Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-427/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grad Pag, OIB: 32150762596, Pag, Branimirova obala 1, zastupanog po gradonačelniku FĆ, a on po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, protiv ovršenika STARA TRŽNICA d.o.o., OIB: 38797651807, iz Zadra, Obala kneza Branimira 27, zastupanog po punomoćniku Anti Gluiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević u Zadru, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-886/2019-52 od 4. rujna 2024., dana 27. siječanja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-886/2019-52 od 4. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za ovrhu ovrhovoditelja od 12. studenoga 2019. i 19. travnja 2021.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je ovrhovoditelj prijedlozima za ovrhu od 12. studenoga 2019. i 19. travnja 2021. na temelju ovršne isprave – rješenja Zadarske županije, Grad Pag, Upravni odjel za komunalni sustav i prostorno uređenje Klasa: UP/I-363-03/18-01/40, Urbroj: 2198/24-03/04-19-20 od 7. kolovoza 2019., a radi namirenja svojih novčanih tražbina u iznosu od 22.337,60 kn/2.964,71 EUR i u iznosu od 53.610,24 kn/7.115,30 EUR, predložio određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada i dvorište, Zagrebačka 8 površine 4904 m2 (dvorište sa 4839 m2 i stambena zgrada sa 65 m2) upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je rješenjima o ovrsi poslovni broj Ovr- 886/2019 od 13. studenog 2019. i poslovni broj Ovr-239/2021 od 6. svibnja 2021. određena ovrha na nekretninama ovršenika sukladno prijedlozima ovrhovoditelja od 12. studenoga 2019. i od 19. travnja 2021., a koja su rješenja o ovrsi povodom žalbi ovršenika ukinuta po drugostupanjskim sudovima i predmeti vraćeni prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje radi ispitivanja pretpostavki za određivanje ovrhe u smislu čl. 80.b. OZ-a (zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-886/2019- 29 od 7. listopada 2022. predmet istog suda poslovni broj Ovr-239/2021 spojen je na predmet Ovr-886/2019 radi provođenja jedinstvenog postupka).
5.1. Polazeći od utvrđenja da ovrhovoditelj nije postupio po nalogu iz zaključka od 22. studenoga 2023. (kojim ga je sud pozvao da dostavi dokaz da tražbinu u iznosu od 53.610,24 kn nije mogao naplatiti putem Financijske agencije) i nalogu iz zaključka od 17. srpnja 2024. (kojim ga je sud pozvao da dostavi dokaze iz kojih bi proizlazili uvjeti za ovrhu propisani čl. 80.b st. 3. OZ odnosno da naznači tržišnu vrijednost nekretnine, ima li druge imovine iz koje bi se tražbina namirila i da su ispunjene druge pretpostavke za određivanje ovrhe u smislu prednje odredbe), dakle da nije dokazao da temeljem valjanih ovršnih isprava svoje tražbine nije mogao namiriti iz druge imovine ovršenika posebice izvansudskim putem pljenidbom računa ovršenika, te cijeneći navode ovršenika o normalnom poslovanju i plaćanju tekućih obveza preko poslovnog/ih računa otvorenih kod banka u Republici Hrvatskoj te nesrazmjeru iznosa tražbine od 10.080,01 EUR-a s vrijednošću tržišne vrijednosti nekretnine od oko 11.300.000,00 kn/1.499.767,74 EUR-a, a koji prigovor ovrhovoditelj nije s uspjehom otklonio, prvostupanjski sud je prigovor ovršenika o narušenosti pravične ravnoteže ocijenio osnovanim te odbio prijedloge ovrhovoditelja za ovrhu, zaključivši da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ovrhu propisani odredbom čl. 80.b. OZ-a.
6. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da on mora dokazivati činjenice na koje ukazuje ovršenik, da je preuranjeno govoriti o nesrazmjeru njegove tražbine i vrijednosti nekretnine jer prvostupanjski sud nije proveo predloženi uviđaj na licu mjesta radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine, a što je jedini dokaz koji je mogao predložiti na okolnost vrijednosti nekretnine, da je ovršenik pravna osoba koja nema obvezu uzdržavati nikoga i da mu predmetna nekretnina ne služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba niti za njegovo stanovanje ili stanovanje članova kućanstva niti je na predmetnoj nekretnini njegovo sjedište, te da ne može dokazati da li ovršenik ima druge imovine jer nema uvid u poslovne knjige ovršenika. Smatra da je na ovršeniku teret dokazivanja postojanja okolnosti zbog kojih bi bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe.
7. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitnih povreda odredaba ovršnog/parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024– dalje: OZ) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
8. Odredba čl. 80.b. st. 2. OZ-a propisuje da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a stavkom 3. istog članka propisano je da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
9. Protivno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je, pri razmatranju prijedloga za ovrhu, postojanje posebnih uvjeta za određivanje ovrhe na nekretnini propisanih odredbom čl. 80.b st. 3. OZ-a pravilno cijenio temeljem navoda i dokaza koje je ovrhovoditelj dostavio tijekom postupka, kao i temeljem navoda i očitovanja ovršenika na dostavljene mu prijedloge ovrhovoditelja, koje je ovršenik potkrijepio priloženim dokazima (dostavljeni procjembeni elaborat vrijednosti nekretnine, koji ovrhovoditelj nije s uspjehom osporio, iako ga je prvostupanjski sud uredno pozvao na dostavu podataka o vrijednosti predmetne nekretnine, a koje po pozivu suda nije dostavio, primjerice procjenu vrijednosti predmetne nekretnine prema podacima porezne uprave), te je na temelju navoda i dokaza obiju stranaka pravilnom primjenom odredbe čl. 80.b st. 2. i st. 3. OZ-a odbio prijedloge ovrhovoditelja za ovrhu, ocijenivši osnovanim prigovor ovršenika o narušenju pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima ovrhovoditelja. Navedeno shvaćanje je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev-3062/2019 od 8. ožujka 2022.
10. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 27. siječnja 2025.
Sutkinja
Amalija Švegović
