REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-3279/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tužene, 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2911/67, oznake zemljišta Ulica Vile Velebita, stambena zgrada, Zagreb, Ulica Vile Velebita 15, površine 347 m2, i to 14. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), opisanog kao stan na II (drugom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 82,00 m2, s pripadajućim spremištem u podrumu, Vile Velebita 15, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

II. Nalaže se ispravak upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br. 2911/67, oznake zemljišta Ulica Vile Velebita, stambena zgrada, Zagreb, Ulica Vile Velebita 15, površine 347 m2, i to na 14. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), opisanom kao stan na II (drugom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 82,00 m2, s pripadajućim spremištem u podrumu, Vile Velebita 15, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi na način da se briše upisano pravo vlasništva tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva za korist tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937.

III. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.750,84 EUR sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je na nekretnini opisanoj u toč. I izreke presude uknjiženo vlasništvo za korist Republike Hrvatske na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2020. donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora koji se vodio pod brojem Z-49013/2015 i to po osnovi oborive predmnjeve iz čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine. Tužitelj je u navedenom postupku aktivno sudjelovao polažući pravo vlasništva na predmetnom stanu, ali mu rješenje kojim je predmetni postupak okončan nije dostavljeno na zakonit način putem punomoćnika zbog čega tužitelj protiv tog rješenja nije imao mogućnost koristiti pravna sredstva. Radi zaštite svojih vlasničkih prava, tužitelj je kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu podnio prijedlog za otvaranje zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka te je rješenjem poslovni broj Z-66305/2022 od 19. siječnja 2023. otvoren zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak, a rješenjem poslovni broj Z-49354/2023 od 23. listopada 2023. sud je odbio prijavu tužitelja te ga uputio da u roku od 30 dana podnese tužbu za ispravak. Predmetno rješenje je nezakonito iz razloga što sud u istome navodi da tužitelj nije dostavio isprave koje predstavljaju pravni temelj stjecanja prava vlasništva pri čemu je propustio utvrditi da je u odnosu na predmetnu nekretninu proveden eksproprijacijski postupak u kojem je doneseno rješenje o eksproprijaciji kojim je određeno da pravo upravljanja na predmetnoj nekretnini stječe Narodni odbor grada Zagreba odnosno pravni prednik tužitelja te iz razloga što je propustio primijeniti odredbu paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika kojom je predviđeno stjecanje prava vlasništva nekretnine građenjem. Predmetna zk.č.br. 2911/67 k. o. [katastarska općina] je nastala od zk.č.br. 2911/12 k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] temeljem prijavnog lista RN 4401/2014. U odnosu na zk.č.br. 2911/12 k. o. [katastarska općina] je 1954. godine proveden eksproprijacijski postupak, što je i zabilježeno u vlastovnici zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-492/55. U tom postupku je 13. rujna 1954. donesen akt o eksproprijaciji kojim je za potrebe pravnog prednika tužitelja Narodnog odbora grada Zagreba, a u svrhu izgradnje stambenog naselja u Dubravi određena potpuna eksproprijacija nekretnina i prava na tim nekretninama, a između ostalog, eksproprirana je i zk.č.br. 2911/12 k. o. [katastarska općina]. Točkom 4. izreke akta o eksproprijaciji određeno je da se kao organ upravljanja na ekspropriranim nekretninama određuje Narodni odbor grada Zagreba čiji je pravni slijednik tužitelj. Tužitelj je kao pravni slijednik nositelja prava upravljanja, a koje pravo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama, stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju odredbe čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan građena je 1953. temeljem građevinske dozvole od 30. lipnja 1953. izdane Narodnom odboru grada Zagreba koji je pravni prednik tužitelja. Temeljem navedene građevinske dozvole, Narodnom odboru grada Zagreba izdana je 27. srpnja 1954. uporabna dozvola. Navedene dozvole izdane su za ulicu RC koja je Zaključkom o imenovanju i preimenovanju ulica, trgova i drugih javnih površina Skupštine Grada Zagreba od 5. veljače 1993. preimenovana u ulicu Vile Velebita. Tužiteljevom pravnom predniku nitko nikada nije osporio pravo da gradi predmetnu zgradu niti se itko ikada toj gradnji na bilo koji način usprotivio. Odredbom paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje propisano je da ako je je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu. Stoga je tužitelj kao pošteni graditelj stekao pravo vlasništva na zgradi i na stanu kao njezinom sastavnom dijelu. Nadalje, osim temeljem pretvorbe i građenja, ispunjene su zakonske pretpostavke i za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je tužitelj zakonit, istinit, pošten i samostalni posjednik stana. Tužitelj je zakonit posjednik jer je njegov pravni prednik bio nositelj prava upravljanja na predmetnoj nekretnini i jer su mu za građenje zgrade u kojoj se stan nalazi izdane građevinska i uporabna dozvola. Tužitelj je istinit posjednik jer stan nije stekao silom, potajno, prijevarom niti zlouporabom povjerenja. Tužitelj je pošteni posjednik jer mu nitko nikada nije osporio njegovo pravo na posjed stana niti ga je ometao u posjedovanju. Tužitelj je samostalni posjednik jer je do donošenja rješenja u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora posjedovao predmetni stan kao vlasnik te je izvršavao sve vlasničkopravne ovlasti na način da je raspolagao predmetnim stanom u čemu ga nitko nije ometao. Tužitelj je predmetni stan putem svojih pravnih prednika posjedovao od 1954. godine kada je zgrada izgrađena, pa sve do donošenja rješenja u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora od 30. rujna 2020.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da tužitelj u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora temeljem Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine nije dokazao vlasništvo na predmetnoj nekretnini, pa je sud u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora donio odluku o upisu prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini pravilnom primjenom odredbe čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine na temelju predmnjeve iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S obzirom da je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, prema pravnom pravilu iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta, a pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih, a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenom ne može on iskati za zemljište nego općenitu cijenu. Dakle, prema navedenoj odredbi moglo se stjecati pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, ali prema stavu visokih sudova, „tuđe zemljište“ je zemljište u vlasništvu drugih fizičkih ili pravnih osoba, a ne društveno vlasništvo. Na nekretnini u društvenom vlasništvu nije se moglo steći pravo vlasništva građenjem na temelju paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika. Također, u režimu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu nisu se mogle primijeniti na slučaj kad subjekt gradi na zemljištu društvenog vlasništva. Priloženim ispravama tužitelj nije dokazao da bi predmetna nekretnina bila dodijeljena na korištenje tužitelju i njegovim prednicima od tijela koje je bilo nadležno u to vrijeme za upravljanje građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu odnosno nije utvrđeno da bi na zemljištu bilo stečeno trajno pravo korištenja sa svim pravnim posljedicama koje iz toga proizlaze. Dakle, nije utvrđeno da je tužitelj na predmetnoj nekretnini temeljem neke pravne osnove stekao pravo korištenja odnosno pravo upravljanja kao prava koje se pretvara u vlasništvo. Građevinske dozvole koje je priložio tužitelj ne idu za tim da se uspostavi novo činjenično i pravno stanje, odnosno ne idu za tim da se pravnim prednicima tužitelja dodijeli pravo korištenja nekretnine koje do tada nije imalo ili da se pravo korištenja nekretnine oduzme od nekoga trećega i dodijeli prednicima tužitelja. U odnosu na dosjelost tuženik ističe da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-l-58/1997, U- 1235/1997, U-l237/1997, U-l-1053/1997 i U-l-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.). Dakle, u rok za stjecanje prava dosjelošću ne računa se vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. Određeni predmeti Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (npr. „Gashi protiv Hrvatske", „Trgo protiv Hrvatske"), koji govore o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti, odnose se na postupke fizičkih osoba protiv Republike Hrvatske, dok Grad Zagreb, niti ne može podnijeti tužbu Europskom sudu za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Presude Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne mogu se primijeniti u konkretnom postupku, jer Grad Zagreb nije fizička, „treća osoba", već je dio vlasti. Odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. izričito je zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim u cijelosti.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i za ispravak upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu na način da se briše upisano pravo vlasništva tužene uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva za korist tužitelja za nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br. 2911/67, oznake zemljišta Ulica Vile Velebita, stambena zgrada, Zagreb, Ulica Vile Velebita 15, površine 347 m2, i to na 14. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14), opisanom kao stan na II (drugom) katu desno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 82,00 m2, s pripadajućim spremištem u podrumu, Vile Velebita 15, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

5. Između stranaka je sporno samo pravno pitanje je li tužitelj na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne mogao steći pravo vlasništva pretvorbom na temelju čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV), a podredno građenjem na temelju paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (objavljenog 1. lipnja 1811.) ili dosjelošću na temelju čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list broj 6/80, 36/90, 53/91 i 91/96).

6. Iz činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava sud je utvrdio da je tužena pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini upisala na temelju pravne predmnijeve iz čl. 362. st. 3. ZV-a, da je predmetna zk.č.br. 2911/67 k. o. [katastarska općina] nastala od zk.č.br. 2911/12 k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na temelju prijavnog lista RN 4401/14 od 13. prosinca 2013. (list 13-14 spisa), da je u odnosu na dio zk.č.br. 2911/12 k.o. Granešina 1954. godine proveden eksproprijacijski postupak, a što je zabilježeno u vlastovnici zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.

Granešina pod Z-492/55 (list 13-14 spisa).

7. Uvidom u Akt o eksproprijaciji nekretnina od 13. rujna 1954. (list 15-18 spisa) sud je utvrdio da je za potrebe Narodnog odbora Grada Zagreba, a u svrhu izgradnje stambenog naselja u Dubravi određena potpuna eksproprijacija nekretnina i prava na tim nekretninama, a između ostalog dio k. č. br. [katastarska čestica] sa 465 čhv u ul. br. 5034. Točkom 4. izreke akta o eksproprijaciji određeno je da se kao organ upravljanja na ekspropriranim nekretninama određuje Narodni odbor Grada Zagreba. Između stranaka nije sporno da je pravni slijednik Narodnog odbora Grada Zagreba tužitelj.

8. Između stranaka nije sporno ni da se građevinska dozvola (list 25-26 spisa) i uporabna dozvola (list 27 spisa) odnose na predmetnu nekretninu odnosno stan koji je predmet ovog postupka. Iz građevinske dozvole od 30. lipnja 1953. razvidno je da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan građena 1953. i da su građevinska i uporabna dozvola na temelju koje je zgrada građena izdane Narodnom odboru Grada Zagreba, pravnom predniku tužitelja. Iz građevinske i uporabne dozvole razvidno je da su izdane za Ulicu Marijana Badela, a koja je Zaključkom o imenovanju i preimenovanju ulica, trgova i drugih javnih površina Skupštine Grada Zagreba od 5. veljače 1993. (list 28-30 spisa) preimenovana u Ulicu Vile Velebita.

9. Dakle, iz činjeničnih navoda stranaka te iz akta o eksproprijaciji nekretnina od 13. rujna 1954., građevinske i uporabne dozvole i povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška]. sud je utvrdio da je na zk.č.br. 2911/12 k. o. [katastarska općina], a od koje je nastala današnja zk.č.br. 2911/67 k. o. [katastarska općina] temeljem akta o eksproprijaciji nekretnina od 13. rujna 1954. (list 15-18 spisa) pravni prednik tužitelja Narodni odbor Grada Zagreba, a kojem su izdane građevinska i uporabna dozvola, stekao pravo upravljanja na predmetnoj nekretnini.

10. Odredbom čl. 360. st. 1. ZV-a određeno je da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

11. Odredbom čl. 364. st. 6. ZV-a određeno je da će osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisati pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu.

12. Tužitelj je priloženim aktom o eksproprijaciji nekretnina od 19. rujna 1954. dokazao da je njegov pravni prednik bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja na predmetnom stanu.

13. Iz rješenja pravnog prednika tužitelja – Grada Zagreba, Narodnog odbora Općine Zagrebačka Dubrava od 18. travnja 1962. (list 31 spisa), Ugovora o korištenju stana od 14. studenog 1966. (list 32-34 spisa), Ugovora o korištenju stana od 25. siječnja 1980. (list 35-37 spisa), dopisa Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 10. studenog 2005. (list 40 spisa) proizlazi da je tužitelj faktično upravljao i raspolagao predmetnim stanom od njegove izgradnje.

14. U odnosu na navode tužene da tužitelj ne raspolaže ispravom nadležnog državnog organa temeljem koje bi se izvršila uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja, ovaj sud ukazuje da osim što tužitelj raspolaže aktom o eksproprijaciji nekretnina od 13. rujna 1954. kojim je pravni prednik tužitelja određen kao organ upravljanja na ekspropriranoj nekretnini na kojoj je sagrađena zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan, u odluci broj Rev-x 1131/2017-2 od 16. travnja 2019., Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva, samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva.

15. Prema odredbi čl. 17. st. 6. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) ako neupisani vlasnik raspolaže ispravama koje nisu podobne za upis u zemljišnu knjigu, ali iz tih isprava proizlazi vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva, zemljišnoknjižni sud će donijeti odluku o tome na raspravi prema pravilima pojedinačnoga ispravnog postupka.

16. S obzirom da tužitelj raspolaže ispravama iz kojih proizlazi vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegovog vlasništva, zemljišnoknjižni sud je pogrešno kao vlasnicu upisao tuženu na temelju odredbe čl. 17. st. 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva).

17. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je upis prava vlasništva u korist tužene na predmetnoj nekretnini pogrešan, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

18. S obzirom da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 360. st. 1. ZV-a, sud nije ocjenjivao jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva građenjem odnosno dosjelošću, a koje je tužitelj podredno istaknuo.

19. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa).

20. Sud je na pripremnom ročištu održanom 16. siječnja 2025. sukladno odredbama čl. 40. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 82.000,00 EUR. Tužena je tijekom postupka prigovorila da je tužitelj vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačio te da se kao vrijednost predmeta spora treba uzeti iznos od 1.327,23 EUR jer je to uobičajeno u parnicama za utvrđenje prava vlasništva odnosno radi ispravka. U odnosu na navode tužene, tužitelj je naveo da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva na stanu površine 82 m2 u Zagrebu te da je navedenu vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu manjem od stvarne vrijednosti stana. S obzirom da tužena nije osporila vrijednost stana, ovaj sud smatra da je tužitelj točno naznačio vrijednost predmeta spora.

21. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.236,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podneska od 31. siječnja 2024. u iznosu od 1.236,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 16. siječnja 2025. u iznosu od 1.236,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) kao i za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 952,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i na presudu u iznosu od 1.327,23 EUR odnosno ukupno 6.750,84 EUR.

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.