REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: AŽ, zbog prekršaja iz čl.54.st.1. i st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom prigovora protiv Prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/22-3/7448 URBROJ: 511-19-36-22-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 13.05.2022.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 21.01.2025.g., u nazočnosti okrivljenika i branitelja, te objave presude dana 24.01.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AŽ i A rođene M, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VŠS, pismen, po zanimanju ekonomist, zaposlen u Jedinstvo Krapina, primanja oko 1.000,00 EUR, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac troje punoljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

što je 5. ožujka 2022. u 13,12 sati, na cesti D408 Velika Gorica (Zračna luka Franjo Tuđman – D30), dionica Velika Gorica: Zračna Luka Zagreb-D30, kao vozač vozila M1, marke Audi, registarske oznake [registarska oznaka], upravljao u prometu na cestama označenim osobnim automobilom, a kretao se Velikom Mlakom, Zagrebačkom ulicom u smjeru istoka i dolaskom do kbr. 2 navedene ulice, gdje je brzina kretanja vozila, vidljivo postavljenim prometnim znakom, ograničena na 60 km/h, uporabom uređaja za mjerenje brzine kretanja Lasercam 4, serijskog broja: LE1115, izmjerena brzina kretanja od 136 km/h, koja umanjena za granicu dopuštene pogreške od 10 % iznosi 122 km/h, a što je za 62 km/h više od dopuštenog,

čime je počinio prekršaj iz čl.54.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.54.st.2. istog Zakona (NN br. 114/22), (primjena čl.3. Prekršajnog zakona),

pa mu se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 660,00 (šesto šezdeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.58.st.1. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku se primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, je temeljem čl.238.st.10. Prekršajnog zakona, dana 13.05.2022.g., pod navedenim brojem, dostavila ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 19.04.2022.g. izdao Prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/22-3/7448 URBROJ: 511-19-36-22-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 500,00 kuna, ali je isti pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, zbog čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud, temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

3.

Tijekom glavne rasprave branitelj okrivljenika istaknuo je kako je u prekršajnom nalogu navedeno da se okrivljenik kretao državnom cestom broj 30, no ne i u kojem smjeru, a s druge strane, budući je ta cesta duga više kilometara, proteže se izvan naselja gdje bi postojala obaveza ograničenja brzine po prometnom pravilu od 90 km/h odnosno moguće prometnim znakovima i na 80 km/h pa sve do 60 km/h, bitno određenje mjesta prekršaja bi značilo da se precizira pobliže mjesto gdje se on navodno odvijao. Ovo zato što je poznato da se prema prometnim propisima svako ograničenje označeno prometnim znakom odnosni na dionicu do idućeg prometnog znaka odnosno raskrižja koje poništava značenje ograničenja. Opće je poznato da se na toj dionici nalazi upravo više raskrižja s bočnim cestama što bi značilo da je evidentna mogućnost na široko inkriminiranom mjestu navodnog prekršaja bilo koje raskrižje moglo poništiti inkriminirano ograničenje od 60 sve do 90 km/hm, a u tom slučaju se ne bi radilo o inkriminiranom materijalnom propisu već blažem. Naime, čl.160.st.2.t.6. Prekršajnog zakona određuje da je nužno utvrditi mjesto počinjenja prekršaja u smislu bitnih okolnosti, a one su upravo naprijed navedene kao vrlo promjenjive. Budući u spisu ne prileži niti fotografija navodnog prekršaja niti je opisano mjesto gdje su se nalazili policijski službenici kada su mjerili brzinu, na takav optužni prijedlog niti jedna razborita obrana nije očekivana pa s obzirom na to obrana predlaže da se od podnositelja optužnog prijedloga pribave naprijed navedeni izostali podaci koje uostalom podrazumijeva i podzakonski akt o postupanju policijskih službenika u nadzoru prometa, a koji je kao pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometnom na cestama donio ministar unutarnjih poslova.

4.

Sudac je od ovlaštenog tužitelja pribavio u sudski spis fotografije o izmjerenoj brzini dana 05.03.2022.g. u 13:12 sati, za osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka].

5.

Branitelj okrivljenika istaknuo je kako je osobno izvršio uvid u sudski spis te je utvrdio da je Sud precizno zahtijevao od tužitelja da se očituje o činjenicama i okolnostima prekršaja, tako što je doslovno citirao navode obrane s prethodnog ročišta. U bitnome tražeći da se naznači mjesto prekršaja u smislu bliže oznake, a isto tako i položaj navodnog prometnog znaka ograničenja brzine na 60 km/h, a jednako tako i pretpostavljivo i smjer kretanja okrivljenika. Međutim iz prepiske suda i tužitelja, Sud nije dobio odgovor na ključna pitanja tako da obrana i dalje ne zna gdje se prekršaj odvio u smislu standardnog navođenja bliže oznake mjesta prekršaja. Isto tako nije naveden smjer kretanja okrivljenika niti je naveden položaj navodnog prometnog znaka ograničenja brzine od 60 km/h. Nažalost svi ovi podaci nisu razvidni niti kroz fotografije koje je tužitelj dostavio jer su snimci rađeni u takozvanom makro formatu uz to u crno-bijeloj tehnici tako da se ne vidi šira perspektiva okoline kojom se vozilo kretalo pa se ne može niti posredstvom fotografije utvrditi niti bliže mjesto prekršaja niti prometni znak ograničenja brzine niti smjer kojim se vozilo okrivljenika kretalo. Uz to Policijska postaja Velika Gorica u podnesku prema mobilnoj jedinici prometne policije konstatira da izvještaj koji je podloga za optužni prijedlog navodi da je prvotno zapažanje na području Velike Mlake dok je drugo zapažanje na cesti D30 kako i stoji u optužnom prijedlogu. Ovo govori da ni sam tužitelj nije siguran već u početku gdje se prekršaj odvio osobito što se radi o prostorno vrlo udaljenim točkama a s druge strane taj nedostatak nije uklonio niti kroz jasno i određeno nastojanje ovoga suda a niti kroz dopunsko ukazivanje od strane Policijske postaje Velika Gorica. Zato obrana predlaže da se izostavljeni podaci o bitnim obilježjima prekršaja ponovno zatraže.

6.

U nastavku glavne rasprave sudac je od ovlaštenog tužitelja pribavio u sudski spis snimku brzine broj: 1398, snimljena 05. ožujka 2022. u 13:12 sati uređajem LASERCAM4 serijski broj: H, od strane policijskog službenika J, a koja je dostavljena Sudu putem e-maila.

7.

Nakon pregleda označene snimke branitelj okrivljenika je istaknuo kako i dalje ustraje kod prigovora već ranije iznesenih jer se na snimci ne vidi šira okolica ceste kojom se kreće vozilo, u smislu utvrđivanja lokacije koja je važna u kontekstu navodnog prekoračenja brzine po prometnom znaku 60 km/h, a koji se ne vidi niti na prethodno dostavljenim fotografijama, a jednako tako niti na videosnimci koja je dana predočena na obrani. Ova obrana smatra važnim jer i Policijska postaja Velika Gorica vezano za ovosudni dopis od 19. siječnja 2023. u svom obraćanju Mobilnoj jedinici prometne policije na kraju prvog pasusa konstatira da je mjesto prekršaja neprecizno odnosno pogrešno navedeno budući pišu: Policijski službenik u uvodnom dijelu izvještaja o počinjenom prekršaju broj 1023006456 piše da je prekršaj počinjen na [adresa] ([adresa] – [adresa]) dionica Velika Gorica: Zračna Luka Zagreb D30, a u daljnjem opisu piše da je prekršaj počinjen u mjestu Velika Mlaka, na kolniku Zagrebačke ulice kod kbr. 2 koja je nerazvrstana cesta i u vlasništvu Grada Velike Gorice. U nastavku mole da se policijski službenik ili njegova jedinica očituju o mjestu počinjenja prekršaja, što je odgovarajuće istovjetno obrani okrivljenika koji je sud unio u zapisnik u siječnju 2023. tj. da je okolnost mjesta prekršaja nejasno utvrđena. Doda li se ovome da i dalje u dokaznom materijalu ne postoji niti jedan podatak odnosno navod o položaju prometnog znaka ograničenja brzina na 60 km/h to je optužnica nejasna i po prekršajnom zakonu obaveza je suda da je razmotri, ispita je li podobna za nastavak postupka.

8.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok MŽ, policijski službenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 5. ožujka 2022. oko 13,00 sati sa kolegom D nalazio u auto ophodnji te su obnašali službu na području PU Zagrebačke, a tog vremena su se nalazili na postajnom području Policijske postaje Velika Gorica. Nalazili su se u službenom policijskom automobilu bez policijskih oznaka, a automobil je bio zaustavljen na raskrižju sporedne Zagrebačke ulice i glavne Zagrebačke ulice, odnosno prometne trake u smjeru [adresa], kod kućnog broja 2., 50 tak metara nakon nadvožnjaka. Vršio je nadzor brzine kretanja osobnih automobila koji su nailazili iz smjera Buzina. Na tom dijelu ceste brzina je postavljenim prometnim znakom ograničena na 60 km/h, a znak je postavljen sa uzlazne strane nadvožnjaka odnosno prije nadvožnjaka, gledano iz smjera službenog policijskog automobila. Brzina kretanja vozila mjerena je uređaje Laser Cam 4 koji je bio uredno baždaren. Isti uređaj odmah pokazuje brzinu kretanja vozila te pritom izrađuje snimku vozila sa svim potrebnim podacima. U jednom trenutku, uređaj je očitao veliku brzinu kretanja jednog osobnog automobila koji se nalazio na vrhu nadvožnjaka i spuštao se niz isti prema našem vozilu pa kada je taj automobil prošao pored njihovog vozila, krenuli su sa službenim automobilom za tim vozilom i zaustavili su ga kod raskrižja sa Poštanskom i Fizirovom ulicom. Tu je utvrdio identitet vozača vozila i tada mu je priopćeno da je počinio prekršaj. O utvrđenoj brzini kretanja vozila sastavio je zapisnik. Podaci o utvrđenom prekršaju predani su u našem zapovjedništvu te su dostavljeni nadležnoj policijskoj postaji koja je dalje vodila prekršajni postupak. To je sve što imam za iskazati.

Nakon što su mu pročitani navodi branitelja okrivljenika ističe kako uređaj prilikom snimanja brzine kretanja vozila automatski bilježi i podatke o snimanju odnosno zemljopisnu dužinu i širinu mjesta na kojem je izmjerena brzina kretanja kontroliranog vozila. Tako je bilo i u predmetnom slučaju. Iz tih podataka sa potpunom preciznošću može se utvrditi mjesto gdje je počinjen prekršaj. Ističe kako se u dokaznom materijalu ne navodi mjesto gdje je postavljen prometni znak ograničenja brzine već se samo navodi da ograničenje postoji i koliko je to ograničenje pa je tako bilo i u predmetnom slučaju.

9.

Nakon čitanja iskaza ispitanog imenovanog svjedoka branitelj okrivljenika je istaknuo protivljenje opažanju svjedoka MŽ u smislu ograničenja brzine kretanja na 60 km/h budući je u posjedu fotografija dionice na kojoj je snimljeno navodno prekoračenje brzine. U tom smislu će e mailom sudu dostaviti fotografije koje je upravo predočio sucu, a to je snimak prometnice iz smjera Buzina prema [adresa] odnosno raskrižja neposredno prije nadvožnjaka koji ima na stupu smjerokaze lijevo – Velika Mlaka, desno Donja Lomnica što nepobitno iskazuje da se radi o opće poznatom smjeru iz Buzina. Ono što je najzanimljivije je činjenica da se u perspektivi prema [adresa] neposredno nakon raskrižja jasno vidi prometni znak ograničenja brzine na 80 km/h, a na čijoj poleđini je naljepnica koja govori o datumu kada je postavljen, prema kojoj taj znak egzistira iz prosinca 2013. godine. Dakle, nepobitno proizlazi da je na predmetnoj dionici ograničenje za 20 km/h veće, slijedom čega ako bi se i radilo o prekoračenju, ono nije po onom stavku koji je inkriminiran nego se radi o ograničenju koje je prekršeno u manjoj mjeri tj. ograničenju u ''razredu'' 30-50 km/h, a koje nisu propisani niti negativni prekršajni bodovi niti zaštitna mjera. Slijedom čega obrana predlaže da sud nakon što obavi uvid u fotografije koje će se dostaviti izvede dokaz bilo očevidom, bilo očitovanjem Uprave za ceste Zagrebačke županije koja vodi katastar prometnih znakom. Drugo, budući službenik policije navodi da je snimanje obavio dok je vozilo okrivljenika bilo na tjemenu ili kako on kaže vrhu nadvožnjaka, a policijsko vozilo u nastavku, na puno nižoj točki, očito je da se radilo o mjerenju brzine u takozvanom vertikalnom zavoju slijedom čega je proizvođač uređaja kroz upute za upotrebu propisao ograničenja, a koja su onda uvažena kroz Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima koji ne dopušta mjerenje u zavojima određenih radijusa. Naime, opće je poznato da se vozilo u zavoju ne kreće pravocrtno za razliku od laserske zrake koja se giba pravocrtno pa posljedično tome mjerenje brzine vozila u zavoju određenog radijusa izaziva pogrešku u mjerenju jer je stvarna udaljenost između mjernog uređaja i vozila odnosno pređeni put različit od situacije kada se mjerenje obavlja u ravnom potezu odnosno u bilo kakvom zavoju radijusa ispod onog koji je spomenut Pravilnikom. Predlaže se da se od Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije pribavi podatak o vertikalnom radijusu od točke gdje je vozilo snimljeno tjemena nadvožnjaka do pedesetak metara prema [adresa] gdje se nalazilo policijsko vozilo. Na poseban upit suca branitelj odgovara kako će obranu okrivljenika u pisanom obliku ili iznijetu neposredno od okrivljenika dostaviti u sudski spis nakon pribavljanja predloženih dokaza.

10.

U nastavku dokaznog postupka sudac je u sudski spis, putem ovlaštenog tužitelja, pribavio očitovanje Zagrebačke županije, Grada Velika Gorica, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet, broj: KLASA: 340-01/2024-001/163 URBROJ: 238-31-06-24-2, od 08.11.2024.g., zajedno s dokaznom dokumentacijom, iz kojeg proizlazi, između ostalog i u bitnom, kako je prometni znak ograničenja brzine 60 km/h dana 05.03.2022.g. bio postavljen na poziciji: u mjestu Velika Mlaka, gledano iz smjera Buzina u smjeru [adresa], s desne strane kolnika, prije nadvožnjaka, tj. južni kolnik Zagrebačke ceste, a nakon raskrižja Zagrebačke ulice, ulice Nikole Kramarića i Industrijske ulice.

Iz označenog očitovanja jasno proizlazi činjenica da je na predmetnoj lokaciji prometni znak ograničenja brzine 60 km/h na terenu egzistirao od travnja 2019.g. do 28. kolovoza 2022.g. kada je uklonjena privremena regulacija prometa i prometna signalizacija vraćena u prvobitno stanje, to jest egzistirao je i dana 05.03.2022.g.

11.

U nastavku glavne rasprave branitelj okrivljenika ukazuje da je prema ranije dostavljenom dokazu snimku fotografije prometni znak ograničenja brzine kretanja na 80 km/h postojao od prosinca 2013.g. što je razvidno iz poleđine prometnog znaka. S druge strane dokumentacija koju je na ovoj raspravi kao upravo pristignu pobrojao sud polazi od formalnog zaključivanja da je prometni znak ograničenja brzine na 60 km/h postojao no samo prema dopisu Policijske postaje Velika Gorica koji saznanje crpi iz očitovanja Grada Velike Gorice i projektne dokumentacije koju je sud na ovoj raspravi nazvao dodatna dokumentacija. Dakle, niti tempore criminis a niti naknado po prijedlogu obrane, što je razvidno iz dokumentacije, nije razvidno da je ograničenje brzina na 60 km/h fotografirano i time dokazano da su u djelo provedeni ovi novo pristigli dopisi, očitovanja i dodatna dokumentacija. Osim toga, samo rješenje Grada Velike Gorice govori o dopuni prometne signalizacije dakle ne govori o uklanjanju postojeće i stavljanju nove što otvara ozbiljnu dvojbu je li doista na terenu provedeno izmještanje prometnog znaka ograničenja brzina na 80 km/h na poziciju iza nerazvrstane ceste, nakon nadvožnjaka, a na njegovo mjesto postavljanja prometnog znaka ograničenja brzine na 60 km/h, znaka opasnosti i dopunske ploče. Budući rješenje određuje da će se za provedbu privremene regulacije prometa zadužiti mjesno komunalno poduzeće VG Komunalac obrana smatra potrebnim zatražiti očitovanje od tog poduzeća kako u smislu provedbe regulacije, a tako i u smislu trajanja za koje je tim rješenjem VG Komunalac i zadužen. Dakle, jedno je formalna obaveza koja proizlazi iz isprava Grada Velike Gorice i prateće projektne dokumentacije, a sasvim drugo može biti stvarna provedba na terenu i trajanje te provedbe koje je radi utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja bilo dužno provesti. Osobito zato što niti u optužnom prijedlogu policije nema naznake da bi se tempore criminis radilo o privremenom ograničenju brzine kretanja uz koje je postojao i prometni znak opasnosti vezan za nadvožnjak. Budući je prometni znak ograničenja danas egzistira iz 2013. godine, a govori se o njegovom izmještanju nakon čega je očito vraćen, u smislu vjerodostojnosti nameće se pitanje zašto taj prometni znak ne nosi naljepnicu kada je ponovno vraćen nakon obnove nadvožnjaka, a to je 2022. kolovoz. Obrana ujedno ukazuje da ako bi prometni znak ograničenja 60 km/h doista bio postavljen kako je prometnim projektom predviđeno na mjesto dosadašnjeg prometnog znaka ograničenja brzine od 80 km/h da je na tom mjestu ugibalište autobus prilikom čega bi autobus, a nekada čak i dva autobusa vidokrugu okrivljenom mogla zaklanjati jedno ili dva vozila zbog čega bi prometni znak njemu bio nevidljiv s obzirom da s lijeve strane kolnika znaka nema premda je uobičajeno da se u takvim situacijama znakovi postavljaju obostrano na prometnici, a o čemu će obrana sudu dostaviti i podnesak s foto tako označenog ograničenja na nadvožnjaku Ulice SR Njemačke preko ranžirnog kolodvora u smjeru [adresa] u [adresa].

Obrana ponavlja na zahtjev suda da je prema rješenju Grada Velike Gorice koje je suspektno u smislu činjenice da ne govori o uklanjanju prometne signalizacije već samo dopuni postojeće, a za što je zadužen komunalac [adresa], nužno zatražiti očitovanje tog komunalnog poduzeća je li proveo nalog Grada Velike Gorice i kako te je li trajno kontrolirao u toku 5 mjeseci je li za vrijeme popravljanja nadvožnjaka ograničenje brzine na 60 km/h tako i ostao ili je nekim slučajem propustio provesti rješenje kao što je propušteno nakon što je prometni znak ograničenja brzine 80 km/h vraćen nakon obnove, o čemu ne svjedoči naljepnica na njegovoj poleđini budući na njoj i dalje stoji da je taj prometni znak na svom mjestu od mjeseca prosinca 2013. godine, dakle u kontinuitetu.

12.

Nakon svega navedenog okrivljenik je u svojoj obrani iskazao kako se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi kako je istina da je 5. ožujka 2022. oko 13,00 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretao se starom cestom od Zagreba prema [adresa] te je vozio kolegu na aerodrom. Kada je došao ispred nadvožnjaka u Velikoj Mlaki, sa desne strane kolnika, dijelom na prometnoj traci kojom se kretao, bila je stražnja strana autobusa pa je skrenuo u lijevu prometnu traku i prošao pored autobusa ispred kojeg je bio kamion, a iza autobusa je bio kombi. On je u tom trenutku ubrzao kretanja svog vozila. Ističe kako nije mogao vidjeti znak ograničenja brzine upravo zbog zaustavljenog kombija, autobusa i kamiona koje je pretjecao po lijevom prometnoj traci. Ističe kako nije osjećao da bi se kretao brzinom koju su izmjerili policajci i koja mu se stavlja na teret.

Na pitanje branitelja odgovara kako predmetne zgode nije vidio neki prometni znak ograničenja brzine postavljen s lijeve strane kolnika, odnosno nije vidio prometni znak niti s lijeve strane niti s desne, a nikakav znak ne postoji s lijeve strane niti danas. Odgovara kako je on prije nailaska na predmetno mjesto vidio ograničenje i s lijeve i s desne strane, a ta ograničenja prestaju nailaskom na iduće raskrižje. Odgovara da je on smatrao da je ograničenje brzine kretanja 90 km/h. Odgovara kako se ne sjeća da bi predmetne zgode s lijeve ili desne strane vidio neke kuće.

13.

Sudac je tijekom glavne rasprave izveo dokaz uvidom i čitanjem: Prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/22-3/7448, URBROJ: 511-19-36-222-1 izdan 19. travnja 2022., prigovor zaprimljen 5. svibnja 2022., zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila Mobilne jedinice prometne policije broj 1023006472 od 5. ožujka 2022., ovjernica Državnoj zavoda za mjeriteljstvo broj O-03-00451/21 od 18. svibnja 2021., uvjerenje o osposobljenosti Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Policijske akademije, Službe za stručno usavršavanje i specijalizaciju za Dinu Hodak od 2. rujna 2021., potvrda Ministarstva pravosuđa za HŽ od 13. svibnja 2022. i podnesak Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 13. studenog 2024. sa očitovanjem Zagrebačke županije, Grada Velike Gorice, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i promet KLASA 340-01/2024-001/163, URBROJ: 238-31-06-24-2 od 8. studenog 2024. sa dokaznom dokumentacijom.

14.

Branitelj okrivljenika predložio je da se u dokaznom postupku izvedu dodatni dokazi. Iskazuje da ukoliko bi Sud sporio ranije pribavljene isprave Grada Velika Gorica i projektnog ureda u smislu da je postojeći prometni znak s desne strane ograničenja brzine na 80 km/h zamijenjen prometnim znakom 60 km/h, a koji bi trebao postojati i dosljedno ranijoj dionici autoceste s lijeve strane, da se od Grada Velike Gorice koji upravlja cestom pribavi očitovanje je li s lijeve strane također postojao prometni znak ograničenja brzine koji se spominje u optužnom prijedlogu. Drugo, ako sud smatra ovaj dokazni prijedlog nevažnim da se obavi rekonstrukcija izlaskom suda na teren i utvrdi kako su postavljeni prometni znakovi ograničenja brzine iz smjera okrivljenika dakle od Buzina do mjesta prekoračenja brzine. I na kraju da se na te okolnosti postojanja ili nepostojanja prometnog znaka ograničenja brzine s lijeve strane, a s obzirom na iskaz okrivljenika da bi eventualno postojeći prometni znak s desne strane nakon raskrižja sa cestom za Donju Lomnicu bio postavljen samo s desne strane provede prometno vještačenje u kojem bi se utvrdilo je li okrivljenik u dinamici kako je opisao bio u mogućnosti uočiti prometni znak ograničenja s desne strane.

Zaključno, okrivljenik predlaže budući priznaje prekoračenje da ako sud ne bi želio izvesti ove dokazne prijedloge s obzirom na postojanje prometnog znaka samo s desne strane i prometno pravilo kojim prethodno ograničenje brzine postavljeno obostranoj cesti, a koje kako iskazuje okrivljenik i propisi prestaju nakon prolaska raskrižja, optužni prijedlog reformira u blaži tako da primjeni čl.54.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je okrivljeniku u takvoj prometnoj situaciji moglo biti poznato jedino pravilo za ograničenje brzine na cestama izvan naselja.

Zaključno, premda sud poznaje pravo okrivljenik skreće pozornost na čl.12. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojem se ceste moraju obilježavati znakovima koji se sudionicima u prometu stavljaju do znanja ograničenja kojih se moraju pridržavati, a ostavljaju se tako da ih sudionici u prometu mogu na vrijeme i lako uočiti te pravodobno postupiti u skladu s njihovim značenjem. Iz dokaznog postupka je očito da se znakovi na konkretnom nisu tako postavili.

15.

U završnom govoru branitelj okrivljenika je iskazao kako iz dokaznog postupka je proizašlo da tužitelj nije jasno i nedvosmisleno označio položaj prometnog znaka navodnog ograničenja brzine na 60 km/h, sud se potrudio na prijedlog obrane iznijeti dokaz od Grada Velike Gorice koja se detaljno očitovala i utvrdila da je postojao prometni znak ograničenja no postavljen samo s desne strane. Kada bi to bilo dovoljno, onda je sasvim životno da se na potezu iz te ceste, a tako je i u drugom smjeru, ograničenja brzine kretanja ne bi postavljala obostrano. Uostalom i sam upravljač cestom, Grad Velika Gorica je u niti stotinu metara dionice ceste prema priloženim fotografijama koja je obrana danas dostavila, zadržao ograničenja brzine samo s desne strane, a u nastavku znakove opasnosti o klizavom kolniku postavio obostrano. Ovakvo prometno rješenje u okolnostima iskazane obrane može samo značiti da je okrivljenik uvidjevši regulaciju prometa nekoliko km unazad u vidu obostranog ograničenja brzine, sasvim životno očekivao da se takvo označavanje nastavi, a budući nije, ne može se isključiti obrana da je kolona većih vozila onemogućavala preglednost prema desnoj strani shodno čemu okrivljenik moli da sud postupi po načelu ''in dubio pro reo'' i oslobodi ga odgovornosti za inkriminirano prekoračenje, a eventualno ga kazni za neinkriminirano prekoračenje brzine po prometnom pravilu za ceste izvan naseljenog mjesta koje određuje da je ograničenje brzine 90 km/h, shodno kojemu je prekoračenje iznosilo tek nešto više od 30 km/h, a ne kako se inkriminira više od dvostrukog od nepravilno postavljenog ograničenja.

U završnom govoru okrivljenik je iskazao kako se u cijelosti pridružuje završnom govoru svog branitelja.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.54.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan izreci presude, pa da je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.54.st.2. istog Zakona, a koji se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenio te je nakon izmjene blaži za okrivljenika kao počinitelja prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu okrivljenika, kao i cjelokupne navode obrane, kojom poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni i da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za kojeg se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao i iznio jasno i razumljivo, ali neživotno, proračunato i osobito neuvjerljivo, te da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom i manipulativnom isticanju kako predmetne zgode nije mogao vidjeti znak ograničenja brzine zbog zaustavljenog kombija, autobusa i kamiona koje je pretjecao, kako pritom nije osjećao da bi se kretao izmjerenom brzinom, kako ne postoji nikakav znak s lijeve strane kolnika te kako je on smatrao da je ograničenje brzine kretanja 90 km/h, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupom, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama, dok je temeljem izvedenih dokaza sudac sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Suprotno neuvjerljivim obrambenim izjavama okrivljenika, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza neprijeporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik stvarno počinio prekršaj za koji se tereti, a pritom je osobito cijenio dio obrane okrivljenika gdje iznosi kako je predmetne zgode ubrzao kretanja svog vozila radi pretjecanja po lijevom prometnoj traci.

Sudac je zaključio kako je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, počinjenje kojeg on ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao i relativizirao vlastiti propust, odnosno da je opravdavao i umanjivao težinu svog nepropisnog i protupravnog postupanja, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka JŽ, policijskog službenika, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja, uz uporabu odgovarajućeg uredno ovjerenog uređaja za mjerenje brzine, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su utvrđene činjenice navedene u sastavljenom Zapisniku o izmjerenoj brzini kretanja vozila, kao i u ostaloj dokaznoj dokumentaciji dostavljenoj Sudu uz izdani Prekršajni nalog.

Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u svim bitnim dijelovima sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Nakon što je ispitani svjedok komentirao iznesene navode obrane, sudac je s jedne strane učvrstio svoje uvjerenje o uvjerljivosti, objektivnosti i nepristranosti iskazivanja ovog svjedoka, a s druge strane se ojačao u sigurnosti da su pokušaji obrane neuvjerljivi i sračunato svrsishodni.

Sudac je zaključio kako se iskaz ispitanog svjedoka, policijskog službenika, činjenično nadopunjava, logično potkrepljuje i cjelovito životno upotpunjava, sa svim materijalnim dokazima koji su u sudski spis dostavljeni uz Prekršajni nalog ili su pribavljeni tijekom prekršajnog postupka.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitanog svjedoka u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi sa svim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Uvidom u Prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 1023006456, zbog prekršajnih djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, zatim da je uređajima za nadzor i mjerenje ili provođenjem odgovarajućih laboratorijskih analiza i vještačenja utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

Sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog naloga navedeno i kako je okrivljenik, temeljem odredbe čl.109.a st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, upoznat sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima (Obavijest počinitelju prekršaja).

5.

Sudac je uvidom u Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila, koji se temeljem čl.158.st.5. Prekršajnog zakona i čl.283.st.2. i st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, smatra valjanim dokazom, utvrdio da je dana 05.03.2022.g. u 13:12 sati na cesti D408 VELIKA GORICA (ZRAČNA LUKA FRANJO TUĐMAN -D30), dionica VELIKA GORICA:ZRAČNA [adresa], općina [adresa], izvan naselja, gdje je najveća dopuštena brzina u području mjerenja ograničena na 60 km/h, uređajem za mjerenje brzine LASERCAM 4 serijski broj: LE1115, koji je prethodno ispitan na propisan način, izmjereno da se vozilo M1 registarske oznake [registarska oznaka] kretalo brzinom od 136 km/h, a da je istim vozilom upravljao vozač AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], čiji su podaci provjereni uvidom u osobnu iskaznicu br. [broj osobne iskaznice].

Navedena brzina utvrđena je čelnim mjerenjem, u dolasku vozila, a izmjerena brzina umanjena za sigurnosnu razliku iznosi 122 km/h, dok je broj snimke 1398.

Na zapisniku se nalazi vlastoručni potpis vozača.

6.

Sudac je uvidom u četiri fotografije/slike i snimku o izmjerenoj brzini, koji su izrađeni uređajem LaserCam 4, ser. broj LE1115, dana 05.03.2022.g. u 13:12:09 sati, a koji se temeljem čl.283.st.1. do st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl.158.st.5. Prekršajnog zakona smatraju valjanim dokazima, utvrdio da je snimanje snimke broj 001398 obavljeno dana 05.03.2022.g., od 13:12:07 sati do 13:12:11 sati, na lokaciji: zemljopisna širina N45´43.5922, zemljopisna dužina E016´02.1967, da je ograničenje brzine 60 km/h, te da se na slikama i snimci vidi vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], a da je izmjerena brzina kretanja istog vozila 136 km/h.

7.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze, koji su već nabrojani i opisani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljenika.

8.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 13.05.2022.g., za HŽ, izdane od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da je okrivljenik do tada bio prekršajno osuđivan.

9.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanog svjedoka, niti je izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, pa tako niti dokaze koje je predlagao branitelj okrivljenika, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

U tijeku prekršajnog postupka sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj Prekršajnim nalogom, kao optužnim aktom, okrivljeniku stavio na teret prekršajno djelo koje je počinio dana 05.03.2022.g.

Sudac je utvrdio da je u označeno vrijeme bio na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) koji je stupio na snagu dana 08.04.2020.g.

Označeni zakon je u čl.54. propisivao, uz ostalo, da se na cesti izvan naselja vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit za prekršaj vozač koji se vozilom na cesti izvan naselja kreće brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

2.

Dana 01.01.2023.g. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22) koji u čl.33. određuje da u članku 54. stavku 2. riječi: »od 5.000,00 do 15.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »od 660,00 do 1990,00 eura«.

3.

Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

4.

Temeljem utvrđenih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji je bio stroži za okrivljenika jer je propisivao veći iznos novčane kazne za opisani prekršaj.

Sudac je utvrdio da je Zakon o sigurnosti prometa na cestama izmijenjen prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni Zakon blaži za okrivljenika jer propisuje manji iznos novčane kazne za počinjeni prekršaj.

Stoga je sudac prema okrivljeniku kao počinitelju terećenog prekršaja, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio blaži propis (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).

IV/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s cjelokupnom obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

2.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani pred Sudom, kao razloge poricanja počinjenja terećenog prekršaja, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su bili samo pokušaji okrivljenika da ospori i prikrije svoje nepropisno i protupravno ponašanje, odnosno važnu i odlučnu činjenicu da je predmetne zgode upravljao vozilom na cesti izvan naselja brzinom većom od dopuštene, te da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sucu je s jedne strane, bilo vrlo neuvjerljivo i neživotno tendenciozno, smišljeno i svrsishodno poricanje krivnje okrivljenika zbog počinjenog prometnog prekršaja, dok mu je, s druge strane, bilo vrlo uvjerljivo iskazivanje i opisivanje ispitanog svjedoka kako je predmetne zgode okrivljenik svojim postupanjem, odnosno propustom jednostavno počinio terećeni prekršaj.

S treće strane, sudac je mišljenja kako je obrana okrivljenika, neosnovanim osporavanjem pribavljenih i provedenih osobnih i materijalnih dokaza te pretjeranim inzistiranjem na pojedinostima i detaljima koji su zapravo stvarno nebitni za sigurno utvrđenje počinjenja prekršaja, kao i smišljenim inzistiranjem, isticanjem i predlaganjem bespotrebnih i nesvrhovitih, a stalno novih sve opširnijih i/li detaljnijih, iscrpnijih i/li stručnijih dokaza, pokušavala na svaki način osporiti prekršajnu odgovornost okrivljenika, a možda i prekomjernim odugovlačenjem prekršajnog postupka eventualno dovesti do zastare prekršajnog progona.

4.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), u čl.54. propisuje, uz ostalo, da se na cesti izvan naselja vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji se vozilom na cesti izvan naselja kreće brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

5.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, pa je time ostvario biće prekršaja opisano u označenom propisu.

6.

Sudac je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj koji mu je stavljen na teret Prekršajnim nalogom, proračunatim, svrsishodnim, ustrajnim, neuvjerljivim i neosnovanim isticanjem da predmetne zgode nije mogao vidjeti znak ograničenja brzine zbog vozila koje je pretjecao, da nije osjećao da bi se kretao brzinom koju su izmjerili policajci, da ne postoji nikakav znak s lijeve strane kolnika te kako je on smatrao da je ograničenje brzine kretanja 90 km/h, odnosno da on nije počinio terećeni prekršaj i nije kriv, a kako je to izjavio u svojoj obrani pred Sudom.

7.

Sudac je s uvjerenjem zaključio kako sve okolnosti koje je okrivljenik iznio u svojoj obrani kao razloge poricanja počinjenja prekršaja, nikako ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su to samo pokušaji okrivljenika da opravda svoj protupravni postupak i propust te da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj za kojeg se tereti optužnim aktom.

8.

Stoga je sudac nakon iznesene obrane okrivljenika i nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom u visini koja je Zakonom propisana kao najmanja za počinjeni prekršaj, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

9.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da počinjenim prekršajem nije izazvao neposredne štetne posljedice.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je predmetne zgode upravljao vozilom u prometu vrlo velikom brzinom, puno većom od dopuštene postavljenim prometnim znakom, pa čak i od one brzine za koju je sam izjavio kako je on smatrao da je ograničena brzina kretanja.

10.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

11.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

12.

Temeljem čl.58.st.1. Prekršajnog zakona, u vezi čl.54.st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prema okrivljeniku je zbog počinjenog prekršaja opisanog u izreci presude, primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

Prilikom odmjeravanja trajanja primijenjene zaštitne mjere, sudac je vodio računa o već navedenoj olakotnoj okolnosti.

Budući je utvrđeno da je okrivljenik predmetne zgode upravljao vozilom u prometu na cesti, krećući se velikom brzinom, puno većom od dopuštene postavljenim prometnim znakom, dok je tijekom sudskog postupka načinom iznošenja obrane izrazio nespremnost prihvaćanja odgovornosti za svoje nezakonito djelovanje i/li propust, sudac je mišljenja kako postoji vjerojatnost i opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje, zbog čega se primijenjena mjera ukazuje opravdanom radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

Primjena i trajanje navedene zaštitne mjere propisano je fakultativno Prekršajnim zakonom, ali i kao obavezno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, a budući je na strani okrivljenika bilo olakotnih okolnosti, sudac nalazi da će se uz izrečenu novčanu kaznu, primjenom ove zaštitne mjere u navedenom trajanju, u cijelosti postići svrha kažnjavanja.

13.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 24. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].