REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-396/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužiteljice IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.839,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 30. srpnja 2022. u Zagrebu došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovala kao pješak. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne povrede te joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja joj je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 19. studenog 2024. sveukupno iznos od 2.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 19. studenog 2024. (2.000,00EUR) tužiteljica traži manje nego u tužbi, kada je potraživala iznos od 10.000,00 EUR, tuženik se u podnesku od 10. prosinca 2024. protivi djelomičnom povlačenju tužbe kao i zatraženom tijeku zateznih kamata.

3. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 19. studenog 2024., a nakon što je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev po primitku nalaza i mišljenja vještaka, ističe se da po mišljenju ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti prometno vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu nastale štete. Tužiteljica je tek po provedenom vještačenju mogala postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužiteljica nije niti mogala postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema mišljenju ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužiteljici pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

4. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], IFŠ and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], I protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke).

5. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

6. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom od 19. studenog 2024. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitana je obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 6 spisa), dopis tuženika (list 7 spisa), odštetni zahtjev (list 8-9 spisa), potvrda Policijske uprave Zagrebačke (list 10 spisa), kaznena prijava (list 11-13 spisa), zapisnik o očevidu (list 14-15 spisa), fotografski elaborat (list 16-19 spisa), zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 20-21 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 22-23 spisa), pouka o pravima osumnjičenika (list 24 spisa), službene bilješke (list 25-27 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika (list 29-31 spisa), medicinska dokumentacija (list 32-38 spisa), pregledane su slike (list 39-49 spisa), izvršen je uvid u presliku medicinskog kartona tužiteljice (list 80-240 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje (list 245-246 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Tijekom postupka tuženik je nesporno tužiteljici ispatio iznos od 3.300,00 EUR.

11. Također, tijekom postupka na ročištu održanom 5. srpnja 2024. stranke su učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću.

13. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju stradala kao pješak te zadobila ozljede prijelom VIII, IX i XI desnog rebra, prijelom desne lakatne kosti-olekranona te otvorenu ranu glave i desnog lakta. Trajne posljedice iz predmetnog štetnog događaja uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 20 dana. Tužiteljica je pretrpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a blažeg intenziteta 20 dana. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 30 dana za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. Naruženost postoji u lakom stupnju vidljivo.

14. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Jakše Filipovića i to stoga što smatra da su isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a ni stranke nisu imale prigovora na isti.

15. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

16. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te naruženost. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada zatraženi iznos od 1.700,00 EUR, uzimajući u obzir da je tuženik tijekom postupka isplatio nesporan dio iznosa u visini od 3.300,00 EUR.

18. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (60 sati) te uz cijenu sata od 5,00 EUR, a koja je po stavu suda opravdana s obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18 i 120/21) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2024. ("Narodne novine" br. 125/23) koja iznosi 840,00 EUR bruto. Sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 300,00 EUR.

19. Tužiteljici je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 2.000,00 EUR.

20. Tužiteljica ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je prigovor tuženika zatraženom tijeku zateznih kamata neosnovan. 21. Budući obveza tuženika na naknadu štete tužiteljici proizlazi temeljem čl. 2. st.

1. toč. 2. ZOOP-a na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti to je ZOOP lex specialis pa na cjelokupni iznos dosuđene štete tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 9. siječnja 2023., po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24. Tužiteljici je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva po 100 bodova (tbr. 32), za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podneska od 2.6.2023., 19.11.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1) te za pristup na ročišta 5.7.2024. i 20.12.2024. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.200,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,23 EUR i na presudu u iznosu od 66,36 EUR, a u cijelosti joj je priznat kao nužan i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, tako da je tužiteljici sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.839,59 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

26. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 66,36 EUR

2. tuženiku po pun.