REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4854/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) GS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2) OS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3) TS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marina Mrklić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, kojeg zastupa punomoćnica US, dipl.iur., radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 10.prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja pod 1) i 3) te punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu dana 24.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I - Utvrđuje se da je tužitelji GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/2 dijela cjeline, i TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 dijela cjeline samostalni i isključivi suvlasnici 161622150/175729473 dijela cjeline kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada, garaža, dvorište, površine 519 m2, dvorište površine 349 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 154 m2, garaža površine 16 m2, upisane u ZU 7113, K. O. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split.

II - Ovlašćuju se tužitelji GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/2 dijela cjeline, i TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 dijela cjeline na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Split, Zemljišno knjižni odjel Split, na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta stambena zgrada, garaža, dvorište, površine 519 m2, dvorište površine 349 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 154 m2, garaža površine 16 m2, upisane u ZU 7113, K. O. [katastarska općina] za 161622150/175729473 dijela cjeline, uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena DRUŠTVENO VLASNIŠTVO za 161622150/175729473 dijela cjeline.

III - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.058,66 EUR.

r i j e š i o j e:

I - Odbija se prigovor nenadležnosti ovog suda.

II - Utvrđuje se prekid postupka u odnosu na tužiteljicu pod 2) OS.

III - Prekinuti postupak će se nastaviti nakon što nasljednici tužiteljice pod 2) preuzmu postupak, odnosno nakon što ih sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog protivne stranke pozove da to učine.

Obrazloženje

1.Tužitelji pod 1) i pravni prednik tuženica pod 2) i 3) su 21.6.2012. protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja suvlasništva nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužba se činjenično temelji na tome: da su tužitelji početkom 60-ih godina od ĆS kupili dio č. zem. [katastarska čestica] na kojemu su izgradili kuću; da je dio te nekretnine oduzet 1976. za potrebe gradnje škole, ali ne i dio gdje je kuća i okućnica; da je predmetna čestica pripojena č. zem. [katastarska čestica] koja se potom cijepala; da tužitelji žive u predmetnoj kući i nitko ih nije ometao u vršenju vlasničkih prava.

1.1.Nakon nastavka postupka, tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 25.3.2024. te su tražili utvrđenje vlasništva č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na ročištu od 10.12.2024. punomoćnik tužitelja je izvijestio sud da su prava i obveze AS iz ove parnice prešle samo na TS pa da se u skladu s tim uređuje tužbeni zahtjev.

1.2.Nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, tužiteljica pod 2) OS je umrla što je utvrđeno uvidom u MUP-ovu evidenciju prebivališta. Međutim, po ocjeni ovog suda, s obzirom na ono navedeno pod točkom 1.1. da je nasljednik AS u pogledu ove parnice samo tužiteljica pod 3), nema nikakve procesne zapreke da se donese presuda u odnosu na tužiteljicu pod 3).

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i naveo u bitnom: da sud nije nadležan; da su svoja prava trebali ostvarivati prema propisu o vraćanju oduzete imovine.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, očevidom na licu mjesta, geodetskim vještačenjem po vještaku Ivanu Barbaliću te saslušanjem tužitelja i svjedoka DS, RS i ŠS.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

4.2.Među strankama nije sporno: da je tuženik uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine za udio od 161622150/175729473 i da su tužitelji sad u posjedu spornog dijela.

4.3.Sporno je među strankama jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva.

5. U postupku je utvrđeno sljedeće:

U zapisniku od 19.6.1975. o raspravi vođenoj u upravnom postupku je navedeno: da su G i GS kupili oko 1965. zemljište (površine 529 m2) od VS (koju je zastupala kći ŽS); da je Općina Split tad nudila naknadu za zemljište, a G i GS su tražili i rješavanje stambenog pitanja; da im je voditelj postupka priopćio da je za obiteljsku kuću potrebno provesti postupak eksproprijacije i potom odrediti naknadu.

U izvanparničnom postupku br. IR-288/75, vođenom pred ovim sudom, G i GS su s Općinom Split dana 14.1.1976. sklopili nagodbu prema kojoj im se za 529 m2 zemljišta ima isplatiti 68.906,10 dinara. Iz te nagodbe proizlazi da su predmet postupka bili zemljište, kulture i poboljšice.

5.1.Tuženik je uknjižen kao vlasnik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja Komisije za imovinsko pravne poslove Općine Split od 5.3.1975. kojim je utvrđeno da je i ta nekretnina dana 8.8.1968. postala društveno vlasništvo te je određeno da raniji vlasnici predaju to zemljište Općini Split. Glede ove nekretnine u rješenju je navedena površina od 2223 m2 i suvlasnički udio VS od 25/105 dijela što bi značilo da je dotičnoj pripadalo 529 m2.

Nekretnina č. zem. [katastarska čestica] je i 1976., u vrijeme kad je poništena, imala površinu od 2223 m2 što je vidljivo iz položajnog nacrta br. 54/76.

5.2.Predmetna kuća je legalizirana u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, a tužitelju pod 1) je tuženik uskratio suglasnost za ishođenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice. Navedeno je vidljivo iz rješenja o izvedenom stanju od 21.4.2013. te zaključka tuženika od 16.7.2015.

Međutim, naknadno je po prijedlogu TS i LS dana **.**.2015. doneseno rješenje o utvrđivanju građevne čestice u površini od 519 m2 na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je vidljivo iz tog rješenja.

5.3.Prava iz ove parnice koja su pripadala AS (kao nasljednici ČS) su nasljeđivanjem prešla samo na tužiteljicu pod 3) TS što je vidljivo iz rješenja br. O-2822/2021 od 6.10.2021.

5.4.Vještačenjem po vještaku Ivanu Barbaliću, nakon provedenog očevida, utvrđeno je da č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja u naravi stambenu kuću [adresa], garažu i okućnicu s tim da je ta nekretnina s tri strane omeđena betonskim zidovima. Na mišljenje vještaka Barbalića nijedna od stranaka nije imala primjedbi, isto djeluje stručno i precizno napravljeno pa ga ovaj sud uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.5.Saslušanjem svjedoka DS, RS i ŠS utvrđeno je da obitelj tužitelja kontinuirano koristi za stanovanje predmetnu kuću izgrađenu na spornoj nekretnini i to od izgradnje iste sredinom 60-ih godina te ih nitko nije ometao u tome, a oduzimanja zemljišta na toj lokaciji nije bilo.

Iskazima ovih svjedoka sud poklanja vjeru jer su neposredno djelovali uvjerljivo, iskazi su im logični te osim toga svjedoci ŠS imaju saznanja i od svojih predaka koji su sklapali ugovore.

5.6.Tužitelji pod 1) i 3) su u iskazima ostali pri navodima iznesenim tijekom postupka koji navodi se tiču stjecanja i neometanog korištenja predmetne nekretnine. U svezi oduzimanja tužitelj pod 1) je naveo da je bila dobivena naknada koja nije bila velika i da iza 1990. nije pokretao postupke povrata. Tužiteljica pod 3) je navela da joj je otac pričao da je plaćena vrijednost zemljišta, a ne i objekta te da zemljište nikad nije poslužilo svrsi radi koje je bilo planirano oduzimanje.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prije svega, treba reći da nije osnovan tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda. To stoga jer je sud uvijek nadležan za utvrđivanje prava vlasništva stečenog dosjelošću.

6.1.Odredbama čl.11.st.2. i čl.18.st.5.ZV posjed se predmnijeva samostalnim i poštenim dok se ne dokaže suprotno.

Tuženik prigovaranjem da je predmetna nekretnina deposedirana i za nju dobivena naknada zapravo pokušava ukazati na nepošten posjed tužitelja.

6.2.Međutim, treba uzeti u obzir da faktična deposesija nije nikad provedena jer su tužitelji i njihovi pravni prednici nastavili posjedovati predmetnu kuću i okućnicu i nakon donošenja rješenja od 5.3.1975. sve do zaključenja ove parnice. Povrh toga, tužiteljima nije isplaćena naknada za objekt (vidjeti toč.5.) već iznos od 68.906,10 dinara što s obzirom na tečaj za 1 DEM od 6,95 dinara u siječnju 1976. (javno dostupni arhivski podaci na stranici Banke Slovenije) daje iznos od 9.914,55 DEM koliko je ukupno isplaćeno tužitelju pod 1) i pravnom predniku tužitelja pod 2) i 3). Dakle, i iz ovog iznosa je vidljivo da nije plaćena naknada za kuću pa bi svaka tvrdnja da tužitelji nisu vlasnici predmetne kuće i zemljišta predstavljala povredu njihovog prava na mirno uživanje vlasništva i utoliko se može reći da su pošteni posjednici. Tuženik nije u ovom postupku ničim dokazao da je posjed tužitelja i njihovih prednika bio nesamostalan (tj. da su priznavali višu vlast drugog posrednog posjednika).

6.3.Kad je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, treba reći da je, u skladu sa pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava (predmeti O protiv [adresa], T i dr. protiv [adresa] te U protiv Republike Hrvatske), recentna sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-656/20; ŽS Rijeka: Gž- 2494/2020; VSRH: Rev-3014/19) zauzela stav da se računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8.10.1991. te da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17.11.1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda RH kojom je bila ukinuta odredba čl.388.st.4.ZV kako je tad glasila.

6.4.Povrh toga, treba reći da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava dana 20.3.2018. objavilo presudu (u predmetu T i dr. protiv RH) kojom je presudilo da država nije povrijedila pravo podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br.1. uz Konvenciju) te je utvrđeno da su nedopušteni prigovori u mjeri u kojoj obuhvaćaju razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991.

Ovakva presuda je donesena zbog toga što podnositelji zahtjeva nisu u zahtjevima uključili razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991. u činjeničnu i pravnu osnovu svojih prigovora (toč.130.obrazloženja te presude) pa da je gore navedena presuda donesena izvan opsega predmeta kako je određen prigovorima podnositelja zahtjeva (toč.133.).

Dakle, ovom presudom Velikog vijeća nije dirano u pitanje odlučnosti vremena podnošenja tužbe radi utvrđenja vlasništva tj. je li podnesena prije ili nakon 17.11.1999.

Identično tumačenje citirane odluke je ovaj sud dao i u predmetu ovog suda br. P- 1178/2019 u kojemu je Županijski sud u Zadru presudom br. Gž-1290/2021 potvrdio prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

6.5.U odnosu na navode tuženika da su tužitelji trebali tražiti vraćanje vlasništva predmetne nekretnine u upravnom postupku, treba reći da je iz obrazloženja ranije citirane odluke " O protiv RH" vidljivo da je tužitelj iz tog predmeta pokrenuo i upravni postupak povrata konfiscirane nekretnine i parnicu radi utvrđenja vlasništva stečenog dosjelošću (toč.18. i 25. obrazloženja). Takvo paralelno vođenje dvaju postupaka očigledno nije bilo nikakva zapreka za suđenje u parnici u korist tog tužitelja.

Naravno, po mišljenju ovog suda, pravomoćno prihvaćanje tužbenog zahtjeva u ovoj parnici bi imalo za posljedicu obvezu tužitelja na povrat primljene naknade iz čl.17.st.2.Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a što bi tuženik morao tražiti u zasebnoj parnici.

6.6.Stoga, zaključno se može reći da je u ovoj parnici dokazano da su zbog posjedovanja od minimalno 1965. do dana podnošenja tužbe 21.6.2012. temeljem čl.159.st.3. i 4. u vezi s čl.160.ZV ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine pa je temeljem navedenih odredbi i čl.130.st.1.ZV odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

6.7.U odnosu na tužiteljicu pod 2) donesena je temeljem čl.212. i 215.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) odluka kao pod točkama II. i III. izreke rješenja s obzirom na utvrđenu činjenicu smrti (vidjeti toč.1.2. obrazloženja).

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužiteljima je od troška priznato: po 110 bodova za sastav tužbe te za ročišta od 15.10.2014., 26.3.2024., 3.6.2024., 10.12.2024., 55 bodova za ročište 10.1.2017., 27,5 bodova za ročište od 1.9.2015., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za 25% PDV-a te za 26,54 EUR na ime pristojbe tužbe, 53,09 EUR za pristojbu presude te 397,78 EUR za očevid i vještačenje što iznosi 2.058,66 EUR.

U Splitu, 24.siječnja 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-tuženiku