj bočnoj strani nalaze površinske ogrebotine na površini od oko 0,5 m2, da je mala vjerojatnost da su iste imale veze s ovim štetnim događajem, odnosno da je s bokova i s pramca oko plovila bilo natiskano još puno drugih plovila tako daje vrlo malena vjerojatnost, gotovo nikakva, daje vjetar između tih plovila nosio neke komade opreme ili materijala koji bi na taj način (grebanjem) oštetili plastiku trupa, te da je tom mjestu u potpunosti okružena drugim plovilima s tri strane, te vertikalnom stijenom iza krme. Vještak je dao očitovanje i mišljenje da je šteta visini od 4.000,00 EUR (30.000,00 kn), za popravak i pričvršćivanje okova tendi i stupica (inox oprema) i sanaciju plastike kabine na mjestima gdje su okovi iščupani ili rasklimani, iznos od 2.100,00 EUR (16.000,00 kn), za novu antenu i brisače s postavljanjem, iznos od 1.050,00 EUR (8.000,00 kn), odnosno da bi ukupni iznos za sanaciju štete je 7.150,00 EUR (54.000,00 kn) + PDV, jer je vlasnik fizička osoba, a to je onda iznos od 8.960,00 EUR (67.500,00 kn), time da vještak nije uzeo u obzir iznos franšize, a koji je tuženik obračunao u visini od 6.500,00 kn pa bi iznos štete bio 61.000,00 kn, odnosno 8.096.09 EUR t. 1.1. Police osiguranja. Potom je prvostupanjski sud primijenio čl. 29. st. 3. Uvjeta osiguranja i utvrđena je predračunska vrijednost popravka koja je odobrena od osiguratelja i smanjena je za 30% 16.982,96 kn, a kada se izračuna visina bez umanjenja tada bi ukupan iznos naknade bio 67.931.84 kn, a koji se umanji za odbitnu franšizu. To iz razloga jer tužiteljica nije dostavila dokaz da je izvršen popravak, kao ni dokaz da su nabavljene tende. Tako prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala osnovu tužbenog zahtjeva, kao ni visinu tužbenog zahtjeva, odnosno nije dokazala osnovu potraživanja od 2.654,45 EUR, kao ni visinu, niti je obrazložila kako je utvrdila upravo tu visinu tužbenog zahtjeva.
12. Temeljem takvog činjeničnog stanja, u koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati, niti ispitivati žalbene navode u odnosu na utvrđenja vještaka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Nadalje, žalbenim navodima žaliteljica iznosi, sve da je i riječ o dva odvojena štetna događaja, osiguranica ima ugovorno pravo na isplatu osigurnine, međutim tužiteljica je bila dužna iznijeti u činjeničnim navodima tužbe nastanak i drugog osiguranog slučaja iz kojeg bi proizašla oštećenja „oguljenja trupa broda“, a tako ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe niti ima osnove u rezultatima izvedenih dokaza. Suprotno je utvrđeno Izvidom štete i provedenim vještačenjem dok ovaj sud u žalbenom postupku, ne preispituje činjenično stanje.
14. Odredbom čl. 1. t. 10. Uvjeta određeno je što je osigurani slučaj, pa ukoliko je nastupio drugi štetni događaj, iz kojeg bi osiguranik ima pravo na isplatu osigurnine, tada je osiguranikova obaveza prijaviti (novo)nastalu štetu u skladu s čl.
9. Uvjeta, kao i sve potrebe podatke sukladno čl. 9. st. 4. Uvjeta da bi se mogli utvrditi uzrok, opseg i visina štete.
15. Također, u odnosu na žalbeni navod kako sud nije obrazložio ništetnost odredbi Ugovora o osiguranju, za koje tužiteljica tvrdi da je u nepovoljnom položaju i da je riječ o formuliranom standardnom ugovoru od trgovca, ukazuje se na točku 11. prvostupanjske odluke, dok tužiteljica nije isticala zahtjev za utvrđenje ništetnosti što bio pravilni put zaštite ukoliko smatra da su ništetne odredbe Općih uvjeta.
16. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnim troškovima kojoj tužiteljica općenito prigovara, budući da je prvostupanjski sud i tu odluku valjano obrazložio i tuženiku priznao opravdani trošak za poduzete parnične radnje.
17 Slijedom navedenog, odbijanjem neosnovane žalbe pobijana je presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
18. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu ne predstavlja trošak nužan za vođenje parnice koji bi trebala snositi suprotna strana u sporu. Zato je taj trošak odbijen kao neosnovan (čl. 155. i čl. 166. ZPP-a).
Zagreb, 27. siječnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković
