Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-499/2024-17

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv prvotuženog CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, drugotužene BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, trećetužene KZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, četvrtotuženog ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, 24. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I

Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II Nalaže se tužitelju KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi prvotuženom CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženoj BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženoj KZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 675,00 eura te četvrtotuženom ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Podneskom od 29. listopada 2024. tužitelj je obavijestio sud kako povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na koji je postavljen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti pravno i faktički raskinut. Obzirom da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, tužitelj drži da više nema pravni interes ustrajati kod tužbenog zahtjeva i da je takav zahtjev formalno bespredmetan, obzirom da se ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora koji više pravno ne egzistira. No, kako je do raskida ugovora u odnosu na koji je istaknut tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti došlo presudama od 14. veljače 2024. i 25. ožujka 2024., koje nisu rezultat volje ili radnje tužitelja, već se isti može pripisati isključivo radnjama tuženika koji su pokrenuli i vodili parnice radi raskida spornog ugovora, nalazi da su mu tuženici dužni naknaditi troškove postupka, tj. za sastav podnesaka od 25. ožujka 2024. i 28. listopada 2024. u iznosu od 500,00 EUR (uključen PDV).

2. Sud je obavijestio tuženike o povlačenju tužbe dopisom od 29. listopada 2024. kojim su tuženici upoznati i o mogućnosti podnošenja zahtjeva za naknadu parničnih troškova, kao i o tomu da će se smatrati da su pristali na povlačenje ukoliko se u roku od 15 dana ne izjasne o povlačenju tužbe.

3. Podneskom od 7. studenog 2024. punomoćnik četvrtotuženog ČZ izjavio je da se ne protivi povlačenju tužbe te da potražuje trošak prema troškovniku od 28. listopada 2024., dok je punomoćnica prvo do trećetuženika podneskom od 29. listopada 2024. predložila da sud odbije tužbeni zahtjev, a naknadno se, podneskom od 21. siječnja 2025., suglasila s povlačenjem tužbe uz zahtjev za naknadom troškova postupka.

4. Uslijed navedenog, a temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (pod točkom I).

5. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao u vidu odredbe članka 155. i 158. ZPP-a. Odredbom članka 158. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Iz odredbe stavka 2. istog članka i zakona slijedi, međutim, da je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka ukoliko je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Odredbom članka 155. istog Zakona propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a da će odlučujući o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova brižljivo cijeniti sve okolnosti i voditi računa o odredbama ZPP-a koje za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

6. Prema tomu, opće pravilo o snašanju troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe propisano je odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a iz koje slijedi da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Tužitelj se, u svome podnesku kojim povlači tužbu, poziva na odredbu stavka 2. istog članka kojom je propisano da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju trošak ukoliko je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Tužitelj, podneskom kojim je povukao tužbu, navodi da je povlačenje tužbe posljedica presuda kojim je raskinut ugovor, a koje su uslijedile nakon parnica koje su pokrenuli i vodili tuženici, pa se radi o radnjama koje se mogu pripisati samo njima. Dakle, tužitelj drži da je njegova tužba postala pravno bespredmetna zbog raskida ugovora do kojeg je došlo samo zbog radnji koji se mogu pripisati tuženicima.

7. Sud, međutim, nalazi da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja da je činjenica što je ugovor raskinut zapreka za utvrđenje ništetnosti tog ugovora. Takvo pravno shvaćanje tužitelja protivno je shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo, primjerice, u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.,u kojoj se navodi: „Prije svega treba napomenuti da činjenica da je neki ugovor raskinut nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora. U tom smislu se pravilno revident poziva na odluku ovoga suda broj Rev- 1628/86 od 16. lipnja 1988. u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da činjenica da je ugovor raskinut nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Potrebno je imati u vidu da razlozi za raskid ugovora, zbog primjerice neispunjenja ugovora, nastaju naknadno, dok razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora.“ Takvo shvaćanje Vrhovni sud ponovio je i u Rješenju poslovni broj Rev-1051/2022-2 od 27. rujna 2023.

8. Iz navedenog, stoga, proizlazi da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja da je izgubio pravni interes ustrajati kod tužbenog zahtjeva i da je takav zahtjev formalno bespredmetan, obzirom da se ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora koji više pravno ne egzistira, odnosno koji je raskinut. Tužitelj je, sukladno citiranom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje prihvaća i ovaj sud, unatoč raskidu ugovora mogao tražiti utvrđenje njegove ništetnosti, odnosno činjenica da je ugovor raskinut nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost jer ništetnost nastupa od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora dok razlozi za raskid ugovora nastaju naknadno.

9. Prema tomu, do povlačenja tužbe u ovom predmetu nije došlo zbog radnji koje se imaju pripisati tuženicima, već zbog pogrešnog pravnog pristupa tužitelja, uslijed čega sud nalazi da je isti, u skladu s odredbom članka 158. ZPP-a, obzirom da tuženici nisu udovoljili tužbenom zahtjevu niti je do povlačenja tužbe došlo zbog razloga koji im se imaju pripisati, dužan naknaditi tuženicima troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

10. Stoga tuženicima pripadaju troškovi koji su im bili nužni i potrebni za vođenje ove parnice, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14.,107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; u nastavku Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

11. Prvotuženom CZ, drugotuženoj BZ i trećetuženoj ŠZ, priznat je kao potreban trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), trošak sastava podneska od 26. ožujka 2024. (Tbr.8. t.4. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) od 25 bodova dok im po osnovi zastupanja na ročištima od 26. ožujka 2024. i 29. listopada 2024. pripada 50 bodova za svako ročište (Tbr.9. t. 2. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife) jer se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanja. Prema tomu, po osnovi nužnih i potrebnih troškova za vođenje parnice, pripada im ukupno 225 boda, što pomnoženo sa 2,00 eura, kolika je vrijednost boda, čini 450,00 eura, koji iznos je trebalo sukladno odredbi Tbr. 40. t. 1. Tarife uvećati za 20 %, što čini 540,00 eura, odnosno uz PDV od 25%, 675,00 eura.

12. Iako su za sastav podnesaka od 26. ožujka 2024. tuženici potraživali naknadu od 260,00 eura, sud nalazi da im ista ne pripada jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već samo o podnesku kojim dostavljaju presude Općinskog suda u Bjelovaru i očituju se o prijedlogu tužitelja za sklapanje nagodbe. Stoga se po ocjeni suda ne radi o obrazloženom pripremnom podnesku (ne sadrži smjernice za daljnji rad na spisu za sud i stranke), a ni dispozitivnom podnesku (da bi se njime određivale granice tužbenog zahtjeva), uslijed čega je tuženicima priznata naknada za sastav ostalih podnesaka propisana odredbom Tbr.8. t.4. Tarife.

13. Četvrtotuženom ČZ priznati su kao nužni i potrebni troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) te sastava podnesaka od 20. ožujka 2024. i 28. listopada 2024. (Tbr.8. t.4. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) u iznosu od 25 bodova za svaki, što ukupno daje 150 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura kolika je vrijednost boda, iznosi 300,00 eura na koji mu pripada i PDV od 25%, što ukupno iznosi 375,00 eura.

14. Tuženicima nisu priznati troškovi sudskih pristojbi. Osim što tuženici nisu ni naveli za koje radnje, tj. odluke, potražuju trošak sudskih pristojbi, čime njihov zahtjev nije postavljen u skladu s odredbom članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a, isti tijekom postupka nisu, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, ni dokazali da im je navedeni trošak zaista i nastao. Iz stanja spisa slijedi da tuženici nisu platili nikakvu sudsku pristojbu, pa ni sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Neovisno od navedenog, odredbom članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95., 57/96., 137/02., (26/03.), 125/11., 112/12., 157/13., 110/15. i 118/18., dalje u tekstu: ZOSP) propisano je da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Budući da sam zakon regulira da se pristojba na odgovor na tužbu plaća razmjerno uspjehu u parnici (po pravomoćnom završetku postupka), tuženicima se ne može priznati trošak plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu. Ne samo što ova obveza nije dospjela (jer postupak nije pravomoćno okončan), predmetna obveza ne može teretiti protivnu stranku, obzirom da ju, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, po pravomoćnom završetku postupka plaća svaka stranka razmjerno uspjehu u sporu.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Virovitici 24. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Damir Vukmanović, Milana Šufflaya 15a, Bjelovar

2. Odvjetnica Jacinta Toš Špehar, Brune Bušića 2a, Bjelovar

3. Odvjetnik Dejan Đerić, Strossmayerova 4, Bjelovar