REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-1994/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ, rođ. A, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika S., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Buterin , Posavec iz Zagreba, radi nedopustivosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 15. Studenog 2024. u nazočnosti pun. tužitelja i zamjenice pun. tuženika Andrea Čečuk odvj. u Splitu, koja odluka je objavljena dana 24. Siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava AŽ, rođ. A, OIB: [osobni identifikacijski broj] u postupku izravne naplate koji je pokrenut od strane S., OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Financijske agencije 12. ožujka 2021. godine na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-156/07 od 04. lipnja 2007. godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka, sve u roku od 15 dana od dana presuđenja. "

II Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplati tuženiku iznos od 1.600,00 eura.

Obrazloženje

1.Dana 20. Svibnja 2021 kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod poslovnim brojem: 36 Ovr-1185/2021-4 od 5. svibnja 2021. odbijen prijedlog ovršenika da se odgodi pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenice u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 12. ožujka 2021. na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita pod posl.br. Ovrv-156/07 od 4.lipnja 2007.

Navodi se da je tužiteljica protiv predmetnog rješenja podnijela žalbu dana 14. svibnja 2021. Navodeći da isto nije zakonito ni pravilno,posebice obzirom da sud nije odlučio o svim prigovorima tužiteljice koje je ista navela u svom prijedlogu i dopuni prijedloga.

Navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, pod istim poslovnim brojem: 36 Ovr-1185/2021-4 od 5.svibnja 2021. upućena u roku od 15 dana od dana primitka zaključka, protiv tuženika pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 12. ožujka 2021. na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-156/07 od 04. lipnja 2007., zbog toga što ovrhovoditelju nedostaje aktivna legitimacija i zbog toga što je nastupila zastara tražbine.

1.1. Nadalje, ističe se da je S. kao ovrhovoditelj je 12. ožujka 2021. Financijskoj agenciji Zagreb podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužiteljice, kojim je zatražena naplata novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ROO OVRV – 156/2007, javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita. Uz zahtjev za izravnu naplatu dostavljene su specifikacije kojima je zatraženo da se novčana sredstva ovršenika prenesu djelomično prema rješenju, a prema specifikaciji preostale tražbine na način da glavnica iznosi 35.091,42 kuna, zatezna kamata da iznosi 51.141,65 kuna, da troškovi iznose 687,36 kuna, odnosno sveukupno 86.920,43 kuna.

1.2Tužiteljica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da Ista nikada nije bila u bilo kakvom pravnom odnosu s S., slijedom čega prema istom nema nikakvih dugovanja, da iz isprava na temelju kojih je tuženik podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji ne proizlazi ovlaštenje tuženika da traži naplatu od tužiteljice, tako da tuženik nije aktivno legitimiran. Navodi da je rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić doneseno protiv tužiteljice AŽ, da iz Ugovora o cesiji te Priloga 3, koje je tuženik dostavio uz odgovor na prijedlog od 2.4.2021.g., ne proizlazi da je na tuženika prenesena tražbina koju je Societe Generale imala naspram AŽ, da se u Prilogu 3 navodi se osoba SŽ, te da nije jasno na temelju čega bi sud mogao zaključiti da je Ugovorom o cesiji tražbina prenesena na tuženika.

Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 32. Ovršnog zakona, prema kojoj se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, navodeći da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je na njega tražbina prenesena ili da je na njega prešla na drugi način, te ističe da tužiteljica nije ni u kakvom obveznopravnom odnosu s tuženikom.

Prema navodima tužiteljice , tuženik nije bio aktivno legitimiran zahtijevati izravnu naplatu protiv tužiteljice, a što da je tužiteljica isticala i u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a povodom kojeg prijedloga je sud i po službenoj dužnosti trebao proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 12.ožujka 2021.g. na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita pod posl.br. Ovrv-156/07 od 4.lipnja 2007.godine.

Tužiteljica se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. 26Gž Ovr- 219/2018-2, od 10.siječnja 2019.g. kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u kojem je sadržan pravno stajalište da u situaciji kad na ovrhovoditelja nisu prenesena prava koja su pripadala ranijem vjerovniku nije aktivno legitimiran za izravnu naplatu protiv ovršenika.

1.3.Osim toga, ističe da je u odnosu na predmetno potraživanje nastupila zastara, navodeći da je SŽ **.**.2005. kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 89850/05 s HVB Splitska banka d.d. kao kreditorom, dok je AŽ, rođ. A u zaključenju ugovora sudjelovala kao solidarni dužnik (sudužnik). Iznos predmetnog kredita je bio EUR 10.010,00.

Navodi da je Splitska banka javnom bilježniku Jasni Matačić podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to protiv SŽ i AŽ., povodom kojeg prijedloga je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br.: Ovrv-156/07 od 04.06.2007., koje rješenje je pravomoćno i ovršno 26. lipnja 2007.

Tužiteljica ističe da je stoga u konkretnom slučaju protekao je zastarni rok te je prestalo pravo zahtijevati ispunjenje predmetne obveze.

1.4.U konkretnom slučaju Financijska agencija je postupila protivno naprijed navedenom zaključku - iako je prestala postupati temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić u Splitu, posl.br. Ovrv- 156/07, od 4.6.2007.godine temeljem prijedloga Splitske banke od 13.5.2011.godine i isto izbrisala iz Očevidnika, a sve temeljem čl. 12.Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Financijska agencija je zatim ponovno, temeljem zahtjeva I., navedeno rješenje o ovrsi upisala u Očevidnik i nastavila postupati sukladno istom.

1.5.Slijedom navedenog, predlaže se da sud proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod FIN-e 12.ožujka 2021.g. na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita pod posl.br. Ovrv-156/07 od 4.lipnja 2007.godine, zbog čega je predloženo donošenje odluke pobliže opisane kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 2. Rujna 2021. tuženik je istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući isti odbiti klao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška tuženiku sa kamatama od presuda do isplate. U odnosu na navode tužitelja kojima osporava aktivnu legitimaciju tuženika, tuženik ističe da su isti neosnovani te uvodno obrazlaže osnovu svog potraživanja, da je raniji vjerovnik HVB SPLITSKA BANKA d.d. (kasnije Societe Generale – Splitska Banka d.d.), SŽ kao korisnik kredita te tužitelj kao sudužnik zaključili su 03.10.2005. Ugovor o kreditu broj 89850/05 (partija broj 40537565400). Navodi da je potraživanje iz predmetnog Ugovora o kreditu preneseno je s ranijeg vjerovnika na tuženika temeljem Ugovora o cesiji – Prodaja potraživanja br. S048/2015, ovjerenom 07.09.2015. po javnom bilježniku Marini Dabelić iz Zagreba pod posl.br. OV- 7671/2015. Dodatkom I. ugovoru o cesiji br. S048/2015 zaključenom 07.09.2015. od 20.06.2016., ovjerenom 01.07.2016. po javnom bilježniku Marini Dabelić pod posl. br. OV- 6721/2016, sva prava i obveze iz ovršnih isprava po predmetnoj partiji prenesena su s ranijeg vjerovnika na tuženika.

2.1. Ističe da je stoga predmetno potraživanje zakonito preneseno na tuženika te navedene isprave valjano dokazuju prijenos tražbine na tuženika kao novog vjerovnika sukladno čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona.

Nadalje, glede navoda tužitelja da iz citiranog ugovora o cesiji ne proizlazi da je na tuženika prenesena tražbina koju je raniji vjerovnik imao u odnosu na tužitelja, nego je prenesena isključivo tražbina koju je raniji vjerovnik imao prema glavnom dužniku, IŽ, tuženik ističe da su isti neosnovani.

Navodi da je predmetnim ugovorom o cesiji došlo do ustupa tražbine sukladno čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da je sklapanjem predmetnog ugovora došlo je do prijenosa tražbine neovisno o tome tko je dužnik ili sudužnik iste, a u prilogu 3 cit. ugovora o cesiji jasno je naveden dužnik i broj partije predmetne tražbine - a za koji broj je tuženik priloženim izvatkom iz poslovnih knjiga ranijeg vjerovnika dokazao da odgovara broju ugovora o kreditu - na kojem je kao sudužnik tražbine naveden tužitelj.

2.2.Navodi da iz odredbe ZOO-a kojom se regulira ustup tražbine, ne proizlazi da se u ugovoru o ustupu moraju navesti svi sudionici ugovora koji predstavlja osnovu potraživanja, time je predmetna tražbina valjano prenesena na novog vjerovnika i isti ima pravo tražiti njeno ostvarenje od svakog obveznika ugovornog odnosa. Tuženik smatra da je dokazao da je na njega prenesena predmetna tražbina te da je dokazao da je tužitelj sudužnik predmetnog ustupljenog potraživanja, te da od istoga ima pravo tražiti njezino ispunjenje.

Tužitelj navodi da je prigovor zastare neosnovan, jer je potraživanje iz citiranog Ugovora o kreditu utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita posl. br. Ovrv-156/07 od 04.06.2007., a koje je još raniji vjerovnik u svrhu naplate dospjelog i nepodmirenog potraživanja aktivirao i zaveo u redoslijed kod Financijske agencije i to s datumom 17.05.2011., a što tužitelj potvrđuje u tužbi od 19.05.2021.

2.3.Poziva se na odredbu članka 241. ZOO-a kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, razvidno je da je desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prekinut 17.05.2011. kada je cit. rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-156/07 zavedeno u redoslijed u očevidniku kod Financijske agencije, koja je prestala s izvršavanjem citiranog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-156/07 2018. godine, i to sukladno odredbi čl. 33. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te je nakon isknjiženja citiranog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-156/07, sukladno odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a desetogodišnji zastarni rok ponovno počeo teći.

Navodi da je tuženik zahtjev za ponovnu aktivaciju navedenog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-156/07 podnio unutar zakonskog zastarnog roka, budući da je isti podnio 10.03.2021.

2.4.Tuženik naglašava da tužitelj pogrešno tumači predmetni zaključak VSRH. Su-IV- 245/2019 od 27.11.2019., jer se isti ne može primijeniti na konkretnu situaciju niti isti na ikakav način ograničava tuženikovo pravo na naplatu potraživanja temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, pa tako ni ponovnim zavođenjem istog u redoslijed naplate kod Financijske agencije, da se navedeni zaključak odnosi isključivo na slučajeve kada Financijska agencija postupa na temelju sudskog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanim sredstvima ovršenika, a ne na slučajeve ponovne aktivacije javnobilježničkog rješenja o ovrsi pred Financijskom agencijom. Navodi da kada bi se uzelo da se predmetni zaključak VSRH odnosi na situacije provođenja izvansudske ovrhe temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi značilo bi zapravo da se vjerovniku dopušta samo jedna prilika da svoje potraživanje pokuša naplatiti na novčanim sredstvima dužnika, a u slučaju da dužnik nema drugih prikladnih predmeta na kojima bi se ovrha mogla provesti, to bi praktički značilo da je vjerovnik onemogućen u naplati svog potraživanja, a što sasvim sigurno nije bila intencija VSRH budući da bi isto bilo suprotno odredbi Ovršnog zakona.

2.5.Nadalje, tuženik ukazuje na odredbu čl. 284. Ovršnog zakona kojom je jasno propisano ovlaštenje vjerovnika da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja u postupku izvansudske ovrhe izravno zatraži od Financijske agencije provedbu ovrhe te ne postoji niti jedna druga odredba koja bi vjerovnika sprječavala da u slučaju izostanka naplate, a nakon proteka tri godine, ponovno pokrene ovrhu radi naplate iste tražbine na istom predmetu ovrhe.

Navodi se da je Vrhovni sud RH predmetnim zaključkom zauzeo navedeno stajalište s ciljem da se spriječi da vjerovnik, unutar istog (sudskog) ovršnog postupka, opetovano predlaže ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika nakon što se utvrdila nemogućnost provedbe iste.

Slijedom navedenog, predmetni zaključak ne može se primijeniti na konkretnu situaciju, niti na ikakav način ograničava tuženikovo pravo na naplatu potraživanja temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, pa tako ni ponovnim zavođenjem istog u redoslijed naplate kod Financijske agencije.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu, ugovora o kreditu, potvrde porezne uprave, ugovora o cesiji, dodatka ugovora o cesiji, izvatka iz poslovnih knjiga, povijesnog izvatka iz sudskog registra za Splitsku banku, ovršnog spisa Ovr 1185/21, dopisa FIN-e na koju se poziva tuženik u odgovoru na tužbu, obavijesti o prijenosu potraživanja od 1.10.2015, izvatka iz poslovnih knjiga ranijeg vjerovnika od 3.8.2015, ugovora o cesiji-prodaja potraživanja broj SO48/2015, dokumentacije priložene uz podnesak tuženika od 19.4.2022., izvoda iz zapisnika sa sjednice od 27.11.2019 za SRH Zagreb, građanski odjel, dopisa FINA-e Split od 28.3.2023, dokumentacije uz taj dopis koja se odnosi na specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv 156/07, dopisa FINA-e Split od 8.2.2024. i od 9.5.2024., dokumentacije uz taj dopis i to potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje i ostala dokumentacije priložene spisu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedupustivosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava AŽ u postupku izravne naplate koji je pokrenut od strane tuženika kod Financijske agencije dana 12. ožujka 2021. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita broj Ovrv-156/07 od 4. Lipnja 2007.

6. Između stranaka neprijeporno je da je zaključkom Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru broj Ovr-1185/21 od 5. Svibnja 2021. Tužiteljica upućena da u roku od 15 dana protiv tuženika pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Fine 12.ožujka 2021. Na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita broj Ovrv-156/07 od 4. Lipnja 2007.

6.1.Nesporno je da je zaključen Ugovor o cesiji između tuženika i Splitske banke d.d. ovjeren 7.9.2015. , a kojim je preneseno potraživanje na tuženika kao novog vjerovnika iz ugovora o kreditu broj 89850/15 od 3.10.2005. koji je zaključen između Splitske banke d.d. i SŽ kao korisnika kredita, u kojem je tužiteljica navedena kao sudužnik.

7. Između stranaka prijeporno je je li tuženik aktivno legitimiran da traži naplatu predmetnog potraživanja od tužiteljice kao sudužnika u postupku izravne naplate , kao i prigovor zastare potraživanja koji je istaknut od strane tužiteljice.

8. Potraživanje iz ugovora o kreditu utvrđeno je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jasne Matačić iz Splita Ovrv-156/07 od 4.6.2007., a koje je raniji vjerovnik Splitska banka d.d. radi naplate dosjelog potraživanja aktivirao i zaveo u redoslijed kod Fine, s datumom 17.5.2011. što je nesporno između stranaka.

8.1.Tada je prekinut zastarni rok od 10 godina na koji se tužiteljica poziva, nakon toga je FINA prestala sa izvršavanjem navedenog rješenja o ovrsi te je nakon isknjiženja istog navedeni rok od 10 godina počeo ponovno teći,, tako da sud prihvaća kao utemeljene navode tuženika da je tuženik zahtjev za ponovnu aktivaciju navedenog rješenja o ovrsi Ovr-156/07 podnio unutar propisanog zastarnog roka od 10 godina, jer je isti podnio 10.3.2021.

9. Neutemeljeni su navodi tužiteljice da tuženik nije ovlašten od financijske agencije zatražiti ponovno postupanje po navedenom rješenju o ovrsi Ovr-156/07 jer da je isti bilo isknjiženo iz redoslijeda naplate, a odluka Vrhovnog suda RH na koju se tužiteljica poziva Su-IV-245/2019 od 27.11.2019. ne može se primijeniti na konkretni slučaj te se istom ne ograničava tuženika u njegovom pravu na naplatu potraživanja temeljem predmetnog rješenja o ovrsi, ponovnim zavođenjem istog potraživanja u redoslijed kod FINE.

10. Ovdje valja istaknuti da je prema odredbi članka 284. Ovršnog zakona propisano ovlaštenje vjerovnika da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi u postupku izvansudske ovrhe izravno zatraži od financijske agencije provedbu ovrhe , te ne postoji odredba koja bi ograničavala vjerovnika da nakon proteka roka od tri godine u slučaju izostanka naplate, ponovno pokrene ovrhu radi naplate tražbine na istom predmetu ovrhe.

11. U tijeku postupka financijska agencija Podružnica Split je dostavila očitovanja na traženje tuženika i suda, u kojim je označila vremenski period od kada je tuženik rješenje o ovrsi zaveo u redoslijed odnosno od 12.3.2021., a isto tako zatraženo je dostava podataka u kojim vremenskim periodima je rješenje o ovrsi Ovr-156/07 bilo zavedeno u redoslijed , što obuhvaća i vrijeme od kada je raniji vjerovnik Splitska banka d.d zatražila naplatu temeljem istog rješenja o ovrsi Ovr-156/07 , a to je 17.5.2011. a isto je isknjiženo 2018.

11.1. Financijska agencija FINA Podružnica Split je dopisom od 9.5.2024. obavijestila sud da su danom 13.3.2024. nastupili uvjeti za isknjižavanje rješenja o ovrsi koja je predmet ovog postupka ,odnosno da se navedena ovrha neće provoditi zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.

12. Radi svega naprijed navedenog, a imajući u vidu da prigovor aktivne legitimacije tužiteljice kao i prigovor zastare koji je istakla u tužbi a u odnosu na provođenje predmetne ovrhe i traženje naplate predmetnog potraživanja od tužiteljice u postupku izravne naplate od FINE, sud smatra neutemeljenim, te obzirom da je u ovom slučaju 13.3.2024. došlo do isknjiženja predmetnog rješenja o ovrsi Ovr-156/07 , to sud ocjenjuje da iz navedenih razloga, tužiteljica sada više nema pravni interes tražiti da se utvrdi da je navedena ovrha nedopuštena odnosno nije ovlaštena zahtijevati da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate po prijedlogu tuženika S. [adresa]. 13. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neutemeljenim u cijelosti, to je isti valjalo odbiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude .

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava odgovora na tužbu 100 bodova, trošak zastupanja tuženika na ročištu od 18.5.2022., 13.9.2022., 24.9.2024., 15.11.2024- po 100 bodova ili ukupno 400 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 7.12.2022.,6.2.2023., 21.3.2023., 28.11.2023., -po 25 bodova ili ukupno 100 bodova , jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Tuženiku je priznat i trošak sastava 2 obrazložena podneska od 19.4.2022 i 27.9.2022. - po 100 bodova ili ukupno 200 bodova.

15. Sukladno navedenom, tuženiku je priznato ukupno 800 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.600,00 eura koji iznos je odmjerena na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,37,22, 126/22) .

U Trogiru, dana 24. Siječnja 2025.

Sudac:

Ivanka Karadža

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis