REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-646/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Švecu, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena temeljem osnove za plaćanje, zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Milana Glibota pod posl. brojem: OV-1035/2006 od 25. siječnja 2006."
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Sesvetama posl. broj: Ovr-294/2023-6 od 22. svibnja 2023., donesenim u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o. protiv ovršenika ŠF, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od dana dostave citiranog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, temeljem osnove za plaćanje OV-1035/2006 od 25. siječnja 2006., zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona. U razlozima citiranog Zaključka od 22. svibnja 2023. (toč. I tužbe), sud je naveo da je ovršenik 03. kolovoza 2022. podnio ovom sudu prijedlog pod nazivom „tužba“, a koji sadržajno predstavlja prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u izvansudskoj ovrsi koja se provodi na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Milana Glibota pod posl. brojem: OV-1035/2006 od 25. siječnja 2006., kod Financijske agencije (dalje: FINA) od dana 31. svibnja 2022., koji prijedlog je ovršenica nadopunila podneskom od 02. svibnja 2023. Sud navodi da je iz sadržaja navedenog prijedloga razvidno da ovršenik ne pristaje da ovrhovoditelj EOS Matrix d.o.o. nastupi kao stranka u postupku na mjesto ovrhovoditelja te da ističe prigovor zastare, a što predstavlja žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona u vezi odredbe čl. 210. Ovršnog zakona. Kao dokaz svojih navoda ovršenik je dostavio Zahtjev za izravnu naplatu od 31.05.2022. Navodi kako se u konkretnom slučaju radi o ovršnoj ispravi – zadužnici koja je ovjerena kod javnog bilježnika Milana Glibote 25. siječnja 2006. pod posl. brojem: OV-1035/2006. (čl. 23. st. 1. toč. 5. OZ). Zakon o obveznim odnosima regulira općenito pitanje zastare, početak tijeka zastare, zastoj zastare i prekid zastare (čl. 214.-246. ZOO), a koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 2. OZ. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Pravilnici koji propisuju oblik i sadržaj zadužnice, odnosno bjanko zadužnice ne predviđaju mogućnost unošenja podataka o osnovnom pravnom poslu koji je bio povod za izdavanje zadužnice. Pravilnik o zadužnici i Pravilnik o bjanko zadužnici jedino propisuju datum izdavanja zadužnice, slijedom čega u zadužnici nije naznačen trenutak od kojeg je moguće zadužnicu podnijeti na naplatu, odnosno kad dospijeva obveza iz zadužnice, a niti je naznačeno kada tražbina prestaje. Iz navedenog jasno proizlazi da tražbina iz zadužnice dospijeva odmah po njezinu izdavanju. U konkretnom slučaju zadužnica je izdana dana 25.01.2006. Znači, da zastara prava iz zadužnice počinje teći prvog dana od dospijeća zadužnice, a to je slijedećeg dana nakon izdavanja zadužnice, odnosno dana 26.01.2006. Zadužnica je vrijednosni papir koji sadrži apstraktnu obvezu, a koja je neovisna od osnovnog pravnog posla. Obzirom da je zadužnica do donošenja OZ/10 bila privatna isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis, ona nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom temeljem čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, pa se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od pet (5) godina propisan odredbom čl. 225. ZOO. Pri tome imajući u vidu da zadužnica do donošenja OZ/10 nije imala pretpostavke odluka ili isprava navedenih u čl. 233. st. 1. ZOO. Slijedom navedene odredbe čl. 225. ZOO proizlazi da bi zastara u konkretnom slučaju do donošenja OZ/10 nastupila dana 26. siječnja 2011. Nakon donošenja OZ/10 više nije bilo dvojbi da je zadužnica kao solemnizirana privatna isprava izjednačena po pravnoj snazi s javnobilježničkim aktom pa da su stoga kod zadužnice ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 233. st. 1. ZOO, koja određuje da sve tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset (10) godina. Slijedom navedene odredbe čl. 233. st. 1. ZOO proizlazi da bi zastara nakon donošenja OZ/10 u konkretnom slučaju nastupila dana 26. siječnja 2016. Budući je tuženik u konkretnom slučaju podnio na naplatu predmetnu zadužnicu dana 31. svibnja 2022. (Zahtjev za izravnu naplatu od 31.05.2022.), tada je više nego očito da je predmetna tražbina tuženika bila u zastari, kako po odredbi članka 225. ZOO, tako i po odredbi čl. 233. st. 1. ZOO. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovničkom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Znači, prema ustaljenom pravnom stajalištu podnošenje zadužnice na naplatu prekida zastaru. Međutim, u konkretnom slučaju a kako je to prethodno navedeno, očito je da je tuženik Financijskoj Agenciji Zagreb podnio zadužnicu na naplatu nakon isteka zastarnog roka propisanog odredbom čl. 225. i/ili čl. 233. st. 1. ZOO. Slijedom navedenog, jasno proizlazi da tuženik poduzetom radnjom, u konkretnom slučaju podnošenjem Zahtjeva za izravnom naplatom dana 31.05.2022. nije prekinuo zastaru. Temeljem prethodno navedenog, evidentno da je sukladno odredbi čl. 50 . st. 1. toč. 11. OZ u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetne tražbine temeljem ovršne isprave – zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Milana Glibota dana 25. siječnja 2006. pod posl. brojem: OV-1035/2006. U konkretnom slučaju tužitelj se također izričito protivio da tuženik EOS Matrix d.o.o. kao novi vjerovnik ne može biti stranka u postupku, te se izričito protivio da isti stupi na mjesto ranijeg vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB: 53056966535). Tužitelj sukladno odredbi čl. 210. OZ ima saznanja da je u konkretnom slučaju raniji vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. predmetnu tražbinu Ugovorom o cesiji prenio na novog vjerovnika EOS Matrix d.o.o. Međutim, pri tome raniji vjerovnik Raiffeisenbank Austria d.d. kao ustupitelj nije obavijestio tužitelja o navedenom ustupanju iako mu je to bila dužnost sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO. Stoga, Ugovor o cesiji između ranijeg vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. kao ustupitelja i novog vjerovnika EOS Matrix d.o.o. kao primatelja sukladno odredbi čl. 80. st. 2. ZOO nema učinak prema tužitelju, budući se tražbina nije mogla prenijeti na drugoga bez tužiteljevog pristanka. Temeljem prethodno navedenog, evidentno da tuženik sukladno odredbi čl. 50 . st. 1. toč. 7. OZ nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja na temelju ovršne isprave.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tuženik ističe kako je isti u cijelosti neosnovan. Navodi kako je 17.08.2017. sklopljen Ugovor o cesiji između društva RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, ovjeren dana 18.08.2017. kod Javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba pod posl. br.: OV-10427/17, te dana 18.08.2017. kod Javnog bilježnika Željka Maroslavac iz Zagreba pod posl. br.: OV-22895/17, a temeljem kojeg je društvo EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, postalo zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka. Tuženik ističe kako je odredbom čl. 209. st. 10. Ovršnog zakona propisano kako će Financijska agencija provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Odredbom čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona propisano je kako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Budući da je tuženik kao ovrhovoditelj, nedvojbeno najprije kod Financijske agencije, a zatim i u ovom parničnom postupku ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao kako je tražbina iz predmetne Zadužnice posl br.: OV-1035/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, od dana 25.01.2006. prešla na njega, jasno je kako je isti aktivno legitimiran provoditi ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika. U odnosu na prigovor tužitelja kako tuženik nije ishodio pristanak tužitelja za stupanje u postupak izravne naplate, ukazuje kako se u konkretnom predmetu radi o postupku izravne naplate koji je pokrenut Zahtjevom za izravnu naplatu od dana 31.05.2022. te se na isti postupak ima primijeniti Ovršni zakon koji je na snazi u trenutku pokretanja navedenog postupka. Iz odredbi Ovršnog zakona jasno je kako novom vjerovniku kao ovrhovoditelju nije potreban pristanak ovršenika za pokretanje novog postupka izravne naplate. Dodatno, tuženik ukazuje kako u konkretnom postupku izravne naplate uopće nije došlo do promjene ovrhovoditelja, već je tuženik kao novi ovrhovoditelj pokrenuo novi postupak izravne naplate kod Financijske agencije. Tuženik ističe kako je kao novi ovrhovoditelj stupio u ranije pokrenuti postupak izravne naplate, u postupku kojeg je pokrenuo prethodni vjerovnik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zahtjevom za izravnu naplatu od dana 03.06.2011, a sve u skladu s odredbom čl. 209. st. 9. Ovršnog zakona. Tuženik je tom prilikom kod Financijske agencije deponirao ovjerenu presliku Ugovora o cesiji od dana 17.08.2017. Tuženik ukazuje kako je odredbom čl. 32. st. 3. Ovršnog Zakona propisano ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Konačno, tuženik ukazuje kako je je dana 01.09.2017. na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 73/17), a čijom je odredbom čl. 27. izmijenjena trenutno važeća odredba čl. 209. Ovršnog zakona , dok je odredbom čl. 44. st. 5. Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona propisano: „Članak 27. (trenutno važeći članak 209. OZ-a) ovoga Zakona primjenjivat će se na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhe radi naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu neovisno o vremenu njihovog nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja, a koji se ne primjenjuje na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje prije 1. siječnja 2015. godine.“
U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, tuženik ističe kako je i navedeni u cijelosti neosnovan. Navodi kako je konkretna zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja za obvezu iz Ugovora o kreditu broj: 028-50-3235439, sklopljenog dana 20.01.2006. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao Kreditora te ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita. Zbog neurednosti u otplati kredita, odnosno neispunjavanja preuzetih obveza, prethodni vjerovnik otkazao je dana 16.10.2009. navedeni ugovor, a čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. Slijedom navedenog, tražbina iz navedene zadužnice nedvojbeno se odnosi te sadržajno predstavlja upravo tražbinu iz navedenog ugovora o kreditu te je stoga jasno i nedvojbeno kako se navedena zadužnica može podnijeti na naplatu isključivo radi naplate tražbine iz osnovnog pravnog posla, odnosno radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj: 028-50-3235439. Nadalje, tuženik ističe kako ne spori kako se u konkretnom predmetu u skladu s Pravnim shvaćanjem zauzetim na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br.: Su-IV-4/18-17, od dana 19.11.2018. ima primijeniti petogodišnji zastarni rok, budući da je tražbina osigurana Izjavom o suglasnosti za zapljenu primanja, a koja je privatna isprava na kojoj je kod javnog bilježnika ovjeren samo potpis dužnika, odnosno nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana). Međutim, tuženik ukazuje kako tužitelj u konkretnom predmetu pogrešno računa tijek zastarnog roka. Najprije, tuženik ukazuje kako je odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kao što je tuženik istaknuo u prethodnoj točki, prethodni vjerovnik otkazao je predmetni ugovor o kreditu dana 16.10.2009., a čime je cjelokupna tražbina iz istog dospjela na naplatu te je od navedenog datuma počeo teći petogodišnji zastarni rok. Nadalje, tuženik ukazuje kako je odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisno kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Konačno, tuženik ukazuje kako je odredbom čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tuženik ističe kako je prethodni vjerovnik dana 03.06.2011. prekinuo zastaru kada je temeljem Zadužnice posl br.:
OV-1035/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, od dana 25.01.2006., kod Financijske agencije pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate cjelokupnog dugovanja. Navedeni postupak neprekidno je bio u tijeku do dana 04.08.2018., a kada je obustavljen u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20), budući da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, a nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika. Prekid zastare neprekidno je bio u tijeku od dana 03.06.2011. do dana 04.08.2018. te je nakon navedenog datuma zastara iznova počela teći u novom petogodišnjem zastarnom roku. Nadalje, tuženik ukazuje kako je u navedenom postupku izravne naplate dana 19.06.2018. specificirao potraživanje i to za dospjele sporedne tražbine te je i navedeni zahtjev i postupak obustavljen dana 21.12.2021., sve u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Konačno, tuženik ukazuje kako je prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, zastara iznova prekinuta i to pokretanjem postupka izravne naplate od dana 31.05.2022., a čije se proglašenje nedopuštenim traži u ovom postupku.
Zaključno, uz sve navedeno tuženik dodatno ukazuje kako je u cijelosti neispravan, nelogičan i pravno neutemeljen tužiteljev argument kako zastara tražbine iz zadužnice počinje teći prvog dana nakon njezina izdavanja budući da se radi o vrijednosnom papiru koji sadrži apstraktnu obvezu, koja je neovisna o osnovnom pravnom poslu. Kao što je ranije navedeno konkretna zadužnica izdana je kao sredstvo osiguranja za obvezu iz Ugovora o kreditu broj: 028-50-3235439, te je nedvojbeno kako se tražbina iz navedene zadužnice nedvojbeno odnosi i sadržajno predstavlja upravo tražbinu iz navedenog ugovora o kreditu. Isto je moguće utvrditi i jednostavnim čitanjem samog teksta zadužnice. Stoga je jasno i nedvojbeno kako se navedena zadužnica može podnijeti na naplatu isključivo radi naplate tražbine iz osnovnog pravnog posla, odnosno radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj: 028-50-3235439.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Rješenje Općinskog suda u Sesvetama posl. broj: Ovr-294/2023-6 od 22.05.2023. (list 6 i 7 spisa), - preslika Ugovora o cesiji od dana 17.08.2017., preslika Dodatni Ugovor III. govoru o cesiji od dana 01.12.2017. (list 29-34 i 48-72 spisa), Izjava o Ugovora o kreditu broj: 028- 50-3235439, od dana 16.10.2009. (list 35 spisa), Ugovor o kreditu broj: 028-50- 3235439, sklopljen dana 20.01.2006. (list 36-39 spisa), Zadužnica posl br.: OV- 1035/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, od dana 25.01.2006. (list 45 i 46 spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV- 1035/06, Datum primitka 03.06.2011. (list 43 spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-1035/06, Datum primitka: 19.06.2018. (list 44 spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-1035/06, Datum primitka: 31.05.2022. godine ispis i specifikacija isknjiženih osnova iz elektroničkog sustava Financijske Agencije
4. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu ZPP), kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, nije proveden dokaz saslušanjem tužiteljice te nije pribavljan na priklop i uvid predmet posl. broj: Ovrv-4612/2010 javnog bilježnika Nikole Tadića, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a jer je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora provođenjem dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu, a kako je nastavno obrazloženo.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u izvansudskoj ovrsi koja se provodi na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Milana Glibota pod posl. brojem: OV-1035/2006 od 25. siječnja 2006., kod Financijske agencije (dalje: FINA) od dana 31. svibnja 2022.
U konkretnom slučaju sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je je li dug po ovršnoj ispravi u zastari, odnosno sporne su činjenice kakvoj vrsti ovršne isprave se radi, kad je dospjela na naplatu odnosno kad je počeo teći zastarni rok za naplatu po ovršnoj ispravi, koliko zastarni rok za konkretnu ovršnu ispravu iznosi, kao i je li došlo do prekida zastarijevanja po predmetnoj ovršnoj ispravi radi čijeg se prisilnog ostvarenja vodi sporni postupak prisilne naplate pred FINA-om
7. Zaključkom ovoga suda posl. broj: Ovr-294/2023-6 od 22. svibnja 2023. upućena je tužiteljica u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, odnosno iz razloga da ovrhovoditelj ne može biti stranka u postupku te prigovora zastare potraživanja.
8. Tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće s uspjehom podnijeti isključivo zbog žalbenog razloga radi kojeg je tužitelj upućen na parnicu te se ona može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi te se stoga u ovoj pravnoj stvari može raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11 OZ).
9. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:
- Iz Ugovora o kreditu broj: 028-50-3235439, sklopljenog dana 20.01.2006. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., kao kreditora i tužiteljice ŠF kao korisnice kredita proizlazi kako je isti sklopljen za iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 5.000,00 Eur uz redovnu kamatu od 8,95% godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kreditnim stopama kreditora, kamatu po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja se obračunava na sve dospjele i neplaćene iznose koje korisnik kredita duguje temeljem Ugovora uz rok otplate 60 mjeseci. U čl. 8. Ugovora kao osiguranje naplate korisnik kredita se obvezuje između ostalog dostaviti Kreditoru Zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika u formi i sadržaju prihvatljivom za kreditora sukladno čl. 183. Ovršnog zakona.
-Iz Izjave o otkazu Ugovora o kreditu od 16.10.2009. proizlazi kako prednik tuženika tužiteljici kao korisnici kredita zbog neurednosti u otplati kredita, odnosno neispunjavanja obveza preuzetih Ugovorom o kreditu broj: 028-50-3235439, sklopljenim dana 20.01.2006. s prednikom tuženika predmetnom izjavom otkazuje Ugovor o kreditu, a čime da je dospjela na naplatu cjelokupna tražbina prednika tuženika temeljem navedenog Ugovora u iznosu od 17.385.37 kn.
-Iz Zadužnice s ovjerenim potpisom tužiteljice od strane javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, od dana 25.01.2006. pod brojem OV-25.01.2006. proizlazi kako istom dužnik ŠF temeljem Ugovora o kreditu broj: 028- 50-3235439 od 20.01.2006. i sukladno čl. 183. Ovršnog zakona daje suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. u iznosu od 5.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća po stopi od 8,95% godišnje, promjenjiva kamata sukladno Odluci o kamatnim stopama vjerovnika i kamatom po dospijeću u visini stope zakonske zatezne kamate koja u trenutku izdavanja ove isprave iznosi 15,00% godišnje, promjenjiva, računajući od dana dospijeća pa do namirenja te pripadajućim naknadama i drugim troškovima, a koje kamate i naknade će biti obračunate od strane vjerovnika u zahtjevu za naplatu tražbine, zapljene svi njegovi računi (kunski i devizni) kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa izravno uplaćuje u korist RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., odnosno na način koji odredi vjerovnik u skladu sa zakonskim propisima. Tražbina vjerovnika dospjela je na naplatu kada vjerovnik dostavi ispravu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa, odnosno kada na temelju nje zatraži ovrhu. Pravna osoba koja obavlja poslove platnog prometa dužna je danom dostave izjave provesti zapljenu računa dužnika koji se vode kod nje te zaplijenjena sredstva uplaćivati na račun vjerovnika sve do potpune naplate tražbine s pripadajućim kamatama. U slučaju da tražbina ne bude u cijelosti naplaćena vjerovnik može zahtijevati od pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa da joj vrati tu ispravu uz naznaku na ispravi da li je što naplaćeno te ukoliko jeste koji iznosi i s kojih računa. U tom slučaju vjerovnik može tu ispravu u bilo koje doba opet podnijeti na naplatu istoj ili drugoj pravnoj osobi kod koje se vodi račun dužnika sve do potpunog namirenja. Ta isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate uz uvjet javnobilježničke ovjere.
-- Iz Ugovora o cesiji od 17.08.2017. proizlazi kako je isti sklopljen između društva RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao cedenta, te društva EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107 kao cesionara, ovjeren dana 18.08.2017. kod Javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba pod posl. br.: OV-10427/17, te Dodatnog Ugovora I. Ugovoru o cesiji zaključenom 17.08.2017. ovjerenog 18.08.2017. kod javnog bilježnika Željka Maroslavac iz Zagreba pod posl. br.: OV-22895/17 te je temeljem predmetnih Ugovora tuženiku ustupljeno potraživanje koje je predmet ovršnog postupka zajedno sa svim pravima te sredstvima osiguranja
- iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-1035/06-Zadužnica, datum primitka 03.06.2011. od 31.01.2024. proizlazi kako je kao primjedba navedeno – nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a, ukupno obustavljeno/opozvano 2.441,12 Eur.
- iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-1035/06-Z002-Zadužnica, datum primitka 19.06.2018. od 31.01.2024. proizlazi kako je kao primjedba navedeno – nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a
- iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-1035/06-Z003-Zadužnica, datum primitka 31.05.2022. od 31.01.2024. proizlazi kako je u korist tuženika temeljem predmetne osnove ukupno nenaplaćeno 5.806,21 Eur.
-iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-12249/2017 od 06.07.2017. proizlazi kako je odbačen prijedlog tuženika za donošenjem rješenja o stupanju istog kao novog ovrhovoditelja umjesto ranijeg ovrhovoditelja Raiffeisen bank d.d. u postupku izvansudske ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba posl. br. Ovrv-4612/10 od 23.09.2010. te iz obrazloženja proizlazi da kako se radi o postupku izvansudske ovrhe u kojem nije sudjelovao sud to nema niti zakonske osnove da sud vezano za taj postupak donese odluku o nastavku postupka te je sukladno čl. 252.g. st. 5. OZ-a odlučeno kao u izreci
-iz Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog od strane tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužiteljice kao ovršenice Financijskoj agenciji 24.05.2022. temeljem zadužnice Milan Glibota, OV-1035/2006 od 25.01.2006.
-iz dopisa Financijskoj agenciji od strane tuženika isti uz obavijest o izvršenoj cesiji temeljem Ugovora o cesiji i Dodataka II i III, a s obzirom da se predmetna osnova za plaćanje nalazi u Financijskoj agenciji traže da se osnova vrati u redoslijed naplate na način da se zaplijeni preostali iznos duga i to iznos od 2.113,14 Eur preostale glavnice s daljnjim obračunom zatezne kamate od 24.05.2022.; iznosa od 893,02 Eur troškova i naknada, iznosa od 117,15 Eur redovne kamate te 2.361,14 Eur zakonske zatezne kamate obračunate od 16.10.2009. do 24.05.2022. na glavnicu navedenu u ovršnoj ispravi u iznosu od 5.000,00 Eur sve u korist društva tuženika.
10. Temeljem prethodnih utvrđenja valjalo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom predmetu otkloniti kao neosnovan. Tuženik je prijenos svih tražbina (nenamirena novčana potraživanja) koje je Banka imala temeljem Ugovora o kreditu prema tužiteljici kao dužniku zajedno sa svim sporednim pravima i instrumentima i sredstvima osiguranja sa Banke kao ustupitelja na ovdje tuženika kao primatelja dokazao solemniziranim Ugovorom o ustupu koji ima snagu javnobilježničkog akta. Na naveden način tuženik je dokazao pravni slijed prijenosa sporne tražbine.
11. Dakle, predmetna tražbina je prešla na tuženika temeljem valjanog ugovora o cesiji, sukladno odredbi članka 80. do 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa je isti ovlašten i legitimiran zahtijevati namirenje tražbine, odnosno tražiti predloženu ovrhu.
12. Odredbom čl. 209. st. 10. Ovršnog zakona propisano kako će Financijska agencija provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Odredbom čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona propisano je kako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Budući da je tuženik kao ovrhovoditelj, najprije kod Financijske agencije, a zatim i u ovom parničnom postupku ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao kako je tražbina iz predmetne Zadužnice posl br.: OV-1035/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, od dana 25.01.2006. prešla na njega, isti je aktivno legitimiran provoditi ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenika.
13. Nadalje, utvrđeno je kako je Zadužnica s ovjerenim potpisom tužiteljice od strane javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, od dana 25.01.2006. pod brojem OV-25.01.2006. izdana od strane tužiteljice kao sredstvo osiguranja za obvezu iz Ugovora o kreditu broj: 028-50-3235439, sklopljenog dana 20.01.2006. između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao Kreditora te ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita. Zbog neurednosti u otplati kredita, odnosno neispunjavanja preuzetih obveza, prethodni vjerovnik otkazao je dana 16.10.2009. navedeni ugovor, a čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. Dakle, tražbina iz navedene zadužnice predstavlja upravo tražbinu iz navedenog ugovora o kreditu te je stoga predmetna zadužnica može podnijeti na naplatu isključivo radi naplate tražbine iz osnovnog pravnog posla, odnosno radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu broj: 028-50-3235439.
14. Tužbeni zahtjev se temelji na zastari potraživanja iz ovršne isprave, a iz dokaznog postupka proizlazi da se radi o običnoj zadužnici na kojoj je tužitelj kao dužnik ovjerio svoj potpis u smislu odredbe iz čl. 183. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje: OZ/08).
Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sedmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenoga 2018. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).“
Slijedom toga na konkretan slučaj valja primijeniti zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO), budući da je ovršna isprava u konkretnom slučaju obična zadužnica na kojoj je ovjeren potpis dužnika, te se ne radi o solemniziranoj privatnoj ispravi budući da je sporni postupak izravne naplate pokrenut upravo na temelju ove zadužnice kao ovršne isprave.
15. Sukladno odredbi iz čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
16. Budući da je zadužnica apstraktna ovršna isprava, to iz same zadužnice nije vidljivo radi li se o sredstvu plaćanja ili osiguranja, odnosno ako se radi o sredstvu osiguranja za koji je pravni postao vezana, odnosno kad nastupaju uvjeti da bi se po toj zadužnici naplata mogla izvršiti. Ona u svakom slučaju ima snagu ovršne isprave i na temelju takve isprave se odmah može pokrenuti postupak prisilne naplate, dakle po samom izdavanju, ali u situaciji ako je vezana kao sredstvo osiguranja uz osnovni pravni posao, primjerice ugovor o kreditu, njezino dospijeće, odnosno početak tijeka zastare valja promatrati kroz tražbinu koja se tom zadužnicom osigurava.
17. Budući da se, po tvrdnjama tuženika, radi o zadužnici kao ovršnoj ispravi vezanoj uz ugovor o kreditu, te tvrdnje, kao i datum dospijeća duga osiguranog zadužnicom, odnosno dan kad je po tuženikovoj tvrdnji iznos osiguran zadužnicom dospio na naplatu, kao dan od kojega tuženik u cijelosti može potraživati isplatu duga osiguranog zadužnicom jest na tuženiku (čl. 219. st. 1. ZPP-a), a koje tvrdnje je tuženik u postupku dokazao kako je prethodno navedeno.
18. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine dok je odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a propisano kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
19. Slijedom navedenog, utvrđenim proizlazi da je pravni prednik tuženika otkazao predmetni ugovor o kreditu 16.10.2009., a čime je cjelokupna tražbina iz istog dospjela na naplatu te je od navedenog datuma počeo teći petogodišnji zastarni rok. Prethodni vjerovnik, prednik tuženika je 03.06.2011. prekinuo zastaru kada je temeljem Zadužnice posl br.: OV-1035/2006, ovjerene kod Javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba, od dana 25.01.2006., kod Financijske agencije pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate cjelokupnog dugovanja. Navedeni postupak neprekidno je bio u tijeku do 04.08.2018., a kada je obustavljen u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20), budući da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, a nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, a koja obustava se ne može pripisati propustu vjerovnika već nemogućnošću provedbe ovrhe zbog razloga koji su na strani ovršenika. Nakon navedenog datuma zastara iznova počela teći u novom petogodišnjem zastarnom roku. Nadalje, tuženik je u navedenom postupku izravne naplate 19.06.2018. specificirao potraživanje i to za dospjele sporedne tražbine te je i navedeni zahtjev i postupak obustavljen dana 21.12.2021., sve u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Konačno, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, zastara je iznova prekinuta i to pokretanjem postupka izravne naplate od dana 31.05.2022., a čije se proglašenje nedopuštenim traži u ovom postupku.
Kako izvansudski ovršni postupak naplate nije okončan, već će se to dogoditi tek povlačenjem zadužnice s naplate ili namirenjem tuženika, prekinuta zastara nije niti počela iznova teći.
20. Dakle, s obzirom na neosnovanost razloga koje tužiteljica ističe da su doveli do nedopuštenosti ovrhe, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u cijelosti, na način naveden u izreci ove presude.
21. Tuženik koji je u cijelosti ostvario uspjeh u sporu, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, naknadu troška nije potraživao.
U Sesvetama 24. siječnja 2025.
Sudac:
Iva Raos
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju po pun
2. tuženiku
