REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-2103/2024-67

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja 1) BV pok. B, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) TV, rođ. T kći LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], s trajnijim boravištem na adresi u [adresa], oboje zastupani po punomoćniku LV, odvjetniku u [adresa], protiv tuženica 1) IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miroslavu Biloglavu, odvjetniku u Zadru i 2) JV ž. CV rođ. TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 11. prosinca 2024. godine, te objave dana 24. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], i TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake čest.br. 2636 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to svaki za po 1/2 dijela, pa su stoga tužitelji ovlašteni na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoja imena, i to svaki za po 1/2 dijela, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena KV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JV [adresa] ž. CV rođ. TV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake čest.br. 2636 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to za 1/2 dijela, pa je stoga tužitelj BV ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoje ime, i to za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena: KV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JV [adresa] ž. CV rođ. BV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

2. Utvrđuje se da je tužiteljica TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake čest. br. 2636 k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to za 1/2 dijela, pa je stoga tužiteljica TV ovlaštena na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoje ime, i to za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje cjelokupnog postojećeg upisa prava vlasništva na označenoj nekretnini s imena: KV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JV [adresa] ž. CV rođ. TV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

III. Dužne su tuženice L, OIB: [osobni identifikacijski broj], i JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljima BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], i TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 7.089,52 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos parničnih troškova teče od dana objave presude pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog I dosuđenog troška, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 18. travnja 2019. godine, navode da su vlasnici nekretnine oznake čest.hr. 2636 k. o. [katastarska općina] zv."Selo", u naravi dvorište površine 135 m2, dvorište površine 7 m2, gospodarska zgrada površine 28 m2, te stambena zgrada površine 208 m2, ukupne površine 378 m2, i to svaki za po 1/2 dijela. Tužitelj pod 1) da je predmetnu nekretninu stekao temeljem diobe provedene između nasljednika pok. lvana B) Grbića pok. I i UV rođ. odnosno BV, ZV, IV, EV pok. I, HV. I i JV, iako se omaškom u predmetnom Ugovoru o diobi nekretnina iz 1998. propustilo navesti točan katastarski broj ove nekretnine, pogrešno misleći da ima oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (upravo zbog spominjanja dvorišta kod čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), predstavljaju tzv. u kuću u [adresa], sada oznake čest.br, 2636 k. o. [katastarska općina] izmjere, a znake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] mjere. Tužiteljica pod 2) TV da je naknadno svoju 1/2 dijela predmetne nekretnine stekla darovanjem od svojeg supruga BV. Međutim, trenutno su u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnici te nekretnine upisani tužitelj pod 1. BV za 14/25 dijela, te njegove sestre, ovdje tuženice, L za 9/25 dijela i JV za 2/25, što da ne odgovara stvarnom stanju, jer su tužitelji isključivi vlasnici navedene nekretnine. Napominje se i kako je rješenjem Općinskog suda u Zadru, Z-1286/17, posl.br. Z-3945/17, od 20. ožujka 2019. godine, određeno da će tužiteljicu pod 2. uknjižiti kao vlasnicu predmetne nekretnine za 7/25 dijela, uz brisanje tog dijela s imena tužitelja pod 1., ali se do pisanja ove tužbe to još uvijek nije provelo u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina]. Tužitelji se u tužbi pitaju i kakvog bi smisla imalo dijeliti imovinu između nasljednika. lvana B) Grbića pok. I i UV rod. Šalov, a pri tom ne dijeliti najvrijednije dio te imovine, obiteljsku kuću i okućnicu, sada oznake:.br. 2636 k. o. [katastarska općina] ?! Da je i ta nekretnina bila predmetom diobe te koja pripala BV, svjedoči i činjenica da su stranke spomenute diobe, EV. I i HV. I, inače nećaci OV i ostalih diobenika, svojim Izjavama priznali da predmetna nekretnina oznake čest.br. 2636 k. o. [katastarska općina] pripada BV, te da ju je stekao upravo temeljem provedene diobe. Zašto su sestre BV najednom počele tvrditi da ta nekretnina nije bila predmetom diobe, BV nije poznato, ali mogući je razlog to što iste očito smatraju da su u diobi trebale dobiti više pa se na ovaj način inate svojem bratu. Dapače, JV se u spomenutom Ugovoru o diobi nekretnina odrekla svog dijela nasljedstva, a sad svojem bratu i njegovoj ženi osporava vlasništvo na predmetu spora za cijelo. Usput, ova nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću tužitelja, koju je tužitelj pod 1. do te mjere obnovio svojim sredstvima, na način da je zapravo nastao novi objekt u građevinskom smislu. Sva ova ulaganja i radovi bili su poznati i tuženicama, koje istim radovima nisu prigovarale, niti ih osporavale. Tužitelji konačno uređuju tužbeni zahtjev podneskom od 5. studenog 2024. (l.s. 211-213).

2. Tuženica 1) je u odgovoru na tužbu od 17. srpnja 2019. godine (l.s. 34-35), osporila osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je neosnovan navod tužitelja da bi sporna nekretnina bila "omaškom" ispuštena iz Ugovora o diobi nekretnina, sklopljenog 1998. godine između nasljednika pok. B i UV. Raspolaganja ostalih stranaka iz navedenog Ugovora o diobi, a predmet kojih je suvlasnički dio sporne nekretnine, da nemaju nikakvog utjecaja na način stjecanja suvlasništva predmetne nekretnine u odnosu na ovu tuženicu. Ova tuženica da je upravo zbog činjenice da ju je tuženik isključio iz posjeda sporne nekretnine, još 2017. podnijela tužbu sudu radi predaje u suposjed, u vezi s čim se vodi postupak pod brojem P- 1571/2007. Također ova tuženica da se usprotivila preuređenju koje da je ovaj tužitelj vršio bez njezine suglasnosti. Obnovom navedene nekretnine da nije nastao nikakav novi objekt u građevinskom smislu. S obzirom da je nesporna činjenica da predmetna nekretnina nije navedena u Ugovoru o diobi, osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Jednako tako, njezinim navodima i osporavanju tužbenog zahtjeva pridružila se tuženica pod 2), JV.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao ugovor o diobi nekretnina sklopljen između suvlasnika 1998. godine ( l.s 8-11), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (l.s. 15), ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između BV UV kao darovatelja i DV kao daroprimateljice dana 23. kolovoza 2011. godine, (l.s. 16-18), u izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 19), zapisnik sastavljen u ispavanom postupku za k. o. [katastarska općina] dana 20. ožujka 2019. godine (l.s. 20-22), tabularne izjave BVE i TVE l.s. 23-24),uvjerenje PU Zadarske od 29. kolovoza 2019. (l.s. 42), u ponudu za izgradnju terase (l.s 49-56) te preslike fotografija (l.s. 57-59), zapisnik od 16. srpanj 1999. sastavljen u katastru (l.s. 60- 61), Ugovor o uređenju međusobnih odnosa sklopljen 27. travnja 2015. između GV i ZV (l.s. 77- 79), održao ročište na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka i vještaka građevinske struke dana 16. lipnja 2021., na kojem je saslušao svjedokinju ZV (l.s.80-84), u skicu lica mjesta sudskog očevida koju je sačinio vještaka mjernika (l.s. 87-89), pročitao nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke ŠV (l.s. 102-114), na ročištu održanom 20. srpnja 2023. godine izveo dokaz saslušanjem stranaka ( l.s. 138- 144), na ročištu održanim pred ovim sudom 06. rujna 2023. izveo dokaz saslušanjem svjedoka CV, LVE te usmeno saslušao vještaka građevinske struke ŠV ( l.s 147- 152).

4. Dana 22. rujna 2023. donesena je presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-988/2019, kojom je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja (tužba za ispravak), kao i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja kojim isti, zajedno sa TV, traži utvrđenje da je stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini čest. br. 2636 k. o. [katastarska općina] te onaj na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na navedenoj čest., a TV valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na ovoj nekretnini temeljem darovanja iz 2011. godine (l.s. 160-172).

5. Povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Zagrebu donio je dana 10. rujna 2024., presudu i rješenje posl. br. Gž Zk-197/2023, kojom je odbio žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu te je potvrdio gore citiranu presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-988/2019 od 22. rujna 2023. u točki I. izreke, a rješenjem pod istim poslovnim brojem, ukinuo je prvostupanjsku presudu u točkama II., III. i IV. izreke i u tom dijelu vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz sadržaja obrazloženja presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu (l.s. 194-200), slijedi da je prvostupanjski sud u donošenju presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz razloga što u smislu odredbe čl. 354. st. 1., a u vezi s čl. 8. ZPP, nije ocijenio provedene dokaze. U nastavku postupka prvostupanjskom sudu naloženo je da ocijeni iskaze stranaka te svjedoka CV, odnosno da iznese razloge o tome zbog čega navode stranaka te ovog svjedoka nije prihvatio kao relevantne za donošenje odluke po eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima. U nastavku postupka tužitelji su podneskom od 5. studenog 2024. uredili tužbeni zahtjev (l.s. 211- 214).

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest glavni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stekli valjanu pravnu osnovu za uknjižbu, pri čemu kao osnovu stjecanja prava vlasništva na čest. 2636 k. o. [katastarska općina] označavaju Ugovor o diobi iz 1998., (ovo tužitelj pod 1), dok se tužiteljica 2) TV poziva na darovni ugovor sklopljen s tužiteljem pod 1)), dok je eventualno kumuliranim zahtjevom tužitelj pod 1) zatražio utvrđenje da je vlasnik navedene nekretnine, a tužiteljica pod 2) da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva; ovo za slučaj da sud odbije glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje i uknjižbu.

7. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno je su tužitelj 1) BV te tuženice 1) IV i 2) JV, djeca RV pok. I i UV ud. B. Osim gore navedenih potomaka, B i UV imali su još i sina IVE, čiji nasljednici su JVE te VV, kao i kćer ZV. Kako to slijedi iz sadržaja zapisnika sastavljenog u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], dana 9. listopada 2015. (l.s.13-15), otac stranaka, ĐV pok. I je preminuo 1976., a majka stranaka UV preminula je 1986. i naslijedili su je kćeri ZV, JV, IV, sin BV te djeca pokojnog sina IVE, VV i JVE. Nabrojani nasljednici B i UV sklopili su 1998. godine Ugovor o diobi nekretnina (l.s. 8-11) koji je ovjeren kod javnog bilježnika iz Zadra, Vere Marčine broj Ov-350/98, dana 17. kolovoza 1998. (l.s. 8-12). Kao predmet Ugovora označene su nekretnine upisane u posjedovnom listu 174 i 1423 k. o. [katastarska općina], te u posjedovnom listu 780 k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine u citiranom Ugovoru podijeljene su između stranaka navedenog Ugovora.

8. Između ovdje stranaka sporno je i predstavlja odlučnu činjenicu u ovoj pravnoj stvari; je li čest. br. 2636 k. o. [katastarska općina] bila predmet Ugovora o diobi iz 1998. godine, odnosno je li, unatoč činjenici što ova čestica nesporno nije navedena u Ugovoru, ista bila predmetom diobe između nasljednika TVE i RV, kako to tvrde tužitelji ili, kao što to slijedi iz samog sadržaja diobenog ugovora, a isto tvrde i tuženice u ovoj pravnoj stvari, navedena nekretnina nije bila predmetom diobe između nasljednika B i UV. Ovdje valja navesti da navedena nekretnina u naravi predstavlja staru kuću J u selu [adresa], u koju kuću su ovdje tužitelji izvršili i stanovita ulaganja te je za odlučivanje o osnovanosti eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva tužitelja bilo važno utvrditi i jesu li navedena ulaganja dovela do nastanka nove stvari, odnosno je li na strani ovdje tužitelja 1) došlo do izvornog stjecanja prava vlasništva na navedenoj nekretnini, slijedom čega bi isti, kao izvanknjižni vlasnik, mogao prenijeti svoje pravo na tužiteljicu pod 2) darovnim ugovorom.

9. Uvidom u Ugovor o diobi iz 1998. ( l.s. 8-12), utvrđeno je da čest. 2636 k. o. [katastarska općina], odnosno čest. stare izmjere od kojih je nastala čest. 2636, nisu navedene kao predmet Ugovora o diobi. Tužitelji tvrde da se radi o propustu (omaški) jer da je tužitelj pogrešno mislio da ovdje spornu nekretninu zapravo predstavljaju nekretnine označene u Ugovoru o diobi iz 1998. kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, te čest. su označene kao oranica, pašnjak i dvorište za cijelo, a da je činjenica što se spominje dvorište, dovela do zablude na strani tužitelja. Ovdje je navesti da čest. za koje tužitelji u tužbi tvrde da su izazvale zabunu, a to su čest. 9/1 i 10/2, koje su navedene u Ugovoru o diobi iz 1998. i pripale su ovdje tužitelju 1) za cijelo, imaju ukupno površinu od preko 1.000 m2, dok ovdje sporna nekretnina ima ukupnu površinu 378 m2, te u tom dijelu objašnjenje tužitelja nije prihvatljivo ovom sudu jer se radi o kući s okućnicom te je ovom tužitelju svakako moralo biti poznato, makar otprilike, kolika je nekretnina koju posjeduje. Također je navesti da je, kako će to kasnije biti opisano, nekretnine koje su predmet Ugovora o diobi iz 1998. godine, po navodima samog tužitelja 1), označio djelatnik katastra CV (saslušan kao svjedok u ovoj pravnoj stvari), što dodatno čini nevjerodostojnima navode tužitelja da bi se radilo o omašci, odnosno da je pogrešno držao da je ovdje sporna nekretnina, u naravi stara kuća, navedena u Ugovoru o diobi. Tužitelji su tijekom postupka naveli da iako sporna nekretnina nije navedena kao predmet Ugovora o diobi iz 1998., ista da je zapravo prije samog sklapanja navedenog Ugovora, usmenim dogovorom između sunasljednika, pa tako i ovdje tuženica, pripala upravo ovdje tužitelju 1).

10. Na tu okolnost ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka te je na ročištu pred ovim sudom 20. srpnja 2023. ( l.s. 138-134), tužitelj 1) BV naveo da je Ugovor o diobi iz 1998. godine pisao njegov prijatelj CV, inače djelatnik Katastra, koji da je podatke o nekretninama koje su predmet navedenog diobenog ugovora izvadio iz katastra. Tužitelj da nije znao da sporna nekretnina nije označena kao predmet Ugovora. Isto da je doznao tek u postupku obnove zemljišne knjige, a misli da isto nije bilo poznato ni njegovim sestrama, ovdje tuženicama. Tužitelj 1) je naveo da su se prije diobe složili da će stara kuća pripasti njemu. Njegove sestre da nisu polagale pravo na staroj kući ni prije diobe te da o tome nije bilo dogovora, jer da su se prije toga dogovorili kako je rekao. Odmah nakon diobe da je pristupio izvođenju određenih radova, da je preuredio kuću i izvršio određena ulaganja. To da je bilo prije 25 godina te da mu ni jedna od sestara nije prigovarala što preuređuje staru kuću, jer da nitko na nju nije polagao pravo. To da je bilo u vrijeme kada su svi mislili da je njegovo. Prije nego što je pokušao upisati svoje pravo vlasništva na ovoj kući, tužitelj da je izvršio glavninu ulaganja u kuću te da je ostalo izvoditi određene radove održavanja. U izvođenju tih radova da je onemogućen, nakon što su u postupku obnove doznali da sporna nekretnina nije unesena u Ugovor o diobi. Sa sestrama, tuženicama, da nije u dobrim odnosima i to sa sestrom KV još od potpisivanja ugovora iz 1998., a sa sestrom JV od postupka obnove zemljišne knjige.

11. Što se tiče diobe iz 1998. godine, ista da se odvijala u ovoj spornoj kući te da nije bilo prigovora oko toga da će njemu pripasti stara kuća. Tako da su i počeli sa diobom te da bi bili drugačije dijelili zemlju da njemu nije bila pripala stara kuća. Svatko da je sam mogao birati što će od zemlje uzeti. Tada da nisu imali ni nacrte, već da je svatko znao što uzima. Sestre da mu nisu prigovarale što renovira kuću, a ulaganja da su trajala tri godine i počela su odmah nakon diobe. Naveo je da sestra KV nije imala ključ od navedene kuće i da u kuću nije dolazila. Jedno vrijeme da je u kući živio brat IVE, koji da je također vršio neka ulaganja, ali da nikoga nije pitao za dozvolu, koja da mu nije ni trebala jer mu je brat. Ključ od kuće da su imale i sestre JV i C, ključ da im je dala još pok. majka. Nakon diobe iz 1998. godine da ga je sestra JV pitala jednom za ključ od konobe da može u nju staviti svoje stvari dok je renovirala svoju kuću. Što se tiče ulaganja u spornu nekretninu, navodi da je sagradio garažu, da je promijenio prozore i vrata na čitavoj kući i renovirao dobar dio kuće. Nije mu poznato je li ĆV imala ključ od sporne kuće, ali navodi da nakon diobe u kuću više nije dolazila.

12. Na istom ročištu saslušana je tuženica 1) IV, koja je navela je da je sudjelovala u diobi 1998. godine te da je tražila jednu građevinsku parcelu da može sagraditi kuću. Tada da je bratu BV predložila da ona sagradi kuću u dvorištu gdje su bile jare, ali on da je to odbio i to da je bilo prije diobe. U diobi iz 1998. godine da nije bilo riječi o staroj kući. Ugovor iz 1998. godine da je vidjela tek kod bilježnika i da nije znala na koje točno čestice se odnose brojevi navedeni u Ugovoru. Ugovor da je potpisala jer da je vjerovala bratu BV, koji da joj je obećao jednu građevinsku česticu u selu. Tek kada je angažirala čovjeka da počne sa izgradnjom, da je doznala da ta čestica nije pripala njoj nego bratu BV. Isto tako da sestra ZV, koja da je tražila da je u diobi pripadne vinograd kojega je obrađivala 20 godina nakon očeve smrti, da taj vinograd nije dobila, što da je doznala tek poslije smrti roditelja. Sestra JV rekla je da ne traži zemlju jer da je dobila dovoljno zemlje od muža, ali ako bi se prodavalo, rekla je da bi tražila svoj dio. Brat BV da je rekao da se to tako ne može unijeti u Ugovor, nakon čega da je JV nezadovoljna otišla. Unatoč tome sestra JV da je potpisala Ugovor iz 1998. jer da ju je ova tuženica to zamolila. Nakon što su potpisale Ugovor iz 1998., vidjela je da nisu dobile čestice koje su tražile, pa da su pokrenule postupak koji da su izgubile jer je utvrđeno da su Ugovor iz 1998. potpisale. Njihova majka i brat IVE da su umrli 1986. godine i da su staru kuću, u kojoj da nitko nije živio od majčine smrti, povremeno otvarale sestra JV i C. Brat BV da je počeo dolaziti u [adresa] dugo nakon mamine smrti te da bi tom prilikom boravio u maminoj kući. U toj kući da je boravila i ova tuženica, iako da se nikada nije dogodilo da su bili zajedno na ljetovanju i istodobno u maminoj kući. Ona da je uglavnom boravila kod sestre JV te da, za razliku od brata BV, nije imala ključ od sporne kuće. BV je u kući boravio i prije 1998. godine i tvrdio je da je ta kuća njegova, ovo i prije potpisivanja Ugovora iz 1998. godine. Ova tuženica da je unatoč tome što se nije slagala s tim što BV govori o staroj kući, Ugovor iz 1998. potpisala jer je BV rekao da će im dati ono što traže. U tom slučaju smatrala bi da je u redu da je kuća njegova. S obzirom da im nije dao ono što su tražile i s obzirom da kuća nije unesena u Ugovor, da je angažirala odvjetnika i krenula tražiti svoj dio. U postupku obnove da je doznala da kuća nije unesena u Ugovor. Tada da je shvatila i da zemlja koju je dobila tim Ugovorom ne predstavlja građevinsko zemljište.

13. Na temelju iskaza ove tuženice ovaj sud utvrdio je da je tužitelj u posjedu sporne nekretnine i prije sklapanja ugovora o diobi iz 1998. godine, kao i da je prije navedenog vremena, a tvrdeći da je kuća njegova, polagao pravo na ovdje spornu nekretninu, čemu se zapravo njegove sestre, a kako to slijedi iz navoda ove tuženice i nisu protivile. Ova tuženica navodi da prilikom sklapanja diobenog ugovora nije bilo riječi o kući te sud prihvaća ove njezine navode istinitima posebno imajući u vidu i utvrđenje da navedena nekretnina zaista nije unesena kao predmet diobenog ugovora, pa i kod činjenice da je u sastavljanju predmetnog diobenog ugovora sudjelovao i tužiteljev prijatelj CV, djelatnik Katastra. Ova tuženica nije bila u posjedu sporne nekretnine, kako i sama navodi ni iza smrti majke, 1986. godine, kuću da su povremeno otvarale sestre JV i ZV, a u kući da je boravio brat BV, ovdje tužitelj kada bi došao iz Amerike.

14. Tuženica 2) JV ( l.s 142-243), opisala je da ju je brat BV jednog dana došao pozvati da se sutra dijele. Da su se našli u staroj kući na vanjskoj terasi i da su bili prisutni CV, BV, sestre ĆV i C te ova tuženica. Što se tiče stare kuće, ovoj tuženici da su sestre ispričale da je BV rekao da mu kuću ne diramo, neka ostane njemu, a on da će im dati što žele. Navodi da je rekla da neće ništa od zemlje, ali da bi uzela dio novca od prodaje ako se zemlje budu prodavale. Iako se ova tuženica naljutila na brata BV jer je rekao da se takav dogovor ne može unijeti u Ugovor, da je došla potpisati Ugovor iz 1998., kao i sestre jer su mu vjerovale da će im dati željene zemlje. Sestra KV da je samo htjela nekretninu zv. Guvno blizu groblja, na kojoj je htjela sagraditi kućicu, a sestra C htjela je da joj ostane vinograd zv. Trsje. Odnos sa bratom BV da se pokvario nakon što su njezine sestre izgubile spor koje su pokrenule, a u kojem se radilo samo o zemljama, a ne o kući. U spornu kuću da je u periodu od 1998. do 2015. dolazio samo BV i to ljeti i boravio bi po mjesec dana. Ova tuženica u tom periodu nije imala ključ od kuće.

15. Iz iskaza ove tuženice ovaj sud zaključuje da prilikom sklapanja ugovora o diobi 1998. nije bilo govora o staroj kući te da je prije tih razgovora tužiteljevim sestrama bilo poznato da tužitelj od njih traži "da mu kuću ne diraju". Kod navoda ove tuženice da neće ništa od zemlje, ali iz ponašanja i postupanja ostalih stranaka iz ugovora o diobi iz 1998. godine, ovaj sud zaključuje da tužitelju nitko od sunasljednika nije osporavao pravo posjedovanja ovdje utužene nekretnine. Tužitelj je dokazao, a na temelju dostavljene dokumentacije koja se odnosi na ponudu za izgradnju terase, garaže i uređenje dvorišta na obiteljskoj kući u [adresa] (l.s. 49-59), da je 2000. godine započeo s radovima na utuženoj nekretnini, ponašajući se već tada kao samostalni posjednik iste. Tužena AV svoj nasljedni dio ustupila je ostalima, kako to slijedi iz sadržaja zapisnika sastavljenog u upravnom postupku povodom zahtjeva ovdje tužitelja za promjenom stanja u Katastru (l.s. 60). Također iz iskaza ove tuženice ne slijedi da bi do 2015. godine između stranaka bilo ikakvog spora u odnosu na ovdje utuženu nekretninu, iz čega ovaj sud zaključuje i da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine, koji je izvršavao bez ometanja, sve do listopada 2015., kada su prvi put osporili tužitelju pravo na spornu nekretninu.

16. Na ročištu 06. rujna 2023. saslušan je svjedok CV ( l.s 149-150). Njega je, kao prijatelja i kao djelatnika Katastra, tužitelj 1) pozvao da mu pomogne sastaviti diobeni ugovor. Svjedok je naveo da je po posjedovnom listu kojega je izvadio, znao koja je imovina koja je predmet diobe. Svjedok tvrdi da zna gdje je stara kuća J i da nije označio kuću kao predmet diobenog ugovora, ali da se znalo da je to pripalo BV. Navedenu čest. da nije unio u diobeni ugovor zato što u posjedovnom listu nije bila označena kao kuća i dvor. Nije mu poznato je li BV izvodio kakve građevinske radove na ovoj kući. Što se tiče stare kuće, ovaj svjedok da je, s obzirom da je Ugovor pisao u staroj kući, odmah pitao kome to pripada, misleći na staru kuću te da su svi složno rekli da to pripada BV. Naveo je da je upozorio sve prisutne da Ugovor ne potpisuju, ako se s nečim ne slažu te da ih je upozorio na to iako su sve raspravili prije. Naveo je da Zdravkove sestre, nakon što im je rečeno da BV pripada kuća, na ime te činjenice nisu tražile više neke druge zemlje. Nije mogao objasniti činjenicu da su u diobenom ugovoru tužitelju čestice pripadale za cijelo, a tuženici i sestri ZV da su čestica pripadale uglavnom kao suvlasništvo za 1/2 dijela. Naveo je samo da onda sestre nisu trebale prihvatiti takvu diobu. Sestre da su znale što su dobile u diobi te da je došlo do problema nakon sklapanja Ugovora i da on s tim nema ništa. Upitan da se izjasni zbog čega u diobeni ugovor nije unio staru kat. oznaku stare kuće, ako je ista bila predmetom diobe, ovo posebno imajući u vidu da je radio u katastru, tek navodi da je bio u gužvi. Ne može objasniti zbog čega stara kuća nije ni spomenuta u Ugovoru o diobi.

17. Na temelju iskaza ovog svjedoka ovaj sud utvrđuje da sporna nekretnina svakako nije bila predmetom ugovora o diobi, a činjenicu da se o njoj nije ni razgovaralo, ovaj sud imajući u vidu ostale provedene dokaze, kao i priložene izjave VV (l.s.24) i JVE (l.s. 25), iz kojih slijedi da oni potvrđuju da ovdje sporna nekretnina pripada tužitelju temeljem provedene diobe između stranaka, tumači na način da tužitelj prije nego što su mu tuženice u postupku obnove osporile pravo na ovdje spornoj nekretnini, ali i prije 1998., kada su sklapali ugovor o diobi, nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ove nekretnine.

18. Saslušani svjedok JVE (150-151), sin je pokojnog brata stranaka, IVE, nećak stranaka. Bio je prisutan prilikom sklapanja Ugovora o diobi iz 1998. godine te je potvrdio da su sklapanju Ugovora bili prisutni stric BV i tete AV, KV i C, te saslušani svjedok CV. Susret da je organizirao stric BV, koji da je kratko prije toga predložio da se zemlja podijeli. Prije njihovog susreta u staroj kući da nije bilo dogovora ili razgovora o tome što će kome pripasti. Sjeli su u kuću, ispred njih da je bila mapa i svatko da je izabrao zemlju koju želi i to da je išlo glatko i bez problema. Prije toga, stric BV da je rekao da želi dobiti staru kuću, s čim da se ovaj svjedok složio jer u [adresa] ne dolazi često, a poznato mu je i da je stric već uređivao tu staru kuću. Tvrdi da je BV pitao tete KV i C žele li kuću, i one da su rekle da kuću ne žele. Kuću da je BV uređivao i prije dogovora, da je renovirao spavaće sobe, kuhinju, terase i zapravo da je kuću učinio nastanjivom. Što se tiče problema koji su nastali nakon sklapanja ovog Ugovora, svjedoku je poznato da su tete ustale tužbom, tražeći da se taj dogovor poništi i da se sva zemlja ponovno raspodijeli, ali da ne zna je li problem bio u kući, ili samo u zemlji. Navodi da nije provjeravao je li u Ugovor unesena stara kuća, a to da ipak nije bila unesena u diobeni ugovor, da je doznao prije 7 ili 8 godina, kada je pokrenuta još jedna parnica. Uvijek kada dođe u Hrvatsku da bude kod strica BV u staroj kući, tako da je bilo i prije sklapanja diobenog ugovora.

19. Iskaz ovog svjedoka sud prihvaća istinitim jer je u suglasju s navodima ostalih saslušanih svjedoka, pa i samih stranaka, iz čijih iskaza slijedi utvrđenje da sporna nekretnina nije bila predmetom pisanog ugovora o diobi jer je između njih bilo poznato da ovdje tuženice ne žele staru kuću. Također je njegov iskaz u kojem navodi da je tužitelj već u to vrijeme bio poduzeo određene građevinske radove radi renoviranja kuće u suglasju s priloženom pisanom ponudom za obnovu kuće iz 2000. godine (l.s 49-59).

20. U ovoj pravnoj stvari provedeno je građevinsko vještačenje po građevinskom vještaku ŽV, koji je nakon održanog očevida na licu mjesta 16. lipnja 2021. godine ( l.s 80- 85), dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje ( l.s.102-114). U nalazu i mišljenju prikazao je tlocrt i izgled građevine na čest. 2636 k. o. [katastarska općina] te je povodom prigovora tužitelja, da se nije očitovao o tome je li ulaganjem tužitelja 1) u navedenu nekretninu nastao novi objekt u građevinskom smislu, ovaj vještak svoj nalaz i mišljenje iznio i usmeno, na ročištu pred ovim sudom dana 06. rujna 2023. ( l.s. 148).

21. Tada je naveo da je novi objekt u građevinskom smislu nastao na mjestu gdje je nekada bila jara, što da je i konstatirao u zapisniku o očevidu, a da se radi o garaži koja da jest novi objekt u građevinskom smislu. Što se tiče građevinskih radova izvedenih na samoj kući, isti da ne predstavljaju radove koji bi doveli do nastanka novog objekta u građevinskom smislu.

22. Na ročištu održanom na licu mjesta saslušana je kao svjedokinja i sestra stranaka ZV, koja je opisala da sporna kuća predstavlja starinu koja da je njihovom ocu B pripala još u diobi sa njegovom braćom. ĐV da je preminuo 1976. godine, a majka Marija Grbić 1986. godine. Oni da su se podijelili 1998. te da u taj Ugovor nije ušla sporna kuća, o kojoj da nije bilo riječi prilikom sklapanja diobenog ugovora iz 1998. godine. Upitana o razlozima, navodi da bi o tome trebalo pitati brata. Navodi da je brat preuredio kuću, odnosno kuhinju, od jare da je napravio garažu, a da njezine sestre nisu dale suglasnost za izvedene radove. Ona da u kući sigurno nije bila 20 godina, a brat da je kuću počeo uređivati nakon diobe.

23. Iz iskaza ove svjedokinje također slijedi utvrđenje ovoga suda da sporna nekretnina nije bila predmet ugovora iz 1998., ali i utvrđenje da je tužitelj bio u posjedu navedene nekretnine te da je nakon diobe iz 1998. počeo uređivati ovu kuću.

24. Saslušana je kao svjedokinja i ČV, teta tužitelja 1) i tuženicama, koja je navela da su sestre potpisale tužitelju kuću i prije nego su se podijelile. One da su se suglasile da mu ostave kuću, a BV da im je rekao da uzmu više zemlje. BV da je radio po kući, a sestre da ga nisu u tome sprječavale.

25. Ova svjedokinja potvrđuje zaključak ovog suda da je tužitelj bio samostalni posjednik sporne nekretnine u naravi kuća.

26. Na temelju provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ( čl. 8. ZPP), ovaj sud utvrdio je sljedeće činjenice:

- da je 1998. sklopljen Ugovor o diobi između tužitelja 1), ovdje tuženica, ZV i nasljednika pok. IVE, JVE i VV, u kojem ugovoru sporna nekretnina nije označena kao predmet diobe ( l.s 8- 2),

- da su na čest. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere, koje odgovaraju čest. 2636 k. o. [katastarska općina] (ovdje spornoj), kao posjednici, temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru O-611/1979, iza smrti RV pok. I, upisani djeljenici iz gore navedenog Ugovora o diobi iz 1998. ( l.s. 13),

- da je tužitelj 1) BV tužiteljici 2) TV darovao ½ dijela nekretnina navedenih u popisnom listu 917 k. o. [katastarska općina] te ½ sporne nekretnine, kako to slijedi iz darovnog ugovora od 23. kolovoza 2011. godine ( l.s. 16-18),

- da je prilikom sastavljanja novog zk. ul. u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], ovdje sporna čest. 2636 upisana kao suvlasništvo tužitelja 1) i ovdje tuženica za različite suvlasničke udjele ( l.s. 14),

- da je prigovor tužitelja 1) podnesen u ispravnom postupku odbijen kao neosnovan, kako to slijedi iz zapisnika sastavljenog u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], s ročišta održanog povodom prigovora 20. ožujka 2019. (l.s. 20-22),

-da je tužitelj 1) BV do postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] spornu nekretninu neometano posjedovao te da je vršio određena ulaganja u nju, koja ulaganja nisu bila takvog obujma da bi nastala nova stvar u građevinskom smislu (nalaz i mišljenje građevinskog vještaka te njegov iskaz dan na ročištu pred ovim sudom),

- da je tužena 1) tužbom zatražila od ovdje tužitelja 1) kao tuženika da joj spornu nekretninu preda u suposjed (postupak se vodi u predmetu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu pod brojem P -1571/2017), te je u navedenom predmetu određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovog postupka; (l.s. 45-46)),

- da se tuženica 1) protivi izvođenju određenih građevinskih radova od strane tužitelja 1) i to u periodu od 2016., otkada je pokrenula parnični postupak, pa i 2019. godine, kako to slijedi iz uvjerenja I PP Zadar na (l.s. 42),

- da su tužitelji 1) i 2) još 2000. godine poduzeli radnje renoviranja sporne kuće, kao to slijedi iz dostavljenih ponuda društva Oziris d.o.o. Zadar, datiranih sa 2000. godinom (l.s, 49- 59),

- da je 16. srpnja 1999. godine (nakon sklapanja Ugovora o diobi iz 1998. godine), tužitelj 1) podnio prijavu Katastru te je toga dana sastavljen i zapisnik u nazočnosti Dine Muljačić Marinović (odvjetnice) i CV (autora Ugovora o diobi iz 1998. godine). Tom prigodom navedeno je da se predlaže provesti rješenje o nasljeđivanju iza RV pok. I O-811/78, a u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čest. stare izmjere kojima odgovara ovdje sporna 2636), da se pored suvlasnika iz zk. ul. [broj ZK uloška] (a to su, kako je to utvrđeno uvidom u zapisnik na l.s 13, ovdje stranke, nasljednici B i UV), upiše i još ZV. Nadalje se navodi kako su vlasnici i posjednici ovih čestica (dakle čestica stare izmjere od kojih je nastala ovdje sporna) nasljednici RV pok. I. U istom zapisniku navedeno je i da se ovdje tuženica JV odriče svog dijela u ime svih. Sa svim tim navodima bio je suglasan i prisutni djelatnik Katastra i autor Ugovora o diobi iz 1998., ovdje saslušani svjedok CV.

27. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka, a posebno u dijelu u kojem svjedoci koji su bili prisutni sklapanju diobenog ugovora 1998. godine (K, JVE, ali i stranke u ovoj pravnoj stvari, iz čijih iskaza slijedi zaključak da su tek u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] shvatili da sporna nekretnina nije bila unesena u Ugovor o diobi 1998. godine), slijedi zaključak ovog suda, da nekretnina koja je sporna u ovoj pravnoj stvari, nije bila predmetom diobe iz 1998. godine.

28. Ocjenjujući, međutim, sve dokaze koje je ovaj sud izveo, a na temelju kojih je utvrdio gore navedene činjenice, ovaj sud nalazi da nije osnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) BV, na utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na utuženoj nekretnini. Ovo kod činjenice da sporna nekretnina, kako je to gore navedeno i obrazloženo, nije bila predmetom ugovora o diobi iz 1998. Što se tiče eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da je tužitelj pod 1) BV stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini, a tužiteljica pod 2) TV da je temeljem ugovora o darovanju sklopljenog sa BV 2011. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, bilo je odlučno utvrditi je li tužitelj pod 1) BV, u trenutku sklapanja darovnog ugovora s tužiteljicom pod 2) TV, bio vlasnik predmetne nekretnine.

29. Kod utvrđenja da o staroj kući nije bilo govora prilikom sklapanja ugovora o diobi 1998. godine, odnosno da je ista spomenuta tek u kontekstu da je stara kuća njegova te ni tuženice nisu postavljale pitanje stare kuće prilikom diobe iz 1998. godine, a da je u samostalnom posjedu iste još od smrti majke, bio ovdje tužitelj pod 1), zaključiti je da je između stranaka još i prije postignut dogovor o tome da je stara kuća pripala tužitelju te da su svi sunasljednici iza UV, koja je umrla još 1986. godine smatrali (očito sve do postupka obnove zemljišne knjige), da je stara kuća tužiteljeva, što je i životno i u skladu s mjesnim običajima. Ovaj zaključak slijedi i iz navoda saslušanih stranaka (tuženica pod 1 ne dolazi u staru kuću od majčine smrti, ključ ima tužitelj koji živi u [adresa], a po ljeti dolazi i boravi u toj kući, a sestre koje žive u [adresa] tek povremeno mu prozrače kuću). S obzirom na navedeno, tužitelj pod 1) BV, po mišljenju ovoga suda, nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, nikada mu nitko isto nije osporavao, pa ni u vrijeme kada je svakako bilo vidljivo da je samostalan u posjedovanju stare kuće jer je izvodio građevinske radove na kući (2000. godine) te ovaj sud smatra da je tužitelj, svakako do 2015. godine, kada su mu u listopadu sestre osporile pravo na spornoj nekretnini, već bio stekao pravo vlasništva na istoj te ju je, kao izvanknjižni vlasnik, darovao tužiteljici pod 2) TV. Stoga je valjalo prihvatiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to određeno u izreci ove presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tužiteljima pod 1) i 2) valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/2015, te Izmjene i dopune iste NN broj: 37/22, kao i Izmjene Tarife od 24. listopada 2022.- NN broj: 126/22; dalje Tarifa), kod određene vrijednosti predmeta spora od 13.405,00 eura, i to za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 23. studenog 2020., 16. lipnja 2021., 20. srpnja 2023., 06. rujna 2023. i 11. prosinca 2024., po 250 bodova (Tbr. 9. toč 1. Tarife), za pristup ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja na dane 20. listopada 2020. 62,50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 11. srpnja 2022., 5. studenog 2024. te 10. prosinca 2024. po 250 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav podneska od 8. studenog 2024. 25 bodova (Tbr. 8. toć. 4. Tarife), te za sastav žalbe od 9. listopada 2023. 312,5 bodova (Tbr. 10. Tarife), što ukupno iznosi 2650 bodova, odnosno 5.300,00 eura (vrijednost boda je 1,99 euro). Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25%, dođe se do ukupnog iznosa od 6.625,00 eura koliko su tuženice dužne naknaditi tužiteljima na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Tom iznosu valjalo je pribrojiti i ukupni trošak plaćenih sudskih pristojbi koji iznosi 464,52 eura, pa tako ukupno dosuđeni parnični trošak koji su tuženici dužni naknaditi tužiteljima iznosi 7.089,52 eura, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan. Ovo se odnosi na traženje tužitelja za naknadom troška za sastav podnesaka koji nisu priloženi u spisu (5. prosinca 2023., 20. svibnja 2024., 10. srpnja 2024., nadopuna žalbe od 28. ožujka 2024.) te onih koji nisu bili potrebni za vođenje postupka (4. listopada 2024. i 23. listopada 2024.).

U Zadru, 24. siječnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženici 1) po pun., tuženici 2) osobno

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar