REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-797/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Dubravko Topić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Ferde Livadića 9, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Zagrebu, Gundulićeva ulica 31, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Josipa Dubravka Topića, odvjetnika, i zamjenice punomoćnika tuženika ĐC, odvjetničke vježbenice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), dana 24. siječnja 2025. godine, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da isplati tužitelju UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.019,72 eura bruto, na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos, osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:
na iznos od 64,63 eura od 16. 1. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 37,87 eura od 16. 2. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 92,82 eura od 16. 3 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 49,91 eura od 16. 4. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 89,14 eura od 16. 5. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 87,07 eura od 16. 6. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 63,72 eura od 16. 7. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 77,54 eura od 16. 8. 2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 86,34 eura od 16. 9. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 205,37 eura od 16. 10. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 196,79 eura od 16. 11. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 214,58 eura od 16. 12. 2019. godine, pa do isplate,
na iznos od 240,18 eura od 16. 1. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 217,28 eura od 16. 2. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 289,72 eura od 16. 3. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 308,42 eura od 16. 4. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 317,61 eura od 16. 5. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 264,10 eura od 16. 6. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 168,85 eura od 16. 7. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 171,82 eura od 16. 8. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 163,58 eura od 16. 9. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 53,49 eura od 16. 10. 2020. godine, pa do isplate,
na iznos od 50,22 eura od 16. 7. 2021. godine, pa do isplate,
na iznos od 145,79 eura od 16. 8. 2021. godine, pa do isplate,
na iznos od 139,38 eura od 16. 9. 2021. godine, pa do isplate,
na iznos od 151,37 eura od 16. 10. 2021. godine, pa do isplate,
na iznos od 135,11 eura od 16. 11. 2021. godine, pa do isplate,
na iznos od 168,04 eura od 16. 12. 2021. godine, pa do isplate,
na iznos od 164,16 eura od 16. 1. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 171,03 eura od 16. 2. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 173,48 eura od 16. 3. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 158,72 eura od 16. 4. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 160,09 eura od 16. 5. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 162,12 eura od 16. 6. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 169,09 eura od 16. 7. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 167,30 eura od 16. 8. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 150,63 eura od 16. 9. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 128,29 eura od 16. 10. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 138,46 eura od 16. 11. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 12,65 eura od 16. 12. 2022. godine, pa do isplate,
na iznos od 11,45 eura od 16. 2. 2023. godine, pa do isplate,
na iznos od 0,33 eura od 16. 4. 2023. godine, pa do isplate,
na iznos od 1,18 eura od 16. 5. 2023. godine, pa do isplate,
u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da naknadi tužitelju UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.515,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od 24. siječnja 2025. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 150,00 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 24. siječnja 2025. do isplate.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj UC (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 19. svibnja 2023. i tijekom postupka navodi da je od 20. svibnja 2017. godine u radnom odnosu kod tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb (dalje u tekstu: tuženik), i to prvo na radnom mjestu doktor medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, a od listopada 2022. godine kod tuženika radi kao specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine. Tužitelju je rad, s obzirom na prirodu posla organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanima i prekovremeno, a tijekom obavljanja svog rada, tužitelj je ostvario velik broj prekovremenih sati. Plaća tužitelja odnosno uvećanja plaće kao i ostala prava tužitelja kao radnika regulirana su Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje u tekstu: KU/18) te Dodatkom I. (NN 35/19 – dalje u tekstu: Dodatak I KU; s Izmjenom (NN 078/2019)), Dodatkom II. (NN 35/19 – dalje u tekstu: Dodatak II KU), Dodatkom III. (NN 56/20 – dalje u tekstu: Dodatak III KU) i Dodatkom IV. istom (NN 3/23 – dalje u tekstu: Dodatak IV KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu: TKU). Navedeni propisi obuhvaćaju cjelokupno utuženo razdoblje od 1. prosinca 2018. godine do 30. travnja 2023. godine. Tužitelj dalje navodi da tuženik tužitelju nije evidentirao pa posljedično tome nit isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, te također tužitelju nije ispravno obračunao naknadu za pripravnost za sve stvarno odrađene sate rada, pa i u prekovremenom radu, a sve u iznosu utvrđenom člankom 52. KU/18. Nadalje tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću sa osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada i u prekovremenom radu a u iznosu utvrđenom člankom 55. KU/18, člankom 21. Dodatka II KU i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada odradio u posebnim uvjetima rada. Nadalje tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću sa osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada a u iznosu utvrđenom člankom 57. KU/18 te člankom 23. Dodatka II KU iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Nadalje s obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Tužitelj dalje navodi da je 1. rujna 2019. godine na snagu stupio Dodatak II KU. Temeljem članka 21. Dodatka II KU odnosno Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis je sastavni dio navedene odredbe, propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima koji obavljaju poslove na sljedećim radnim mjestima i poslovima: „Radna mjesta I., II., III., IV. vrste: zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija)“ i to dodatak 28% što znači da radnik čije radno mjesto spada u radna mjesta I., II., III., IV. vrste ostvaruje pravo na uvećanje osnovne plaće u visini od 28% na ime dodatka za posebne uvjete rada. Budući je temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, radno mjesto tužitelja (doktor medicine na specijalizaciji), određeno kao radno mjesto I. vrste, to se dodatak određen Dodatkom II. KU trebao od 1. rujna 2019. godine primjenjivati i na tužitelja. Unatoč tome, tuženik nije uredno kroz utuženo razdoblje, točnije u razdoblju primjene Dodatka II. KU obračunavao i isplaćivao predmetni dodatak, dakle samu osnovnu plaću. Tužitelj je podneskom od 9. svibnja 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev i uskladio ga s nalazom i mišljenjem vještaka, te slijedom navedenoga od tuženika po osnovi nepravilno isplaćenih dodataka na plaću na temelju KU i posljedično tome nepravilno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja potražuje isplatu razlike bruto plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 6.019,72 eura bruto i to u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30 travnja 2023. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev odnosno donijeti presudu kao u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 12. lipnja 2023. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ujedno ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Tuženik navodi da je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem sklopljenog Ugovora o radu, te da se prilikom izračuna plaće primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, međutim sporno je tumačenje navedenih odredbi Kolektivnog ugovora. Tuženik navodi, kako članak 47. KU određuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tome se kao dodaci na plaću određuju stimulacija, dodaci za posebne uvijete rada, dodaci i uvećanja plaća. Slijedom navedenoga svi dodaci i uvećanja plaće (stimulacija, dodaci za posebne uvijete rada, dodaci i uvećanja plaće) obračunavaju se na osnovnu plaću kako je to definirano člankom 47. stavkom 2. KU. U pogledu navedene odredbe dana su mišljenja povjerenstva iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koje je zaključcima 58. i 95. zauzelo stajalište kako se za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda sati plaća obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. KU, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Isto tako zaključkom br. 106. određeno je kako je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodatka na plaću. Tuženik zaključuje da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, a u koju ne ulazi prekovremeni rad. Tuženik se također poziva na zaključak 152. u kojem se navodi kako povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne mogu se kumulirati, te dodaje kako su tumačenja Zajedničkog povjerenstva obvezujuća i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Tuženik u podnesku od 13. lipnja 2024. dodaje da tužitelju ne pripada pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 28%, nego dodatak na plaću od 19% za posebne uvjete rada koji je primao u utuženom razdoblju. Naime, dodatak od 28% pripada zdravstvenom radniku I., II., III., IV. vrste u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija), te se taj dodatak odnosi na medicinske tehničare i sestre (ostale zdravstvene radnike) s obzirom da doktor medicine u samom startu ima veći koeficijent od navedenih. Na specijalizante se primjenjuje dodatak od 19%. S obzirom na dodatak od 28% koji se primjenjivao od rujna 2020. godine, navedeno je bio COVID dodatak koji su dobili zdravstveni radnici zbog posebnih uvjeta rada. Za mjesece rujan i listopad 2020. dodatak od 28% primjenjivao se temeljem dogovora u Ravnateljstvu bolnice, dok je 6. studenog 2020. godine donesena posebna odluka. U odnosu na navode o pogrešnom računanju naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik zaključuje da je pravilno vršio sporni obračun i isplatu plaće i naknade plaće tužitelju. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže Naslovnom sudu u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka.
3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o radu i Anekse ugovora o radu tužitelja kod tuženika (str. 8-12 spisa), platne liste i evidencije rada tužitelja kod tuženika u utuženom razdobljuu e-mail korespondenciju (str. 150 spisa), u evidencije radnog vremena tužitelja (str. 213 – 216 spisa), u platnu listu za tužitelja (str. 217 – 218 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković od 15. prosinca 2023. (str. 226 – 243 spisa), u izračun tuženika za utuženo razdoblje (str. 265 – 266 spisa), u Odluku tuženika od 4. studenoga 2020. (str 267 spisa), u pisano očitovanje vještaka od 3. srpnja 2024. (str. 269 spisa), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, - dalje u tekstu KU13), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje u tekstu: KU/18). Dodatak I. KU (NN 35/19 – dalje u tekstu: Dodatak I KU; s Izmjenom (NN 078/2019)), Dodatak II. (NN 35/19 – dalje u tekstu: Dodatak II KU), Dodatkom III. (NN 56/20 – dalje u tekstu: Dodatak III KU) i Dodatkom IV. istom (NN 3/23 – dalje u tekstu: Dodatak IV KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu: TKU), sudsku praksu, te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30 travnja 2023. za isplatu razlike bruto plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, te neobračunatog dodatka za posebne uvjete rada u visini 28% na sve odrađene sate u radnom vremenu za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. listopada 2022. te posljedično tome po osnovi nepravilno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u utuženom razdoblju.
6. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju zaposlenik tuženika na radnom mjestu doktora medicine na specijalizaciji iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, a od listopada 2022. godine na radnom mjestu specijalista anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine. Nije sporno da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te da su predmetni dodaci tužitelju isplaćivani u utuženom razdoblju. Sporno je međutim jesu li predmetni dodaci tužitelju ispravno i u cijelosti isplaćeni, odnosno jesu li isplaćeni na sve efektivno odrađene sate pa i na prekovremeni rad. U postupku je također sporno ima li tužitelj u razdoblju od 01. rujna 2019. do 31. listopada 2022. pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada u visini od 28% umjesto isplaćenog dodatka od 19%. Sporno je također je li slijedom navedenoga tužitelju u cijelosti isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u utuženom razdoblju zbog povećanja plaće po navedenim osnovama.
7. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je 15. prosinca 2023. vještak dostavila svoj nalaz i mišljenje (str. 226 – 243 spisa). Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak zaključuje da za razdoblje od 01.12.2018. do 30.04.2023. godine potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 336,77 eura, zatim potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada 523,33 eura, te pod pretpostavkom da tužitelju pripada dodatak za posebne uvjete rada u visini 28% na sve odrađene sate u radnom vremenu za razdoblje od 01. rujna 2019. do 31. listopada 2022. potraživanje iznosi ukupno 4.373,96 eura, te manje obračunati naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene iznosi 785,66 eura. Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 45.355,55 kn odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 ukupno 6.019,72 eura.
8. Podneskom od 3. srpnja 2024. sudski vještak Petra Blašković dostavila je pisano očitovanje na prigovore tužitelja od 19. siječnja 2024. u kojem isti navodi da u dijelu nalaza pod naslovom Pravni okvir i podnaslovom Posebni uvjeti rada vještakinja ističe dodatak od 28% za liječnika specijalista anesteziologije što je tužitelj postao tek u listopadu 2022. godine, pa se isti ne primjenjuje do tog trenutka, a u daljnjem tekstu vještak ne spominje predmetni dodatak za posebne uvjete rada iz čl. 21. Dodatka II. KU (NN92/2019) za „Radna mjesta I., II., III., IV. vrste; zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani - instrumentiranje i anesteziologija od 28%, za što tužitelj tvrdi da se imalo primjenjivati od 01. rujna 2019. do 31. listopada 2022. godine. Na navedeno sudski vještak se pisano očituje da je u svom nalazu za razdoblje od 01. rujna 2019. do 31. listopada 2022. godine upravo primijenila dodatak za posebne uvjete rada iz čl. 21. Dodatka II. KU (NN 92/2019) za „Radna mjesta I., II., III., IV. vrste; zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) od 28%. Stoga, vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti. Nakon pisanog očitovanja vještaka, stranke nisu više imale primjedbi.
9. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 15. prosinca 2023., te pisano očitovanje sudskog vještaka od 3. srpnja 2024. kao vjerodostojna, budući da su izrađeni stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu sa pravilima struke, a sudski vještak je jasno, argumentirano i obrazloženo odgovorio na primjedbe tužitelja, te je prilikom izrade Nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja pravilno primijenio relevantne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike, i Zaključke Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, te nakon pisanog očitovanja sudskog vještaka od 3. srpnja 2024. stranke više nisu imale primjedbi.
10. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužitelju svakog mjeseca.
11. Odredbom članka 83. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
12. Prema odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.). Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istovjetno je propisano odredbama čl. 49. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, dalje u tekstu: KU/18), koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. Sukladno odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Sukladno odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I Kolektivnom ugovoru koji je na snazi od 1. listopada 2015. zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Nadalje, prema odredbi čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora plaća zaposlenika uvećava se za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.
13. Sud je prihvatio argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je isti čitavo utuženo razdoblje radio na radnom mjestu doktora medicine te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužitelj je radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je odgovornost za život i zdravlje ljudi, tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista i obračuna tuženika je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima tužitelja da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje je tužitelj odradio. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca. U pravu je tužitelj kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužitelj i u tom periodu bio izložena otežanim uvjetima odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Prema citiranoj odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada, i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.
14. Navedeno pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
15. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja koje se odnosi na potraživanje s naslova dodatka za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađena sate rada u utuženom razdoblju.
16. Budući da je Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, radno mjesto tužitelja (doktor medicine na specijalizaciji) određeno kao radno mjesto I. vrste to se dodatak od 28% primjenjuje i na tužitelja koje je u relevantnom razdoblju za vrijeme specijalističkog usavršavanja iz anesteziologije radio u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani.
17. S obzirom da prethodno navedeno predstavlja pravno pitanje, i da je nalazom i mišljenjem Petre Blašković od 15. prosinca 2023. za razdoblje od 01. rujna 2019. do 31. listopada 2022. visina naknade plaće izračunata primjenom dodatka za posebne uvjete rada od 28%, a tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, kojeg je sud prihvatio kao vjerodostojnoga, u postupku je utvrđen osnovanim i dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na neobračunati dodatak za posebne uvjete rada u visini 28% na sve odrađene sate u radnom vremenu za razdoblje od 01.09.2019. do 31.10.2022.
18. Slijedom navedenog osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja u utuženom razdoblju po navedenim osnovama, a s obzirom da prema čl. 81. ZR-a radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), odnosno da prema odredbi čl. 95 st. 1. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, te da se prema odredbi čl. 95. st. 5. ZR-a visina naknade plaće utvrđuje ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, stoga ispravno smatra tužiteljica da je tuženik zbog neisplaćenih dodataka na plaću tužiteljici u utuženom razdoblju obračunao niži iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.
19. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju tužitelju nije obračunao i isplaćivao plaću u propisanoj visini sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim važećim izvorima materijalnog prava, i to u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 30 travnja 2023. po osnovi razlike bruto plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, te neobračunatog dodatka za posebne uvjete rada u visini 28% na sve odrađene sate u radnom vremenu za razdoblje od 01. rujna 2019. do 31. listopada 2022. te posljedično tome po osnovi nepravilno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u utuženom razdoblju. S obzirom da je visina tužbenog zahtjeva u cijelosti usklađena sa izračunom iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kojega je sud ocijenio vjerodostojnim, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.
20. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a, osim u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove, stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupana po odvjetniku.
22. Tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 11. listopada 2023. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. siječnja 2024. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 14. listopada 2024. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 15. svibnja 2024. u visini od 200,00 eura (Tbr. 9/1), te za zastupanje na ročištu 9. prosinca 2024. u visini od 200,00 eura (Tbr. 9/1), dok mu je zatraženi trošak sastava podneska od 9. svibnja 2024. priznat djelomično i to kao trošak sastava neobrazloženog podneska u visini od 50,00 eura (Tbr, 8/4 OT), s obzirom da je istim samo specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka, pa se ne radi o obrazloženom podnesku.
23. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.250,00 eura, uvećano za trošak financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura, sveukupno 1.515,45 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 150,00 eura zahtjev za naknadom troška tužitelja temeljem čl. 155 ZPP-a odbijen. Na temelju čl. 154. st. 1. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom, troška parničnog postupka.
24. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
25. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 24. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ida Vrančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
