REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1275/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Barišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice BI, odvjetničkog vježbenika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB:46377257342, isplatiti tužiteljici ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 227,72 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-na iznos od 36,02 eura od 16.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 18,83 eura od 16.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 39,45 eura od 16.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 19,81 eura od 16.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 18,09 eura od 16.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 56,73 eura od 16.07.2015. pa do isplate,

-na iznos od 19,80 eura od 16.09.2015. pa do isplate,

–na iznos od 18,99 eura od 16.11.2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva a za iznos od 365,13 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u visini od 937,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu medicinske sestre - tehničara, gdje joj je rad bio organiziran u smjenama, subotom i nedjeljom, blagdanima, radi čega je ostvarivala prekovremeni rad. Nadalje, da su osnovnu plaću tužiteljice kao i dodatke na osnovnu plaću, uređivali Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), je plaću regulirao u članku 47., a Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) u čl. 45. na način: "Plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća." Nadalje, tužiteljica ističe da su uvećanja plaće i dodaci na plaću uređeni čl. 51., 57., i 59. KU/13, te čl. 49., 55., 57. i 58. KU/18. Tužiteljica ističe i da tuženik nije evidentirao, pa zbog toga nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima kada je radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan i neki drugi neradni dan sukladno zakonu, pa da je i u tim mjesecima nastajala razlika u plaći. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužiteljica potražuje ukupan iznos od 227,72 eura na ime razlike plaće s naslova prekovremenog rada koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati koji čini umnožak radnih dana u mjesecu i 8 sati dnevno, uvećano za zatezne kamate tekuće od 16.-tog u mjesecu za neisplaćenu plaću za prethodni mjesec, te potražuje i troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor zastare. Nadalje navodi, da prema čl. 47. KU- a, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću što je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano. Osnovna plaća je, dakle, mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na broj sati rada. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, ali je osnovna plaća svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati, jer po definiciji nije vezana za sate. Slijedom navedenoga, osnovna plaća ne ovisi ni o broju sati mjesečnog fonda radnih sati niti o broju stvarno odrađenih sati. Na istom radnom mjestu, osnovna plaća je fiksni iznos i mijenja se tek jednom godišnje kad radnik navrši sljedeću godinu radnog staža ili ako se, odlukom Vlade RH, promijeni osnovica za izračun. Nadalje, tuženik ističe da na svojem radnom mjestu tužitelj ima, sukladno čl. 57. KU, pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada od 25% na osnovnu plaću. Kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je netočna tvrdnja tužitelja da je ostvario pravo na uvećanje po ovoj osnovi za svaki sat rada jer se dodatak na posebne uvjete rada ne obračunava po satu rada, već se, sukladno odredbama kolektivnog ugovora, obračunava u propisanom postotku od osnovne plaće koja je utvrđena čl. 47. st. 2. KU i čl. 51. st. 2. TKU, dakle, u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez sati prekovremenog rada. Tuženik se ujedno poziva na zaključke Zajedničkog povjerenstva za Tumačenje kolektivnog ugovora broj 58., 95. i 106. Nadalje, kako su plaće tužitelju isplaćivane u skladu s odredbama KU i TKU, tuženik smatra da je neosnovan navod u tužbi da se prosjek plaće za naknadu za korištenje godišnjeg odmora te prosjek plaće za bolovanje obračunavao prema umanjenim plaćama. Tijekom postupka tuženik se poziva na Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU-a. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja i evidencije o radnom vremenu, te preostalu dokumentaciju u spisu uključujući i sudsku praksu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre - tehničara, a isto je razvidno i iz obračunskih isprava za isplatu plaće za tužiteljicu koje prileže spisu.

6. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje u tekstu KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU/13-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

7. Člankom 51. KU/13, koji je u primjeni od 01.12.2013. propisano je da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Članak 52. KU-a propisuje da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Isto propisuje i čl. 49. i čl. 50. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, KU/18).

8. Zaključkom br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 1. srpnja 2015. zaključeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Međutim, važećim Zaključkom br. 153. od 21. prosinca 2015. određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

9. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za siječanj, travanj, lipanj, kolovoz i listopad 2014., te lipanj, kolovoz i listopad 2015., sukladno Zaključku br. 148., jer tuženik nije obračunao i platio utužene prekovremene sate prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka. Naime iz nalaza vještaka proizlazi da visina neisplaćene bruto plaće, pod pretpostavkom primjene Zaključka 148. za konačno utuženo razdoblje iznosi ukupno 227,72 eura, koji iznos je ujedno i neprijeporan između stranaka, pa je tako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

10. Nadalje, prema Zaključku br. 17. sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. studenoga 2018. redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu.

11. Prema odredbi čl. 19. st. 6. KU 13, tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, zbog čega je sud u primjeni odredbi KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a.

12. Povjerenstvo je na 30. sjednici donijelo zaključak 169. prema kojem zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana stupanja na snagu KU. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinak KU od dana donošenja te izmjene. S obzirom da je KU 13 stupio na snagu 1. prosinca 2013., tumačenje 148. je u primjeni od toga dana pa do 21. prosinca 2015., od kada se primjenjuje Zaključak br. 153.

13. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, koja teče od 16.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92.st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

14. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužiteljice postavljeno za siječanj 2014., sa dospijećem 16.02.2014., a tužba je podnesena 04.02.2019., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

15. Prema podnesku tužiteljice od 18.07.2024. zatražena je isplata glavnice u ukupnoj visini od 592,85 eura. Prethodno je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 783/2021 od 31.01.2023. ukinuta I i II stupanjska presuda, koje odluke su donijete u ovom parničnom predmetu, sve za iznos glavnice od 593,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka, te je predmet ponovno vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Nakon donesenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelj je u daljnjem tijeku postupka podneskom od 18.07.2024., potraživao iznos glavnice od 592,85 eura, te je podneskom od 06.11.2024., potraživao iznos glavnice od 227,72 eura. Tuženik se istom smanjenju usprotivio, odnosno na takvo djelomično povlačenje tužbe, tuženik nije pristao podneskom od 12.11.2024. U situaciji kada je podneskom tužitelj zatražio iznos od 592,85 eura (glavnica), preostalo je odlučiti o tom tužbenom zahtjevu, budući se radi o djelomičnom povlačenju tužbe na koje tuženik nije pristao. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga je valjalo odlučiti kao u st. II izreke ove odluke i tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti za preostali iznos od 365,13 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

16. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

17. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

18. Preostale dokaze i dokumentaciju sud nije našao potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju navedenih u ovoj odluci.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 1.203,97 eura, imajući u vidu da je tužitelj u sporu uspio u odnosu na gotovo sve osnove tužbenog zahtjeva a djelomično i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Trošak je odmjeren temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 20.03.2019., 09.05.2019., 13.03.2020., za svako u visini od 75 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od: 03.01.2020., u visini od 75 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 375 bodova, odnosno 750,00 eura, odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Ovako odmjerenom trošku valjalo je dodati PDV u visini od 187,50 eura, pa je trošak tužitelju priznat u iznosu od 937,50 eura.

20. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 18.03.2019. jer je isti predan na ročištu 20.03.2019., pa je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti na ročištu; 24.07.2019., jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, što sud cijeni nepotrebnim troškom jer je svaka uplata vidljiva u sudskom sustavu; 13.01.2020. jer je tužbeni zahtjev mogao postaviti i u ranijem podnesku od 03.01.2020., za koji mu je trošak priznat, te za sastav podnesaka od: 17.01.2020., 23.01.2020., 27.02.2020., jer su navodi iz tog podneska mogli biti iznijeti i u ranijem podnesku od 03.01.2020., a u istim podnescima tužitelj samo ponavlja navode koji su izneseni ranije i u tužbi. Tužitelju nije priznat trošak za pristup na ročište za objavu odluke (30.04.2020.) jer na isto nije pristupio niti je mogao pristupiti budući je održano u odsutnosti stranaka radi epidemije corona virusa.

21. U odnosu na preostali trošak koji je nastao nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog u ovom parničnom predmetu, tužitelju sukladno čl. 154. st.4. ZPP-a nije priznat niti dosuđen parnični trošak, budući je u odnosu na taj dio sud ocijenio da postoji podjednak omjer uspjeha stranaka u sporu.

22. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 24. siječnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.,st.2., t. 1.,2., 4. - 6., 8 - 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku