Poslovni broj: Us I-3395/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Auto Energy d.o.o., OIB: 92081417777, sa sjedištem u [adresa], zastupano po odvjetnici Jacinti Špehar Toš, Bruna Bušića 2a, Bjelovar, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi inspekcijskog nadzora, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 471-02/23-01/72, Urbroj: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Bjelovar, Klasa: UP/I-471-02/21-01/66, Urbroj: 513-07-07/23-11 od 13. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23-01/72, Urbroj: 513-04- 23-2 od 28. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Bjelovar, Klasa: UP/I-471- 02/21-01/66, Urbroj: 513-07-07/23-11 od 13. veljače 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 6.304,45 eura / 47.500,91 kuna, kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana sastavljanja Zapisnika od 29. prosinca 2022. u iznosu od 852,73 eura / 6.424,92 kuna, te mu je naloženo, na za to propisane račune, uplatiti unaprijed navedenu obvezu, kao obračunati i uplatiti pripadajuće kamate do dana uplate navedene porezne obveze. Također, naloženo je da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama te mu je određen rok od 8 dana za izvršenje poreznog rješenja od dana njegove izvršnosti.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi, tužitelj je u bitnome naveo, da mu poreznim rješenjima kao i Zapisnikom Klasa: 471-02/21-01/66, Ur. broj. 513-07-07/22-8 od 29.12.2022. nije priznata nabavna cijena u iznosu obračunatom po poreznom obvezniku kako je navedeno u dokumentaciji. Citira odredbe članka 96. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 188. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Smatra da, pošto je čl. 188. st. 2. Pravilnika o poreznu na dodanu vrijednost izrijekom propisano da se troškovi popravka ne uključuju u nabavnu vrijednost dobra već u razliku u cijeni, a na taj način je porezni obveznik i provodio, zaključeno je da se za homologaciju vozila i carinu koja nije nigdje navedena da se ne uključuju u nabavnu cijenu, može povećati nabavna cijena vozila koje se oporezuje po posebnom postupku oporezivanja marže. Nadalje, ističe da je pobijanom rješenju navedeno se da se u nabavnu cijenu ne mogu uključiti troškovi koje je imao preprodavatelj radi pripreme dobra za prodaju, te da se kod posebnog postupka oporezivanja marže za rabljena dobra, u prodajnu cijenu uključuju svi izdaci koji su izravno povezani s isporukom rabljenog vozila, poreze, carine, pristojbe i slična davanja i sporedne izdatke kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i troškovi osiguranja osim izdataka koje je porezni obveznik platio u ime i za račun kupca i koje se evidencije unose kao prolazne stavke, međutim niti u Zakonu niti u Pravilniku nije tako izrijekom navedeno te je smatrao da troškove koje je imao prilikom uvoza vozila u zemlju ima pravo staviti u nabavnu cijenu vozila (carina, homologacija vozila). Ističe da je iz definicije nabavne cijene iz Zakona vidljivo je da nije navedeno da je nabavna cijena, cijena koju je preprodavatelj platio dobavljaču za određeno dobro, kako se to tvrdi u obrazloženju pobijanih rješenja, a stavkom 2. čl. 188. Pravilnika o PDV-u navedeno je da ako se dobro koje podliježe posebnom postupku oporezivanja marže popravlja, vrijednost dobra koje se ugrađuje ili usluge popravka ne uključuje se u nabavnu vrijednost već u razliku u cijeni odnosno maržu. U tom slučaju za nabavljana dobra ili usluge korištene za popravak preprodavatelj ima pravo na odbitak pretporeza u skladu s člankom 58. Zakona. Ističe kako je vidljivo da samo troškovi popravka ne ulaze u nabavnu vrijednost već u razliku u cijeni odnosno maržu. Zaključno, ističe da u pobijanim rješenjima porezna tijela citiraju zakonske odredbe ali da ih pogrešno tumače te smatra da troškovi koje je uključio u nabavnu cijenu (prijevoz, zbrinjavanje otpada, homologacije, posredovanje-prijave PPMV i sl.) nisu navedeni da ih se ne smije uključiti. Predlaže da sud uvaži tužbu te poništi prvostupanjsko i osporavano rješenje, te potražuje troškove postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava 13. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024, dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23- 01/72, Urbroj: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Bjelovar, Klasa: UP-410-20/2105-01/5155, Urbroj: 513-007-01-11-2022-16 od 28. rujna 2022.

8. Nije sporno da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor, te da su poreznim nadzorom, prema shvaćanju prvostupanjskog tijela i tuženika utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti u obračunu poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., s obzirom da porezno tijelo smatra da je tužitelj pogrešno iskazivao podatke vezano za nabavnu vrijednost rabljenih vozila jer da je u nabavnu vrijednost iskazanu u Obrascu PDV-MI zbrojio i zavisne troškove (prijevoza, zbrinjavanja otpada, PPMV itd), pa da je posljedično tome porezna osnovica na koju se primjenjuje poseban postupak oporezivanja marže netočno utvrđena.

9. Sporno je, nasuprot utvrđenjima iz prvostupanjskog i osporenog rješenja, u biti, što ulazi u nabavnu cijenu te je li u nabavnu vrijednost rabljenih vozila tužitelj mogao uključiti troškove koje je imao prilikom uvoza u zemlju.

10. Odredbom članka 95. stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, 106/2018 u daljnjem tekstu: ZPDV) propisano je da za isporuke dobara iz stavka 2. ovoga članka koje obavi preprodavatelj primjenjuje se posebni postupak oporezivanja marže, ako mu je navedena dobra na području Europske unije isporučila jedna od sljedećih osoba:

a) osoba koje nije porezni obveznik,

b) porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 40. stavkom 2. ovoga Zakona

c) drugi porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 90. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona i uključuje gospodarska dobra,

d) drugi preprodavatelj, čija je isporuka oporeziva po posebnom postupku oporezivanja marže.

11. Odredbom članka 96. stavka 1. ZPDV propisano je da je porezna osnovica za isporuke dobara iz članka 95. stavka 4. ovoga Zakona jest marža koja je jednaka razlici između prodajne i nabavne cijene isporučenih dobara, umanjena za iznos PDV-a koji je sadržan u toj marži. Stavkom 2. istog članka je propisano da se prodajnom cijenom u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se sve što čini naknadu, koju preprodavatelj primi ili će primiti od kupca ili treće osobe, uključujući subvencije izravno povezane s tom transakcijom, poreze, carine, pristojbe i slična davanja i sporedne izdatke kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i troškovi osiguranja koje preprodavatelj obračuna kupcu, osim iznosa iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona, dok je stavkom 3. propisano da se nabavnom cijenom u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se sve što čini naknadu iz stavka 2. ovoga članka, koju je od preprodavatelja primio ili će primiti njegov dobavljač.

12. Odredbom članka 188. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 79/2013, 85/2013, 160/2013, 35/2014, 157/2014, 130/2015, 115/2016, 1/2017, 41/2017, 128/2017 u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da poreznu osnovicu kod posebnog postupka oporezivanja marže čini razlika između prodajne i nabavne cijene (marža) isporučenih dobara umanjena za iznos PDV-a koji je sadržan u toj marži. Iznos PDV-a obračunava se preračunatom stopom iz članka 47. stavka 5. ovoga Pravilnika. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako se dobro koje podliježe posebnom postupku oporezivanja marže popravlja, vrijednost dobra koje se ugrađuje ili usluge popravka ne uključuje se u nabavnu vrijednost već u razliku u cijeni odnosno maržu. U tom slučaju za nabavljena dobra ili usluge korištene za popravak preprodavatelj ima pravo na odbitak pretporeza u skladu s člankom 58. Zakona. Stavkom 3. istog članka je propisano da ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene za dobra na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže smatra se da je porezna osnovica nula te je stavkom 4. propisano da preprodavatelj iz članka 97. Zakona koji se odlučio za primjenu posebnog postupka oporezivanja marže, a zatim na isporuku pojedinog dobra primjeni redovni postupak oporezivanja pretporez može odbiti u razdoblju oporezivanja u kojem prodaje dobra po redovnom postupku oporezivanja.

13. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da kod tužitelja obavljen ponovljeni porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. O poreznom nadzoru je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/21-01/66, Urbroj: 513-07-07/22-8 od 29. prosinca 2022. Na navedeni zapisnik tužitelj je podnio prigovor u kojem je u bitnome, naveo da mu nije priznata nabavna cijena u iznosu obračunatom po poreznom obvezniku kako je navedeno u dokumentaciji, te smatra da troškovi koje je uključio u nabavnu cijenu nisu navedeni da ih se ne smije uključiti. Prvostupanjskim rješenjem od 13. veljače 2023. prigovor tužitelja na zapisnik nije uvažen uz obrazloženje, u bitnome, da je tužitelj u nabavnu vrijednost iskazanu o Obrazac PDV-MI zbrojio i zavisne troškove (prijevoza, zbrinjavanja otpada, homologacije, posredovanje – prijave PPMV i sl., da je u skladu s odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost nabavna cijena je cijena koju je preprodavatelj platio dobavljaču za određeno dobro te da se stoga u nabavnu cijenu ne mogu uključiti troškovi koje je imao preprodavatelj radi pripreme dobra na prodaju. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, u kojoj navodi kao i u prigovoru na zapisnik, a žalba je odbijena drugostupanjskim odnosno osporenim rješenjem.

14. Najprije, za ukazati je da su prvostupanjsko tijelo i tuženik, pravilno i zakonito postupili kada su tužitelju utvrdili na razliku manje iskazane marže, zbog netočno utvrđene nabavne cijene razliku manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost. Naime, kod utvrđivanja porezne osnovice za obračun poreza na dodanu vrijednost na maržu, nabavna cijena se ne može uvećati za troškove nabave motornog vozila već je to isključivo kupovna cijena po računu odnosno vrijednost iz kupoprodajnog ugovora. Dakle, nabavna cijena u svrhu utvrđivanja porezne osnovice kod primjene posebnog postupka oporezivanja sukladno članku 96. stavku 3. ZPDV-a je naknada koju je tužitelj platio svome dobavljaču za vozilo, odnosno vrijednost iz kupoprodajnog ugovora, ali ne i zavisni troškovi koje je tužitelj imao (npr. prijevoz, zbrinjavanje otpada, PPMV itd. Iako navedeni troškovi prema računovodstvenim propisima čine nabavnu cijenu, za svrhu utvrđivanja porezne osnovice kod posebnog postupka oporezivanja marže nabavna vrijednost je iznos vrijednosti računa dobavljača.

15. Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

16. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 24. siječnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Opunomoćenicima tužiteljice

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ