Poslovni broj: 3 Kzd-12/2018-74

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež tog suda Luciji Lisac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžaga, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog EŠ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KMP-DO-131/17, sada broj: KOz-DO-255/20 od 30. studenog 2017. sa izmjenama od 1. ožujka 2024. i 21. siječnja 2025., nakon provedenog suđenja u odsutnosti u javnoj raspravi održanoj u prisutnosti branitelja optuženika po službenoj dužnosti, odvjetnika Vinka Burazera i savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, VŠ, **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP),

optuženi EŠ, zvan E, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FŠ i IŠ, rođene V, rođeni **.**.1979., u [adresa], nepoznatog prebivališta i boravišta, državljanina [adresa], vozača, oca troje djece, neosuđivan

k r i v  j e

što je

u vremenu od 1. lipnja 2015. do 2. listopada 2017., iako je temeljem sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Splitu broj Pob-186/11 od 21. ožujka 2013. preuzeo obvezu da će doprinositi za uzdržavanje djeteta EŠZ (rođena **.**.2010.) mjesečni iznos od 1.000,00 kuna, svjestan te svoje obveze i sposoban da tu istu ispuni, uzdržavanje nije plaćao uskrativši time djetetu EŠZ uzdržavanje u iznosu od 3.291,88 eura,

dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece povredom dužnosti uzdržavanja opisano u članku 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11.

II. Temeljem članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženi EŠ

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Temeljem članka 56. stavak 1. i stavak 2. KZ/11 optuženom EŠ

i z r i č e  s e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ako isti u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a optuženik EŠ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici (dalje u tekstu ODO Velika Gorica), pokrenut je postupak protiv optuženika EŠ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavak 1. i 2. KZ/11. Činjenični dio optužnice je mijenjan na raspravama održanima 1. ožujka 2024. i 21. siječnja 2025.

2. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kžzd-33/2023-4 od 5. rujna 2023. optuženom EŠ određeno je suđenje u odsutnosti.

3. Obzirom se optuženiku EŠ sudi u odsutnosti, sud je pretpostavio da se optuženik ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela stavljanog mu na teret.

4. Prilikom prvog ispitivanja optuženi EŠ je iznosio obranu te je iskazivao kako je točno da nije plaćao uzdržavanje prema sklopljenoj sudskoj nagodbi, da je svjestan duga i da ga je voljan podmiriti, ali da nije u mogućnosti. Naime, optuženi je vlasnik firme Aragus, taxi prijevozništvo, a firma ima financijskih problema te, čim firma počne ostvarivati prihode, optuženi navodi kako će početi plaćati uzdržavanje. Iskazivao je da je mogao prodati imovinu trgovačkog društva, ali da mu to neće dugoročno riješiti probleme uzdržavanja.

5. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je ispitao svjedokinju RŠ te pročitao zapisnik Općinskog suda u Splitu broj P Ob-186/11 od 21. ožujka 2013., dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 20. lipnja 2017., potvrdu Općinskog suda u Splitu od 21. lipnja 2017., potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. lipnja 2017., uvjerenje Policijske uprave Splitsko - Dalmatinske od 5. srpnja 2017., presudu Općinskog suda u Splitu broj Kzd-58/15 od 2. svibnja 2016., dopis Porezne uprave od 13. srpnja 2017., dopis Centra za socijalnu skrb Split od 17. kolovoza 2017., zapisnik o ispitivanju svjedokinje RŠ od 27. rujna 2017., dokumentaciju na listovima 115 do 119 spisa, podnesak i dokumentacija na listovima 128 do 148 spisa, podnesak i priloženu dokumentacija na listovima 160 do 162 spisa, podnesak i dokumentaciju na listovima 164 do 165 spisa, dokumentaciju Reiffeisen Bank d.d. na listovima 225 do 240 spisa, očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb na listovima 245 do 247 spisa, dokumentacija Erste bank d.d. na listovima 255 do 342 spisa, zapisnik o ispitivanju optuženog od 13. listopada 2017. uz reprodukciju DVD snimke. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

6. Iz zapisnika Općinskog suda u Splitu broj: P Ob-186/11 sastavljenog 21. ožujka 2013. proizlazi da su RŠ kao tužiteljica i optuženi EŠ, kao tuženi sklopili sudsku nagodbu u kojoj je u točki II. određeno da je optuženi EŠ dužan mjesečno doprinositi za uzdržavanje djeteta mldb. EŠZ iznos u visini 1.000,00 kuna počevši od 1. ožujka 2013. pa ubuduće, najkasnije do 20. - og u mjesecu i to uplatom na račun majke i zakonske zastupnice djeteta RŠ.

7. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 20. lipnja 2017. na listu 21 spisa proizlazi da je optuženi EŠ bio u evidencijama nezaposlenih osoba u razdoblju od 1. veljače 1999. do 20.listopada 1999. te od 16. siječnja 2009. do 18. siječnja 2009.

8. Iz potvrde Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela od 21. lipnja 2017., na listu 23 spisa, proizlazi da optuženi EŠ nije upisan kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti predmetnog odjela.

9. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na listovima 24 i 25 spisa proizlazi da je optuženi EŠ u radnom odnosu kod poslodavca trgovačkog društva Aragus d.o.o. od 11. veljače 2010. pa nadalje.

10. Iz uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova, Službe za upravne poslove od 5. srpnja 2017. proizlazi da je optuženi EŠ vlasnik dva osobna vozila i to marke Ford Escort, godina proizvodnje 1981. te marke Opel Ascona, godina proizvodnje 1982.

11. Iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split od 13. srpnja 2017. proizlazi da optuženi nije vlasnik obrta, ali je opunomoćenik trgovačkog društva Aragus d.o.o. sa sjedištem u [adresa].

12. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Split od 17. kolovoza 2017., na listu 34 spisa proizlazi da zbog neizvršavanja obveze uzdržavanje dvoje djece, istima je priznato pravo na privremeno uzdržavanje u dva navrata i to od 3. siječnja 2012. do 31. srpnja 2014. i od 19. veljače 2015. do 19. listopada 2015.

13. Iz dokumentacije na listovima 115-119 spisa je vidljivo da je optuženi EŠ ili treća osoba LŠ vršila uplate na račun majke djeteta RŠ i to 3. siječnja 2019. u visini 2.500,00 kuna, 25. veljače 2019. u visini 2.500,00 kuna, 6. travnja 2019. u visini 2.500,00 kuna te 15. svibnja 2019. na kojoj uplati nije vidljiv iznos. Isto tako iz dokumentacije na listovima 129-148 vidljive su potvrde o uplatama i nalozi za uplatu u iznosima u visini 2.500,00 kuna po osnovi uzdržavanja za mldb. EŠZ kroz 2019. i 2018. pri čemu listovi 139,141 i 148 sadrže podatke koji se ne mogu iščitati. Na listovima 161, 162 i 165 spisa nalaze se nalog i potvrda o plaćanju izvršeni od strane treće osobe UŠ iznosa u visini 12.000,00 kuna uz naznaku da se radi o uzdržavanju za mldb. EŠZ za 2021.

14. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb od 30. kolovoza 2024., listovi 245, 246 i 247 proizlazi da je za dijete mldb. CŠ priznato privremeno uzdržavanje u razdoblju od 8. rujna 2023. do 18. srpnja 2024. u kojem razdoblju joj je uplaćen iznos u visini 1.087,61 eura

15. Sud je tijekom postupka ispitao svjedokinju RŠ koja je na raspravi iskazivala kako ostaje kod svega što je prethodno tijekom postupka iskazivala. Tako iz prvotnog iskaza svjedokinje RŠ proizlazi da je optuženi EŠ od rođenja djeteta povremeno znao uplatiti uzdržavanje, primjerice godinu ili dvije, a onda bi prestao sa uplatama zbog čega ga je prethodno već kazneno prijavljivala te je isti osuđivan. Svjedokinja je iskazivala kako optuženi od lipnja 2015. pa do trenutka kada je iskazivala, 7. rujna 2017., nije uplaćivao nikakve iznose. Svjedokinja je potvrdila kako je optuženi, sukladno sudskoj nagodbi koju su sklopili, dužan za mldb. EŠZ, plaćati mjesečne iznose u visini 1.000,00 kuna, ali se te nagodbe nikada nije pridržavao. Osim toga, svjedokinja RŠ je navela kako optuženi sa djetetom nema nikakve odnose niti su u kontaktu. Svjedokinja RŠ je i na raspravi 18. lipnja 2024. ostala kod tako danog iskaza pri čemu je navela da unazad godinu i pol nije bilo nikakvih uplata, a otprilike dvije godine ranije je pokrenut i ovršni postupak, ali da ništa nije ustegnuto. U odnosu na uplatnice na listovima 129 do 148 spisa svjedokinja je potvrdila kako je tim uplatama optuženi EŠ djelomično podmirio dugovanja po osnovi uzdržavanja kao i da je do prije dvije godine uplaćivao iznos u visini 1.000,00 kuna na njezin račun. Isto tako, svjedokinja je potvrdila i da je bila jedna uplata od strane treće osobe, a po osnovi uzdržavanja za dijete EŠZ.

16. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka, došao do sljedećih zaključaka.

17. Iz naprijed navedenih dokaza razvidno je da je optuženik EŠ radnjom opisanom u činjeničnom opisu dispozitiva ostvario ne samo objektivne elemente kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, koje mu je u ovom predmetu optužnicom stavljeno na teret, već je prema stajalištu ovoga suda ostvaren i subjektivni element – krivnja, a oblik krivnje je izravna namjera.

18. Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedokinje RŠ koja je tijekom cijelog postupka ustrajala u tvrdnji da optuženi EŠ od lipnja 2015. nije doprinosio za uzdržavanje njihovog zajedničkog djeteta mld. EŠZ. Navedeno je potvrđeno i iskazom optuženog EŠ danog prilikom prvog ispitivanja kada je isti iskazivao da je točno da nije plaćao uzdržavanje jer da nema financijskih mogućnosti odnosno da trgovačko društvo čiji je vlasnik ima financijskih poteškoća te da je spreman platiti uzdržavanje onda kada isto započne ostvarivati prihode. Iako je optuženi EŠ u iskazu potvrdio činjenične navode iz optužnice, isti je opravdanje za nepoštivanje obveze uzdržavanja našao u navodno lošoj financijskoj situaciji. Naime, u odnosu na razloge neplaćanja uzdržavanja (loša financijska situacija), sud ocjenjuje da se ne radi o opravdanom razlogu za neplaćanje uzdržavanja propisanim člankom 177. stavak 3. KZ/11, a koji bi, sam po sebi, bio razlog za donošenje oslobađajuće presude. Dapače, prema ocjeni suda optuženi EŠ, ako je već i svjestan loše financijske situacije trgovačkog društva čiji je vlasnik, je bio dužan dokazati da je poduzeo dodatne korake kako bi svoju primarnu obvezu ispunio, a to je uzdržavanje malodobnog djeteta, a što isti tijekom trajanja ovog postupka nije učinio. Također, prema stanju spisa, a što obrana nije dovela u pitanje, optuženi EŠ je uredno zaposlen u trgovačkom društvu Aragus d.o.o. te isti ni na koji drugi način nije dokazao bilo koju drugu osnovu zbog koje isti ne bi bio u mogućnosti podmiriti svoju obvezu. Nadalje, točno je da je optuženi EŠ za vrijeme trajanja postupka počeo vršiti određene uplate po osnovi uzdržavanja, a u prilog kojem zaključku govore i uplatnice i potvrde o uplatama na listovima 115-119 spisa, na listovima 134-148 spisa te na listu 161 spisa. Međutim, radi se o povremenim i zakašnjelim uplatama, izvršenim nakon pokretanja kaznenog postupka, a takvim postupanjem optuženik svoje dijete mldb. EŠZ i njezinu majku i zakonsku zastupnicu dovodi u poziciju u kojoj su dužne pokretati dodatne sudske postupke kojima bi ostvarile svoja prava. Prema tome, iz cjelokupnog spisa proizlazi da je optuženi EŠ bio svjestan svoje obveze uzdržavanja djeteta, da tu obvezu nije ispunjavao u inkriminiranom razdoblju, a da pri tome nije dao nikakve opravdane razloge za takvo postupanje.

19. Stoga je stav ovoga suda da je optuženik EŠ radnjama opisanima u činjeničnom opisu dispozitiva presude - ostvario subjektivna i objektivna obilježja bića kaznenog djela povrede obveze uzdržavanja iz članka 172 stavak 2. KZ/11, budući je po sudskoj nagodbi sklopljenoj pred Općinskim sudom u Splitu broj POb-186/11 od 21. ožujka 2013. bio dužan mjesečno doprinosit za uzdržavanje djeteta mldb. EŠZ iznos u visini 1.000,00 kuna, svjestan te svoje obaveze i sposoban da istu ispuni, nije plaćao mjesečni iznos dužnog uzdržavanja čime je u navedenom razdoblju oštetio svoje dijete.

20. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za predmetno kazneno djelo optuženom EŠ, sud je uzeo u obzir da je optuženik isto počinio s najvišim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, te je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio u predmetnom postupku.

21. Olakotno sud cijeni raniju neosuđivanost optuženika EŠ, ali i činjenicu da je isti tijekom trajanja postupka dokazao da je za inkriminirano razdoblje podmirio dužne iznose uzdržavanja. Naime, kako je već prethodno istaknuo, optuženi EŠ je u spis dostavio uplatnice na listovima115-119 spisa, na listovima 134- 148 spisa te na listu 161 spisa, iz kojih je vidljivo da su uplate vršene u iznosima po 2.500,00 kuna i to za uzdržavanje mldb. EŠZ, a kojim uplatama je podmiren iznos u visini 3.291,88 eura koji je naznačen u optužnici. Iako na navedenim potvrdama o uplati nije točno naznačeno za koje razdoblje je podmireno uzdržavanje (osim za uplatu sa lista 161 spisa koja se odnosi na uzdržavanje za 2021.), i sama svjedokinja RŠ je u iskazu danom tijekom rasprave potvrdila da je tim uplatama optuženi EŠ djelomično podmirio dug po osnovi prethodnog uzdržavanja, ali i da je nakon tih uplata isti ponovno prestao plaćati uzdržavanje. Stoga kada se uzmu u obzir uplaćeni iznosi, njihov zbroj kao i iskaz svjedokinje VŠZ, sud je zaključio kako je optuženi EŠ podmirio iznos uzdržavanja za inkriminirano vrijeme, ali nakon podizanja optužnice odnosno tijekom trajanja ovog kaznenog postupka.

22. Posebno otegotne okolnosti sud nije utvrdio.

23. S obzirom na utvrđeno, stav je ovog suda da je izrečena uvjetna osuda uz prijetnju kaznom zatvora u trajanju od jedne godine kroz rok kušnje u trajanju od četiri godine, primjerena sankcija u konkretnom slučaju, koja će utjecati na optuženika EŠ da više ne čini kaznena djela, te će ista biti i jasna poruka društvu o osudi kaznenih djela i pravednosti sankcioniranja počinitelja kaznenih djela.

24. Svoju odluku o troškovima kaznenog postupka sud temelji na odredbi članka 148. stavak 6. ZKP-a, a obzirom se optuženiku sudi u odsutnosti te nisu poznati podaci o njegovim eventualnim prihodima.

25. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici 24. siječnja 2025.

Zapisničar

Sutkinja za mladež

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnošenja žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u četiri (4) istovjetna pisana primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.