Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-19/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  I  P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak & Rendić iz Varaždina, protiv tuženika Opće bolnice Varaždin, Ivana Meštrovića bb, Varaždin, OIB: 59638828302, zastupanog po punomoćniku Marku Golubiću, odvjetniku iz Koprivnice, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika - Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i zamjenice punomoćnika umješača, te objave presude 24. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se miješanje Croatia osiguranja d.d. u predmetnom postupku.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Varaždin, Ivana Meštrovića bb, Varaždin, OIB: 59638828302, da u roku od 15 dana tužiteljici JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplatiti iznos od 1.040,00 EUR (tisuću četrdeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. do isplate i to:

- od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi naknade štete u iznosu od 10.075,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. do isplate.

III/ Nalaže se tužiteljici JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Općoj bolnici Varaždin, Ivana Meštrovića bb, Varaždin, OIB: 59638828302, naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 939,80 EUR (devetsto trideset devet eura i osamdeset centi) u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tužiteljici JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da umješaču Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 660,40 EUR (šesto šezdeset eura i četrdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica JC podnijela je ovome sudu 14. travnja 2017. tužbu radi naknade štete protiv tuženika Opće bolnice Varaždin. U tužbi navodi da je 29. listopada 2015. hospitalizirana kod tuženika radi poroda u 40. tjednu trudnoće te je istoga dana rodila muško dijete, porođajne težine 4710 g i dužine 54 cm, a 1. studenog 2015. otpuštena je iz bolnice. Navodi da je porod započeo spontano pojavom trudova i curenjem plodne vode, a vršen je vaginalnim putem. Tijekom poroda ukliještila su se ramena djeteta (distocija ramena), a budući da je dijete imalo omotanu pupčanu vrpcu oko vrata, bila je potrebna reanimacija. Nakon zahvata dijete je bilo umjereno asfiktično te je uspješno reanimirano i stavljeno pod pojačani nadzor. Tužiteljica navodi kako je postojala pogrešna pretporođajna procjena veličine djeteta kao i propust upisivanja mjera zdjelice rotkinje u partogram, a navedeno je u uzročno- posljedičnoj vezi s nepravodobnim utvrđenjem indikacije za provedbu carskog reza te time i svim daljnjim traumatskim (psihičkim i fizičkim) posljedicama prouzročenim kod tužiteljice i njezinog djeteta. Naime, navodi da su još od srpnja 2015. učinjeni ultrazvučni pregledi upućivali na činjenicu da je dijete veće od prosjeka zbog čega je tužiteljica bila višekratno upućivana na mjerenje šećera (OGTT) koji su nalazi bili uredni, no unatoč tome određena joj je dijabetička dijeta, a neovisno tome dijete je i nadalje ubrzano dobivalo na težini te mu je na kontrolnom pregledu 16. listopada 2015. (38. tjedan trudnoće) izmjerena težina od 3950 g, a rođeno je u 40. tjednu trudnoće s porođajnom težinom od 4710 g. Navedeno, kao i činjenicu uske zdjelice majke, tužiteljica smatra jasnom indikacijom za porod carskim rezom, a što nije učinjeno, zbog čega je na samom porodu dijete i zapelo u porođajnom kanalu. Pri tome navodi da liječnici nisu reagirali, već su medicinske sestre pristupile potiskivanju trbuha nakon čega je dijete rođeno. Kod djeteta je došlo do uklještenja ramena, a budući da je imalo omotanu pupčanu vrpcu oko vrata, bila je potrebna reanimacija te mu je dijagnosticirana blaga i umjerena porođajna asfiksija. Rođeno je bez ikakvih znakova života, no bilo je uspješno reanimirano od strane pedijatra. Ultrazvukom mozga od 23. prosinca 2015. dijagnosticirana je PVE reg occipitalis bil izraženije lijevo, a 29. ožujka 2016. PVE reg occipitalis bil. Do svih navedenih poteškoća prilikom poroda i zdravstvenih problema djeteta ne bi došlo da je trudnoća i porod proveden savjesno i u skladu s pravilima struke.

1.2. Nadalje se u tužbi navodi da je nakon poroda kod tužiteljice došlo do komplikacija u vidu obilnog krvarenja iz maternice, te je kliničkim pregledom tužiteljice 1. studenog 2015. ustanovljeno postojanje plodovih ovoja u rodnici i koaguli, a ultrazvučnim pregledom ustanovljeno je postojanje avaskularnih mješovitih odjeka u kavumu. Neovisno o tome tužiteljica je nakon pregleda otpuštena kući, no istoga dana navečer ponovo se javila u hitnu ordinaciju s obzirom na obilno krvarenje i ispadanje dijelova zaostale posteljice i ovoja nakon čega joj je propisana terapija Klavocinom i Ergometrinom te je puštena kući. Na kontrolnom pregledu 3. studenoga 2015. određen je nastavak propisane terapije lijekovima, no na pregledu 7. studenoga 2015. upućena je na zahvat kiretaže budući da se stanje nije poboljšavalo, već upravo suprotno. Po provedenom zahvatu tužiteljica je 8. studenoga 2015. otpuštena na kućnu njegu. Dana 27. studenoga 2015. tužiteljica se, zbog bolova i neugodnog osjećaja pritiska u predjelu maternice, opet javlja u hitnu ordinaciju za opstetriciju kod tuženika kada joj je rečeno da je došlo do spuštanja prednje stijenke maternice i mjehura, a što je moguće otkloniti isključivo medicinskim zahvatom. Postavljena je dijagnoza infekcije urinarnog sustava nakon porođaja, za koju tužiteljica tvrdi da je u uzročno-posljedičnoj vezi s nestručno provedenim porođajem odnosno pregledom rotkinje nakon poroda. Tužiteljica je bila upućena na svakodnevne vježbe jačanja mišića dna zdjelice te joj je zabranjeno dizanje bilo kakvih tereta i to trajno tj. do rješavanja navedenog stanja operativnim zahvatom. Tužiteljica stoga smatra da je prilikom poroda došlo do propusta liječnika u nepoduzimanju vizualnog pregleda posteljice i ovoja, zbog čega je došlo do krvarenja i upale maternice, a time i do kiretaže te opisane infekcije urinarnog sustava nakon porođaja koja je dovela do spuštanja prednje stijenke maternice i mjehura što se može sanirati isključivo operativnim zahvatom koji se ne preporuča prije završetka reprodukcije.

1.3. Sukladno svemu navedenom tužiteljica smatra da su u praćenju trudnoće i porodu te liječenju tužiteljice počinjene višestruke pogreške zbog kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kod toga navodi i da se u konkretnom slučaju ne radi o slučaju / komplikaciji (s kojim je razlogom tuženik otklonio tužiteljičin odštetni zahtjev prije pokretanja spora) budući da u konkretnom slučaju nisu poduzeti svi medicinski postupci u skladu s pravilima medicinske struke, kako prije, tako i tijekom poroda, već se radilo o propustu liječnika u medicinskoj obradi tužiteljice. Naime liječnici su svakako morali utvrditi da je kod tužiteljice predstojao komplicirani porod te istome pristupiti operativnim zahvatom, zbog čega se od istih zahtijevala i veća pažnja, a zbog toga tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima. Stoga ovom tužbom tužiteljica potražuje naknadu štete i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova prouzročenih nestručnim odnosno nesavjesnim porađanjem posteljice što je prouzročilo i potrebu daljnjih zahvata, nadalje zbog pretrpljenog straha uslijed opisanih komplikacija na porodu te zdravstvenog stanja djeteta odnosno saznanja za potrebu provođenja dodatnog medicinskog zahvata te osobito traumatskog poroda (zapinjanje djeteta u porođajnom kanalu te njegova reanimacija), kao i straha u pogledu ishoda liječenja djeteta. Također, navodi da je pretrpjela duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti budući da nije mogla voditi brigu o svom novorođenom djetetu niti obavljati bilo kakve kućanske poslove te joj je bila potrebna gotovo cjelodnevna tuđa pomoć i njega, osobito kroz mjesec dana od poroda odnosno obavljene kiretaže. Navodi da je zadobila i trajne posljedice i to početni stupanj inkontinencije, onemogućena daljnja reprodukcija te onemogućeno bavljenje sportom, pri čemu ističe da je ranije bila instruktorica aerobika, čime se više neće moći baviti jer joj je strogo zabranjeno podizanje tereta kako ne bi došlo do daljnje deformacije i spuštanja organa, a zbog navedenog joj je i nadalje potrebna tuđa pomoć i njega u obavljanju svakodnevnih poslova. Naglašava da je potrebno uzeti u obzir činjenicu kako se prouzročene posljedice mogu sanirati isključivo operativnim zahvatima (i to višebrojnim) koji se ne preporučaju prije završene reprodukcije. Ističe i da s obzirom na stanje unutar reproduktivnih organa ne bi mogla podnijeti treću trudnoću (iako joj je to bila želja), čime joj je onemogućeno i željeno proširenje obitelji i ponovno rađanje. Stoga potražuje naknadu neimovinske štete i to tako da po osnovi pretrpljenih fizičkih boli potražuje iznos od 15.000,00 kn, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn te zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn, kao i naknadu imovinske štete u vidu troškova tuđe pomoći i njege koju su joj pružali suprug i majka (mjesec dana nakon poroda po 10 sati dnevno, daljnja tri mjeseca po 3 sata dnevno te zaključno u periodu od šest mjeseci po 1 sat dnevno) u iznosu od 18.750,00 kn. Tako tužiteljica ukupno potražuje 83.750,00 kn (11.115,54 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. (tj. od podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, svoju odgovornost za naknadu štete, uzročnu vezu između bilo kojeg postupka medicinskog osoblja tuženika i zdravstvenih problema tužiteljice, kao i visinu štete. Nesporno je da je tužiteljica 29. listopada 2015. zbog poroda bila hospitalizirana kod tuženika, da je istoga dana obavljen porod u 40. tjednu uredne trudnoće te je rođeno živo muško novorođenče porođajne težine 4710 grama i dužine 54 cm te da je tijekom poroda došlo do zastoja fetalnih ramena (distocije ramena) koja je zbrinuta na vrijeme i prema pravilima struke. Kod toga ističe da se radi o najnepredvidljivijoj i jednoj od najtežih komplikacija koja može nastati tokom poroda, nakon koje u visokom postotku mogu zaostati teške trajne posljedice po zdravlje majke i djeteta s vrlo čestim neurološkim i ortopedskim invaliditetom, što se u konkretnom slučaju izbjeglo upravo zbog adekvatne i pravovremene reakcije medicinskog osoblja tuženika Mc Robertsonovim hvatom. Nisu osnovani navodi tužiteljice o pogrešnoj procjeni veličine djeteta i o indikaciji za carski rez u konkretnom slučaju, kako prije porođaja, tako niti za vrijeme porođaja unatoč većoj porođajnoj težini djeteta i činjenici da je tužiteljica već ranije kao prvorotka rodila makrosomno dijete. Upravo zbog toga nisu točne tvrdnje tužiteljice o uskoj zdjelici jer tada zasigurno ni već ranije ne bi mogla vaginalnim putem roditi makrosomno dijete (4130/54). Stoga i eventualni propust upisivanja mjera zdjelice u partogram ne može biti u uzročnoj vezi s bilo kakvim pogoršanjem njezinog zdravstvenog stanja. Neosnovani su i navodi tužiteljice o pogrešnoj procjeni težine djeteta prije poroda jer ne postoji dijagnostička metoda kojom bi se ista mogla precizno odrediti zbog čega su moguća znatna odstupanja kod procjene težine, posebice kod makrosomne djece. Osim toga, tužiteljica je trudnoću vodila u Domu zdravlja Varaždinske županije, a ne kod tuženika koji stoga ne može biti ni odgovoran za procjene težine djeteta koje nisu rađene kod njega. Tuženik osporava i tvrdnje da je dijete rođeno bez znakova života i da je reanimirano jer iz medicinske dokumentacije proizlazi da je porođeno živo muško novorođenče uz APGAR 6/9, urednog acidobaznog statusa, a svi eventualni zdravstveni problemi kod djeteta nisu posljedica poroda, već možebitni nalazi na UZV mozga nastaju za vrijeme trudnoće ili su prirođeni. Što se tiče zdravstvenih problema kod tužiteljice nakon poroda, isti su prouzročeni komplikacijama koje tuženik nije mogao predvidjeti u trenutku otpusta tužiteljice uz uredan nalaz, a niti ih spriječiti. Tužiteljica pogrešno tumači da su nakon poroda zaostali komadi posteljice koji su prouzročili bolove i krvarenje, jer tijekom trudnoće i nakon poroda velikog djeteta kod višerotkinje rastegnuta maternica nije u stanju izbaciti tzv. lohije, pa je došlo do nakupljanja propale sluznice i krvi koja se slijepi unutar materišta i izaziva bolove i krvarenja. Isti su zbrinuti prema pravilima struke ordiniranjem antibiotske terapije zbog prevencije infekcije, uterotonika radi pojačavanja snage maternice da izbaci lohije te potom i kiretažom kako bi se otklonila sumnja na zaostalo posteljično tkivo, sve kako bi se spriječila potencijalna daljnja opasnost po zdravstveno stanje tužiteljice (sepsa i sl.), nakon čega je dobiven uredan pato- histološki nalaz za babinje. Poslijeporođajno spuštanje mokraćne cijevi prema rodnici (kod tužiteljice dijagnosticirano u najblažem obliku) i spuštanje zdjeličnih organa nastaje tijekom trudnoće, a ne uslijed poroda odnosno tužiteljica pogrešno navodi da je navedeno posljedica infekcije urinarnog sustava do koje je došlo zbog krvarenja i upale maternice te posljedice kiretaže. Tuženik, dakle, smatra da njegovo medicinsko osoblje nije moglo predvidjeti niti spriječiti zdravstvene probleme tužiteljice niti je učinilo ikakav stručni propust u prijeporođajno doba, za vrijeme poroda i poslijeporođajno doba zbog čega ne postoji njegova odgovornost za naknadu štete tužiteljici. Zdravstveno stanje tužiteljice posljedica je komplikacija u postupku liječenja koje predstavljaju neželjeni rezultat medicinskog postupka liječenja koji nastaje unatoč medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom postupku, koji je izveden pravilnom upotrebom ispravne opreme i sredstava uz optimalnu organizaciju rada, pa se u pravnom smislu radi o slučaju za koji tuženik ne odgovara budući da se njegova odgovornost temelji na načelu krivnje tj. subjektivne odgovornosti. Osim toga, tuženik osporava i visinu zatražene naknade štete budući da su zatraženi iznosi veći od onih koje je ustanovila sudska praksa.

3. Tijekom postupka u parnicu je kao umješač na strani tuženika, sukladno rješenju objavljenom na ročištu 29. svibnja 2017., stupio Croatia osiguranje d.d. budući da je s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od ugovorne (profesionalne) odgovornosti, slijedom čega ima pravni interes pridružiti se tuženiku u ovom parničnom postupku. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, zbog promjene sastava suda, a uz suglasnost stranaka, pročitao je zapisnike s iskazima svjedoka SC i ĆC kao i nalaz i mišljenje vještaka dr. Branka Srebočana od 6. listopada 2020. te njegovo pisano očitovanje od 22. veljače 2021., te je ovog vještaka usmeno saslušao na ročištu 10. studenoga 2023., nadalje provedeno je vještačenje i po vještaku dr.sc. Zdenku Kraljeviću koji je dostavio svoj pisani nalaz od 21. srpnja 2024., isti je i usmeno saslušan 11. prosinca 2024., te je provedeno saslušanje tužiteljice.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete kao i zahtjev za naknadu neimovinske štete koja joj je nastala uslijed liječničkih propusta odnosno postupanja djelatnika tuženika suprotno pravilima medicinske struke prije, tijekom i nakon poroda drugog djeteta tužiteljice 29. listopada 2015.

7.1. Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/2008, 155/2009, 71/2010, 139/2010, 22/2011, 84/2011, 154/2011, 12/2012, 35/2012, 70/2012, 144/2012, 82/2013, 159/2013, 22/2014, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, dalje: ZZZ) propisano je da su zdravstveni radnici osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, a prema odredbi čl. 124. st. 3. ZZZ obveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi.

7.2. Nadalje, prema odredbi čl. 2. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03, 117/08, dalje: ZL) liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine, a ujedno i temeljni i mjerodavni nositelj zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući, između ostalog, i načelo promicanja dostojanstvenog i odgovornog ponašanja poštivanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije. Sukladno čl. 4. st. 1. ZL liječnik je u procesu donošenja odluka i izbora dijagnostike i odgovarajućeg liječenja samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu struke, a prema st. 2. istog članka liječnik je u obavljanju liječničke djelatnosti osobito dužan, između ostaloga, poštovati načela obavljanja liječničke djelatnosti. Sukladno čl. 19. st. 1. ZL svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno pravo na informiranost i samostalno odlučivanje. U smislu tih propisa pod pojmom liječničke greške podrazumijeva se postupanje suprotno ili ono koje nije u skladu s pravilima i metodama rada zdravstvene struke i/ili znanstvenim spoznajama, a kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi i/ili kao nepoštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, pri čemu nije potrebna kumulacija ovih pretpostavki, već je dovoljno da se počini na jedan od iznesena dva načina (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-163/08-2).

7.3. Odredbom čl. 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" broj 169/04, 37/08, dalje: ZZP) propisano je da pacijent ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznoga prava.

8. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, koje su odredbe bile na snazi u vrijeme štetnog događaja; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tuženika prosuđuje se stoga po kriteriju pretpostavljene krivnje te bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent ako u postupanju njenih radnika postoji krivnja, dok prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Osim toga, zdravstveni radnik u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, tj. s pažnjom dobrog stručnjaka, kako je to naznačeno u odredbi čl. 10. st. 2. ZOO.

9. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a sukladno st. 2. pod pravima osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju se, između ostalih, pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će, sukladno st. 2., pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Nesporno je da je tužiteljica 29. listopada 2015. kod tuženika hospitalizirana zbog poroda u 40. tjednu trudnoće te da je istoga dana rodila muško dijete porođajne težine 4710 grama i dužine 54 cm, koji je porod proveden vaginalnim putem te je tijekom istog došlo do distocije ramena djeteta; nadalje da je 1. studenoga 2015. otpuštena iz bolnice da bi se istoga dana navečer ponovo javila u bolnicu zbog krvarenja, da joj je ordinirana terapija lijekovima (antibiotikom i uterotonikom) te je puštena kući, da je bila na kontrolom pregledu 3. studenoga 2015. kada je određen nastavak iste terapije kao i na pregledu 7. studenoga 2015. kada je upućena na kiretažu, a 8. studenoga 2015. otpuštena je na kućnu njegu; da se 27. studenoga 2015. ponovo javila kod tuženika te joj je dijagnosticirana infekcija urinarnog sustava nakon porođaja, te da je utvrđeno spuštanje prednje stijenke maternice i mjehura.

11. Sporno je, međutim, jesu li djelatnici tuženika učinili liječničku pogrešku odnosno propust prije samog poroda suprotan pravilima struke propuštajući utvrditi i u partogram upisati mjere zdjelice tužiteljice kao i pogrešno procjenjujući pretporođajnu veličinu djeteta, a u svezi s time propuštajući provesti porod carskim rezom umjesto vaginalnim putem, uslijed čega je došlo do distocije ramena djeteta, kao i je li tom prilikom poduzeta adekvatna reakcija djelatnika tuženika. Nadalje, sporno je jesu li djelatnici tuženika nakon poroda propustili vizualno pregledati posteljicu i ovoje odnosno utvrditi zaostajanje dijelova u maternici tužiteljice, zbog čega je došlo do krvarenja te infekcije, kao i je li ista adekvatno liječena. Sporno je, dakle, jesu li zdravstveni problemi tužiteljice uzrokovani postupanjem (propustima) djelatnika tuženika suprotno pravilima medicinske struke ili se radi o posljedicama komplikacija i posljedicama same trudnoće, odnosno sporna je uzročno-posljedična veza između postupanja djelatnika tuženika te zdravstvenih problema tužiteljice. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

12.1. Tijekom dokaznog postupka provedeni su personalni dokazi saslušanjem svjedoka SC, supruga tužiteljice, dr. ĆC, liječnika koji je sudjelovao u predmetnom porodu, te same tužiteljice.

12.2. Iz iskaza svjedoka ĆC proizlazi da se isti zbog proteka vremena sjeća samo da se radilo o neupadnom porodu, kako po tijeku samog poroda, tako i po ishodu, koji je završen u redu, bez kratkoročnih i dugoročnih posljedica za dijete i majku, da je rođeno dijete težine 4700 grama, da je dva puta bio prisutan prilikom poroda i to prilikom pregleda i prilikom samog izgona te da su tom prilikom on i primalja izvršili Mc Robertsonov zahvat, da je nakon poroda pregledao posteljicu koja je bila cijela te mu nije poznato da bi prilikom otpusta iz bolnice tužiteljica imala kakve zdravstvene probleme. Navodi da tužiteljica nema užu zdjelicu jer je prvo dijete rodila sa preko 4 kg i ovo dijete blizu 5 kg, da se zdjelica rodilje ne mjeri uvijek nego samo kod indikacija kakvih kod tužiteljice nije bilo te od bolnice do bolnice ovisi upisuju li se mjere zdjelice, dok se kod tuženika to ne radi, a da li se nešto radi ili ne radi određuje konzilij liječnika. Ultrazvuk prije samog poroda nije napravljen jer nije bilo indikacija. Na pitanje na koji je način procijenio da nije bilo potrebe za carskim rezom prilikom poroda, svjedok je odgovorio da se to utvrđuje prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji pacijentice i vaginalnom pregledu. U pogledu distocije ramena iskazuje da je ista nepredvidiva u potpunosti, a do toga može doći i tijekom carskog reza jer su ramena preširoka za uterotomiju. Iskazuje i da se rodilja prije otpuštanja rutinski ne pregledava, već samo po indikaciji što znači ako sama ističe neku poteškoću. O daljnjem tijeku događaja kao i posljedicama po zdravlje tužiteljice svjedok nema neposredna osobna saznanja budući da nije sudjelovao u daljnjem liječenju tužiteljice.

12.3. U svojim iskazima tužiteljica i njezin suprug kao svjedok detaljno opisuju tijek trudnoće te događaja prije, za vrijeme i nakon poroda, kao i zdravstvene probleme tužiteljice, te njihove iskaze sud smatra vjerodostojnima budući da su međusobno suglasni i uvjerljivi. Međutim, valja reći da sam tijek događaja u ovom predmetu u bitnome i nije sporan, već je sporno jesu li djelatnici tuženika poduzeli postupke sukladno pravilima struke ili je došlo do propusta koji su suprotni pravilima struke, a zbog kojih je kod tužiteljice došlo do nastanka štete. U tom pogledu iskazi tužiteljice i njezinog supruga ne mogu biti mjerodavni budući da isti nemaju stručna medicinska znanja, a zbog čega je valjalo provesti dokaz medicinskim vještačenjem.

13. U svom nalazu i mišljenju dostavljenom 6. listopada 2020., izrađenom temeljem uvida u spis i priloženu medicinsku dokumentaciju, dr. sc. Branko Srebočan, specijalist ginekologije i opstetricije, navodi da je tijek predmetne trudnoće bio uredan te je trudnoća vođena po pravilima struke. Trudnica je zaprimljena u rađaonu kod tuženika u tekućem 41. tjednu trudnoće s evidentnim znacima početka poroda, a dežurni liječnik ordinira stimulaciju trudova. Procjenu o načinu poroda pri prijemu rodilje i tijekom I i II porodne dobi treba dati porodničar te tada procijeniti mogućnost rađanja rodničkim putem ili sekundarnim carskim rezom. Porodničar je procijenio da se porod vodi rodničkim putem budući da je majka već jednom rodila veliko dijete bez komplikacija. Mjere zdjelice pacijentice nisu upisane u partogram što se smatra za propust, a samo veliki plod nije apsolutna indikacija za carski rez niti sekundarni carski rez (tijekom porođaja). Navodi da ne postoje predporodni postupci kako bi se mogla spriječiti distocija ramena koja je češća u velike (makrosomne) djece do oko 48 %, no javlja se i u 50 do 90% djece normalne porođajne težine. Porođaj je tekao spontano, bez komplikacija, do samog kraja II porođajnog doba kada se desila distocija ramena. Porodničar je primijenio adekvatni Mc Robertsonov hvat za oslobađanje ramena na što vještak nema primjedbe. Vještak navodi da postoji pogrešna antepartalna procjena veličine ploda (točnost ultrazvučne procjene pri većem djetetu je +/- 500 g), što je propust. S obzirom na to da u toku trudnoće nije ustanovljen gestacijski dijabetes, fetalna makrosomija vjerojatno je posljedica prekomjerne prehrane u trudnoći (prirast težine 12,5 kg), međutim zdrava i normalno građena žena kakva je tužiteljica može normalno roditi dijete velike težine. Nadalje, vještak navodi da krvarenje iz maternice nakon poroda najčešće nastaje zbog zaostalog dijela posteljice, nesašivenog razdora vrata maternice i često zbog razvoja infekcije. Kod tužiteljice su kliničkim pregledom 1. studenoga 2015. nakon otpusta iz rodilišta ustanovljeni koaguli i plodovi ovoji u rodnici, a ultrazvučno su u kavumu nađeni avaskularni mješoviti odjeci, što sve zajedno ukazuje na dijelove ovoja i / ili posteljice nakon poroda. Posteljica i ovoji rađaju se nakon poroda djeteta te ih je jako važno dobro vizualno pregledati, a u slučaju da nedostaju dijelovi istih, potrebno ih je odstraniti kako ne bi došlo do krvarenja i infekcije što se dogodilo kod tužiteljice. Vještak također navodi da pri svakom porodu vaginalnim putem dolazi do većeg ili manjeg oštećenja mišićja dna zdjelice što može dovesti do spuštanja prednje stijenke vagine i pojave cistokele. Iz nalaza je vidljivo da se radi o cistokeli I stupnja koja se može izliječiti vježbama jačanja mišića dna zdjelice (Koegel vježbe), a postoji mogućnost da se kod tužiteljice već ranije, nakon prvog poroda razvilo oštećenje mišićja dna zdjelice koje se manifestiralo nakon drugog poroda. Zaključno vještak navodi da su djelatnici tuženika učinili liječničku pogrešku jer nisu pregledom posteljice i plodovih ovoja uočili defekt ovoja te nisu prepoznali infekciju maternice nakon poroda, već su tužiteljicu otpustili na kućnu njegu kao zdravu. Stoga je tužiteljica pretrpjela: fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabog intenziteta još 3 do 4 dana; primarni jaki kratkotrajni strah u momentu saznanja da mora ići na kiretažu te sekundarni strah tijekom zahvata, a strah slabijeg intenziteta slijedećih 5 dana; duševnu bol zbog smanjene životne aktivnosti zbog nemogućnosti da brine za novorođenče zbog svog zdravstvenog stanja u omjeru od 15% kroz jedan mjesec, te je imala potrebu za tuđom pomoći kroz jedan mjesec (kao pomoć pri njezi novorođenčeta, nabavi namirnica i kućnih poslova).

14.1. U podnesku od 26. listopada 2020. umješač prigovara da se vještak nije očitovao u pogledu broja dnevnih sati tuđe pomoći koja je bila potrebna tužiteljici kod čega ističe da je svakoj rodilji poslije poroda potrebna tuđa pomoć, pa je potrebno obrazložiti je li narav te potrebe kod tužiteljice bila drugačija. Ukazuje na dio iskaza svjedoka ĆC te osporava kao nejasno mišljenje vještaka da su djelatnici tuženika učinili liječničku grešku jer nisu uočili defekt ovoja i prepoznali infekciju maternice nakon poroda (ako je rodilja tijekom rutinskog pregleda tvrdila da se osjeća dobro i nije isticala teškoće), smatrajući da se radi tek o medicinski nepredvidivoj komplikaciji koja se ne može spriječiti.

14.2. Podneskom od 29. listopada 2020. tuženik ponavlja navode odgovora na tužbu te prigovara nalazu vještaka ukazujući da vještak navodi pogrešnu antepartalnu procjenu veličine ploda, no istovremeno navodi da je izabrana ispravna metoda dovršetka poroda tijekom kojeg se desila komplikacija u vidu distocije fetalnih ramena zbrinuta prema pravilima struke i bez posljedica po novorođenče. Stoga tuženik smatra da, ako je i postojala pogrešna procjena fetalne težine, ista nije u uzročnoj vezi s posljedicama po zdravstveno stanje tužiteljice nakon poroda. Predlaže da se vještak očituje je li sama tužiteljica doprinijela komplikacijama na porodu zbog prekomjernog dobivanja na težini, na što ukazuje vještak, te u tom smislu ističe prigovor njezinog doprinosa jer je vođenje brige o vlastitom zdravlju i zdravlju djeteta njezina obveza. Osporava mišljenje vještaka da djelatnici tuženika nisu prepoznali infekciju maternice nakon poroda jer je u povijesti bolesti od 1. studenoga 2015. kao glavna dijagnoza navedeno: "druge infekcije genitalnog sustava nakon porođaja" te je tužiteljici ordiniran antibiotik, što se navodi i u povijesti bolesti 3. i 7. studenoga 2015.

14.3. U podnesku od 11. studenoga 2020. tužiteljica navodi da je suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje liječničke pogreške, no osporava isti u dijelu u kojem cijeni posljedice prouzročene tim propustima. U tom smislu tužiteljica je zatražila dodatno očitovanje vještaka na točno određena pitanja koje se tiču obrade rotkinje, posljedica u vidu fizičkih bolova, straha te trajnih posljedica i smanjenja životne aktivnosti, a koje sve posljedice smatra prouzročenim nesavjesnim postupcima djelatnika tuženika. Tužiteljica je stava da je uz pravilnu procjenu težine djeteta, pravilno utvrđivanje mjera njezine zdjelice i obrade tužiteljice kao rotkinje, uz uvažavanje cjelokupne medicinske dokumentacije te tijeka ranijih trudnoća odnosno poroda, predmetni porod trebao biti izveden carskim rezom te smatra da su svi njezini problemi i posljedice mogli biti spriječeni da je porod proveden na taj način. Postavlja pitanje na koji je način vještak utvrdio da je tužiteljica zdrava i normalno građena žena koja može normalno roditi dijete velike težine.

15. U pisanim očitovanjima na primjedbe stranaka i umješača dostavljenim 22. veljače 2021. vještak navodi da ultrazvučni nalazi nisu ukazivali na makrosomni plod, zbog čega je i naveo da postoji pogrešna antepartalna procjena veličine ploda jer prema podacima iz recentne literature točnost UZV procjene pri većem djetetu je +/- 500 g, te je točno da se težina ploda ne može precizno odrediti, već se radi o procjeni. Međutim u odnosu na tvrdnju tuženika da ne može biti odgovoran za pogrešnu procjenu težine ploda navodi da je tužiteljica bila na bolničkom pregledu u više navrata prije poroda, a uoči poroda 29. listopada 2015. ili neposredno prije započetog poroda nije procijenjeno veliko dijete, što je propust. Propust je i da mjere zdjelice nisu bile upisane u partogram, zbog čega vještak ne zna kakve su bile mjere zdjelice koje se mjere pelvimetrom, a služe za procjenu moguće kefalopelvine disproporcije što nije bio slučaj u predmetnom porodu jer je glavica uredno porođena. Porod je vođen rodničkim putem po pravilima dobre kliničke prakse s obzirom na to da nije postojala akutna medicinska indikacija za carski rez. Navodi da sve rodilje imaju rizik nastanka distocije ramena koja se zadesila nakon rođenja glavice. Navedeno je nepredvidiva porodničarska hitnoća s učestalosti od 0,2 do 2 %. Ne postoje predporodni postupci kako bi se distocija ramena mogla spriječiti, a primijenjen je adekvatni hvat za rađanje ramena. U odnosu na tuženikov prigovor doprinosa tužiteljice zbog prekomjernog prirasta težine, vještak navodi da se prekomjeran unos kalorija u toku trudnoće čini vjerojatnim uzrokom velikog ploda, iako tužiteljica nije povećala tjelesnu težinu za više od 15 kg, a dozvoljeni prirast tjelesne težine trebao bi se kretati između 11 i 15 kg. Stoga bi ovdje trebalo uzeti u obzir i antropološke faktore koji mogu utjecati na veličinu i težinu ploda. Svoje mišljenje da su djelatnici tuženika učinili grešku jer nisu uočili defekt ovoja vještak potkrjepljuje nalazom od 1. studenoga 2015. u kojem se u ginekološkom statusu između ostaloga navodi „zaostali ovoji“, a posljedica toga je infekcija maternice, krvarenje i kiretaža. Posljedica nestručnog pregleda posteljice i ovoja nakon poroda je krvarenje i infekcija, te su zaostali ovoji u maternici, kao što to dokazuje spomenuti nalaz od 1. studenoga 2015., uzrok bolova, krvarenja i infekcije maternice, a ne „rastegnuta maternica“ kako to navodi tuženik. Nije točno da se pregled babinjače pri otpustu vrši prema indikaciji odnosno ukoliko ona istakne određene poteškoće budući da babinjača nije medicinski obrazovana da može prepoznati da u maternici ima zaostale ovoje, a da je tužiteljica bila pregledana pri otpustu, ginekolog bi uočio zaostale ovoje i poduzeo nužne mjere. Tuđa pomoć tužiteljici je nakon poroda bila potrebna jer je ne svojom krivnjom morala trpjeti bol nakon otpusta, posjećivati ginekologa radi pregleda i podvrgnuti se kiretaži.

16. U podnesku od 18. ožujka 2021. umješač ostaje kod prigovora na nalaz vještaka, dodatno ističe da vještak paušalno procjenjuje tužiteljičinu potrebu za tuđom pomoći i njegom, ne navodi opseg odnosno broj dnevnih / mjesečnih sati tuđe pomoći koja joj je potrebna te u čemu se sastojala, odnosno pod tuđu pomoć i njegu svrstava ono što se u pravnom smislu ne može smatrati potrebnom tuđom pomoći. Osporava mišljenje vještaka da se pregled rodilje ne vrši prema indikaciji jer ista nije medicinski obrazovana, te napominje da se tužiteljica nije žalila na bilo kakve poteškoće, a iste je morala osjećati s obzirom na iskaz njezinog supruga, pa tako, s obzirom da tužiteljica nije poduzela ništa da bi spriječila ili barem umanjila štetu, istoj je pridonijela. Neprihvatljivim smatra stav vještaka o netočnosti tvrdnje tuženika da ne može biti odgovoran za pogrešnu procjenu težine ploda jer i sam navodi da se radi o procjeni koja se ne može precizno odrediti, pa nije jasno zašto se onda navedeno pripisuje u odgovornost tuženiku, a posebno ako se navedeno poveže sa navodom vještaka da je rast ploda povezan s prekomjernim unosom kalorija tužiteljice koja svoju tjelesnu težinu nije povećala više od preporučenih 15 kg. Stoga smatra da nalaz nije sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke.

17. Saslušan na ročištu 10. studenoga 2023. vještak dr. Branko Srebočan ostaje kod nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja koje usmeno obrazlaže. U bitnome iz njegovog iskaza proizlazi da je porod proveden sukladno pravilima medicinske struke, da nije bilo indikacija za carski rez koja bi postojala da je bila u pitanju uska zdjelica rodilje, a kako taj podatak nije upisan u partogram, vještak ne može tvrditi sa sigurnošću radi li se kod tužiteljice o uskoj zdjelici, ali je njegova pretpostavka da to nije slučaj budući da je tužiteljica već ranije rodila veliko dijete. Vještak navodi da u slučaju provođenja carskog reza ne bi došlo do distocije ramena djeteta odnosno nije mu poznato da se navedena mogućnost navodi u stručnoj literaturi. Spuštanje stijenke vagine i cistokela posljedica su vaginalnog poroda, ali ne može se utvrditi je li to posljedica ovdje predmetnog ili ranijeg poroda jer se isto može manifestirati prilikom sljedećeg poroda, naime moguće je da je došlo do oštećenja mišića kod prvog poroda, a što se u većoj mjeri manifestiralo kod drugog poroda, no to su pretpostavke budući da ne postoji medicinska dokumentacija nakon prvog poroda. U medicinskoj dokumentaciji tužiteljice nema podataka o inkontinenciji koja inače može biti posljedica cistokele, a da tužiteljica dugo pati od inkontinencije najvjerojatnije bi se obratila liječniku i bila podvrgnuta operativnom zahvatu. Cistokela može nastati i tijekom trudnoće ako žena diže terete, a već od ranije ima oštećene mišiće. U slučaju kad žena ima inkontinenciju sa spuštenom maternicom ne savjetuje se dizanje većih tereta, što uključuje i dijete teže od 4 kg, kao ni bavljenje sportom kod kojeg se povećava intraabdominalni tlak, vježbe za trbušne mišiće, dizanje utega i sl. Niti nakon operacije cistokele ne preporučuje se dizanje težih tereta ni opisane vježbe da ne bi došlo do ponavljanja inkontinencije, a kod tužiteljice bi bio dovoljan jedan takav zahvat. Što se tiče problema kod intimnog odnosa zbog cistokele, radi se više o problemu psihičke prirode, a ne i anatomske budući da je kod tužiteljice riječ o manjoj cistokeli te nema prolapsa maternice. Kod tužiteljice postoji sposobnost za daljnju reprodukciju, ona može zanijeti i iznijeti trudnoću, a ako se toga boji, to je stvar psihičke naravi. Do infekcije maternice došlo je uslijed propusta djelatnika tuženika koji nisu odmah nakon poroda uočili defekt ovoja ni pregledali tužiteljicu prilikom otpusta kući jer je potrebno odmah nakon poroda dobro pregledati posteljicu i ovoje te ako se utvrdi da nedostaje dio, odmah se u rađaoni učini kiretaža ili kiraža pa tada ne dolazi do infekcije i krvarenja. Zaostali dijelovi ovoja mogli su biti vidljivi prilikom pregleda posteljice nakon samog poroda. Infekcija je kod tužiteljice liječena sukladno pravilima struke tako da su najprije davani antibiotici i uterotonici koji izazivaju kontrakcije maternice i zatvaranje krvnih žila, a potom je izvedena kiretaža. U pogledu indikacije da se učini kiretaža već kada se tužiteljica prvi puta javila u bolnicu radi krvarenja, vještak navodi da je ginekolog konstatirao da u rodnici postoje koaguli i dijelovi ovoja te su propisani lijekovi, a ultrazvukom bi se ustanovilo ima li još zaostalih dijelova ovoja. U pogledu posljedica upale koja je trajala gotovo tjedan dana budući da kiretaža nije učinjena isti dan vještak navodi da je vrlo mala vjerojatnost da bi moglo doći do sepse budući da je u tom periodu tužiteljica bila tri puta na pregledu, a posljedica je ta da je duže vrijeme trpjela bolove i to od 1. studenoga do 8. studenoga. U smislu pravila struke indiciranje antibiotika ili uterotonika zbog krvarenja ili postupak kiretaže stvar je procjene ginekologa te, iako vještak navodi da bi on osobno odmah izvršio kiretažu, u konkretnom se slučaju s kiretažom i moglo pričekati. U pogledu opsega odnosno trajanja fizičkih boli i straha te duševnih boli odnosno potrebe za tuđom pomoći i njegom koje je naveo u svom nalazu vještak iskazuje da se sve navedeno odnosi na one posljedice koje su izazvane upravo infekcijom maternice i kiretažom za koje smatra da su uzrokovane pogreškom djelatnika tuženika, dok na sam tijek i način poroda nema nikakve prigovore, zbog čega nije uzeo u obzir bolove i strah odnosno neke druge posljedice vezane uz sam tijek i način poroda, a u slučaju da je postojala indikacija za carski rez zbog uske zdjelice tužiteljice, navedeno bi utjecalo na taj dio nalaza. U pogledu potrebe za tuđom pomoći koju je u pisanom nalazu naveo u trajanju od jedan mjesec, istu precizira u trajanju od 2 sata dnevno i to 1 sat za njegu djeteta, kupanje i sl., a 1 sat za nabavku namirnica i kućanske poslove. Ukoliko bi subspecijalist uroginekolog ustanovio da se kod tužiteljice radi o teškoj inkontinenciji, spuštenoj maternici i cistokeli, njegova bi ocjena u pogledu opsega štete kod tužiteljice bila drugačija, no napominje da je gotovo nemoguće dokazati bi li sve navedeno bilo posljedica predmetnog ili prijašnjeg poroda. Pretpostavlja da bi se tužiteljica, ukoliko se radi o teškoj cistokeli i nakon zadnjeg nalaza od 6. veljače 2016. javljala liječniku.

18. S obzirom na prednji iskaz vještaka dr. Branka Srebočana koji nije mogao sa sigurnošću navesti radi li se kod tužiteljice o uskoj zdjelici te s tim u vezi i potrebi provođenja porođaja carskim rezom, po prijedlogu tužiteljice provedeno je vještačenje i po subspecijalistu uroginekologu dr. sc. Zdenku Kraljeviću upravo na okolnost radi li se kod tužiteljice o uskoj zdjelici te je li s time u vezi kod nje postojala indikacija za porod carskim rezom, te ukoliko je postojala takva indikacija, vještačenje i na okolnost posljedica koje su nastale kod tužiteljice i djeteta uslijed provođenja poroda vaginalnim putem, a koje ne bi nastupile da je porod proveden carskim rezom, kao i na okolnost uzročno-posljedične veze između predmetnog poroda tužiteljice i nastupjelih posljedica odnosno u takvom slučaju na okolnost vrste i trajanja fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći i njegom.

19.1. U nalazu i mišljenju od 21. srpnja 2024. dr. sc. Zdenko Kraljević u bitnome navodi da nije jasno zašto nije učinjena ultrazvučna procjena težine djeteta pri ulasku u rađaonicu tim više što je i prvo dijete imalo veću porođajnu težinu, a i klinički se moglo pretpostaviti da je i u ovoj trudnoći dijete veće težine. Međutim, navodi da je pitanje bi li prethodna ultrazvučna procjena promijenila odluku da se ne ide u vaginalni porođaj. Naime, vaginalni porođaj djeteta veće porođajne težine u prvoj trudnoći sigurno je utjecao na odluku da će vaginalni porođaj biti moguć i ovaj put. Porođaj je vođen po pravilima struke, nakon porođaja glavice "zapela" su ramena djeteta, koja su oslobođena adekvatnim zahvatom. Tijek porođaja bio je uredan, a distocija ramena je moguća komplikacija u porodu, naročito ako je dijete veće porođajne težine. Posteljica je uredno porođena, njezinim pregledom nije nađen defekt, što je potvrdio i patohistološki nalaz, a zaostali ovoji (ako su i viđeni) nisu indikacija za reviziju materišta. Nije učinjen pregled babinjače pri otpustu što je uobičajeno učiniti u kliničkoj praksi, a subjektivni dojam pacijenta da se osjeća dobro i klinički izgled nisu u pravilu dovoljni. Da je pregled učinjen, moguće da tužiteljica ne bi bila otpuštena taj dan, a adekvatnom terapijom u bolnici (uterotonicima intravenski), moguće da ne bi došlo do naknadnih komplikacija. Kod tužiteljice se nikako ne radi o uskoj zdjelici jer je i u prvom porodu vaginalno rodila veliko dijete, stoga nije bilo indikacije za "primarni carski rez" ni u ovom porođaju, a drugo je pitanje kakva bi odluka bila da je prethodno ultrazvučno procijenjena približno stvarna težina djeteta. Mogući nastanak cistokele ili inkontinencije nakon vaginalnog porođaja nikada nije indikacija za carski rez, moguće bi u svakoj narednoj trudnoći došlo do progresije nalaza, ali to nikada ne utječe na odluku o načinu dovršenja trudnoće. Daljnja reprodukcija ničime nje ugrožena. Radi se o posljedici rađanja, pogotovo više djece veće porođajne težine te je ginekološki nalaz kod žene koja je rađala vaginalno bitno drugačiji od one koja nije rađala ili je rađala carskim rezom.

19.2. Vještak je svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu 11. prosinca 2024. Dodatno pojašnjava rečenicu iz nalaza da nije bilo indikacije za primarni carski rez, a da je drugo pitanje kakva bi bila odluka da je prethodno ultrazvučno procijenjena približno stvarna težina djeteta na način da to ne bi bilo presudno u načinu dovršenja ove trudnoće budući da je dijete iz prve trudnoće bilo u kategoriji velike djece, a UZV procjena može dati procjenu u određenom odstupanju od 10%, pa bi primjerice u slučaju da je procijenjena veća težina, npr. iznad 5 kg, možda bila drugačija odluka o načinu dovršenja trudnoće, no sve su to pretpostavke. Isto tako procjena je mogla biti i manja, tim više što je i prvo dijete imalo značajno manju tjelesnu težinu pri rođenju, pa bi se u tom slučaju opet pristupilo vaginalnom porodu. Preciznost UVZ procjene je relativna, stoga vještak smatra da ne bi bitno promijenila daljnji tijek porođaja i da je učinjena, pa je u konkretnom slučaju vaginalno proveden porođaj apsolutno u skladu s pravilima struke. Vještak ne poznaje apsolutnu granicu tjelesne težine djeteta koja bi bila indikacija za primarni carski rez, uvijek se uzima u obzir procjena težine djeteta i konstitucija majke, a u konkretnom slučaju prethodno je rođeno dijete 4130 g, pa nije bilo razloga da se druga trudnoća primarno dovrši carskim rezom. Da se učinila UZV procjena veličine djeteta i utvrdilo da se radi o djetetu sa težinom s kojom je rođeno odluka o tome da li se ide na carski rez na liječniku je koji vodi porođaj, a u ovom slučaju ne bi bilo razloga za primarni carski rez, već bi se dodatno nadzirao tijek događaja u smislu dinamike poroda. U konkretnom slučaju dinamika porođaja bila je uredna, pa prema tome ništa nije ukazivalo da bi se porođaj trebao dovršiti carskim rezom. Uvijek se gleda omjer zdjelice i glave djeteta što utječe na dinamiku porođaja, a ovaj je porođaj dovršen u očekivanom vremenu, cijeli je tijek porođaja monitoriran CTG-om te nije bilo ni dodatnih razloga u smislu asfiksije djeteta da se porođaj žurno dovrši. Nakon porođaja glave djeteta, zapela su ramena što je vješto oslobođeno i dovršen porođaj, radi se o očekivanoj komplikaciji kod vaginalnog porođaja djece velike tjelesne težine, a može se desiti i kod carskog reza.

20.1. Nakon saslušanja vještaka dr. sc. Zdenka Kraljevića niti jedna od stranaka nije isticala nikakve daljnje prigovore, a ni predlagala provođenje daljnjih dokaza.

20.2. Nalaze i mišljenja oba vještaka sud prihvaća kao nalaze i mišljenja dana od strane nepristranih osoba, budući da nema nikakvog razloga sumnjati u objektivnost vještaka kao osoba koje nisu zainteresirane za ishod ovog spora te su dani od strane stručnih osoba i sukladno pravilima struke, a u bitnim su dijelovima međusobno i suglasni.

21.1. Na temelju nalaza i mišljenja oba vještaka sud utvrđuje da je sama trudnoća tužiteljice vođena uredno (iako je kod tuženika vođena tj. tužiteljica dolazila na preglede tuženiku u posljednjim tjednima trudnoće) pa u tom smislu ne postoje nikakve pogreške djelatnika tuženika u praćenju trudnoće. Nadalje, temeljem suglasnih nalaza i mišljenja vještaka sud utvrđuje i da provođenje predmetnog (drugog) poroda tužiteljice vaginalnim putem, a ne carskim rezom nije bilo suprotno pravilima medicinske struke kako to tvrdi tužiteljica, već upravo suprotno tome sukladno takvim pravilima iz razloga kao što su to suglasno obrazložili vještaci. Upravo zbog toga propusti djelatnika tuženika, na koje ukazuju vještaci, da izmjere i u partogram upišu mjere zdjelice tužiteljice te učine ultrazvučnu procjenu veličine djeteta prije samog poroda u konkretnom slučaju ne mogu se smatrati relevantnima budući da oba vještaka suglasno navode da ni poduzimanje ovih radnji ne bi dovelo do drugačijeg načina poroda (carskim rezom) s obzirom na činjenicu da je tužiteljica i u prvom porodu vaginalnim putem rodila veliko dijete te je upravo to pokazatelj kako tužiteljica nema usku zdjelicu, što bi bila indikacija za primarni carski rez. Prema tome, oba vještaka suglasna su da je izbor načina poroda (koji je izbor na liječniku koji vodi porod, kako to navode vještaci, a proizlazi i iz čl. 4. st. 1. ZL) u konkretnom slučaju sukladan pravilima struke jer nije bilo indikacija za primarni carski rez, niti je tijekom poroda bilo indikacija da se isti dovrši carskim rezom, zbog čega se takav način poroda ne može smatrati štetnom radnjom tuženika, koji stoga ne može biti ni odgovoran za eventualne zdravstvene posljedice koje tužiteljica ima zbog poroda vaginalnim putem koji je proveden po pravilima struke (cistokela odnosno spuštanje prednje vaginalne stijenke s posljedicom inkontinencije mokraće koje moguće posljedice vaginalnog poroda također, kako to navode vještaci, nikada nisu indikacija za dovršenje trudnoće carskim rezom). Kod toga vještaci navode i kako je moguće da se kod tužiteljice oštećenje mišićja dna zdjelice razvilo već nakon prvog poroda, a manifestiralo tek nakon drugog poroda, a cistokela se može razviti i tijekom trudnoće, odnosno moguće je da isto nije posljedica samo ovdje predmetnog drugog poroda vaginalnim putem. Upravo zbog ovdje navedenog tuženik nije odgovoran niti za eventualne trajne posljedice kod tužiteljice izazvane spuštanjem organa odnosno cistokelom koje navodi tužiteljica – inkontinenciju (koju vještaci ne mogu potvrditi), nemogućnost bavljenja sportskim aktivnostima u mjeri kao prije poroda (što je potvrđeno nalazom vještaka), a u pogledu narušenih intimnih odnosa i nemogućnosti daljnje reprodukcije, koje također kao nastale posljedice navodi tužiteljica, iz nalaza vještaka proizlazi da se ne radi o problemu anatomske, već psihičke prirode (strah tužiteljice). Međutim, kako je rečeno, radi se o eventualnim posljedicama same trudnoće odnosno vaginalnog poroda, a budući da nije utvrđen propust djelatnika tuženika zbog provođenja vaginalnog poroda, tuženik nije odgovoran za navedene posljedice.

21.2. Budući da ne postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici provođenjem poroda vaginalnim putem, to nisu relevantni ni prigovori tuženika o doprinosu tužiteljice nastanku štete zbog prekomjernog dobivanja tjelesne težine u trudnoći kao propuštanja brige za vlastito zdravlje i zdravlje djeteta (iako u tom smislu vještak dr. Srebočan ukazuje i na moguće antropološke faktore).

21.3. Nadalje, iako se dijete koje je rođeno u predmetnom porodu ne pojavljuje u ovom postupku kao tuženik (oštećenik), tužiteljica u tužbi navodi da je pretrpjela neimovinsku štetu uslijed trpljenja straha za zdravlje i život djeteta zbog poteškoća na porodu (uklještenja ramena, pupčane vrpce oko vrata i potrebne reanimacije te daljnjih zdravstvenih poteškoća djeteta odnosno dijagnoze PVE reg occtipitalis bil). Međutim, iz nalaza i mišljenja oba vještaka proizlazi da je sam vaginalni porod proveden uredno, sukladno pravilima struke, te je i prilikom uklještenja ramena (što je potpuno nepredvidiva komplikacija i to moguća kako tijekom vaginalnog, tako i poroda carskim rezom, kako to navodi dr. Kraljević) poduzet adekvatan i pravilno izveden postupak (Mc Robertsonov zahvat za oslobađanje ramena), zbog čega niti u tom dijelu sud ne utvrđuje da su djelatnici tuženika postupili suprotno pravilima medicinske struke, pa stoga ne postoji odgovornost tuženika niti za neimovinsku štetu koju tužiteljica potražuje po toj osnovi.

22. U pogledu postupanja djelatnika tuženika nakon predmetnog poroda, iz nalaza vještaka proizlazi kako je počinjen propust iz razloga što odmah nakon poroda nije uočen defekt ovoja niti je prilikom otpusta iz bolnice tužiteljica pregledana kojom bi prilikom bili uočeni zaostali ovoji, pri čemu nije dovoljan njezin subjektivni dojam da se osjeća dobro (na što upućuju tuženik i umješač opravdavajući činjenicu da tužiteljica tom prilikom nije pregledana) zbog čega nisu bile odmah, dakle pravovremeno, poduzete adekvatne radnje odnosno liječenje. Kod toga vještak dr. Kraljević navodi da u pravilima struke nema univerzalnog pravila, no da je pregled babinjače pri otpustu redovit postupak u kliničkoj praksi, a kako se u konkretnom slučaju radi o porodu većeg djeteta s komplikacijom uklještenja ramena, te primjenjujući odredbu čl. 10. st. 2. ZOO o obvezi postupanja liječnika s pažnjom dobrog stručnjaka, sud smatra da su djelatnici tuženika propustili primijeniti dužnu pažnju kada prilikom otpusta nisu pregledali tužiteljicu. Upravo s obzirom na te propuste djelatnika tuženika kod tužiteljice je došlo do infekcije maternice, bolova i krvarenja, a slijedom navedenog, sud utvrđuje odgovornost tuženika za štetu koja je tužiteljici nastala uslijed toga. Radi se o neimovinskoj šteti zbog trpljenja bolova, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te imovinskoj šteti zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom koju štetu po ovim kriterijima ocjenjuje vještak dr. Branko Srebočan u svom nalazu i mišljenju. Iako je i vještak dr. Kraljević dao svoj nalaz na navedene okolnosti, valja reći da je sud dodatno vještačenje po ovom vještaku subspecijalisti uroginekologu odredio na okolnosti navedene u rješenju broj Pn-19/2023-13 od 27. veljače 2024., kako je to ranije obrazloženo, dakle ovo je vještačenje provedeno iz razloga što raniji vještak nije sa sigurnošću mogao reći radi li se o uskoj zdjelici tužiteljice i s tim u vezi je li kod iste postojala indikacija za porod carskim rezom, a tek ukoliko je postojala takva indikacija, vještaku je dan zadatak da utvrdi posljedice koje su nastale kod tužiteljice uslijed provođenja poroda vaginalnim putem, a koje ne bi nastupile da je porod proveden carskim rezom te u tom smislu da navede vrstu i trajanje fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, sve to iz razloga što je dr. Srebočan iskazao da bi u tom slučaju, da je postojala indikacija za carski red zbog uske zdjelice tužiteljice, njegov nalaz u tom dijelu bio drugačiji pa bi tada takav nalaz bilo potrebno dopuniti u pogledu visine i opsega štete. Međutim, kako je to ranije obrazloženo, iz nalaza vještaka dr. Kraljevića proizlazi da se kod tužiteljice ne radi o uskoj zdjelici te da nije postojala indikacija za porod carskim rezom, već je porod vaginalnim putem proveden sukladno pravilima medicinske struke, zbog čega ovaj vještak nije ni trebao utvrđivati posljedice nastupile kod tužiteljice odnosno štetu koju je, po kvalifikatornim kriterijima, utvrdio dr. Srebočan. Slijedom navedenog, sud nije ocjenjivao nalaz i mišljenje dr. Kraljevića u tom pogledu, već je u pogledu posljedica i nastale štete uslijed nastupjele infekcije maternice kod tužiteljice u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Srebočana, dopunjen njegovim pisanim očitovanjem na prigovore stranaka i umješača te usmenim saslušanjem. Navedeni vještak u svom iskazu navodi da je štetu po pojedinim kvalifikatornim kriterijima utvrdio uzevši u obzir samo ono trpljenje fizičke boli, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te potrebu za tuđom pomoći koji su izazvani upravo infekcijom maternice i kiretažom koje su uzrokovane pogreškom djelatnika tuženika (dok na sam tijek i način poroda nema nikakve prigovore pa u tom dijelu nalaza nije uzeo u obzir bolove i strah odnosno neke druge posljedice vezano uz sam tijek i način poroda). Stoga sukladno navedenom nalazu i mišljenju dr. Srebočana, koje sud prihvaća kao stručno te valjano dopunjeno i usmeno obrazloženo, sud utvrđuje da je kod tužiteljice, uslijed ovdje navedenih propusta djelatnika tuženika zbog kojih je kod tužiteljice nastupila infekcija te njezine posljedice po fizičko i psihičko zdravlje tužiteljice došlo do nastanka neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, po pojedinim kriterijima kako to u svom nalazu i mišljenju te pisanom i usmenom očitovanju na prigovore stranaka navodi vještak dr. Srebočan.

23. Sud je prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete sukladno čl. 1100. ZOO, osim intenziteta i trajanja fizičkih boli i straha sukladno nalazu i mišljenju dr. Srebočana, uzeo u obzir i ostale okolnosti slučaja koje također opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, a to je trpljenje dodatnih fizičkih bolova zbog nužnosti češćih odlazaka tužiteljice na liječničke kontrole, na koje ne bi trebala ići da nije došlo do infekcije (uzrokovane propustom djelatnika tuženika), naime radi se o kontrolama koje je tužiteljica morala obavljati kratko vrijeme nakon samog poroda, kada je rodiljama, što je opće poznata činjenica, otežano i bolno kretanje, o čemu iskazuje i tužiteljica. Osim toga, kao jednu od takvih posebnih okolnosti slučaja sud je ocijenio i dodatni strah koji je tužiteljica trpjela za novorođeno dijete, staro tek nekoliko dana, u vrijeme kada je odlazila na spomenute liječničke kontrole i zahvat kiretaže, a koje je dijete dojila te je bila prisiljena na te kontrole i zahvat odlaziti sa suprugom i djetetom, kako to proizlazi iz iskaza njezinog supruga. Također, sud je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO vodio računa i o cilju kojemu služi ta naknada, a to je da se isplatom određenog novčanog iznosa barem ublaži osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle doprinese naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (primjerice da ta naknada ne služi u lukrativne svrhe). Slijedom svih ovdje navedenih okolnosti te imajući u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene 29. studenoga 2002., povećane za 50% sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5, sud ocjenjuje temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO osnovanim tužiteljičin zahtjev s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 500,00 EUR te po kriteriju straha u iznosu od 300,00 EUR. Iako je tužiteljica potraživala naknadu neimovinske štete i po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radilo o privremenom smanjenju životne aktivnosti uzrokovanom nastalom infekcijom te da isto nije bilo jačeg intenziteta, zbog čega sud smatra neosnovanim taj dio tužbenog zahtjeva.

24. Nadalje, što se tiče zatražene naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, sud je, utvrdivši trajanje i vrstu potrebe za tuđom pomoći i njegom sukladno nalazu i mišljenju vještaka dr. Srebočana, utvrdio visinu ove štete sukladno odredbi čl. 223. ZPP po cijeni jednog sata takve tuđe pomoći i njege pružane od strane nestručne osobe (supruga i majke tužiteljice, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice i njezinog supruga) u iznosu od 4,00 EUR po satu, slijedom čega sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za naknadu te imovinske štete u ukupnom iznosu od 240,00 EUR (4,00 EUR x 2 sata dnevno x 30 dana). Pri tome sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kako se radi o tuđoj pomoći i njezi koja je tužiteljici bila potrebna upravo zbog posljedica nastalih kod tužiteljice uslijed infekcije, dakle povrh uobičajene tuđe pomoći i njege koju svaka rodilja treba neposredno nakon poroda.

25. Na taj način sud je utvrdio da je osnovano potraživanje tužiteljice s osnova pravične naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 800,00 EUR, a s osnova naknade imovinske štete u iznosu od 240,00 EUR, što daje ukupni dosuđeni iznos od 1.040,00 EUR, dok je za ostatak do zatraženih 11.115,54 EUR tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

26. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće, po njezinom zahtjevu, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, a što je u skladu s odredbama čl. 1086. i čl. 1103. ZOO, i to po stopi zakonske zatezne kamate te njezinim izmjenama sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

27.1. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, pri čemu se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove iz zahtjeva.

27.2. Vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva u smislu članka 154. stavak 2. ZPP, dakle u pogledu utvrđenja odgovornosti tuženika za štetu, sud utvrđuje da je tužiteljica u pogledu osnove zahtjeva uspjela s 50% budući da nije utvrđena odgovornost tuženika za štetu uslijed propuštanja provođenja poroda carskim rezom, ali je utvrđena odgovornost tuženika za štetu zbog propusta koji su doveli do infekcije i s tim povezanih štetnih posljedica kod tužiteljice. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, valja reći da je, kad se stavi u omjer vrijednost predmeta spora (11.115,54 EUR) i iznos s kojim je tužiteljica uspjela u parnici (1.040,00 EUR), tužiteljica uspjela sa 9,36% svog zahtjeva. Gledajući, dakle, i osnov i visinu cjelokupnog tužbenog zahtjeva, tužiteljica je u sporu ukupno uspjela sa 29,68% (50% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 9,36% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 59,36% : 2), dok preostalih 70,32% predstavlja uspjeh tuženika u parnici, a razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 40,64% u korist tuženika. Kako je, dakle, tuženik u većoj mjeri uspio u parnici, valjalo je tuženiku i njegovom umješaču odmjeriti troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

27.3. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tuženiku priznao troškove:

- odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem tbr. 52. st. 3. ove Tarife, dalje: Tarifa),

- zastupanja na ročištima od 22. kolovoza 2017., 13. rujna 2017., 4. lipnja 2019., 1. rujna 2023., 10. studenoga 2023. i 11. prosinca 2024., za svako ročište u zatraženoj visini od po 200,00 EUR sukladno tbr. 9.1. Tarife, dok su troškovi zastupanja na ročištima 29. svibnja 2017. i 4. svibnja 2021. priznati u iznosu od po 100,00 EUR za svako od ovih ročišta sukladno tbr. 9.2. Tarife budući da se na ovim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

- sastava podneska od 29. listopada 2020. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife te podneska od 19. prosinca 2023. (dostava zatražene medicinske dokumentacije) u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 4. Tarife, dok nije priznat trošak sastava podneska od 21. rujna 2017. u kojem tuženik stavlja prijedlog da se prije vještačenja sasluša liječnik kao svjedok, budući da je takav prijedlog mogao iznijeti na ročištu koje je prethodilo tom podnesku, na kojem je provođeno saslušanje tužiteljice i njezinog supruga kao svjedoka, pa se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice. Tako su tuženiku priznati ukupni troškovi u iznosu od 1.850,00 EUR te zatraženi PDV u iznosu od 462,50 EUR sukladno tbr. 46. Tarife odnosno ukupno 2.312,50 EUR. Kad se isti obračunaju u omjeru od 40,64%, dolazi se do iznosa od 939,80 EUR koji je iznos tuženiku dužna naknaditi tužiteljica.

27.4. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je umješaču priznao troškove:

- zastupanja na ročištima od 4. lipnja 2019., 1. rujna 2023., 10. studenoga 2023. i 11. prosinca 2024., za svako ročište u zatraženoj visini od po 200,00 EUR sukladno tbr. 9.1. Tarife, dok je trošak zastupanja na ročištu 4. svibnja 2021. priznat u iznosu od 100,00 EUR sukladno tbr. 9.2. Tarife budući da se na ovom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

- sastava podnesaka od 26. listopada 2020. i 18. ožujka 2021. (očitovanja na nalaz i dopunu nalaza vještaka) u iznosu od po 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife. Tako su umješaču priznati ukupni troškovi u iznosu od 1.300,00 EUR te zatraženi PDV u iznosu od 325,00 EUR sukladno tbr. 46. Tarife odnosno ukupno 1.625,00 EUR. Kad se isti obračunaju u omjeru od 40,64%, dolazi se do iznosa od 660,40 EUR koji je iznos umješaču dužna naknaditi tužiteljica. Sukladno zahtjevu umješača na navedene parnične troškove priznata je i zakonska zatezna kamata koja temeljem čl. 151. st. 3. ZPP teče od dana donošenja ove presude do isplate i to po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave odluke izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1/ Tužiteljica po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak & Rendić iz Varaždina 2/ Tuženik po punomoćniku Marku Golubiću, odvjetniku iz Koprivnice

3/ Umješač po punomoćnicima iz OD Hanžeković i partneri iz Zagreba