Poslovni broj: Us I-3378/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), zastupan po odvjetnici Mihaeli Vilus, Zagreb, Prilaz G. Deželića 70, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na motorna vozila, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 471-01/20-01/371, Urbroj: 513-04-22-2 od 21. studenoga 2022., i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-415-02/20-18/72, Urbroj: 513-02-3005/44-20-8 od 13. listopada 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/20-01/371, Urbroj: 513-04- 22-2 od 21. studenoga 2022 odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-415-02/20-18/72, Urbroj: 513-02-3005/44-20-8 od 13. listopada 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je dužan platiti ostatak posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 18.418,66 kuna, za rabljeni osobni automobil Audi A6 diesel quattro 3,0 V6 njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], kao i pripadajuće kamate u iznosu od 468,78 kunu te mu je naloženo da plati i daljnju kamatu za neplaćeni iznos posebnog poreza, uz napomenu da ukoliko ne izvrši navedena plaćanja da će se pristupiti prisilnoj naplati te da žalba ne odgađa izvršenje.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu, u kojoj navodi, da je tuženik prilikom donošenja citiranog rješenja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da su utvrđenja iz rješenja u cijelosti činjenično neosnovana te je na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tužitelj ističe da je Njemačkoj u gradu Haaleu prijavljen od dana 6. kolovoza 2015. te u istom gradu radi i stanuje sa svojom obitelji. U prilog te tvrdnje tužitelj prilaže Ugovor o najmu stana od 04.kolovoza 2015. kojeg su kao najmoprimci stranke on i njegova supruga NŽ (djevojački M). Navodi da je iz prijave prebivališta od 6. kolovoza 2015. vidljivo je da je prebivalište na adresi unajmljenog stana prijavljeno za tužitelja, njegovu suprugu i njihovih troje maloljetne djece. Ističe da je od dolaska u Njemačku 2015. godine kontinuirano u radnom odnosu te zarađuje plaću iz koje uzdržava svoju obitelj. Navodi da je 26. rujna 2015.g. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme sa trgovačkim društvom ''Nazar Market'' u Halleu te da je dana 5. rujna 2016. sklopio Ugovor o radu sa trgovačkim društvom Office People Personalmanagment Gmbh iz kojeg je vidljivo da mu je adresa u gradu Halleu u Njemačkoj. Ističe da su u uputnici za rad u trgovačko društvo Aldi od 23.ožujka 2017. sadržani svi relevantni podaci o boravku Njemačkoj, kao što su broj njegovog zdravstvenog osiguranja u Njemačkoj te adresi njegovog prijavljenog prebivališta. Nadalje, navodi da je 11. prosinca 2018. sklopio Ugovor o radu s trgovačkim društvom ARWA Personaldiensteistungegn Gmbh na određeno vrijeme do 15. kolovoza 2019., te da je 18. ožujka 2020. sklopio Ugovor o radu s trgovačkim društvom Gegenbauer Property Services Gmbh. Navodi da je 19. studenoga 2019. boravio u [adresa] radi odmora te da je i inače dolazio i dolazi u Republiku Hrvatsku, ali da time nije prekinuo svoj boravak u Njemačkoj, jer od 2015.godine ima reguliran boravak u SR Njemačkoj prema važećim propisima SR Njemačke te da je to vidljivo iz Uvjerenja o prebivalištu od 20. srpnja 2019., 5.travnja 2020., te 01.lipnja 2020. Nadalje, ukazuje da je iz uvjerenja o prebivalištu vidljivo i da supruga i maloljetna djeca isto imaju prijavljeno prebivalište u [adresa]. Citira 43. st. 4. Općeg poreznog zakona te Direktivu Vijeća 2006/98/EZ od 20.studenoga 2006. (SL L 363, str. 129.), te navodi da je iz svih priloženih isprava i tvrdnji razvidno da zbog obitelji i zbog posla stalno boravi i to više od 183 dana u godini, više od 5 godina te da je razvidno je da niti u jednom trenutku u zadnjih 5 godina nije imao prekid boravka Njemačkoj koji je duži od jedne godine. Zaključno, ističe da je drugostupanjskim rješenjem navedeno je da stvarno boravi i živi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini u Republici Hrvatskoj zbog osobnih veza, a da su pri tom u potpunosti zanemarene činjenice njegovog zaposlenja u Njemačkoj te da uopće nije obrazloženo o kakvim bi se to osobnim vezama radilo zbog kojih je utvrđeno da stvarno boravi i živi u [adresa] te zbog svega gore navedenog smatra da su Prvostupanjsko i Drugostupanjsko rješenje u cijelosti nezakoniti te da ih sud presudom poništiti.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud spor riješi bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. U podnesku od 6. veljače 2024. tužitelj je naveo da dostavlja ovjereni prijevod dokumentacije sa njemačkog jezika na hrvatski jezik, a koju je već ranije priložio uz tužbu od 26. siječnja 2023., ali samo na njemačkom jeziku, a radi se o ugovorima o radu i prijavi prebivališta i promjene adrese za tužitelja i članove njegove obitelji, a kao dokaz da od 2015. godine živi i radi u Njemačkoj, gdje ima i uobičajeno boravište u smislu odredbe čl. 43. st. 4. Općeg poreznog zakona.

6. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 13. siječnja 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, zamjenik opunomoćenice tužitelja je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisani su troškove postupka i to za sastav tužbe od 26. siječnja 2023. u iznosu od 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 13. siječnja 2025. u iznosu 100 bodova, te za sastav podneska od 6. veljače 2024. u iznosu od 100 bodova, sve uvećano za PDV, a što sveukupno iznosi 750,00 eura 7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi

10. Odredbom članka 4. stavak 1. točka c) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj: 15/13., 108/13., 115/16., 127/17., 121/19., dalje u tekstu: Zakon), propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

11. Prema odredbi članka 5. stavak 1. točka 1. Zakona, predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

12. Odredbom članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona, propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

13. Odredbom članka 8. stavak 1. Zakona propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavak 1. Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske, dok je stavkom 2. točka 2. istog članka propisano da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim tim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. U smislu odredbe stavka 3. istog članka smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

14. Člankom 16. stavak 1. Zakona propisano je da se ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području RH ako fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije koristi na području RH motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od najduže šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci.

15. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da su 19. studenoga 2019. carinski službenici kontrolirali predmetno vozilo, Audi Q6, njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je koristio tužitelj i koje je u njegovu vlasništvu. O provedenom nadzoru sastavljen je Zapisnik o obavljenom nadzoru, Klasa: 471-01/19-15/819 , Urbroj: 513-02-1973/33-20-08 od 19. studenoga 2019. i Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, Klasa: 471-01/19-15/819, Urbroj: 513-02-1973/33-19-4 također od 19. studenoga 2019.

16. Iz Zapisnika o obavljenom nadzoru proizlazi da tužitelj ima prebivalište u [adresa] na adresi, Radnička cesta 282, da je nositelj zdravstvenog osiguranja kao i da je nositelj zdravstvenog osiguranja u SR Njemačkoj. Nadalje, tužitelj je izjavio da radi u SR Njemačkoj preko agencije i da obavlja povremene poslove te da je u SR Njemačkoj prijavljen na adresi [adresa] ([adresa]) Na zapisnik tužitelj nije imao što za izjaviti i iste je vlastoručno potpisao.

17. Iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika proizlazi da je tužitelj izjavio da je zaposlen u SR Njemačkoj, da ima prebivalište na adresi [adresa] ([adresa]), da je zdravstveno osiguran u SR Njemačkoj, ali da ima zdravstveno osiguranje i u Republici Hrvatskoj. U vezi boravka u SR Njemačkoj naveo je da duljina boravka ovisi o poslu te da je nekad dva do tri mjeseca u Hrvatskoj, a onda tri do četiri mjeseca u SR Njemačkoj, ali to ovisi o poslu s obzirom da radi sezonski te nikad ne može znati koliko će provesti u SR Njemačkoj.

18. Uvidom u dopis HZMO, Klasa: 140-10/19-01/20, Urbroj: 341-99-11/1-20 od 7. kolovoza 2020. utvrđeno je da je tužitelj odjavljen s mirovinskog osiguranja od 9. veljače 2013. te da nakon toga nema nove prijave na osiguranje te nije korisnik prava iz mirovinskog osiguranja.

19. Uvidom u dopis Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Pešćenica, Klasa: 410-01/2020-001/262, Urbroj: 513-007-01-07-2020-02 od 10. kolovoza 2020. utvrđeno je da tužitelj porezni obveznik upisan u reg. poreznih obveznika od 11. travnja 2007., da ima dug po osnovi prisilne naplate novčanih kazni MUP-a te da po drugim osnovama nije obveznik plaćanja poreza i doprinosa.

20. Suprotno navodima tužitelja, ocjena je suda da su javnopravna tijela pravilno zaključila da je tužitelj u smislu članka 8. stavka 3. Zakona imao prebivalište na području [adresa] i da je predmetno vozilo koristio na području Republike Hrvatske. Iz relevantnih činjenica nedvojbeno proizlazi da tužitelj sa obitelji živi na adresi prebivališta u [adresa]. Naime, iako tužitelj u SR Njemačkoj ima potvrdu o prijavi boravka s datumom useljenja od 6. kolovoza 2015. sud nalazi da sama prijava boravka u SR Njemačkoj nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, kraj činjenice da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno prebivalište, gdje je zdravstveno osiguran te gdje mu živi obitelj. Tužitelj je u izjavi na zapisnik naveo da radi na određeno vrijeme te da duljina boravka ovisi o poslu, te da je nekad dva do tri mjeseca u Hrvatskoj, a onda tri do četiri mjeseca u SR Njemačkoj, ali to da ovisi o poslu s obzirom da radi sezonski te nikad ne može znati koliko će provesti u SR Njemačkoj. Nadalje, glede navoda iz tužbe da je iz priloženih uvjerenja o prebivalištu vidljivo da tužiteljeva supruga i djeca isto imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], za navesti je da iz potvrda proizlazi da je najraniji datum useljenja za suprugu i djecu tužitelja od 5. travnja 2020. što je nakon datuma kada je obavljen nadzor prema tužitelju.

21. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu

22. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je rješenje tuženika zakonito doneseno. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

23. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ("Narodne novine" broj 36/24; u daljnjem tekstu: ZUS), pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

24. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 24. siječnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ