Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Pr-26/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Koški, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Ugostiteljsko-turistička škola Osijek, Osijek, M. Gupca 61, OIB: 67104212471, zastupani po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice, te zakonskog zastupnika tuženika Andreja Kristeka i punomoćnika tuženika Ivice Leko, odvjetnika u Osijeku, u zamjeni za punomoćnika Dražena Oreškovića, odvjetnika Osijeka, 24. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od 27. siječnja 2023. djelomično nedopuštena pod 2. izreke, te se ista poništava pod 2. izreke, pa radni odnos tužiteljice IĆ kod tuženika Ugostiteljsko-turistička škola Osijek, nije prestao 27. siječnja 2023.

II. Utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo na otkazni rok od mjesec dana i dva tjedna, računajući od 27. siječnja 2023.god., tako da joj radni odnos kod tuženika Ugostiteljsko-turistička škola Osijek, prestaje s danom 14. ožujka 2023., te joj je isti dužan priznati sva prava iz radnog odnosa za razdoblje od 28. siječnja 2023. do 14. ožujka 2023.

III. Nalaže se tuženiku Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek da tužiteljici IĆ isplati na ime neisplaćenih, a pripadajućih plaća za razdoblje od 28. siječnja 2023. do 14. ožujka 2023. ukupni iznos od 2.334,05 EUR (dvijetisućetristotridesetčetirieuraipetcenti) sve sa zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to za:

- siječanj 2023. iznos od 188,74 EUR bruto računajući od 15. veljače 2023. do isplate,

- za veljaču 2023.iznos od 1.462,71 EUR bruto računajući od 15. ožujka 2023. do isplate,

- za ožujak 2023. iznos od 682,60 EUR bruto računajući od 15. travnja 2023. do isplate, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek da tužiteljici IĆ, na ime neplaćene otpremnine isplati iznos od 975,14 EUR (devetstosedamdesetpeteuraičetrnaestcenti) sve sa zateznim kamatama računajući od 15. veljače 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek da tužiteljici IĆ, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura) računajući od 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od 1.079,54 EUR (tisućusedamdesetdeveteuraipedesetčetiricenta), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je bila u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog 10. studenog 2020., pa sve do 27. siječnja 2023., kada joj je od strane tuženika kao poslodavca otkazan Ugovor o radu, a koja Odluka o otkazu je tužiteljici uručena dana 30. siječnja 2023. Tuženik je tužiteljici otkazao Ugovor o radu na način da je 27. siječnja 2023. donio Odluku o otkazu ugovora o radu, poslovno-uvjetovani otkaz, a ovo temeljem članka 112. stavka 1. točke 5. u vezi članka 115. stavka 1. točke. 1. Zakona o radu. Tužiteljica se tuženiku obratila sa zahtjevom za zaštitu prava 7. veljače 2023., koji je tuženik zaprimio 10. veljače 2023., a koji zahtjev tuženik nije usvojio temeljem Odluke od 21. veljače 2023., koje je tužitelj primio 27. veljače 2023. Odluka o prestanku radnog odnosa na temelju članka 112. stavka 1. točke 5. Zakona o radu nedopuštena je i nezakonita, te je u cijelosti u suprotnosti s prestankom radnog odnosa temeljem članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu jer se radi o sasvim različitim razlozima za dopuštenost otkaza. Naime, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za prestanak radnog odnosa temeljem članka 112. stavka 1. točke 5. Zakona o radu jer nije isteklo vrijeme na koje je zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme, a koji je zaključen do završetka projekta, odnosno do 23. prosinca 2023. Ispunjeni su uvjeti za prestanak radnog odnosa na temelju članka 112. stavka 1. točke 9. u vezi članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, a kao što je i navedeno u izreci Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog gospodarskih razloga-poslovno uvjetovani otkaz, te je otkaz po navedenoj osnovi dopušten. U slučaju prestanka radnog odnosa na temelju članka 112. stavka 1. točke 9. u vezi članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na otkazni rok sukladno članku 121. Zakona o radu, a koje pravo u pobijanoj odluci nije utvrđeno. Tužiteljica je kod tuženika u radnom odnosu provela neprekidno više od dvije godine, to joj sukladno članku 122. stavku 1. točki 3. Zakona o radu pripada pravo na otkazni rok u trajanju od mjesec dana i dva tjedna, kao i pripadajuće plaće za navedeni period. Tužiteljica je na radu kod tuženika provela neprekidno više od dvije godine u radnom odnosu, to joj sukladno članku 126. stavku 3. Zakona o radu pripada pravo na otpremninu, i to u iznosu od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada. Tužiteljica je tromjesečnom razdoblju koje je neposredno prethodilo otkazu ugovora o radu ostvarila prosječnu plaću od 1.462,71 eura bruto (11.020,76 kn), od čega 1/3 iznosi 487,57 eura bruto, pa joj za pune dvije godine rada provedenog kod tuženika pripada pravo na otpremninu u iznosu od 975,14 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU objavilo poziv za dostavu projektnih prijedloga u ograničenom postupku dodjele bespovratnih sredstava trajnog modaliteta s ograničenim rokom dostave projektnih prijedloga, pod nazivom „Uspostava infrastrukture regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju“, kao podršku procesu reforme strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, Referentne oznake KK.09.1.3.01. Uz poziv, ministarstvo je izradilo Upute za prijavitelje, koje sadrže opće informacije, način prijave, postupak dodjele, odredbe koje se odnose na provedbu projekta, kao i popis propisanih radnih mjesta za provođenje projekta. Tužiteljica se javila na poziv i 23. srpnja 2018., imenovana je Regionalnim centrom kompetentnosti u sektoru turizam i ugostiteljstvo na rok od pet godina. Među planiranim radnim mjestima je i radno mjesto osobe za vidljivost, komunikaciju i horizontalne teme na koje je zaposlena IĆ ugovorom o radu sklopljenim 10. studenoga 2020. Prema navedenoj Uputi za navedeno radno mjesto propisan je koeficijent 0,984, što je koeficijent strukovnog učitelja bez položenog stručnog ispita (SSS) i pripada mu trošak osoblja po satu u iznosu od 65,55 kn (9,23 €) što predstavlja bruto 2. U skladu s navedenim, odobreni iznos za navedeno radno mjesto iznosio je 267.324,44 kn (35.480,05 €), što je 3.843,64 sata rada na projektu. Nakon sklapanja ugovora o radu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja dostavilo je Uputu o primjeni članka 99.a Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Članovima projektnog tima plaća je uvećana za 30% u bruto iznosu. Do povećanja plaće došlo je i nakon potpisivanja Sporazuma Vlade RH i Sindikata zaposlenih u javnim službama. Posljedica postignutog sporazuma je činjenica da sredstva za plaće odobrena projektom više nisu bila dostatna da pokriju vremensko razdoblje planiranih sati rada na projektu. Radnici IĆ iz sredstava projekta isplaćeno je ukupno 269.947,39 kn (35.828,18 €), programom je predviđeno 267.324,44 kn (35.480,05 €), što čini razliku od 2.622,92 kn (348,12 €) koja su financirana iz vlastitih prihoda tužene. Na projektu infrastrukture radni sati računaju se isključivo kao efektivni rad, a ne kao ukupan broj radnih sati u mjesecu. Zbog navedenog je radnici IĆ dio plaće isplaćen iz sredstava Ministarstva znanosti i obrazovanja i to regres, božićnica, plaća za državne blagdane, plaća za dane provedene na godišnjem odmoru i naknada za dane provedene na bolovanju. Prema Uputi za prijavitelje niti jedan od navedenih troškova nije trošak projekta. Prema istoj otpremnina je definirana kao neprihvatljiv trošak. Izloženo odriče utemeljenost postavljenom tužbenom zahtjevu i stoga predlažem sudu odbiti postavljeni tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu naknadom troška postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu prilježeću dokumentaciju i to u ugovor o radu (stranice 5-6 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu (stranica 7 spisa), zahtjev za zaštitu prava (stranice 8-9 spisa), odluku tuženika (stranice 11-12 spisa), elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO), Područne službe Osijek (stranice 13-17 spisa), obrazac HZMO (stranica 18 spisa), obračunsku ispravu za isplatu plaće (stranice 19-28 spisa), upute za prijavitelje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (stranice 35- 261 spisa). Saslušani su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika.

4. Saslušana na raspravi, tužiteljica IĆ je navela kako je bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od kraja 2020. godine pa sve do kraja siječnja 2023. godine. Ističe kako je ugovor o radu na određeno vrijeme bio radi obavljanja poslova na projektu Virtus koji se odnosi na promidžbu vidljivosti i horizontalne aktivnosti, temeljem javnog natječaja na koji se isti prijavila. Ističe kako je zakonski zastupnik tuženika rekao kako joj navedeni ugovor o radu otkazuje iz razloga jer na projektu putem kojeg je financirano njezino radno mjesto više nema novaca. Nadalje, iskazuje kako je trenutno zaposlena u svom obrtu. Otkazan joj je ugovor o radu temeljem odluke tuženika, a ističe kako se to radilo o redovnom otkazu ugovora o radu. Iskazuje kako je ista došla s godišnjeg odmora, a na svoje radno mjesto u ponedjeljak da bi saznala da joj je u petak prestao važiti ugovor, a kada joj je bila uručena odluka o redovnom otkazu ugovora o radu. Potom iskazuje kako joj nije bio omogućen otkazni rok, a niti otpremnina. Na poseban upit iskazuje kako je nakon toga kontaktirala sindikat u kojem su joj isti iskazali čuđenje budući se ravnatelj samo trebao javiti ministarstvu, no kako to isti nije učinio, rekli su joj da tada treba redovnim putem tražiti zaštitu svojih prava, budući da joj je uručen redovni otkaz ugovora o radu. Rečeno joj je prilikom poziva sindikata o razlogu financiranja od strane ministarstva da su ustrojeni navedeni centri, te da je ministarstvo to od iznimne važnosti pa bi zbog toga nastavilo financirati rad na projektu, a isti su naveli kako je takav bio naputak iz ministarstva.

5. Saslušan na raspravi, zakonski zastupnik tuženika Andrej Kristek je naveo kako je on zakonski zastupnik tuženika od 1.9.2020. te je još uvijek zakonski zastupnik tuženika. Nadalje, iskazuje kako je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od kraja 2020. godine do kraja siječnja 2023. godine. Ista je bila zaposlena temeljem javnog natječaja, a koji je raspisan radi promocije vidljivosti i horizontalne aktivnosti, a u svrhu rada na projektu. Nadalje, iskazuje kako je temeljem uputa za prijavitelje na projektu propisano kako se sklapa ugovor o radu i to na način da se radniku plaća na radni sat. Potom ističe kako je s tužiteljicom bio zaključen ugovor o radu na puno radno vrijeme, a isti je trebao biti okončan završetkom projekta Virtus, odnosno do 23.9.2023. Iskazuje kako tužiteljica budući je radila po satu i kako su u javnom sektoru rasle plaće, pa je tako i njoj temeljem istoga rasla plaća, istrošila su se sva sredstava koja su dobivena iz projekta, a za koji su čak ušli i u minus te ju iz tog razloga nisu mogli dalje zadržati na tom radnom mjestu. Iskazuje kako je on išao otkazivati ugovor o radu na određeno vrijeme redovnim otkazom sve nakon što se konzultirao sa svojom pravnom službom, a budući da mu se to činilo kao jedini ispravan put. Iskazuje kako je bio tri mjeseca prije redovnog otkaza ugovora o radu osobno pričao s tužiteljicom u smislu nedostatka novčanih sredstava kako bi nastavila raditi na tom projektu, te se zbog toga i tražila mogućnost. Navodi kako je ista bila upoznata s nedostatkom novčanih sredstava na projektu na kojemu je zaposlena kod tuženika, međutim nisu određivali točan datum prestanka ugovora o radu. Ističe kako je i povodom traženja rješenja kontaktirao osobno i više puta ministarstvo koje mu je reklo kako dodatna sredstva nisu predviđena. Potom iskazuje kako joj je otkazan ugovor o radu sa završetkom godišnjeg odmora nakon što su u računovodstvu izračunali ukupne troškove koji su utrošeni za projekt na kojem je ista zaposlena, te je zbog toga i određen dan prestanka ugovora o radu. Iskazuje kako je tužiteljica s navedenom odlukom bila upoznata u ponedjeljak nakon što joj je završio godišnji odmor. Tužiteljici je uručena odluka o redovnom otkazu ugovora o radu, a nije joj uručena odluka o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme budući da smatra kako su odredbe Zakona o radu sadržavale samo različite mogućnosti otkazivanja ugovora o radu, a koja nisu na navedeni način propisana, te je to učinio kako bi išao ispoštivati odredbe Zakona o radu.

6. Iz ugovora o radu (stranice 5-6 spisa) proizlazi kako su tuženik i tužiteljica 10. studenog 2020. sklopili navedeni ugovor na određeno vrijeme koji će trajati do završetka projekta, a najdulje do 23.12.2023., uz obavezan probni rad od tri mjeseca, te da će radnica (tužiteljica) započeti s radom 10. studenog 2020.

7. Iz odluke o otkazu ugovora o radu (stranica 7 spisa) proizlazi kako je tuženik 27. siječnja 2023. donio navedenu odluku navodeći kako se tužiteljici koja obavlja poslove radnog mjesta Rad na EU projektu – osoba za vidljivost, komunikaciju i horizontalne aktivnosti u Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek, otkazuje Ugovor o radu sklopljen 10.11.2020. zbog gospodarskih razloga – poslovno uvjetovan otkaz, te tužiteljici radni odnos prestaje 27. siječnja 2023.

8. Iz zahtjeva za zaštitu prava (stranice 8-9 spisa) proizlazi kako tužiteljica osporava odluku o otkazu ugovora o radu iz razloga jer nije protekao rok na koji je sklopljen ugovor o radu (određeno vrijeme), kao i da nisu ispunjeni uvjeti za prestanak radnog odnosa radi poslovno uvjetovanog otkaza, pa stoga zahtjeva pravo na otkazni rok, isplatu plaće za vrijeme otkaznog roka, te prava na otpremninu.

9. Iz odluke tuženika (stranice 11-12 spisa) od 21. veljače 2023. proizlazi kako je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa, kao neosnovan, a to prvenstveno iz razloga jer su za radnicu (ovdje tužiteljicu) isplaćena sredstva iz projekta i to veća od odobrenih, te kako je dio plaće isplaćen iz sredstava Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prema uputi za prijavitelje niti jedan od navedenih troškova nije trošak projekta, pa prema istome otpremnina nije prihvatljiv trošak koji potražuje tužiteljica.

10. Iz elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO), Područne službe Osijek (stranice 13-17 spisa) proizlazi kako je tužiteljica provela kod tuženika u radnom odnosu ukupno 2 godine, 2 mjeseca i 18 dana.

11. Iz obrasca HZMO (stranica 18 spisa) proizlazi kako je za tužiteljicu kao razlog prestanka ugovora o radu tuženik naveo poslovno uvjetovani otkaz.

12. Iz obračunske isprave za isplatu plaće (stranice 19-28 spisa) proizlazi kako je tužiteljica u rujnu 2022. isplaćena ukupna plaća u visini od 1.415,00 eura, u listopadu 2022. u visini od 1.483,42, te u studenom 2022. u visini od 1470,04 eura.

13. Iz uputa za prijavitelje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (stranice 35-261 spisa) proizlazi kako se radi o uputi za uspostavu infrastrukture regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju kao podrška u procesu reforme strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, a kao svrha je navedena suradnja sa sličnim centrima u EU. Ciljane skupine su odgojno – obrazovni radnici u ustanovama za strukovno obrazovanje. U istoj se nadalje navodi koje su prihvatljive projektne aktivnosti, te prihvatljive kategorije troškova (pod točkom 10. je navedeno kako su prihvatljivi i troškovi plaća postojećeg i novozaposlenog osoblja zaposlenog kod prijavitelja, uz posebnu napomenu kako su troškovi osoblja troškovi koji proizlaze iz ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika. Nadalje je u istoj navedeno kako člankom 99.a stavku 7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano pravo na uvećanje plaće, ali također da i u slučaju značajnih promjena u visini plaća zaposlenika srednjih škola, moguće je po istoj metodologiji napraviti (godišnju) rekalkulaciju za operacije koje će uslijediti. Kao neprihvatljivi troškovi naveden je trošak otpremnine. U drugoj i trećoj izmjeni poziva jednako je navedeno. 14. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

15. Predmet spora je prestaje li tužiteljici radni odnos kod tuženika 27. siječnja 2023., a kako je to od strane tuženika navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2023. ili 14. ožujka 2023., nakon proteka otkaznog roka, te u slučaju da joj prestaje kasnije radni odnos pravo na isplatu neisplaćenih plaća za navedeno razdoblje, kao i neisplaćenu otpremninu.

16. Sporna je pravna osnova.

17. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te visina tužbenog zahtjeva, pa stoga u ovome postupku nije provedeno vještačenje.

18. Iz navoda stranaka i isprava u spisu utvrđeno je kao nesporno slijedeće:

- da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika 10. studenog 2020. na određeno vrijeme i do završetka projekta, a najdulje do 23. prosinca 2023.

- da joj je tuženik otkazao ugovor o radu 27. siječnja 2023., a koja odluka je tužiteljici uručena 30. siječnja 2023.

- da je tuženik tužiteljicu odjavio 27. siječnja 2023. pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, kao danom prestanka radnog odnosa navedenim u točki II. odluke o otkazu ugovora o radu

19. Odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Člankom 115. stavkom 1. točkom 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Člankom 135. stavkom 3. ZR propisano je kako je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a u konkretnom slučaju ugovor o radu je otkazao poslodavac. Člankom 121. stavkom 1. ZR propisano je da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu. Člankom 122. stavak 1. točka 5. ZR propisano je da u slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina. Člankom 126. stavkom 1. ZR propisano je da je otpremnina, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, dok je stavkom 3. ZR propisano da se iznos otpremnine određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

20. U konkretnom slučaju Odluka o otkazu ugovora o radu donesena je od strane tuženika 27. siječnja 2023., a zahtjev za zaštitu prava radnika podnijet je od strane tužitelja poslodavcu, ovdje tuženiku 7. veljače 2024. (list 10 spisa), odnosno unutar roka od 15 dana. Kako tuženik očitovao o podnesenom zahtjevu, a kojega je tužitelj zaprimio 27. veljače 2023. isti je u daljnjem roku od 15 dana pokrenuo ovaj postupak 14. ožujka 2023. Dakle, tužiteljeva tužba je pravovremeno podnesena.

21. Imajući na umu nesporne činjenice, te ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio kako je tuženik poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu otkazao ugovor o radu tužiteljici. Navedeno je utvrđeno uvidom u samu odluku, a tako je i na ročištu održanom kod ovoga suda 10. prosinca 2024. iskazao i zakonski zastupnik tuženika. Također treba konstatirati kako predmet ovog spora nije utvrđenje je li odluka o otkazu ugovora o radu donijeta zbog gospodarskih razloga – poslovno uvjetovani otkaz, budući da navedeno nije tražio u svome tužbenom zahtjevu, međutim sud je navedenu činjenicu također utvrđivao, budući da o tome i ovisi pripada li tužiteljici pravo na otkazni rok, a time i pravo na otpremninu.

22. Sud je također utvrdio kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na poslovima provođenja projekta na radnom mjestu osobe za vidljivost, komunikaciju i horizontalne aktivnosti na određeno, puno radno vrijeme. Također u ugovoru o radu je navedeno kako se ista zapošljava na rok do završetka projekta, a najdulje do 23. prosinca 2023. (list 5 spisa). Dakle, nigdje u predmetnom ugovoru o radu nije navedeno kako je razlog prestanka ugovora o radu utrošenost financijskih sredstava planiranih za trošak plaće. Dok tuženik ničim nije dokazao da je završio navedeni projekt, čak dapače, na raspravi održanoj 10. prosinca 2024. zakonski zastupnik tuženika je izjavio kako je projekt Virtus završen 23. rujna 2023. Kako je kao razlog prestanka trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme je naveden i taj razlog, međutim, teret dokaza o završetku projekta je na tuženiku, sud je zaključio kako razlog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme do završetka projekta nije ispunjen. Isto tako je utvrđeno, a uvidom u dostavljenu uputu za prijavitelje, i to kako u prvoj, tako i u drugoj, te trećoj izmjeni poziva da u slučaju značajnih promjena u visini plaća zaposlenika srednjih škola, moguće je po istoj metodologiji napraviti (godišnju) rekalkulaciju za operacije koje će uslijediti (list 67, 138 i 214 spisa), pa je stoga i u samoj dokumentaciji kojom je odobren navedeni projekt omogućena rekaluklacija plaće, o čemu tuženik također nije dostavio dokaz da je isto zatražio. Stoga sama činjenica kako je tuženik potrošio navedena novčana sredstva planirana za trošak plaće iz projekta nije dovoljna ovome sudu da bi iz toga razloga otkazivao ugovor o radu.

23. Tuženik je tako mogao i nadalje provoditi ovaj projekt, a mogao je zatražiti i dodatna financijska sredstva za isti (temeljem navedeno dostavljenih uputa), a što isti nije učinio, pa zato i iz tog razloga nije opravdano otkazivati ugovor o radu zbog gospodarskih razloga, odnosno zato jer su utrošena sredstva za plaće, za koju činjenicu tužiteljica ničim nije kriva. Kako je sud utvrdio da predmetni ugovor o radu nije prestao istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme (članak 112. stavak 1. točka 5. ZR), već otkazom (članak 112. stavak 1. točka 9. ZR), a iz kojega razloga je moguće otkazati ugovor o radu na određeno vrijeme, stoga tužiteljica ima pravo i na otkazni rok.

24. Člankom 121. stavkom 1. ZR propisano je kako otkazni rok počinje teći od dana dostave ugovora o radu, a što je u konkretnom slučaju 30. siječnja 2023. Budući da je tužiteljica radila kod tuženika ukupno neprekidno preko 2 godine, to ista, temeljem članka 122. stavka 1. točke 3. ZR ima pravo na otkazni rok od mjesec dana i dva tjedna. Kako je u spornoj odluci o otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2023. u točci II. Izreke navedeno da joj radni odnos prestaje s danom 27. siječnja 2023., odluka u tom dijelu je nedopuštena, pa je slijedom navedenoga sud donio odluku kao u točci I izreke ove presude.

25. Budući da tužiteljici nije radni odnos prestao danom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, jer se u konkretnom slučaju radi o poslovno uvjetovanom otkazu, ista ima pravo na otkazni rok računajući od 28. siječnja 2023. do 14. ožujka 2023., kao danom kada joj prestaje radni odnos, sve sukladno članku 122. stavku 1. točci 3. ZR, pa je slijedom iznijetoga sud donio odluku kao u točci II. izreke ove presude.

26. Kako tužiteljica, za vrijeme trajanja otkaznoga roka, ima pravo i na naknadu plaće i svih prava kao i da je radila do isteka otkaznog roka (članak 122. stavak 4. ZR), a visina neisplaćenih, a pripadajućih plaća za to razdoblje nije osporena, već samo njezina pravna osnova, to je ovaj sud donio odluku kao u točci III. izreke ove presude.

27. Sukladno članku 126. stavku 1. ZR otpremninu isplaćuje poslodavac (ovdje tuženik) radniku (ovdje tužiteljici) kojemu ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada. Kako je u ovome postupku utvrđeno da je tužiteljica neprekidno radila kod tuženika više od dvije godine to ista ima i pravo na otpremninu. Za napomenuti je kako prigovor tuženika da ista nema pravo na otpremninu iz razloga jer to nisu prihvatljivi troškovi projekta ovome sudu nije od utjecaja na odlučivanje o istoj. Naime, tužiteljica ima pravo na otpremninu sukladno odredbama Zakona o radu, a činjenica da tuženik neće moći navedeni novac dobiti iz projektnih sredstava nije činjenica kojom se prosuđuje da tužiteljica nema pravo na isplatu iste od strane tuženika, već samo da tuženik navedena financijska sredstva neće moći zatražiti putem EU projekta na koji se prijavio i na kojemu je radila tužiteljica.

28. Kako je tužiteljica u tromjesečnom razdoblju koje je neposredno prethodilo otkazu ugovora o radu ostvarila prosječnu plaću od 1.462,71 EUR, a visina otpremnine se računa sukladno članku 126. stavku 3. ZR, odnosno u visini od jedne trećine prosječne mjesečne plaće, a što bi u konkretnom slučaju iznosilo 487,57 EUR, bruto. Budući da je tužiteljica radila dvije godine, te joj, sukladno citiranom propisu, pripada pravo za svaku navršenu godinu kod tog poslodavca ista ima pravo na otpremninu u visini od 975,14 EUR. Također za napomenuti je kako navedeni izračun tužiteljice tuženik nije osporavao, već samo pravnu osnovu.

29. Sukladno iznijetom sud je donio odluku kao u točci IV. izreke ove presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), te je tuženiku naloženo naknaditi trošak tužiteljici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.

- u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav zahtjeva za zaštitu prava u visini od 50 bodova, tužbe u visini od 100 bodova, podneska od 16.7.2024. u visini od 100 bodova, za zastupanju na ročištima od 10.9.2024. i 10.12.2024., za svaki od po 100 bodova, te za objavu presude u visini od 50 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.250,00 eura.

31. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.079,54 EUR, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 24. siječnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika

3. Porezna uprava Osijek – po pravomoćnosti