Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-141/2024-16.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužiteljice BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andro Marijanović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika FM iz [adresa].b., sada nepoznata prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica ŽM, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane i zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti tuženika, 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK tijelo II, oznake zemljišta OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U [adresa], i to 2. Suvlasnički dio: 4/8, a što je tuženik PECH FM, [adresa].b., Zagreb, zastupan po privremenom zastupniku, dužan priznati, te se ovlašćuje tužiteljica neposredno na temelju ove Presude u nadležnoj zemljišnoj knjizi i drugim javnim knjigama zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i za svoju korist za 4/8 dijela opisane nekretnine uz istodobno brisanje tog prava s imena i vlasništva tuženika za 4/8 dijela."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika FM radi utvrđenja prava vlasništva u kojoj je navela da je na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK tijelo II, oznake zemljišta OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U [adresa], upisana kao suvlasnica na 5. suvlasničkom dijelu: 2/8, a tuženik kao suvlasnik na 2. suvlasničkom dijelu: 4/8, da je ona stvarni vlasnik i posjednik predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine koji glasi na tuženika te da je to pravo vlasništva stekla darovnim ugovorom sa tuženikom još 1978. godine. Navela je da je osim darovnim ugovorom vlasništvo opisanog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine sad već stekla i dosjelošću s obzirom da njezin zakonit, istinit i pošten posjed traje preko 54 godine neprekidno, a sve temeljem čl. 159. ZV-a, da tuženik ili bilo koja treća osoba nikada nisu pokrenuli bilo kakav sudski postupak ili drugi zahtjev protiv nje u pogledu predmetne nekretnine niti joj je itko ikada prigovorio da nije ovlaštena koristiti predmetnu nekretninu na način i u opsegu u kojem je sada koristi. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK tijelo II, oznake zemljišta OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U [adresa], i to 2. Suvlasnički dio: 4/8, uz ovlaštenje da se temeljem presude donesene u ovom postupku upiše kao vlasnica u zemljišnu knjigu.

2. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu (podnesenom po privremenom zastupniku) protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je predložio da sud provede dokaze koji su navedeni u tužbi i na temelju istih donese odluku prema stanju u spisu.

4. Ovaj sud je postupku izvršio uvid u presliku Darovnog ugovora (str. 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 6-7 spisa), dopis Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 11. travnja 2024. (str. 10 spisa), dopis Matičnog ureda Črnomerec (str. 19 spisa) te je izvršio uvid u podatke iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prije svega valja navesti da je uvidom u dopis Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 11. travnja 2024. te podatke iz Jedinstvenog registara osoba RH (MUP) ovaj sud utvrdio da tuženik nije evidentiran u tom registru. Sud je po službenoj dužnosti zatražio od Matičnog ureda Črnomerec (nadležnog prema posljednjoj poznatoj adresi tuženika) podatak da li je u matičnoj knjizi umrlih evidentirana činjenica smrti tuženika. Dopisom od 18. lipnja 2024. Matični ured Črnomerec je obavijestio sud da pretragom po imenu i prezimenu tuženika nije evidentiran upis u maticu umrlih. Budući je tužiteljica već u tužbi navela da joj je nepoznata adresa tuženika, sud je utvrdio da je tuženik nepoznatog prebivališta i boravišta pa je temeljem odredbe članka 84. stavak 1. i 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) postavio tuženiku privremenog zastupnika u osobi ŽM, odvjetnice iz [adresa].

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ZK tijelo II OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U [adresa], i to na suvlasničkom dijelu tuženika od 4/8.

8. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stanje na dan 22. ožujka 2024.) utvrđeno je da je u posjedovnici navedenog uloška upisano ZK tijelo I i to k. č. br. [katastarska čestica] dvorište [adresa] od 676 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] od 457 m2 (dvorište od 458 m2) te ZK tijelo II obiteljska stambena zgrada u [adresa]. U vlastovnici je na ZK tijelu I upisano društveno vlasništvo, dok je na ZK tijelu II upisano suvlasništvo tužiteljice u 2/8 dijela, tuženika u 4/8 dijela i društveno vlasništvo u 2/8 dijela.

9. Tužiteljica u postupku tvrdi da je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (u odnosu na suvlasnički dio tuženika) pravnim poslom (darovanjem) kao i dosjelošću.

10. Kao dokaz stjecanja prava vlasništva pravnim poslom tužiteljica je priložila uz tužbu neovjerenu presliku Darovnog ugovora za kojeg tvrdi da ga je sklopila sa tuženikom FM. Uvidom u navedenu ispravu utvrđeno je da je pod točkom I. te isprave navedeno da tuženik daruje i predaje u faktični posjed tužiteljici svoj suvlasnički dio nekretnine koje se sastoje od 4/8 dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa] sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] dvori te u [adresa] sa 315,1 čhv (1133m2) i upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da joj dozvoljava da u zemljišnim knjigama darovane joj nekretnine prenese sa njegovog imena u svoju korist kao vlasnika. Pod točkom II. ugovora navedeno je da tužiteljica prima sa zahvalnošću od tuženika darovane joj nekretnine pobliže opisane pod I tog ugovora te da stupa u faktički posjed istih. Pod točkom III. ugovora konstatirano je da tužiteljica već povremeno stanuje u obiteljskoj stambenoj zgradi. Pod točkom IV. ugovora navedeno je da stranke radi takse za uknjižbu naznačuju vrijednost predmetne obiteljske stambene zgrade u iznosu od 300000. dinara, dok je pod točkom V. ugovora navedeno da stranke primaju prava i obveze iz tog ugovora te ga u znak suglasnosti vlastoručno potpisuju. Ugovor sadrži potpise daroprimatelja i darodavatelja, dok se na poleđini nalazi potvrda Sekretarijata za od 7. kolovoza 1978. da je tužiteljica potpisala predmetnu ispravu i potvrdu Sekretarijata za financije od 15. rujna 1978. da pravni posao iz tog ugovora ne podleži porezu na nasljedstva i darove. Na ugovoru nije ovjeren potpis tuženika kao darodavatelja niti je naznačen datum sklapanja ugovora.

11. Navedena neovjerena preslika Darovnog ugovora je ujedno i jedina isprava (uz izvadak iz zemljišne knjige) i jedini dokaz na temelju kojeg tužiteljica predlaže utvrditi činjenično stanje u ovom postupku. Naime, tužiteljica je naknadno u postupku odustala od dokaznih prijedloga navedenih u tužbi i to prijedloga za saslušanjem stranaka, provođenje uviđaja na licu mjesta kao i od dokaznog prijedloga za provođenje geodetskog odnosno građevinskog vještačenja te je predložila da sud donese odluku temeljem stanja spisa.

12. Imajući u vidu da je tuženik nepoznata prebivališta i boravišta te da nije u mogućnosti očitovati se o činjeničnim navodima tužbe kao i da je njegov privremeni zastupnik u ovom postupku u odgovoru na tužbu u tuženikovo ime osporio tužbeni zahtjev (iako nije izričito osporio autentičnost isprava priloženih uz tužbu), sud je zatražio od tužiteljice na uvid izvornik Darovnog ugovora. Prema navodima njezinog punomoćnika, tužiteljica ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora, zbog čega sud nije mogao utvrditi vjerodostojnost, odnosno autentičnost same isprave.

13. Ako bi se predmetna isprava smatrala vjerodostojnom te uz pretpostavku da je predmetni Darovni ugovor sklopljen 1978. (što se može pretpostaviti s obzirom na datum potvrde ovjere potpisa tužiteljice), za prosudbu valjanosti i pravnih učinaka tog ugovora o darovanju treba primijeniti odredbe paragrafa 938. do 956. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su se kao pravna pravila primjenjivala temeljem odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46). Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ- a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi.

14. Prema paragrafu 37. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine čije odredbe su se do donošenja Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01 i 100/04) primjenjivale kao pravna pravila, na privatnim ispravama temeljem koje je se zahtjeva uknjižba u zemljišnu knjigu morao je biti ovjeren one osobe čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. U Darovnom ugovoru priloženom uz tužbu nije ovjeren potpis tuženika kao darodavatelja već samo tužiteljice kao daroprimateljice zbog čega nije bio provediv u zemljišnoj knjizi.

15. Međutim, pravna pravilo paragrafa 431. OGZ-a sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja (pravno shvaćanje izraženo u odlukama VSRH Rev-2064/13 od 25. veljače 2014., Rev-x 931/15 od 19. listopada 2016. i dr. ).

16. Tužiteljica nije u postupku predložila niti jedan dokaz na okolnost da je predmetni ugovor o darovanju faktično izvršen, odnosno da joj je tuženik faktično predao posjed predmetne nekretnine. Pri tome valja navesti da iako je u ugovoru navedeno da tužiteljica stupa u faktički posjed predmetne nekretnine, odnosno da povremeno stanuje u obiteljskoj stambenoj zgradi, navedeno nije dokaz da je predmetni ugovor i faktično izvršen. Pod pravom predajom podrazumijeva se realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne “fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (pravno shvaćanje izraženo u odluci VSRH Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017.).

17. Posjed predmetne nekretnine, koji tužiteljica u postupku nije dokazala, osnovna je pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ-a, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91. i 92/94.) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.).

18. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da je stekla pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka pravnim poslom niti je dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću, slijedom čega je temeljem odredbe članka 325. u vezi odredbe članka 219. stavak 1. ZPP odlučio kao u izreci presude.

U Kutini 24. siječnja 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po priv. zast.