Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ob-2/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, povodom žalbe protustranke podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-534/2024-7 od 2. prosinca 2024., dana 27. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba protustranke, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-534/2024-7 od 2. prosinca 2024. na način da se odbija kao neosnovan prijedlog predlagateljice za utvrđenje da je s pok. ŠU bila u izvanbračnoj zajednici od 1979. do 28. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom rješenjem utvrđeno je da su predlagateljica i pok. PU bili u izvanbračnoj zajednici od 1979. do 28. kolovoza 2024.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži na način da odbije zahtjev predlagateljice kao na zakonu neosnovan.
3. Predlagateljica nije odgovorila na žalbene navode.
4. Žalba protustranke je osnovana.
5. Odlučujući o prijedlogu predlagateljice, a primjenjujući odredbu čl. 11. st. 2. i čl. 436. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ) prvostupanjski sud navodi da se iz prijedloga predlagateljice može zaključiti da je ista ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. PU, pa pozivom na odredbu čl. 22. st. 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZMO) smatra da u konkretnom postupku valja utvrditi je li postojala izvanbračna zajednica predlagateljice i PU, a ne jesu li se stekle pretpostavke za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu predlagateljice, što će se utvrditi pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje propisanih uvjeta.
6. Stoga je u slučaju predlagateljice utvrđeno da je ona s PU tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu, da su međusobno bili u emotivnim odnosima kao i da su održavali zajedničke socijalne kontakte s drugim osobama, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, a utvrđeno je još i da se predlagateljica brinula o PU tijekom njegove bolesti te organizirala posljednji ispraćaj i sahranu istog nakon njegove smrti. Stoga sud navodi da je njihova izvanbračna zajednica trajala više od 45 godina te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku s drugom osobom radi čega da su ispunjenje sve pretpostavke propisane odredbom čl. 11. st. 2. ObZ-a radi kojeg je usvojen zahtjev, a da je sud protustranci priznao status pasivno legitimirane stranke pozivom na odredbu čl. 436. st. 1. ObZ-a, navodeći da je istu predlagateljica označila kao protustranku i zato što odluka u ovom postupku može utjecati na pravni položaj protustranke, s obzirom da će predlagateljica sudsku odluku upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, na koji način će biti određen pravni položaj protustranke kao tijela koji će biti u obvezi iz sredstvima kojima raspolaže isplaćivati obiteljsku mirovinu predlagateljice, dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice.
7. U žalbi protustranka ističe da se pobijana odluka temelji na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer da su saslušani svjedoci različito iskazivali o odlučnim činjenicama, s obzirom na stav protustranke da se zajednica predlagateljice i pok. PU može smatrati više kao ekonomska zajednica, a ne zajednica muža i žene. Osim toga navodi da se navedeni iskazi ne mogu uzeti u obzir iz razloga što su navedeni svjedoci u rodbinskim vezama sa predlagateljicom odnosno u vezama kumstva ili susjedstva, pa da svatko ima svoje viđenje odnosno određeni interes.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi s člankom 381. istog Zakona i vezi čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" broj: 59/23, dalje: ZIP), ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno opisuje protustranka, jer ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste.
9. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je usvojio prijedlog predlagateljice, smatrajući da je protustranka pasivno legitimirana u ovom postupku, jer u postupku utvrđivanja izvanbračne zajednice na strani protustranke u konkretnom slučaju može biti samo kćer predlagateljice i pok. PU ZU.
10. Naime, prema odredbi čl. 22. st. 3. ZMO-a pod članom obitelji iz stavka 1. točka 1. istog članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, s time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice protustranka bila pasivno legitimirana, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranka stječe utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Dakle, radi se o sporu između fizičkih osoba, jer se u takvom postupku ne odlučuje o pravima i interesima protustranke (isto pravno shvaćanje izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1639/2018).
11. Stoga, s obzirom da je ovaj sud iz naprijed obrazloženih razloga utvrdio da protustranka nije pasivno legitimirana u ovom postupku, iz kojih razloga je prijedlog predlagateljice neosnovan, ovaj sud nije po žalbi protustranke ispitivao činjenična utvrđenja suda prvog stupnja koja žalbom ista osporava.
12. Iz obrazloženih razloga žalbu predlagateljice valjalo je odbiti, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 2. ZIP-a.
U Varaždinu 27. siječnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
