REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-604/2022-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Daria Alitovića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Tamare Stanić Sertić, odvjetnice, dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, isplatiti tužitelju JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.980,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom naknade štete u iznosu od 3.894,56 EUR te sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 17. prosinca 2015. do 11. prosinca 2024.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.601,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 5.5.2016. podnio tužbu radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od dana 18.11.2015. Na ime naknade neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 78.000,00 kn, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatu iznosa od 8.000,00 kn te za imovinsku štetu po osnovi troškova liječenja isplatu iznosa od 1.600,00 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 17.12.2015. pa do isplate te naknadu parničnog troška uvećano za zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika. Čini nespornim visinu neimovinske i imovinske štete s naslova tuđe pomoći u iznosu od 16.000,00 kn koji će tužitelju platiti u roku od 15 dana. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u preostalom zatraženom dijelu jer smatra da je isti postavljen previsoko u odnosu na ozljede koje je tužitelj pretrpio. Osporava i tijek zateznih kamata na iznos neimovinske i imovinske štete.

3. Nakon zaprimanja odgovora na tužbu tužitelj je ispravio grešku u pisanju za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu na ime troškova liječenja, omaškom je zatražena isplata iznosa od 1.600,00 kn, dok ispravno treba pisati 1.200,00 kn. Nakon što je od tuženika primio nesporan iznos naknade neimovinske štete u visini od 15.000,00 kn te nesporan iznos naknade na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 1.000,00 kn tužitelj je podneskom od dana 26.9.2016. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu naknade neimovinske štete od 63.000,00 kn, imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 7.000,00 kn, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17.12.2015. do isplate te imovinske štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 1.200,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 21.12.2015. Na isplaćeni iznos od ukupno 16.000,00 kn tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata za razdoblje od 21.12.2015. do dana 8.8.2016.

4. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev nakon što su liječnici vještaci dr. Jasminka Burnać, ortoped, prof.dr.sc. Snježana Miškov, neurolog i prim.mr.sc. Miroslav Bielen, ortoped, proveli medicinska vještačenja. U podnesku od dana 1.8.2018. tužitelj s osnova neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 11.000,00 kn, za pretrpljeni strah 8.000,00 kn, za trajno smanjenje životne aktivnosti 35.000,00 kn, za zaostalu naruženost 22.000,00 kn i za tuđu pomoći i njegu 4.200,00 kn. Obzirom na nespornu isplatu iznosa od 15.000,00 kn na ime neimovinske štete i 1.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, potražuje daljnju isplatu iznosa od 61.000,00 kn za neimovinsku štetu uvećano za zatezne kamate tekuće od 17.12.2015. do isplate, za imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege 3.200,0 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od 17.12.2015. do isplate te za imovinsku štetu po osnovi troškova liječenja 1.200,00 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću od 21.12.2015. Potražuje i zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 16.000,00 kn od 21.12.2015. do 8.8.2016. te trošak parničnog postupka.

5. Sud je dana 6.3.2019. donio presudu poslovni broj Pn-1490/2016-34 kojom je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.200,00 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od 21.12.2015. pa do isplate te iznos od 29.150,00 kn uvećano za zatezne kamate tekuće od 3.10.2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom naknade neimovinske štete i imovinske štete, kao i zatraženim zateznim kamatama tužitelj odbijen.

6. Županijski sud u Rijeci je dana 23.2.2022. donio rješenje poslovni broj Gž-821/2019- 3 kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu u točci I. izreke u odbijajućem dijelu te u točci II. izreke u odbijajućem dijelu i u tom dijelu predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. Riješeno je i da će o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučiti u konačnoj odluci.

7. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud navodi da je u ponovljenom postupku potrebno upotpuniti činjenično stanje na način da se provede dopunsko medicinsko vještačenje te nakon toga ponovno utvrdi visina pravične novčane naknade neimovinske štete koja pripada tužitelju, vodeći računa o iznosu naknade koja mu je pravomoćno dosuđena u točki I. izreke presude poslovni broj Pn-1490/16-34. Posebno se ističe da su u nalazu i mišljenju vještaci dr. Snježana Miškov i dr. Miroslav Bielen opisali, između ostalog, sve trajne posljedice na zdravlju tužitelja, a koje su nastale zbog ozljeda pretrpljenih u štetnom događaju. Tako su naveli da se trajne posljedice manifestiraju u ograničenoj gibljivosti oba ručna zgloba, u nestabilnosti desnog koljena te tegobama uzrokovanim oštećenjem unutarnjeg meniska tog koljena. Povodom istaknutih primjedbi tužitelja, vještakinja dr. Snježana Miškov je navela da se u medicinskoj dokumentaciji opisuje dijagnoza djelomičnog oštećenja desnog radijalnog živca uz smanjeni osjet radijalne strane šake, no navela je i da bi za ocjenu postojanja trajnih posljedica po osnovi oštećenja živca bilo nužno obaviti EMNG pretragu. Tužitelj je, s obzirom na takvo mišljenje vještakinje, predložio da mu sud dozvoli obavljanje tog pregleda kako bi se vještakinja mogla izjasniti o eventualnom većem smanjenju životne aktivnosti od onog koje je izneseno u nalazu i mišljenju, međutim, sud prvog stupnja je takav dokazni prijedlog odbio. Prema odredbi čl. 259. st. 2. ZPP-a na zahtjev vještaka se mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. U konkretnom slučaju, vještakinja se određeno izjasnila da ne može dati mišljenje o trajnim posljedicama eventualnog oštećenja radijalnog živca bez EMNG (elektromioneurografija) pretrage pa s obzirom na činjenicu da tužitelj tvrdi da kontinuirano osjeća tegobe u području desnog ručnog zgloba, koje tegobe vezuje za narečenu ozljedu, nije mu bilo opravdano uskratiti mogućnost dokazivanja te tvrdnje.

8. Tužitelj je u nastavku postupka ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je da sud, nakon što tužitelj obavi EMNG pretragu, odredi dopunsko vještačenje po vještaku neurologu te da potom odredi novog ortopeda (budući je raniji vještak dr. Bielen preminuo) radi usklađivanja nalaza i mišljenja vještaka. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Suglasio se sa iznesenim prijedlozima tužitelja.

9. Nakon što je tužitelj uz podnesak od dana 6.10. 2022. dostavio nalaz EMNG pretrage (list 199 – 206 spisa) i račun br. 28026/11/2 od 28.9.2022. (list 198 spisa) kao dokaz da je istu platio 500,00 kn budući bi na obavljanje te pretrage na trošak HZZO- a čekao dulje od pola godine, kako proizlazi iz potvrde o narudžbi pacijenta od 21.9.2022. (list 195 spisa) sud je pozvao sudskog vještaka prof.dr.sc. Snježanu Miškov, neurologa, da dopuni svoj nalaz i mišljenje. Cijeneći sve provedene dokaze u ovom postupku, svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u većem dijelu osnovan.

10. Sudski vještak je prof.dr.sc. Snježana Miškov je dana 22.3.2023. dostavila sudu dopunu nalaza i mišljenja. Ističe da se djelomična oštećenja osjetnih vlakana desnog radijalnog živca (n. radialis) i lijevog mišića stražnje strane podlaktice (n.ulnaris) mogu povezati s ozljeđivanjem tužitelja u predmetnom štetnom događaju. Za to govori vrsta ozljeda, tijek liječenja, klinička slika. Nalaz EMNG govori za upitnu radikulopatiju C/ lijevo, a da bi se utvrdilo radi li se o oštećenjima povezanim s kralježnicom preporuča se MR vratne kralježnice. Trajne posljedice s naslov osjetilnih vlakana ulnarsnog živca lijevo i radijalnog desno umanjuju opću i životnu aktivnost tužitelja za 3 %.

11. Rješenjem poslovni broj Pn-604/2022-47 od dana 18.8.2023. određeno je provođenje novog ortopedskog vještačenja po sudskom vještaku prof. dr. sc. Miljenku Franiću. Vještaku je dano u zadatak da se na temelju spisu priležeće medicinske dokumentacije, osobnog pregleda tužitelja i uvida u zdravstveni karton tužitelja očituje na okolnost postojanja, trajanja i intenziteta fizičkih boli i straha, postojanja i stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, naruženosti tužitelja, je li tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna pomoć i njega druge osobe, a sve s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, vezano za posljedice tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, kao i opravdanosti troškova liječenja.

12. Sudski vještak Miljenko Franić je dana 4.6.2024. dostavio svoj nalaz i mišljenje. Navodi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lom desne podlaktice, lom donjeg djela palčane kosti lijevo, lom stiloida ulne lijevo i udarac u desno koljeno. Po ozljeđivanju je provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, neurologu i fizijatru te je liječen i operacijski. Provedena je fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u obje podlaktice, RC zglobu te obje šake, zaostaje oslabljena GMS obje šake slabijeg stupnja. Zaostaju ograničene kretnje oba ručna zgloba i obje podlaktice slabijeg stupnja. Zaostaje nestabilnost desnog koljena te bolne i ograničene kretnje u slabijem stupnju. Vještak drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda. Zdravstveno stanje tužitelja se s obzirom na karakter ozljeda, priloženu medicinsku dokumentaciju te tijek liječenja stabiliziralo 31.12.2016. Trajne posljedice ozljeda desne i lijeve ruke te desnog koljena smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 23% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja i koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 30 dana. Bol jakog intenziteta je tužitelj imao 4 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta 40 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna 3 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 2 sat dnevno te 60 dana 1 sat (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...). Naruženje srednjeg stupnja je zaostalo obzirom na opisane ožiljke desne podlaktice i ručnog zgloba te deformaciju lijevog ručnog zgloba i podlaktice.

13. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka ortopeda od 4.6.2024., posebno ocjeni smanjenja životne aktivnosti, boli i straha držeći ih precijenjenima. Ističe i da vještak ne opisuje zaostale ožiljke i deformitete u skladu s općeprihvaćenim sudsko – medicinskim standardima pa se njegovo mišljenje u tom dijelu ne može ispitati. Ne prigovora ocjeni potrebe za tuđom pomoći.

14. Na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 12.12.2024. sud je pozvao sudskog vještaka Miljenka Franića kako bi se usmeno očitovao na opisane prigovore tuženika. Vještak je iste u cijelosti odbacio i ostao kod svih utvrđenja i ocjena iz svog pisanog nalaza i mišljenja. Ističe da je u štetnom događaju tužitelj zadobio ozljede obje podlaktice te desnog koljena, temeljem toga su cijenjene trajne posljedice. Uobičajeno je u praksi za slična stanja cijeniti 5-10% trajnih posljedica za svaku od podlaktica te 5 pa čak i do 15% trajnih posljedica za ozljedu i zaostali instabilitet desnog koljena. Temeljem toga je ocijenio trajne posljedice u visini od 23% i pri tome ostaje. Naglašava i da je izvršio mjerenje opsega pokretljivosti navedenih zglobova, pri izradi nalaza i mišljenja je uobičajeno ograničenje pokretljivosti svrstati u slabijeg, srednjeg ili težeg stupnja, kao što je i učinio. Kod tužitelja je zaostala naruženost u području obje podlaktice i ručnog zgloba s operirane desne strane zaostaju vidljivi ožiljci od po cca 8 cm svaki te određena deformacija u tom području podlaktice i ručnog zgloba , dok u području lijeve podlaktice i šake zaostaje izraženija deformacija u smislu dorzalne angulacije koja se može približiti deformaciji sličnoj viljušci, dakle, donji dio podlaktice je izbočen odnosno strši u jednu stranu. U svezi prigovora o eventualnim prijašnjim bolestima desnog koljena, vještak potvrđuje da je u medicinskoj dokumentaciji evidentirana bol u desnom koljenju 2009., međutim, u ovom štetnom događaju je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, odnosno magnetskoj rezonanci, jasno da je došlo do svježih ozljeda desnog koljena prvenstveno ligamentarne prirode. Kod procjene trajnih posljedica s naslova ozljede desnog koljena je uzeo u obzir stanje prije samog štetnog događaja te je isto isključio iz svoje ocjene. Budući je tužitelj zadobio teške ozljede obje podlaktice i desnog koljena te je liječenje trajalo više od godine dana do stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja, pri čemu vještak napominje da cijeljenje kosti traje cca 6 tjedana i da se nakon cijeljenja i nošenja imobilizacije, provodi se proces fizikalne terapije, odnosno razgibavanja određenih zgloba u svrhu postizanja što bolje funkcije istih, a koji je proces bolan i nelagodan, to u cijelosti ostaje i kod svoje ocjene bolova i straha. Tužitelj ima ožiljke samo na jednoj podlaktici, desnoj, oni su sanirani i nisu posebno uočljivi. No, obzirom na izrazitu deformaciju lijeve podlaktice, kao i opisane ožiljke, ocijenio je naruženje u srednjem stupnju. Ono je trećim osobama više vidljivo kada se nose kratki rukavi.

15. Tuženik je i nakon usmenog saslušanja vještaka ostao kod svih istaknutih prigovora te je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja po vještaku ortopedu. Sud je taj prijedlog odbio kao nepotreban i odugovlačeći. Naime, vještak je dao jasne i uvjerljive razloge za sva utvrđenja iz svog nalaza i mišljenja koji je sastavio uzimajući u obzir ozljede tužitelja zadobivene u ovom štetnom događaju, njegovo ranije zdravstveno stanje, tijek i ishode liječenja, kao i zaostale posljedice. Sve navedeno je vještak utvrdio čitanjem priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja te osobnim pregledom tužitelja i njegova utvrđenja sud u cijelosti prihvaća, 16. Sud na ročište održano dana 12.12.2024. pozvao i sudskog vještaka Snježanu Miškov kako bi s neurološkog i traumatološkog aspekta vještaci dali objedinjenu ocjenu zaostalih trajnim posljedica. Vještaci utvrđuju da ukupno zaostale trajne posljedice kod tužitelja iznose 25 %.

17. Na istom je ročištu tužitelj, nakon opisanog očitovanja sudskih vještaka, konačno specificirao tužbeni zahtjev te ga izrazio u važećoj valuti EUR, sve sukladno Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21.7.2022. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu za neimovinsku štetu i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 16.000,00 EUR, koji se umanjuje za nesporno isplaćeni iznos od 6.125,14 EUR, tako da tužitelj potražuje daljnji iznos od 9.874,86 EUR sa kamatama od 17.12.2015. do isplate. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare. Protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu jer smatra da iste mogu teći od 12.12.2024., a ne kako to tužitelj potražuje od 17.12.2015. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

18. Sud dopušta učinjenu preinaku tužbenog zahtjeva temeljem čl. 191. st. 2. ZPP-a budući tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove potražuje povišene novčane iznose, kao rezultat provedenih medicinskih vještačenja i promijenjenih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade pa u tom smislu tužbeni zahtjev bez svoj krivnje nije mogao preinačiti prije zaključenja prethodnog postupka, a učinjena preinaka je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda broj Su-IV-47/20 sa sjednice Građanskog odjela VSRH održane dana 5.3.2020. i 15.6.2020. se iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 29.11.2002. u primjeni Zakona o obveznim odnosima mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 %. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu ZOO-a) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1.1.2006. i stupanja na snagu ZOO/05. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja tog shvaćanja.

19. U cijelosti je neosnovan istaknuti prigovor zastare na povišene iznose budući je predmetna tužba podnesena šest mjeseci nakon štetnog događaja čime je zastara prekinuta sukladno čl. 241 ZOO-a. Međutim, ispravno ističe tuženik da zatezne kamate na preinačeni dio mogu teći tek od dana 12.12.2024. budući je tada dopuštena preinaka pa tuženik prije toga dana nije niti mogao pasti u zakašnjenje.

20. Pravni temelj za potraživanje tužitelja je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta te imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja, izgubljene zarade te trajne tuđe pomoći i njege, sve sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u nastavku ZOO-a). Temeljem čl. 19. ZOO-a tužitelj ima pravo neposredno od tuženika zahtijevati isplatu pravične novčane naknade za naprijed opisanu i pretrpljenu neimovinsku štetu u skladu s kriterijima, mjerilima odnosno kvalifikatornim okolnostima propisanim čl. 1100. ZOO-a. U slučaju kumulacije više međusobno povezanih oblika povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je ovdje slučaj, sud će dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od utuženih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti pri čemu je sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a).

21. Cijeneći naprijed opisane rezultate provedenog ortopedskog i neurološkog vještačenja sud utvrđuje da bi primjerena i pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu tužitelja (smanjenje životne aktivnosti, bol, strah i naruženje) iznosila 11.000,00 EUR. Sud je cijenio dob tužitelja (rođen 1981.) jer je indikativno da će sve zaostale tegobe (bolovi u desnoj i lijevoj podlaktici, ručnom zglobu te šaci te nestabilnost i bolovi u desnom koljenu koje su tegobe izraženije kod većeg opterećenja i promjene vremena, oslabljena GMS obje šake izraženije lijevo, otežan stisak šaka, otežano dizanje težih predmeta, zadržavanje položaja) trpjeti još dugo vrijeme, utvrđeni intenzitet i trajanje bolova i straha te zaostalo naruženje, posebno u dijelu koji se odnosi na deformaciju lijevog ručnog zgloba i podlaktice, koji, kako vještak Franić opisuje, strši u jednu stranu kao viljuška. Uzeta je u obzir dugotrajnost liječenja, operacija i rehabilitacija, brojni pregledi po liječniku kirurgu i fizijatru, kao i provođenje fizikalnih terapija. Tijekom perioda liječenja je tužitelju po ocjeni vještaka bilo potrebno ukupno 210 sati tuđe pomoći i njege. Sud cijenu sata nestručno pružene pomoći i njege od strane ukućana određuje u iznosu od 4,00 EUR, sukladno čl. 223 a st. 1 ZPP-a. Stoga tužitelju na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege pripada pravo na iznos od 840,00 EUR. Tuženik je nakon odgovora na tužbu i nakon djelomično potvrđene prvostupanjske presude od 6.3.2019. isplatio tužitelju kako slijedi: na ime neimovinske štete iznos od 1.990,84 EUR (15.000,00 kn); na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 132,72 EUR (1.000,00 kn); na ime troškova liječenja iznos od 904,14 EUR (1.200,00 kn) te kamatu na taj iznos u visini od 38,53 EUR (290,00 kn); na ime neimovinske štete daljnji iznos od 3.868,86 EUR (29.150,00 kn) te na taj iznos zatezne kamate od 3.10.2016. do 25.3.2019. u visini od 693,40 EUR (5.224,47 kn), na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.069,66 EUR (8.059,37 kn) te kamatu na taj iznos u visini od 27,43 EUR, sve uplatom na račun tužitelja dana 3.4.2019. Budući je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 5.140,30 EUR (uvećano za troškove liječenja koje tužitelj dalje i ne potražuje), a čime mu pretrpljenu štetu nije u cijelosti naknadio, to mu je dužan isplatiti i daljnji iznos od 5.980,30 EUR uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana 12.12.2024. pa do isplate. Tužitelj je odbijen sa preostalim zatraženim dijelom za isplatu daljnjeg iznosa od 3.894,56 EUR jer je isti previsoko postavljene cijeneći naprijed opisane rezultate medicinskih vještačenja na koja nije imao prigovora kao i Orijentacijske kriterije VSRH. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 17.12.2015. do dana 11.12.2024. zbog razloga navedenih u točci 19. obrazloženja ove presude.

22. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora i postavljenom tužbenom zahtjevu, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 61% pa je omjer uspjeha tužitelja 80,5%, a omjer uspjeha tuženika 19,5%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužitelja u omjeru od 61%. Troškovi koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje postupka nakon odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 821/2019-2 (ranije dosuđeni trošak je tuženik tužitelju podmirio) se odnose se na sastav žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10.t.1), podnesaka od 6.10.2022. i 5.10.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1) te zastupanja na ročištima održanim13.9.2022. i 5.10.2024. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1). Priznat je trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. t. 3.). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 287,50 EUR trošak tužitelja iznosi 1.437,50 EUR. Obzirom na omjer uspješnosti od 61% tužitelju pripada pravo na naknadu troška od 876,88 EUR. Navedenom treba dodati daljnji trošak medicinskog vještačenja (izrada nalaza i mišljenja, pristup vještaka na ročište, plaćanje pretrage po nalogu vještaka prema priloženom računu) u ukupnom iznosu od 399,54 EUR. Tužitelju pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 162,72 EUR i presude u iznosu od 162,72 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.601,86 EUR, zajedno sa zateznim kamatama temeljem čl. 29. st. 2 ZOO-a, tekućim od dana 24.1.2025. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika