Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-518/2023-14

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Miškiću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku iz Osijeka, Ulica Ivana Gundulića 36b, protiv tuženog VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, 23. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 11.219,17 EUR-a (jedanaest tisuća dvjesto devetnaest eura i sedamnaest centi), skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno od 06. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu 1487,96 EUR-a (tisuću četiristo osamdeset sedam eura i devedeset šest centi), zajedno sa zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st, 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 30. lipnja 2023. podnio tužbu ovom Sudu radi isplate iznosa od 11.219,17 EUR-a.

1.1. Tužitelj u tužbi i kroz postupak navodi da je s tuženikom kao otkupljivačem meda na prijelazu iz 2020. u 2021. godinu dogovorio otkup meda čija je ukupna vrijednost iznosila 184.525,20 kn i to na način da je tuženik trebao isplatiti otkupnu vrijednost najkasnije u roku od 45 dana od preuzimanja ture meda.

1.2. Tuženik je prvu turu meda preuzeo 11. siječnja 2021., u vrijednosti 103.044,60 kn, a drugu turu dana 19. siječnja 2021., u vrijednosti 81.480,60 kn, što ukupno iznosi 184.525, 20 kn vrijednosti preuzetog meda. Tuženik je do sada isplatio 100.000,00 kuna i to na slijedeći način: 30.000,00 kuna dana 19. siječnja 2021. prilikom preuzimanja druge ture meda, 40.000,00 kuna dana 28. ožujka 2021. i 30.000,00 kuna dana 23. kolovoza 2021., slijedom čega je tuženik tužitelju ostao dužan još 84.525,20 kn.

1.3. Tužitelj je tuženika više puta pozivao na plaćanje preostalog duga, ali ga tuženik konstanto ''zavlači'' i izbjegava podmiriti predmetni dug. Stoga tužitelj u tužbi zahtjeva podmirenje navedenog duga te podmirenje troškova parničnog postupka, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, zaprimljenom kod ovog Suda 3. studenog 2024., tvrdi da su navodi tužitelja u tužbi netočni jer on kao fizička osoba nije otkupio med od tužitelja nego je to učinila tvrtka APIS VARGA j.d.o.o., kako to piše i u ugovoru koji je tužitelj potpisao, pri čemu je tuženik bio direktor te tvrtke. Nadalje, navodi da je tvrtka likvidirana i izbrisana iz registra. Napominje da je trebao platiti PDV, a u tom vremenu nije bilo dovoljno posla i priljeva novca za plaćanje istoga jer je zbog pandemije korona virusa promet pao. Ne zna tko je pokrenuo brisanje tvrtke, ali tvrtka je izbrisana iz sudskog registra kao i svi njegovi računi, a sve to bez ikakve najave, stečaja ili predstečaja. Tuženik navodi da ga je to dovelo u probleme jer je tvrtka APIS VARGA j.d.o.o kupila med od tužitelja u iznosu od 184.525,20 kn, a što mu je tuženik platio isplatnicom u tri navrata, i to dva puta po 30.000,00 kuna i jednom 40.000,00 kuna, što ukupno iznosi 100.000,00 kuna. Navodi da je preostao dug u iznosu od 84.525,20 kuna. Razlog zbog kojeg mu je isplaćivao isplatnicama je zato što tužitelj nije htio dati svoj žiro račun te ga je tužitelj tražio isplatu u gotovini. Kako bi imao pisani trag o uplati, ispisao je isplatnice na svoje ime, iako med nije uzeo za sebe već ga je uzela spomenuta firma APIS VARGA j.d.o.o.

3. Podneskom od 20. studenoga 2024. tužitelj dopunjuje tužbu te osporava navode tuženika kao neosnovane. Navodi kako je jasno da je upravo tuženik kao fizička osoba pravni subjekt koji je u svoje ime i za svoj račun faktično sklopio ugovor s tužiteljem osobno otkupivši med od njega. Navedeno je jasno i iz dostavljenih isplatnica na kojima je vidljivo da je tuženik osobno vršio plaćanja tužitelju, pri čemu je sebe osobno označio kao isplatitelja i blagajnika, potpisavši isplatnice osobno, a ne pečatom ili kakvom drugom oznakom koja bi upućivala na njegovo svojstvo predstavnika tvrtke, pa samim time navođenje riječi ''direktor'' u ugovoru nema poseban značaj. Nadalje, navodi kako je ugovor kojim tuženik dokazuje svoje svojstvo direktora tvrtke neuredan i nije cjelovit. Sam tužitelj se, kao pravni laik i pčelar, koncentrirao na sadržaj ugovora, a ne na ono što piše u zaglavlju ugovora. Uz to, u zaglavlju je naveden broj žiro računa tužitelja, tako da navod tužitelja glede zahtjeva tuženika za isplatom u gotovini nije vjerodostojan.

3.1. Tužitelj nadalje ističe da tuženik nikada nije usmeno osporio dug, već je odgađao plaćanje i čak dogovarao obročnu otplatu koju kasnije nije realizirao te kako tuženik ničime nije dokazao da bi predmetna plaćanja bila u ime drugog subjekta, niti je prije ovog postupka ikada iznosio takvu tvrdnju. Nadalje, napominje da i u slučaju da se radi o odgovornosti tuženika kao člana uprave, da bi i tada postojala osobna odgovornost za naknadu štete tužitelju, po osnovi povrede obveza tuženika kao člana uprave, jer bi u tom slučaju tuženik povrijedio obvezu da vodi poslove svojega društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Tuženik je preuzeo obveze ''u ime firme'' na prijelazu 2020. u 2021. godinu, u jeku pandemije korona virusa, svjestan promijenjenih tržišnih okolnosti i mogućnosti da firma neće moći ispuniti preuzeta dugovanja. Također, tuženik nije postupio u skladu sa zakonskim obvezama tijekom stečajnog postupka, uključujući predlaganje otvaranja stečajnog postupka, čime je povrijedio dužnost vođenja poslova firme s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Time je onemogućio vjerovnicima, uključujući tužitelja, namirenje iz dostupne imovine firme, iako su javno dostupni podaci ukazivali na postojanje imovine dovoljne za barem djelomično pokriće dugova.

4. Podneskom zaprimljenim kod ovog Suda 29. veljače 2024. tuženik obrazlaže da je tužitelju isplatio iznos od 100.000,00 kuna u gotovini, a čiji je izvor, kako navodi, posjed poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu njegove rodbine koje održava i radi, te koje povrće s navedenog posjeda prodaje na tržnicama.

5. U podnesku tužitelja zaprimljenom kod suda 20. siječnja 2025. tužitelj se ispričava zbog nemogućnosti dolaska na ročište za glavnu raspravu zakazanu za dan 23. siječnja 2025., te predlaže Sudu zaključiti glavnu raspravu te donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti, s obzirom na sve prethodno navedene i tijekom postupka raspravljene dokaze, te s obzirom na to da tuženik nije pristupio niti jednom od prethodno održanih ročišta, niti je dostavio ikakve materijalne dokaze kojima bi potvrdio svoje navode iz odgovora na tužbu i drugih podnesaka.

6. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: uvid u e-mail korespondenciju stranaka (str. 2-5 i str. 22-24), uvid u isplatnice (str. 6), uvid u Ugovor o otkupu meda br. 02/21 (str.13-15),, uvid u Sporazum o obročnoj otplati (str. 25-28), uvid u dopis tuženiku (str.29), uvid u povratnicu (str. 30), uvid u Financijski izvještaj za 2022. godinu (str.31-33), uvid u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni br.: 5 St- 436/2021-4 (str.34-36), uvid u Oglas Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni br: 5 St- 436/2021-3 (str.37-38), uvid u podnesak tužitelja od 29. veljače 2024. godine (str. 56), saslušanje tužitelja kao stranke (str. 45-46), uvid u podnesak tužitelja od 20. siječnja 2025. (str. 58-63) te uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju (str. 47-53) temeljem članka 299. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. istog članka Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), jer je ista dana na uvid tijekom glavne rasprave, a tužitelj ju je mogao predložiti i dostaviti i ranije tijekom postupka.

8. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem članka 8. ZPP-a.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio otkupnu vrijednost meda u iznosu od 100.000,00 kuna. Nije sporna niti visina preostalog duga u iznosu od 84.525,20 kuna / 11.219,17 eura.

10. Među strankama je sporna osobna odgovornost tuženika za preostali dio duga.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

12. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je e-mail korespondenciju između stranaka, isplatnice, sporazum o obročnoj otplati ocijenio vjerodostojnima jer je navedeno u skladu s tužbom i odgovorom na tužbu, te same stranke nisu osporavale ispravnost navedenih dokaza.

13. Sud je drugu priležeću dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom jer se radi o dokumentaciji koju Trgovački sud i FINA izdaju u sklopu svoje djelatnosti.

14. Ugovor o otkupu meda br. 02/21 (str.13-15) koji se odnosi na ukupni iznos otkupa meda sud nije ocijenio vjerodostojnim. Sam tuženik u e-mail korespondenciji navodi da iznosi navedeni na ugovoru nisu ispravni, da su iznosi uzeti okvirno kad je uzimao uzorke za analizu meda, a da prava kilaža prileži u privitku navedenog maila (str. 3). Nadalje, u prilog tome da je ovaj ugovor samo fiktivne naravi ide i podnesak tuženika od 29. veljače 2024. kojim navodi da je izvor financiranja sredstava otkupa meda njegova obrada poljoprivrednog zemljišta koje je u vlasništvu njegove rodbine, te da je isplaćivao cijenu meda u gotovini, a ne na žiro račun tužitelja, kako je ugovoreno čl. 9. navedenog Ugovora. Dakle, sam tuženik nije postupao sukladno ugovoru glede načina isplate otkupne cijene meda, te nigdje ne navodi da je iznos od 100.000,00 kuna isplaćivao s računa tvrtke APIS VARGA j.d.o.o., a kojim bi doista dokazao da je navedena pravna osoba otkupila med od tužitelja. Nadalje, tuženik nastavlja pregovarati o isplati navedenog duga 08. svibnja.2023. godine, unatoč tome što je društvo APIS VARGA j.d.o.o. brisano iz sudskog registra 19. siječnja 2022. godine.

14.1. Cijeneći navedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, ovaj Ugovor je uzet kao nevjerodostojan (str. 13-15).

15. Sud je iskaz tužitelja EĐ (str. 45-46) ocijenio vjerodostojnim u dijelu gdje obrazlaže način na koji je poslovao s tuženikom.

16. Sud je tijekom postupka utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- da je ukupna otkupna cijena meda između tužitelja i tuženika iznosila 184.525,20 kn,

- da je tuženik tužitelju isplatio u tri navrata ukupni iznos od 100.000,00 kn,

- da je tuženik tužitelju dužan isplatiti preostali iznos od 11.219,17 EUR-a / 84.525,20 kn

- da je izvor financijskih sredstava tuženika za isplatu iznosa od 100.000,00 kuna bio uzgoj povrća koje je tuženik prodavao na tržnicama,

- da je tuženik osobno odgovoran za preostali dio duga.

17. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) i Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP).

18. Za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, Sud je utvrđivao odgovornost tuženika za navedenu obvezu.

19. Cijeneći dokaze ovaj Sud je Ugovor o otkupu (str. 13-15) uzeo kao nevjerodostojan jer je u suprotnosti s ostalim dokazima (točka 13. obrazloženja), kao i podnesku tuženika od 29. veljače 2024. (str. 56). Obzirom na to da je tuženik u podnesku od 29. veljače 2024. naveo da je tužitelju isplatio iznos od 100.000,00 kuna u gotovini, a čiji je izvor posjed poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu njegove rodbine koje održava i na kojemu radi, te koje povrće s navedenog posjeda prodaje na tržnici. Dakle, preuzetu novčanu obvezu nije isplaćivao iz sredstava APIS VARGA j.d.o.o.-a. već iz svojih osobnih sredstava čime se jasno ponašao kao fizička osoba, a ne kao predstavnik pravne osobe.

20. Sud je u obzir uzeo i isplatnice na kojima je tuženik sebe osobno označio kao isplatitelja i blagajnika, potpisavši isplatnice osobno, bez pečata ili kakve druge oznake koja bi upućivala na njegovo svojstvo predstavnika tvrtke.

21. Obzirom na navode tužitelja da tuženik nikada nije usmeno osporio dug, već je odgađao njegovo plaćanje pa i dogovarao obročnu otplatu (koju kasnije nije realizirao), isto valja uzeti kao još jedan pokazatelj osobnog preuzimanja obveze od strane tuženika.

22. Odredba članka 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

23. Prema članku 21. ZOO-a kada obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu i postojanje obveze, tuženik je dužan ispuniti nepodmireni dio preuzete obveze. Prema članku 29. istog Zakona, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

24. Budući da tuženik nije pristupio niti jednom od triju zakazanih ročišta, iako uredno pozvan (dostavnica na str. 65 spisa), a sud je ocijenio da je predmet, na temelju izvedenih dokaza i stanja cjelokupnog spisa, dovoljno raspravljen, donesena je presuda sukladno odredbi članka 295. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, te je slijedom iznijetog odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a koje propisuje da će stranka koja u cijelosti izgubi parnicu naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka protivnoj stranci, te da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

26. Obzirom na to da je tužitelj u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjev uspio u cijelosti u parnici (100%), sud utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

27. Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 11.219,17 EUR-a/ 84.525,20 kuna, stoga se kao mjerodavna vrijednost predmeta spora uzima navedeni iznos.

27.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora (11.219,17 EUR-a/ 84.525,20 kn) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. u daljnjem tekstu: Tarifa), tuženiku pripada za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za sastavljanje podnesaka od 20. studenoga 2023. i 20.siječnja 2025., - 100 bodova za svaki podnesak (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 18.siječnja 2024. i 13. veljače 2024. - 100 bodova za svako ročište (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), što ukupno iznosi 500 bodova pomnoženo s 2 EUR-a koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos od 1000 EUR-a, a kada se tome pribroji iznos koji mu pripada na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (250,00 EUR-a), pripada mu iznos od 1250 EUR-a.

27.2. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,32 EUR-a i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 158,64 EUR-a (Uredba o tarifi sudskih pristojbi NN 37/2023, Tbr.1 toč.1) što uz gore navedeni iznos čini ukupno 1487,96 EUR-a na ime troška parničnog postupka.

28. Slijedom iznijetog riješeno je kao u točki II. izreke.

U Virovitici 23. siječnja 2025.

Sutkinja:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnik Tomislav Miškić, Ivana Gundulića 36b, Osijek 2. Tuženiku – VĐ, [adresa]