REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-101/2024-15

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja AQUAMONT d.o.o. Zagreb, Ulica Marija Talana 2, OIB: 85058985197, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. Zagreb, Ribnjak 12-14, protiv tuženika BKS Bank AG, Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerova 8, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe, 24. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 1344/2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave – zadužnice sukladno zaključku Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-750/2023-5 kojim je upućen pokrenuti ovu parnicu. Pojasnio je kako je Financijskoj agenciji u korist tuženika podnesen dana 15. ožujka 2023. zahtjev za izravnu naplatu iznosa od 460.924,36 eura s pripadajućim zateznim kamatama temeljem zadužnice izdane i potvrđene dana 31. siječnja 2019. kod javne bilježnice Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2 a, pod poslovnim brojem: OV-952/2019, a koja glasi na iznos glavnice od 400.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti preračunato po srednjem tečaju za istu valutu tečajne liste HNB-a na dan dospijeća tražbine, uvećanom za redovnu kamatu po stopi od 3M EURIBOR + 4,00 postotna poena godišnje, primjenjiva, te ugovorene naknade i troškove. Naveo je kako je tražbina tuženika prestala nakon izdavanja predmetne zadužnice kao instrumenta osiguranja, temeljem izjavljenog prijeboja. Pojasnio je kako je tužitelj kao korisnik kredita (dužnik) s tuženikom kao vjerovnikom (putem Glavne Podružnice Hrvatska) zaključio Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000604 od 31. siječnja 2019., na iznos do 400.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti preračunato po srednjem tečaju za istu valutu tečajne liste HNB-a na dan isplate kredita. Tužitelj je od tuženika temeljem Ugovora o okvirnom zaduženju dana 31. siječnja 2019. zaprimio novčana sredstva u iznosu od 2.969.098,00 kn, a kao sredstvo osiguranja povrata kredita, tužitelj je tuženiku predao zadužnicu izdanu i potvrđenu dana 31. siječnja 2019. kod javne bilježnice Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, pod posl. brojem: OV-952/2019, koja glasi na iznos glavnice od 400.000,00 eura. Sukladno članku 4. Ugovora o okvirnom zaduženju, potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove Ugovora o okvirnom zaduženju dospjelo je dana 30. travnja 2020. i na dan 11. ožujka 2022. iznosilo je 3.178.469,85 kn (od toga 3.019.161,60 kn glavnica, a 159.308,25 kn kamate). Dakle, tuženik je po opisanoj osnovi imao dospjelo potraživanje prema tužitelju.

2. S druge strane, tužitelj je imao i dospjelo potraživanje prema tuženiku. Radi se o potraživanju tužitelja prema tuženiku s osnove Garancije za osiguranje plaćanja broj 68003128/21, izdane od strane tuženika kao banke, u korist tužitelja kao korisnika garancije, po nalogu društva Zagrebgradnja d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 39233442442, kao nalogodavatelja, od 22. studenoga 2021., važeće do 31. ožujka 2022. Garancija za osiguranje plaćanja izdana je u vezi Ugovora o pozajmici u iznosu od 400.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, zaključenog između tužitelja, kao zajmodavatelja i društva Zagrebgradnja d.o.o., kao zajmoprimatelja. Navedeni Ugovor o pozajmici je zaključen 31. prosinca 2019. na iznos od 398.774,31 eura, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Tužitelj je sredstva po Ugovoru o pozajmici isplatio sa svog računa u korist računa Zagrebgradnja d.o.o. dana 31. siječnja 2019. u iznosu od 2.969.000,00 kn. Tuženik se, temeljem Garancije za osiguranje plaćanja, obvezao tužitelju neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora, na prvi pisani zahtjev, platiti traženi iznos najviše do iznosa od 550.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan plaćanja. Obveza društva Zagrebgradnja d.o.o. na povrat zajma iz Ugovora o pozajmici, za što je izdana Garancija za osiguranje plaćanja, dospjela je 15. veljače 2022., a do povrata zajma nije došlo u roku iz Ugovora o pozajmici, niti u naknadnom primjerenom roku kojeg je pisanim putem tužitelj ostavio tom društvu. Tužitelj je ukazao na to da je Zagrebgradnja d.o.o. dana 11. ožujka 2022. pisanim putem obavijestila tužitelja kako nije izvršila niti je u mogućnosti izvršiti povrat predmetnog zajma, a koji je na dan dospijeća iznosio ukupno 3.730.996,80 kn (od toga glavnica 2.969.000,00 kn, a kamata 761.996,80 kn). Potom je tužitelj, dopisom od 15. ožujka 2022., uputio tuženiku Izjavu o prijeboju i poziv na plaćanje razlike temeljem Garancije za osiguranje plaćanja br. 68003128/21 izdane od strane tuženika kao banke dana 22. studenoga 2021. Dakle, tužitelj je, sukladno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, izjavio prijeboj tuženiku (prijeboj tražbine tuženika po osnovi kredita osiguranog zadužnicom s protutražbinom tužitelja po osnovi Garancije za osiguranje plaćanja) te je za ostatak iznosa za koji je tražbina tužitelja bila veća od tražbine tuženika, pozvao tuženika na plaćanje i povrat primljenih sredstava osiguranja, a što je i predmetna zadužnica temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu.

3. Tužitelj je dalje pojasnio kako je od punomoćnika tuženika zaprimio e-mail poruku od 31. ožujka 2022. u kojem ga je isti obavijestio da nije moguće izvršiti prijeboj i isplatiti ostatak iznosa jer da je izdana Garancija za osiguranje plaćanja navodno „krivotvorina“. Nakon primitka navedene e-mail poruke, smatrajući predmetni stav tuženika pravno neutemeljenim i suštinski pogrešnim, a i protivnim načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO-a), tužitelj je dana 7. travnja 2022. uputio još jedan dopis tuženiku (putem e-maila na adresu njegovog punomoćnika), u kojem mu je ukazao na opravdanost izjave o prijeboju, zatražio je isplatu i povrat instrumenta osiguranja plaćanja po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja, ostavljajući mu naknadni primjereni rok od 8 (osam) dana za postupanje sukladno traženju. Međutim, izostala je bilo kakva reakcija tuženika, čime je potraživanje iznosa od 412.841,20 kn dospjelo 16. travnja 2022. Garanciju za osiguranje plaćanja tužitelj je primio od ovlaštene osobe tuženika u službenim prostorijama banke, na memorandumu banke, ovjerenu pečatom banke i potpisima dviju osoba, prihvaćajući tu Garanciju s povjerenjem u bankarski sustav, kako je to i uobičajeno u poslovnoj praksi, a Garancija je pritom u cijelosti sukladna odredbama Zakona o obveznim odnosima. Međutim, tuženik, unatoč valjano aktiviranoj Garanciji za osiguranje plaćanja odnosno valjano izjavljenom prijeboju i postavljenom zahtjevu za isplatu i povrat sredstva osiguranja (zadužnice), do danas nije vratio tužitelju predmetnu zadužnicu, nego je istu potpuno neosnovano, radi naplate nepostojećeg potraživanja, podnio na naplatu Financijskoj agenciji. Tužitelj se pozvao na sudsku praksu u kojoj je već izražen stav o pravnim učincima bankarskih garancija koje je izdavao tuženik u činjenično istovjetnim situacijama. Tužitelj je naveo i kako je 2022. podnio tužbu protiv ovdje tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, radi utvrđenja nastalog prijeboja i isplate te radi povrata sredstava osiguranja, uključujući i zadužnicu na temelju koje je tuženik proveo pljenidbu i prijenos novčanih sredstava. Naveo je kako tuženik na temelju predmetne zadužnice nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja čime je ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona kao i da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničkih isprava (čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona) jer je tuženikova tražbina prestala prijebojem.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor dvostruke litispendencije jer se istovremeno o istoj stvari te između istih stranaka vodi identičan sudski postupak, ukazujući na to da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u tijeku sudski postupak radi utvrđenja prijeboja tražbina tužitelja i tuženika pod poslovnim brojem P-1344/22. Radi se o činjenično i pravno identičnim predmetima. Pojasnio je da, iako tužbeni zahtjevi tužbe iz ovog postupka i tužbe iz postupka poslovni broj P-1344/2022 nisu u jezičnom smislu identični, iz cjelokupnih sadržaja obiju tužbi jasno je da tužitelj smatra kako je nastao prijeboj tražbine koju je tuženik imao prema tužitelju s navodnim potraživanjem tužitelja prema tuženiku temeljem krivotvorenih garancija, a što nije ni mogao biti slučaj, kako u ovom predmetu, tako ni u postupku P-1344/2022 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Osporio je tužiteljeve tvrdnje prema kojima je tuženikova tražbina prema tužitelju prestala prijebojem. Naime, tuženik je osnovano i valjano iskoristio svoje sredstvo osiguranja - zadužnicu koju mu je tužitelj dao te je tim putem podmirio potraživanje koje je imao prema tužitelju i koje tužitelj sada neosnovano želi proglasiti nedopuštenim. Nadalje, tuženik je osporio valjanost dokumenta pod nazivom "Garancija za osiguranje plaćanja broj 68003128/21" od dana 22. studenoga 2021., a time i tzv. prijeboj tužiteljevog dugovanja temeljem Ugovora o kreditu. Sporna Garancija je krivotvorina pa stoga ne proizvodi pravne učinke. Naime, Garanciju je, mimo svojih ovlasti, potpisao samo VA kao jedna od dviju osoba ovlaštenih da u poslovanju podružnice zastupaju inozemnog osnivača, tj. tuženika. U trenutku potpisivanje Garancije, VA je mogao zastupati tuženika samo zajedno s drugom osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika i to ili s FA, ili s nekom drugom osobom koju bi na to ovlastio tuženik. S obzirom na to da druga osoba ovlaštena za zastupanje tuženika nije potpisala spornu Garanciju, ona ne proizvodi pravne učinke. Tuženik se pozvao na nalaz i mišljenje vještaka grafologa koji je utvrdio da je prvi potpis na Garanciji "napisan vrlo vjerojatno, gotovo sigurno" rukom VA, dok drugi potpis "vrlo vjerojatno, gotovo sigurno nije" napisan rukom JA niti ČA. Pozvao se na sudsku praksu iz koje proizlazi da krivotvorena garancija (poput ove) ne obvezuje. Tuženik je obavijestio sud da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tužitelj podnio i tužbu (pod poslovnim brojem P- 287/2024) radi proglašenja nedopuštenim osiguranja koji postupak je pokrenuo tuženik radi osiguranja svoje tražbine prema tužitelju ističući da je tuženikova tražbina prestala prisilnom naplatom iz čega proizlazi kako tužitelj smatra da je tražbina tuženika osnovano podmirena.

5. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno.

6. Uvidom u tužbu ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika podnesenu Trgovačkom sudu u Zagrebu od 19. srpnja 2022. u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P- 1344/2022 (stranica 165 do 172 spisa), utvrđeno je da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim je zatražio da se utvrdi da je dana 15. ožujka 2022. nastupio prijeboj tužiteljeve tražbine prema tuženiku s osnove Garancije za osiguranje plaćanja broj 68003128/21 od 22. studenoga 2021. s tražbinom tuženika prema tužitelju s osnove Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj 030-59000604 od 31. siječnja 2019. u visini od 3.730.996,80 kn. Tužitelj je također zatražio isplatu iznosa od 552.526,95 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji iznos potražuje na ime ostatka duga tuženika prema tužitelju po osnovi Garancije za osiguranje plaćanja broj 68003128/21 od 22. studenoga 2021. Tužitelj je predmetnu tužbu utemeljio na navodima kojima osporava u ovoj parnici pljenidbu i prijenos novčanih sredstava koja su sredstva prenesena na račun tuženika na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao kao sredstvo osiguranja tuženikove tražbine iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj 030-59000604 od 31. siječnja 2019. Drugim riječima, tužitelj u ovoj parnici tvrdi da je tuženikova tražbina koju je namirio u postupku izravne naplate prestala temeljem izjavljenog prijeboja tužiteljeve tražbine prema tuženiku koja proizlazi iz Garancije za osiguranje plaćanja od 22. studenoga 2021.

7. Kako je predmet ovog postupka proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika na temelju zadužnice koja je izdana radi osiguranja tražbine iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja, pri čemu tužitelj tvrdi da je ta pljenidba nedopuštena jer je tuženikova tražbina prestala prijebojem međusobnih tražbina stranaka po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja (tuženikova tražbina prema tužitelju) i Garancije (tužiteljeva tražbina prema tuženiku), pozivajući se pri tom na odredbu čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), prema shvaćanju ovog suda, pravomoćna odluka u predmetu poslovni broj P-1344/2022 predstavlja rješenje prethodnog pitanja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Navedeno zato jer osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj parnici ovisi o postojanju tražbine tužitelja prema tuženiku po osnovi Garancije za osiguranje plaćanja od 22. studenoga 2021. i posljedično tome, o postojanju tražbine tuženika prema tužitelju po osnovi Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja, odnosno u konkretnom slučaju o tome, je li tuženikova tražbina prestala izjavom o prijeboju kako to tvrdi tužitelj, a o čemu će se, sukladno tužbenom zahtjevu iz predmeta P-1344/2022 odlučivati u tom postupku.

8. Slijedom navedenog, sud je donio odluku kao u izreci rješenja na temelju odredbe čl. 12. i 213. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom Sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.