Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-420/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Jurica Jelinić, odvjetnik Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 17. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006, zaključenog 31. listopada 2006., između tužitelja IB iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], i Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnica Orahovica, kao pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagrebu Slavonska avenija 6, OlB: 14036333877, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, isplatiti tužitelju IB iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 3.259,15 eur sa zateznom kamatom po stopi, koje se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te koja se od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na iznos od:

-118,37 eur od 05. prosinca 2009., do isplate,

-12,90 eur od 08. siječnja 2010., do isplate,

-16,29 eur od 04. veljače 2010., do isplate,

-17,21 eur od 04. ožujka 2010., do isplate,

-22,49 eur od 07. travnja 2010., do isplate,

-22,49 eur od 05. svibnja 2010., do isplate,

-23,36 eur od 05. lipnja 2010., pa do isplate,

-36,38 eur od 07. srpnja 2010., do isplate,

-36,38 eur od 07. kolovoza 2010., do isplate,

-48,25 eur od 07. rujna 2010., do isplate,

-42,68 eur od 06. listopada 2010., do isplate,

-38,56 eur od 05. studenog 2010., do isplate,

-49,59 eur od 07. prosinca 2010., do isplate,

-62,39 eur od 08. siječnja 2011., do isplate,

-52,61 eur od 05. veljače 2011., do isplate,

-54,54 eur od 05. ožujka 2011., do isplate,

-54,54 eur od 07. travnja 2011., do isplate,

-54,54 eur od 06. svibnja 2011., do isplate,

-71,65 eur od 07.lipnja 2011., do isplate,

-75,81 eur od 06. srpnja 2011., do isplate,

-87,75 eur od 05. kolovoza 2011., do isplate,

-83,64 eur od 06. rujna 2011., do isplate,

-73,62 eur od 07. listopada 2011., do isplate,

-73,62 eur od 08. studenog 2011, do isplate

-73,62 eur od 07. prosinca 2011., do isplate,

-76,93 eur od 13. siječnja 2012., do isplate,

-80,91 eur od 07. veljače 2012., do isplate,

-74,81 eur od 06. ožujka 2012., do isplate,

-78,92 eur od 06. travnja 2012., do isplate,

-79,46 eur od 05. svibnja 2012., do isplate,

-79,46 eur od 05. lipnja 2012., do isplate,

-171,54 eur od 07. kolovoza 2012., do isplate,

-77,91 eur od 11. rujna 2012., do isplate,

-78,97 eur od 30. listopada 2012., do isplate,

-80,70 eur od 24. studenog 2012., do isplate,

-76,41 eur od 12. prosinca 2012., do isplate,

-80,01 eur od 22. siječnja 2013., do isplate,

-166,14 eur od 19. ožujka 2013., do isplate,

-334,05 eur od 05. srpnja 2013., do isplate,

-72,03 eur od 27. kolovoza 2013., do isplate,

-76,05 eur od 28. rujna 2013., do isplate,

-271,57 eur od 14. siječnja 2014., do isplate, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 727,79 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do isplate, koja teče od 24. siječnja 2025., do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je 31. listopada 2006., s prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek, zaključio ugovor o kreditu broj 5140230452-63000120377/2006, da mu je na temelju ugovora kreditor stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 24.200,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok vraćanja kredita sedam godina, u mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja, da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu, da je došlo do rasta tečaja CHF, te da je kredit otplaćen u cijelosti.

2. Tužitelj ističe da ga kao potrošača, prednik tuženika kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u potpunosti informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za švicarski franak, niti o rizicima sklapanja takvog ugovora, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovarala, da je ista nepoštena i ništetna, da je prednik tuženika na taj način postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što je rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, te da je time prednik tuženika povrijedio odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, čije odredbe se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

3. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, te na odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, temeljem kojih odredbi, presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnih ugovora, te predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim citirani ugovor o kreditu i to u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF, te zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa s osnova tečajne razlike u iznosu od 3.134,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Potražuje trošak postupka.

4. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, te da se tužitelj neutemeljeno poziva na presude iz tzv. kolektivnog spora, jer Slavonska banka d.d., s kojom je tužitelj zaključio ugovor o kreditu, nije obuhvaćena kolektivnom tužbom radi zaštite prava i interesa potrošača, da nije utvrđeno da bi Slavonska banka d.d. u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, da, stoga, tuženik ne može snositi odgovornost kao da je za njegovog prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi, zatim, da se pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama, da je predmetni ugovor zaključen s promjenjivom kamatom i tečajem, a ne s fiksnim tečajem i kamatom, kao i da se u obračunu mora uzeti u obzir i negativna tečajna razlika, neovisno o tome što tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev, niti je izjavio prigovor prijeboja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška.

5. Podneskom od 23. prosinca 2024., nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je postavio određeni zahtjev za isplatu na iznos od 3.259,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

6. Tuženik se nije protivio povećanju tužbenog zahtjeva s 3.134,19 na 3. 259,15 eur, već se i nakon toga upustio u raspravljanje, slijedom čega se, temeljem čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo je financijsko knjigovodstveno vještačenje i neposredno saslušao vještaka Angelinu Horvat, pročitao je Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 od 31. listopada 2006., potvrđen 6. studenog 2006., po javnom bilježniku Mati Krpačiću pod brojem OU-453/06 (str. 6 do 15), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Angeline Horvat od 20. rujna 2024., i dopunu nalaza i mišljenja od 1. prosinca 2024., (str. 125 do 132 i 139 do 143), financijsko knjigovodstvenu dokumentaciju tuženika po ugovoru o kreditu 63000120377, partija broj 25399088, na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao davatelj kredita, zaključili su 31. listopada 2006., ugovor o kreditu broj 5140230452- 63000120377/2006 na iznos kunske protuvrijednosti za 22.400,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,

-prednik tuženika je plasirao kreditna sredstva 6. studenog 2006., i tada je tečaj CHF bio 4,623655 kn,

-ugovoreni rok otplate kredita je sedam godina, u mjesečnim anuitetima, plativo u kunama i obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

-prvi anuitet dospio je 1. siječnja 2007., a ostali uzastopno svakog prvog u mjesecu,

-tijekom otplate kredita, visina kamatne stope se kretala u rasponu od 5,25% do 7,30% godišnje,

-odredbe o valutnoj klauzuli i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu obrazloženi, niti ga je prednik tuženika ikada upozorio da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje kunskog kredita ili u valuti eur, u ugovoru o kreditu nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, kamata je mijenjana jednostrano odlukom banke, tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, niti o promjenjivoj kamati, što navedene odredbe čini nerazumljivima, o njima se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene su i posljedično tome ništetne, te je takvim postupanjem prednika tuženika, tužitelj kao potrošač oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te su, stoga, dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli suprotne načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

-kredit je otplaćen u cijelosti 13. siječnja 2014.,

-temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je preplatio tuženiku ukupno 3.880,53 eur, od čega s osnove valutne klauzule 3.259,15 eur, te zbog promjenjive kamate 621,38 eur,

-negativna tečajna razlika anuiteta iznosi 140,65 eur, i odnosi se na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog tj. od 4,623655 kn,

-ugovor o kreditu je potrošački, jer dobivena kreditna sredstva tužitelj nije koristio za potrebe svoje profesije, već za osobne potrebe.

8. Iz iskaza tužitelja, utvrđeno je da se 2006., interesirao za kredit radi kupnje osobnog automobila, da je razgovor s njim obavio službenik Slavonske banke, SB, da se ne sjeća je li pitao daje li banka kunski ili krediti u eur, ali dobro pamti da mu je službenik banke sugerirano da je kredit u CHF najpovoljniji i da banka protežira takve kredite, potom, da je po struci dipl. ing. poljoprivrede, da su njegova znanja iz oblasti ekonomije vrlo općenita i paušalna, da nije vidio nejasnoće u svom razgovoru sa službenikom banke, budući da je službenik ustvrdio da su krediti u CHF najpovoljniji i da je njegova obveza bila samo donijeti dokumentaciju koju banka zahtijeva, zatim, da mu je, glede pojma valutne klauzule, službenik banke samo predočio da je kredit u CHF i ništa drugo, da ga nije upozorio da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eur a ne i tečaj CHF, niti na mogućnost fluktuacije tečaja i rizike koje nosi sklapanje takvog ugovora, da mu nisu predočeni parametri temeljem kojih bi se mijenjala visina kamate, potom, da je ugovor o kreditu bio tipski, koji je banka unaprijed sastavila za tu liniju kredita, da su u ugovor uneseni samo njegovi osobni podaci, visina odobrenog kredita, rok otplate i instrumenti osiguranja, da nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi.

8.1. Tužitelj je iskazao da je banka odobrena kreditna sredstva izravno transferirala Autokući Fišer, u kojoj je kupio automobil za svoje i potrebe svoje supruge, da misli da ugovor o kreditu nije ni pročitao, da su mjesečne otplatne rate vremenom rasle, da ne bi zaključio predmetni ugovor o kreditu da je pravodobno upoznat sa svim rizicima koje nosi ugovor prema kojem je glavnica vezana uz CHF i kamatna stopa promjenjiva temeljem jednostrane odluke banke, zatim, da je prethodno bio korisnik kunskog kredita za stambene potrebe, da u vrijeme zaključenja ugovora nije imao obrt, da je bio nositelj OPG-a koje se bavilo poljoprivredom i imao je 11 dionica PP Orahovica, te da je kreditna sredstva u cijelosti utrošio za kupnju automobila za osobne potrebe, tj. izvan svoje profesije.

9. Iz ugovora o kreditu broj 55140230452-63000120377/2006 od 31. listopada 2006., potvrđenog 6. studenog 2006., po javnom bilježniku Mati Krpačiću pod brojem OU-453/06, proizlazi da je Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Orahovica, kao kreditor, tužitelju kao potrošaču, odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti 24.200,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, i to za kupovinu osobnog automobila i plaćanje premije osiguranja, da je rok otplate sedam godina u mjesečnim anuitetima, od kojih prvi dospijeva 1. siječnja 2007., a svaki slijedeći prvog u mjesecu, da su anuiteti u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je ugovorena redovna kamata promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu, da su izmjene kamatne stope sastavni dio ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa, te da se kamata obračunava u CHF i naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja.

10. Provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i saslušanjem vještaka Angeline Horvat, utvrđeno je da je 6. studenog 2006., po ugovoru o kreditu broj 55140230452-63000120377/2006 od 31. listopada 2006., banka plasirala tužitelju kreditna sredstva u visini od 24.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je na dan plasmana tečaj 1 CHF iznosio 4,623655 kn, da je mjesečni anuitet trebao biti kunska protuvrijednost 345,01 CHF, što čini iznos od 1.599,83 kn, da je prvi anuitet dospio 1. siječnja 2007., i svaki naredni prvog dana u mjesecu, da je početno ugovorena kamatna stopa 5,25% godišnje rasla tijekom otplate kredita do 7,30% godišnje, da su, zbog rasta tečaja CHF i zbog promjenjive kamatne stope, mjesečni anuiteti iznosili više od 1.599,83 kn, da je kredit otplaćen 13. siječnja 2014., da je na ime otplate kredita tužitelj platio tuženiku ukupno 21.716,58 eur, da je za otplatu, po početno ugovorenoj kamati i početno ugovorenom tečaju CHF, bilo dostatno 17.836,05 eur, da ukupna preplata tužitelja iznosi 3.880,53 eur, od čega zbog tečajne razlike 3.259,15 eur, te s osnove kamate 621,38 eur, te da negativna razlika, za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog 4,623655 kn, iznosi 140,65 eur. Također je utvrđeno da je vještačenje provedeno na temelju knjigovodstveno-financijske dokumentacije tuženika i sukladno rješenju suda, da je sud naložio izračun preplate koja čini razliku između ukupno plaćenih iznosa za otplatu kredita i iznosa koji je dostatan za otplatu kredita po početno ugovorenom tečaju i po početno određenoj kamatnoj stopi, da kao vještak nema ovlast postupati drugačije od naloga suda za vještačenje, zatim, da se sve uplate, navedene u pisanom i dopunskom nalazu i mišljenju, odnose isključivo na uplate na ime otplate mjesečnih anuiteta, te s nijedna od tih uplata ne sadrži otplatu zatezne kamate ili drugih troškova.

11. Polazeći od načela parničnog postupka, riješeno je da se neće čitati izjava svjedoka ĐBD broj OV-5477/2020 od 24. kolovoza 2020.

12. Iskaz tužitelja sud cijeni uvjerljivim i razložnim, te mu je povjerovao u cijelosti.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja i iskaz saslušanog financijsko knjigovodstvenog vještaka Angeline Horvat, jer su dani u skladu s pravilima struke, objektivni su, argumentirani i razložni. Neprijeporno je da stranke nisu ugovorile kredit s fiksnim tečajem i fiksnom kamatom. No, izračun preplate temeljem visine tečaja CHF na dan plasmana kredita i početne kamatne stope, posljedica je ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a ne ugovorenog kredita s fiksnim tečajem i fiksnom kamatnom stopom.

14. Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

15. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je izveo zaključak da je osnovan određeno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Sporno je primjenjuju li se u ovoj parnici presude iz kolektivnog spora radi zaštite prava potrošača, je li ništetan ugovor o kreditu broj 5140230452- 63000120377/2006 od 31. listopada 2006., u dijelu o valutnoj klauzuli u CHF, te isplata više plaćenih iznosa temeljem istih odredbi i umanjenje iste za negativnu tečajnu razliku.

17. Iz rješenja Hrvatske narodne banke broj O-744-020/12-08/ŽR od 9. prosinca 2008., (Narodne novine broj 15/2009) proizlazi da su Slavonska banka d.d. Osijek i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb podnijeli Hrvatskoj narodnoj banci prijavu namjere provedbe koncentracije te dvije banke, da je pravni temelj koncentracije Ugovor o pripajanju sklopljen 18. lipnja 2008., u Zagrebu, da je pravni oblik koncentracije pripajanje Slavonske banke d.d. Osijek Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, da će nakon provedenog postupka pripajanja, Slavonska banka d.d. Osijek prestati postojati kao pravna osoba i sva njezina prava, obveze i imovina prijeći će na Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb, te da se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek, banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb.

18. Nije dvojbeno da se u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ne spominju explicite ugovori o kreditu, koje je s potrošačima sklapala Slavonska banka d.d. Osijek. No, u tom su kolektivnom sporu razmatrane činjenične okolnosti uz koje je Slavonska banka d.d. Osijek, kao pravni prednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i potom Addiko Bank d.d., sklapala ugovore o kreditu u razdoblju od 1. lipnja 2004., do 31. prosinca 2008., a upravo su u okviru toga roka, i to 31. listopada 2006., tužitelj i Slavonska banka d.d. zaključili ugovor o namjenskom kreditu broj 5140230452- 63000120377/2006. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda, da se tužitelj osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, i te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, kako to proizlazi iz odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019), te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku.

19. Na temelju čl. 327. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka zainteresirana osoba ovlaštena je na isticanje ništetnosti, koje se ne gasi, pa tužitelj, bez obzira na činjenicu što je ugovor prestao isplatom, ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnom odredbe ugovora koja se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu u CHF.

20. Prema presudama suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), utvrđena je obveza da se ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

21. Zaključno, tuženik je postupao protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

22. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na jednakost oružja, u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2683/2021 od 21. rujna 2022., budući da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svoga zaposlenika, na okolnost da je informirao tužitelja o riziku valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana za CHF. Slijedom toga, prvostupanjski sud je donio odluku na temelju provedenih dokaza, sadržanih u spisu.

23. Sukladno odlukama Suda Europske unije u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, definirano je da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ osigurava tek kumulativna primjena tri pravila i to su pravilo o ex tunc učincima, koje ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, zatim, pravilo da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, te treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

24. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

25. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

26. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je plaćao tuženiku veće anuitete, zbog povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja valute vezane za CHF, otpala je utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate, i u konkretnom slučaju to je iznos od 3.259,15 eur s osnova tečajne razlike.

27. Zastara tužiteljeve tražbine prekinuta je 4. travnja 2012., podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, te je ponovno počela teći 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10. Kako restitucijski zahtjev zastarijeva za pet godina, a tužitelj je podnio tužbu 13. lipnja 2023., to nije nastupila zastara za preplaćeni iznos na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

28. Odluka o kamati je zasnovana na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

29. Vještačenjem je utvrđeno da je, temeljem valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, tužitelj više platio tuženiku 3.259,15 eur, kao i da visina negativne tečajne razlike, za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog 4,623655 kn, iznosi 140,65 eur. Stajalište je prvostupanjskog suda da nije osnovan tuženikov zahtjev da se tužiteljeva preplata umanji za visinu negativne tečajne razlike. Ovo stoga, što tuženik takvim zahtjevom samo općenito osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, a sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita.

30. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21), sud tužitelju priznaje 100 bodova (200,00 eur) za zastupanje na ročištu 17. siječnja 2025., - Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eur, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,79 eur - Tar. br. 1. Uredbe, odnosno ukupno 727,79 eur.

31. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 727,79 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od donošenja presude do isplate. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

32. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Slatini 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Marica Bićanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja: Jurica Jelinić, odvjetnik u Osijeku,

2. Punomoćnik tuženika: Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu.