Poslovni broj: Us I-3400/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Petrić i dr., Kolodvorska 13, Varaždin, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na promet nekretnina, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 410-23/22-01/179, Urbroj: 513-04-23-3 od 24. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje, Klasa: UP/I-410-20/2105-01/5155, Urbroj: 513-007-01-11-2022-16 od 28. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/22-01/179, Urbroj: 513-04- 23-3 od 24. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje, Klasa: UP/I-410-20/2105-01/5155, Urbroj: 513-007-01-11-2022-16 od 28. rujna 2022.od 28. rujna 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je podnijela tužbu, u kojoj navodi, da je tuženik neosnovanim ocijenio zahtjev za utvrđivanjem nastupa zastare prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina, uz obrazloženje da je zastara počela teći 1. siječnja 2018. Uz to, tuženik da se priklonio stavu prvostupanjskog upravnog tijela i da je pogrešno zaključio da u predmetnom slučaju nije nastupila zastara jer da zastarni rok nije tekao za vrijeme prethodno vođenog upravnog spora, u kojem su presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-802/22-2 od 20 travnja 2022. poništena ranije donesena rješenja o utvrđivanju porezne obveze. Nadalje, ističe da je člankom 108. stavkom 1. OPZ-a propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze zastarijeva za šest godina, računajući od dana kad je zastara počela teći, dok je člankom 108. stavkom 2. OPZ-a propisano da zastara za utvrđivanje porezne obveze počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Obzirom da je člankom 14. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora kojim se nekretnina stječe, a da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 27. studenoga 2014., zastara je počela teći 1. siječnja 2015. iz čega jasno slijedi zaključak da je zastara nastupila 1. siječnja 2021. Ističe da je potpuno nejasno na temelju kojih činjenica je tuženik, kao dan početka zastarnog roka uzeo 1. siječnja 2018. Vezano za prigovor da zastarni rok nije tekao za vrijeme trajanja sudskog postupka vođenog radi utvrđivanja porezne obveze tužiteljica navodi da u predmetnom slučaju nije vođen sudski postupak, već upravni spor. U tom upravnom sporu Visoki upravni sud Republike Hrvatske je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu od 31. prosinca 2021., rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupka od 17. listopada 2019. te porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana od 12. travnja 2017. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Na pitanje zastare u slučaju kada Upravni sud poništi porezno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, smatra da treba primijeniti članak 109. stavak 5. OPZ-a u kojem je propisano da ako u upravnom sporu poništi porezno rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastupa zastare i obustaviti postupak. Umjesto da primijeni prethodno citiranu zakonsku odredbu, koja izričito i nedvosmisleno regulira predmetnu pravnu situaciju, upravna su tijela odbila prigovor zastare uz obrazloženje da za vrijeme trajanja sudskih postupaka koji se vode radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, zastara ne teče. Smatra da se odredba na koju su se upravna tijela pozvala, ima se primijeniti u situacijama kada se glede porezne obveze vodi koji od sudski postupak (poput, parničnog postupka vođenog radi pobijanja dužnikovih pravnih radnja), a ne upravni spor. Ukazuje i da se odredba o zastoju zastare ne primjenjuje kada je upravni spor riješen u korist poreznog obveznika, na način da su rješenje nadležnih upravnih tijela poništena, a postupak vraćen na ponovno odlučivanje. Zaključno, ukazuje da ako zastara za vrijeme trajanja upravnog spora zastara ne teče, ista ne bi mogla nastupiti za vrijeme trajanja upravnog spora pa da samim tim, uopće ne bi bilo potrebe za zakonskom odredbom iz članka 109. stavka 5. OPZ-a. Predlaže da sud uvaži tužbu te poništi prvostupanjsko i osporavano rješenje, te potražuje troškove postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 13. siječnja 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, zamjenik opunomoćenice tužiteljice je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, te je naveo je da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice s obzirom da se u ovom predmetu isključivo radi o pravnom pitanju. Zatražio je troškove postupka i to za sastav tužbe u iznosu od 500 bodova i za zastupanje na ročištu u iznosu od 500 bodova, sve uvećano za PDV u iznosu od 25 %.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/22-01/179, Urbroj: 513-04-23-3 od 24. siječnja 2023.

8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica Ugovorom o kupoprodaji od 27. listopada 2014. stekla nekretnine, da je ostvaren promet nekretnina, te da je taj ugovor u Poreznoj upravi zaprimljen 18. veljače 2015. Rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, Klasa: UP/I-410-20/2015- 001/05155, Urbroj: 513-007-24-10-2017-0006 od 12. travnja 2017. tužiteljici je utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 36.426,14 kuna. Na navedeno rješenje tužiteljica je izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika Klasa: UP/II-410-20/17- 01/2076, Urbroj: 513-04-19-2 od 17. listopada 2019. Protiv rješenja od 17. listopada 2019. tužiteljica je 26. siječnja 2021. pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-87/2020-7 odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica, postupajući po žalbi protiv navedene presude, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je poništio navedenu prvostupanjsku presudu te je poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te je predmet vraćen prvostupanjsko tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Trnje, je pozivom, Klasa: UP/I-410- 20/2015-001/5155, Urbroj: 513-007-01-11-2022-14 od 25. kolovoza 2022. pozvalo tužiteljicu da u roku od 15 dana od primitka tog poziva dostavi točan i razdvojen podatak o kupoprodajnoj cijeni pokretnina i nekretnina radi utvrđivanja kupoprodajne cijene koja se odnosi na nekretnine i cijene koja se odnosi na pokretnine.

9. Podneskom tužiteljice, koji je zaprimljen u Poreznu upravu, Područni ured Zagreb, Ispostavu Trnje, od. 22. rujna 2022. tužiteljica se očitovala na poziv od 25. kolovoza 2022. te je navela da ističe prigovor zastare, u bitnome, iz istih razloga kao i u tužbi.

10. Postupajući po zahtjevu tužiteljice od 22. rujna 2022. za utvrđivanje zastare prvostupanjsko tijelo je zahtjev odbilo uz obrazloženje da je zastara prava na utvrđivanje počela teći 1. siječnja 2015. te da za vrijeme dok se vodio upravni spor zastara nije tekla, pa iz toga razloga nije nastupila zastara na utvrđivanje poreza na promet nekretnina. Nadalje, protiv ovog prvostupanjskog rješenja je tužiteljica je podnijela žalbu te je u bitnome navala kao i u tužbi. Postupajući po žalbi drugostupanjsko tijelo je donijelo osporavano rješenje, kojim je odbijena žalba tužiteljice pozivajući se na odredbu članka 96. stavka 2. i 9 Općeg poreznog zakona ( ("Narodne novine", broj 147/08 do 44/16) obrazlažući da je zastara prava na utvrđivanje poreza na promet počela teći 1. siječnja 2018., jer je rješenje o utvrđivanju poreza na promet nekretnina doneseno 12. travnja 2017. pa se obveza smatra utvrđenom, bez obzira što je presudom poništena te da je u konkretnom slučaju tužiteljica pokrenula upravni spor 26. siječnja 2021. da je postupak pravomoćno okončan 20. travnja 2022. kad je donesena drugostupanjska presuda, te da za to vrijeme, dok je trajao upravni spor zastara nije tekla pa nije niti nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

11. Odredbom članka 108. stavka 1. ("Narodne novine", broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020. i 42/2020., dalje u tekstu: OPZ/16). propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

12. Odredbom članka 108. stavka 6. OPZ/16 propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

13. Člankom 109. stavkom 5. OPZ/16 propisano je da ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

14. Ponajprije za utvrditi u ovom upravnom sporu je točan početak tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, naime Ugovor o kupoprodaji je tužiteljica sklopila 27. listopada 2014. porezna uprava je ugovor zaprimila 18. veljače 2015., što znači da je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2016., nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio je Zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca broj: 6 Su-478/2016-4 od 8. prosinca 2016. po kojem se ostalo kod Zaključka od 5. studenoga 2001. po kojem je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu. Dakle, u slučaju stjecanja nekretnina, zastarni rok ne može početi teći prije nego je porezno tijelo saznalo za nastanak porezne obveze.

15. Također za utvrditi je da se u konkretnom slučaju imaju primijenit odredbe OPZ/16 jer je u vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđivanje zastare bio na snazi OPZ/16. Prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16., glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza je odlučno je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16., odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08., a koje pravno stajalište je izrazio i Vrhovni sud u nizu svojih odluka, primjerice Uzpz 28/2021 od 25. svibnja 2021. Nadalje, u konkretnom slučaju zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i zateznih kamata počela teći od 1. siječnja 2016., a od toga dana, pa do stupanja na snagu OPZ/16, nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od tri godine iz članka 94. stavka 1. i 2. OPZ/08, kao niti apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08., pa se prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16., na konkretan slučaj vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata trebaju primijeniti odredbe članka OPZ/16., a ne odredbe OPZ/08.,

16. S obzirom na navedeno, sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u konkretnom slučaju bi nastupila 1. siječnja 2022. Međutim, na temelju članka 108. stavka 6. OPZ-a zastara ne teče za vrijeme dok traje sudski postupak kojim se utvrđuje porezna obveza. U konkretnom slučaju sudski postupak (upravni spor) radi utvrđenja tužiteljičine porezne obveze poreza na promet nekretnina pred Upravnim sudom u Zagrebu trajao je od 26. siječnja 2021. (dan kada je podnesena tužba) do 20. travnja 2022. kada je donesena pravomoćna sudska presuda, pa ne računajući to vrijeme u tijek zastarnog roka proizlazi da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nije bila nastupila do donošenja osporavanog rješenja od 24. siječnja 2023.

17. Nadalje, glede prigovora da su porezna tijela pogrešno primijenila odredbu članka 108. stavka 6. da zastarni rok ne teče za vrijeme trajanja sudskog postupka koji se vodi radi utvrđivanja predmetne porezne obveze te da u ovom slučaju radi utvrđivanja porezne obveze nije vođen sudski postupak već upravni spor, za navesti je da je upravo predmet tog upravnog spora koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu bilo utvrđenje porezne obveze, odnosno je li tužiteljici, zato što je stekla nekretnine pravilno utvrđena porezna obveza. Naime, u uputi o pravnom lijeku drugostupanjskog rješenja u postupku utvrđivanja porezne obveze je jasno navedeno da se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor, a ne parnični ili neki drugi postupak, pa stranka jedino može od upravnog suda zahtijevati da se rješenje kojim joj je utvrđena neka obveza poništi i vrati na ponovni postupak poreznim tijelima ili da sud meritorno sam riješi stvar. Intencija ove odredbe je u tome da se omogući utvrđivanje i naplata poreznih obveza, a ne u tome da se taj postupak onemogući podnošenjem tužbe protiv rješenja, da nema zastoja zastare, ovisno o trajanju sudskog postupka, porezna tijela bi mogla biti onemogućena u utvrđivanju i naplati poreza.

18. U odnosu na prigovor da je trebalo primijeniti odredbu članka 109. stavka 5. OPZ-a i rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak, za navesti je da kada upravni sud poništi rješenje i vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak da je u tom slučaju riječ o nastavku upravnog postupka u stadiju koji je prethodio donošenju poništenog rješenja, u tom slučaju bi zastara nastupila da je porezno tijelo donijelo porezno rješenje nakon uračunatog roka za koliko je trajao zastoj zastare, a kako je upravni spor trajao od 26. siječnja 2021. do 20. travnja 2022. razvidno je da u međuvremenu nije nastupila zastara prava na utvrđivanje i da je rješenje doneseno prije nastupa zastare.

19. Dakle, iako je po pravnom shvaćanju ovog suda tuženik u upravnom postupku primijenio pogrešan materijalno pravni propis u odnosu na početak tijeka i utvrđivanja zastare to nije od utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari uzimajući u obzor utvrđeno činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka.

20. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ("Narodne novine" broj 36/24; u daljnjem tekstu: ZUS), pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 2. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

21. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 24. siječnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Opunomoćenicima tužiteljice

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ