REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-89/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj FH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Buzetu, II istarske brigade 14/1, Pisarnica Pazin, Stari trg 4/B, i tuženik Grad Pazin, OIB 07969842379, Pazin, Družbe Sv. Ćirila i Metoda, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju FHM, magistra prava, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika AH, te punomoćnice tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (k. o. [katastarska općina]), pa je tuženik dužan trpjeti da se na tim nekretninama, na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom 428,10 eura (četiristo dvadeset osam eura i deset centi) eura, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 2. veljače 2024. podnio tužbu (stranice 1–2) radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada k. o. [katastarska općina], što da je tuženik kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik tih nekretnina dužan trpjeti. U obrazloženju tužbe je naveo da su utužene nekretnine već više od 50 godina u posjedu i vlasništvu obitelji tužitelja. Njih da je 1957. dobio otac tužitelja i to od „gazde KH“, koji mu je dao ključ od cjelokupnog imanja koje da je uključivalo još dosta nekretnina (koje nisu obuhvaćene ovim postupkom). Od ulaska u posjed, otac tužitelja da je držao navedene nekretnine kao svoje. Kosio ih je i održavao. Otac tužitelja je umro 1974., pa su nekretnine prešle na majku tužitelja, a kasnije ih je majka još za života prenijela na tužitelja. Tužitelj da je negdje 1980. k. č. [katastarska čestica] dao na korištenje DH, koje ih je neko vrijeme održavala. Danas da su navedene nekretnine zarasle akacijom. Nadalje, tužitelj da je negdje 1984. posjekao šumu na k. č. [katastarska čestica], a sada da se ponovo sprema istu posjeći obzirom da je šuma narasla. Tuženik da navedene nekretnine nije nikada koristio. Da ih je stekao u ostavinskom postupku iza KH pok. F, nepoznatog boravišta, koja da također utužene nekretnine nije koristila odnosno bila u njihovom posjedu. S druge strane tužitelj da je upisan u katastru kao njihov posjednik. Budući da se sam i preko svojih pravnih prednika, kroz cijelo vrijeme nalazi u neprekinutom poštenom samostalnom, istinitom i poštenom posjedu navedenih nekretnina, već više od 50 godina, te da mu nitko nije osporavao pravo vlasništva istih, smatra da ih je stekao na temelju instituta dosjelosti.

2. U odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2024. (str. 18–20) tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Osporavanje je obrazložio u bitnome navevši da tužitelj nije dokazao da ima potrebne kakvoće posjeda utuženih nekretnina. Navode iz tužbe da nije potkrijepio nijednim pisanim dokazom (primjerice ugovorom o darovanju, rješenjem o nasljeđivanju, ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju i sl.) slijedom čega da se radi o nezakonitom posjedu. Tužitelj da nema ni pošten posjed, budući da je njegov otac ČH putem punomoćnika odvjetnika Dobrila Srećka, sudjelovao i bio stranka u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu pod posl. br. P-132/72 radi razvrgnuća suvlasničke zajednice. Nakon provedenog postupka nadležni sud presudio je, između ostalog, da utužene nekretnine imaju pripasti u suvlasništvo osoba navedenih pod točkom 3. (CH r. KH u 1/5 dijela, GH pok. F u 1/5 dijela, IH pok. F u 1/5 dijela, Cekinato A r. KH u 1/5 dijela i JH pok. F u 1/5 dijela). Nadalje, u obrazloženju predmetne presude da se navodi da je među strankama nesporno suvlasništvo tada upisanih vlasnika, i da su stranke nagodbom prihvatile sa izvjesnim korekcijama prijedlog za diobu izrađen od strane vještaka. Predmetna presuda o razvrgnuću suvlasničke zajednice da je postala pravomoćna te da je na temelju nje izvršena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Slijedom toga, ČH da nije bio pošten posjednik, s obzirom da je znao da nije vlasnik ovdje utuženih nekretnina, slijedom čega ni njegovi pravni sljednici, pa tako i ovdje tužitelj, da ne mogu biti pošteni posjednici.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka, i to ocjene pročitanih i razgledanih isprava u spisu (izvoda iz katastarskog plana, str. 3, 50–52, prijepisa posjedovnog lista, str. 4 i 55, izvadaka iz zemljišne knjige, str. 6–9, izvatka iz matice rođenih, str. 21–22, presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-132/72-8 od 31. svibnja 1973., str. 23– 24, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka, str. 25, izvoda iz Geoportala, str. 53–54, te isprava iz priklopljenog spisa ovog suda posl. br. P-273/2023); kao i izvedenih dokaza uviđajem uz sudjelovanje mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, dipl. ing. geodezije, stalnog sudskog vještaka mjernične struke i procjenitelja nekretnina, iz LIMISTER j. d. o. o. Rovinj, radi identifikacije utuženih nekretnina, i saslušanjem svjedoka BH, RH, LH i NH, te tužitelja (sve na str. 39–44), a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (k. o. [katastarska općina]), (i) putem dosjelosti.

4. 1. Tužitelj tužbu temelji na tvrdnji da je njegova obitelj u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, slijedom čega da su ih stekli temelju zakona, što im tuženik osporava (prvenstveno kvalitetu posjeda).

5. Sukladno pravilima o dosjelosti kao originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari, kojima je svrha uklanjanje razlika između faktičnog i pravnog, nesklada između posjeda i vlasništva, odnosno uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dosjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona, čl. 28. st. 4. i 5. u vezi s čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Službeni list SFRJ“ broj 6/1980., 36/1990., „Narodne novine“ broj 53/1991., koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.; čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 129. st. 1. i čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za ovaj spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne/regionalne/ samouprave, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni, i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 2. ZV-a), i to u trenutku ispunjenja pretpostavki (čl. 129. st. 1. ZV-a). Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (str. 5.).

6. U odnosu na citirane pretpostavke stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti, na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je kako slijedi u nastavku.

7. Kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama dolazi upisan tuženik u cijelosti. On se kao vlasnik upisao na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika posl. br. O-531/2021 od 7. travnja 2023., i to iza KH (AHM), rođene **.**.1925., preminule **.**.1977. u [adresa], i to budući da nije utvrđeno tko su njezini zakonski nasljednici. U katastarskom operatu kao posjednik predmetnih nekretnina dolazi upisan tužitelj (posjedovni list 386).

8. Predmetne nekretnine je u postupku identificirao mjernični vještak mr. sc. Slobodan Đekić, čiji je nalaz sud, uzimajući u obzir i to da stranke nisu imale primjedbi, pozitivno ocijenio. Vještak je zajedno sa sudom, svjedocima i strankama obišao predmetne nekretnine. Utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] po kulturi pašnjak površine 1482 m2, k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 158 m2 i k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 218 m2, u predjelu „Poli Jelenčići“, čine manji kompleks zemljišta južno od zgradne čestice br. 617 i puta. Manji kompleks je sa svoje istočne strane omeđen zaraslim suhozidom, a u naravi je manji kompleks zarasao manje vrijednom vegetacijom i manje vrijednom šumom, na dnu vala. K. č. [katastarska čestica] po kulturi je šuma površine 2552 m2. U naravi upis kulture odgovara stanju na terenu. S istočne strane omeđena je rubom asfalta, a južna međa je pokos, kao i sjeverna. Šuma je održavana.

9. Stav je tuženika da osim što nema zakonit posjed, da tužitelj nema ni pošteni posjed jer da je njegov prednik ČH sudjelovao u (tada) parničnom postupku razvrgnuća suvlasništva predmetnih nekretnina (posl. br. P-132/1972) koji je dovršen pravomoćnom presudom kojom su, kako to proizlazi iz presude, kao suvlasnici predmetnih nekretnina upisane treće osobe, a ne otac tužitelja (CH r. KH u 1/5 dijela, GH pok. F u 1/5 dijela, IH. F u 1/5 dijela, Cekinato A r. KH u 1/5 dijela i JH pok. F u 1/5 dijela).

9. 1. Sud izneseni stav tuženika nije prihvatio već je utvrdio da je obitelj tužitelja posjedovala predmetne nekretnine, i to pošteno, jer nisu znali niti su imali razloga sumnjati da ono što stvarno drže u posjedu nije njihovo, i da ono što i danas drže u posjedu nije tako izneseno u tome postupku. Taj je zaključak sud zauzeo nakon što je uz pregledanu pisanu dokumentaciju saslušao sve predložene svjedoke i stranke u postupku, čije je iskaze, budući da su bili u bitnome u suglasju, pozitivno ocijenio.

10. Tako su o posjedovnom stanju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iskazivali saslušani svjedoci RH (rođena 1955.) i BH (rođen 1956.), supružnici koji su 80-ih godina preselili u [adresa], i to u neposrednu blizinu predmetne čestice, koju vide iz kuće u koju su preselili. Iako RH nikada nije vidjela tužitelja ili njegovu obitelj da nešto rade u predmetnoj šumi, vidjela je tužitelja jednom, da je došao u šumu provjeriti stanje šume „kao vlasnik“. BH je pak jedne prilike vidio tužitelja i njegovu obitelj (suprugu i djecu koja su tada bila mala) da sječu predmetnu šumu, i to nakon njihovog preseljenja u [adresa]. Oba svjedoka su potvrdila da je riječ o „Kramarovoj boški“, odnosno šumi tužitelja, a to su svoje saznanje svjedoci crpili iz pričanja starijih mještana sela, prvenstveno bake i djeda RH koji oduvijek žive u [adresa]. Da je tužitelj posjekao predmetnu šumu kao „svoju“, potvrdili su i saslušani svjedok LH (rođen 1953., nesrodan s tužiteljem) koji od rođenja živi u [adresa] pa mu je zasigurno poznato posjedovno stanje (svih ne samo te k. č.), a osim toga, preko puta predmetne šume ima svoje zemljište koje je zasigurno obilazio; te NH (rođena 1950.) koja se 70-ih godina prošlog stoljeća udala za tužitelja i u svom se iskazu sjećala da su predmetnu šumu posjekli. Svi svjedoci, izuzev supruge tužitelja, žive u neposrednoj blizini prijepora pa ovaj sud drži da im je posjedovno stanje iz tog razloga i bilo poznato.

11. Nadalje, saslušani svjedoci LH i NH te tužitelj, potvrdili su i da su k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], tužitelj i njegova obitelj koristili, i to dijelom za držanje životinja, a dijelom kao dvorišni dio u kojem su se nalazile voćke. LH je taj manji kompleks kojeg je i opisao, nazvao kao „Kramarova korta“. Do tih čestica nalazila se i jedna kuća (zgradna čestica koja nije predmet spora), za koju su navedeni iskazivali da su u njoj živjele podstanarke, sve do 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je kuća počela propadati. Tim podstanarkama (koje je još raniji vlasnik JH uselio) odobrenje za boravak dala je obitelj tužitelja. Osim toga, one su u predmetnom dvorištu brale voćke.

12. Svim svjedocima bilo je poznato da je predmetne nekretnine (zajedno s drugim nekretninama, što su saslušani opisali kao „imanje“) otac tužitelja ČH stekao od JH, jer se tako pričalo u selu. Iako nisu znali pojasniti rodbinske veze te dvije obitelji u kontekstu dijela njihovih iskaza da su predmetne nekretnine obitelji tužitelja pripale nasljeđivanjem iza JH, svjedoci nisu isključili kao mogućnost da su Kramarovi imanje kupili od JH. Dvojbu je razriješio tužitelj u svom iskazu, kojeg je sud i u tom dijelu pozitivno ocijenio (jer je iskazivao detaljno, okolnosno i sudu uvjerljivo) navevši da su za imanje „pošteno platili“, što reći da je bila riječ o kupoprodaji. Da su Ivićevi otišli u Italiju nakon drugog svjetskog rata potvrdili su LH i tužitelj, a da su prije odlaska dio zemlje prodali i K iskazivala je RH, što govorili u prilog navodima tužitelja o kupoprodaji. Nakon smrti ČH (1974./1984.) nekretnine su pripale njegovoj supruzi D, o kojoj je do njezine smrti (2011.) skrbio tužitelj, kojem su predmetne nekretnine naposljetku pripale.

13. Svi saslušani svjedoci potvrdili su i navode tužitelja o tome da tužitelju i njegovim prednicima nitko nikada nije prigovarao na korištenju prijepora. Prigovarao nije ni tuženik, kao ni prije tuženika upisana zemljišnoknjižna vlasnica, ali ni mještani sela [adresa]. Svi svjedoci iskazivali su o svojim neposrednim zapažanjima, objektivno, pri čemu sud nije utvrdio da bi postojao njihov interes da se spor riješi na određeni način.

14. Za razrješenje predmetnog spora vezano za opće i posebne pretpostavke stjecanja vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedom nije bilo potrebno utvrđivati naslov tužitelja ili njegovih pravnih prednika, već njihov miran posjed s jasno vidljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i ponašanja kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. U situaciji kada su svi svjedoci suglasno potvrdili da su prednici tužitelja imali miran posjed (jer nijednom svjedoku nije bilo poznato da bi netko prigovarao obitelji tužitelja na korištenju prijepora), a ti su iskazi u suglasju s iskazom tužitelja (koji je još detaljnije pojasnio vrijeme i način korištenja), tada nije bila od značaja činjenica na koju se tuženik poziva da tužitelj i prednici nisu imali pisani trag posjedovanja, te da tužitelju odnosno njegovom ocu nije moglo ostati nepoznato da su 1972. druge osobe upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina. To posebno jer je, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, njihova volja držanja kao svojeg prijepora ipak bila uočljiva, i oni su se kroz čitavo vrijeme (čak i ono potrebno za izvanrednu dosjelost, razdoblje od 40 godina, a zasigurno 20 godina potrebnih za redovnu dosjelost), ponašali kao vlasnici prijepora.

14. 1. Eventualni propust tužitelja ili prednika da izvrše uvid u zemljišne knjige ne može im se stavljati na teret, u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da je nekretnina bila upisana kao vlasništvo trećih, kasnije kao vlasništvo tuženika, ako su oni osnovano vjerovali da su oni vlasnici, i ako su se tako ponašali. To posebno supruzi ČH i tužitelju, koji nedvojbeno nisu sudjelovali u predmetnom postupku razvrgnuća suvlasništva, a koji su nastavili Dragutinov posjed predmetnih nekretnina. Njihov stav o posjedovanju kao vlasnika potvrđuje upis tužitelja kao posjednika u katastarskom operatu, za koji je poznato (prije svega zbog poreznih nameta koje je taj upis nosio), da je nekada odražavao stvarno stanje. Da nisu upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina tužitelj je saznao tek 2021. u okviru ostavinskog postupka koji se vodio iza KH.

15. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje, da su prednici tužitelja, kao i tužitelj, bili u posjedu nekretnina dulje od 40 godina (najmanje od 1962. kada je prema iskazu tužitelja realizirana predmetna kupoprodaja) ostvareni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću. Tužitelji je i sam, i putem svojih pravnih prednika bio pošteni posjednik predmetnih nekretnina (poštenje posjeda se presumiralo po čl. 328. OGZ-a) kroz zakonom propisano vrijeme, pa je dakle i dosjelošću stečeno pravo vlasništva nekretnina. Uz to, cijeneći i da se prema čl. 18. st. 5. ZV-a poštenje posjeda predmnijeva, a tuženik nije s uspjehom oborio presumpciju poštenja posjeda, i (izvanrednom) je dosjelošću u odnosu na samostalan posjed ostvareno pravo vlasništva.

16. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (k. o. [katastarska općina]), pa je tuženik dužan trpjeti da se na tim nekretninama, na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti, kao u t. I. izreke presude.

17. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj je u ovom sporu uspio u cijelosti pa im je tuženik dužna naknaditi troškove postupka.

17. 1. Prema čl. 155. ZPP-a tužitelju pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav tužbe i zastupanja na ročištima održanim 26. rujna 2024. i 22. siječnja 2025., sve po 100 bodova, odnosno 300,00 eura uvećano za PDV po stopi 25 % (75,00 eura), sveukupno 375,00 eura, sve prema tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1. i 7., i tbr. 46., a prema vrijednosti boda od 2,00 eura i vrijednosti predmeta spora od 1.500,00 eura (prema tbr. 52. i 54.), sve Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Tužiteljima pripada i zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu 26,55 eura te za presudu u istom iznosu (jer će dostavom presude elektroničkom komunikacijom tužitelj biti u mogućnosti platiti polovicu propisane pristojbe), prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/2019., tar. br. 1. i 2.), a sukladno čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023.).

17. 2. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 428,10 eura kao u t. II. izreke presude, dok o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka u vidu sudske pristojbe za odgovor na tužbu nije odlučeno, jer ta obveza nastaje nakon pravomoćnog okončanja postupka, a ovisi o uspjehu stranaka u sporu (čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama).

U Pazinu 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

– tuženik

– Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured, Ispostava Pazin, Družbe Sv. Ćirila i Metoda 10, po pravomoćnosti.