REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1316/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja NOVI MOST 1880 d.o.o., OIB 53536181182, Trilj, Sv. Mihovila 15, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Granić, odvjetnik iz Splita, Starčevićeva 13, protiv tuženika MLINAR pekarska industrija d.o.o., OIB 62296711978, Zagreb, Radnička cesta 228c, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Vego, odvjetnik iz Zagreba, Stonska 7, radi isplate iznosa od 2.177,49 eura, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-667/23 od 1. veljače 2024., 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žaba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-667/23 od 1. veljače 2024.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-667/23 od 1. veljače 2023. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić u Zagrebu, Maksimirska 3, poslovni broj Ovrv-35984/22 od 1. lipnja 2022. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.177,49 eura sa zateznim kamatama od 2. listopada 2021. do isplate i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2022. do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 440,51 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prave te bitnih povreda odredaba postupka. U žalbi u bitnom navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da među strankama nije sklopljen Ugovor o kupoprodaji predmetnih stvari, nego da je radnik tuženika NS prilikom primopredaje greškom preuzeo i stvari koje su vlasništvo tužitelja, pa se u konkretnom slučaju može raditi samo o stjecanju bez valjane pravne osnove, a posljedica čega je pravo tužitelja tražiti povrat tih stvari sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a jer je povrat stvari moguć s obzirom na to da one još uvijek postoje i još uvijek se nalaze u posjedu tuženika. Navodi da je ovlaštena osoba tuženika jasno iskazala volju da stekne vlasništvo pokretne stvari, a na što je tužitelj pristao i da je došlo do sklapanja Ugovora o kupoprodaji pokretnih stvari pa je obveza tuženika platiti kupoprodajnu cijenu izraženu u visini tržišne vrijednosti kupljene stvari. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku nakaditi troškove tužitelju ili ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti. Zahtjeva trošak odgovora na žalbu u iznos od 250,00 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (čl. 467. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.177,49 eura na temelju računa br. 1-posl-1 od 1. listopada 2021. ispostavljenog radi plaćanja reklame i police za kruh.
7. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj pozivajući se na to da su počinjene bitne povrede nije određeno naveo o kojoj konkretnoj povredi bi se radilo.
8. Žalitelj prvostupanjsku presudu prvenstveno pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
9. Nije sporno da je između tužitelja i tuženika bio sklopljen ugovor o franšizi; da je taj ugovor raskinut; te da je nakon raskida ugovora tužitelj vratio tuženiku stvari koje su mu predane na temelju ugovora o franšizi; da je primopredaja izvršena 1. lipnja 2021.; da je prilikom primopredaje tužitelj predao tuženiku, uz stvari koje je preuzeo na temelju ugovora o franšizi, i reklamu i police za kruh, navedene u računu broj 1-posl-1, a koje nisu bile predmet ugovora o franšizi, već se radilo o stvarima u vlasništvu tužitelja.
10. Sporno je postoji li pravna osnova iz koje bi proizlazila obveza tuženika platiti tužitelju cijenu za predmetnu reklamu i policu za kruh.
11. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je tuženikov radnik NS nakon raskida Ugovora o franšizi prilikom primopredaje preuzeo i stvari (reklamu i policu za kruh), koje nisu bile predmetom ugovora, a vlasništvo su tužitelja, iz razloga jer je mislio da se radi o stvarima tuženika; da na primopredaji nisu bili prisutni niti zastupnik po zakonu tužitelja, niti zastupnik po zakonu tuženika, a da radnik tuženika koji je preuzeo te stvari nije bio ovlašten sklapati ugovore u ime i za račun tuženika; da je nakon primopredaje tuženik pozivao tužitelja da mu dostavi podatke o lokaciji na koje mu može vratiti te stvari o svom trošku, ali se tužitelj na te pozive oglušio. Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno je zaključio prvostupanjski sud da u odnosu na stvari navedene u računu (reklama i polica za kruh) parnične stranke nisu sklopile ugovor o kupoprodaji iz odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) kojim se tužitelj obvezao predati te stvari u vlasništvo tuženiku, a tuženik se obvezao platiti cijenu, te je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).
12. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je ovlaštena osoba tuženika iskazala volju za sklapanjem ugovora o kupoprodaji, budući da je predmetne stvari preuzeo radnik tuženika, koji nema ovlast za sklapanje pravnih poslova u ime i za račun tuženika, a iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženik tu radnju naknadno nije odobrio (čl. 312. ZOO-a), budući da je stvari pokušao vratiti tužitelju.
13. Tužitelj odluku o troškovima osporava samo zbog odluke o glavnoj stvari, a ovaj žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na taj dio odluke.
14. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
15. Tuženik nema pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 27. siječnja 2025.
Sutkinja
Ružica Omazić
