Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-26/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FCK, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1191/2017 od 17. rujna 2024., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba FCK, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1191/2017 od 17. rujna 2024., pod toč. I. stavljen je izvan snage kazneni nalog broj K-1191/2017 od 11. prosinca 2017.

1.1. Pod toč. II. navedene presude određeno je da je okrivljenik FCK oglašen krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.2. Pod toč. II. I. okrivljenik FCK, a temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je prema okrivljeniku temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s time da se kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako isti u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.

1.3. Pod toč. II. II., a na temelju odredbe čl. 54. KZ/11, određeno je da je okrivljeniku FCK u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda u vezi s kaznenim djelom, te vrijeme provedeno u svojstvu uhićenika od 30. listopada 2017. u 13,30 sati do 31. listopada 2017. kao jedan dan zatvora.

1.4. Pod toč. II. III., a na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11, određeno je da se od okrivljenika FCK trajno oduzima predmet i to jedna sjekira (ukupne dužine 40 cm) s drvenom drškom žute boje s crnim natpisom "extra Mont" i crnom gumenom drškom privremeno oduzeta uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 30. listopada 2017., a riječ je o predmetu uporabljenom za počinjenje kaznenog djela te postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje kaznenog djela te da oduzeti predmet po pravomoćnosti presude ima uništiti temeljem čl. 79. st. 2. i 6. KZ/11.

1.5. Na koncu, a temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljenik je obvezan na dužnost plaćanja troškova kaznenog postupka u iznosu od 70,00 eura, na ime sudskog paušala, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik osobno i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povredu Kaznenog zakona, kao i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda u cijelosti ukine, a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te povredu Kaznenog zakona.

6.1. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud proveo dokaze u skladu s odredbom 418. st. 1. ZKP/08 u svezi s čl. 9. st. 1. ZKP/08, a provedene dokaze je pravilno ocijenio, imajući u vidu obranu okrivljenika da inkriminirane prigode nije prijetio FC, pri tom ne osporavajući da je inkriminirane prigode doista došao u stan na adresu [adresa], te je te prigode kod sebe imao sjekiru zamotanu u papir, a koju je ponio sa sobom radi eventualnog obijanja nove brave, jer da je navodno čuo kao FC namjerava promijeniti bravu na ulaznim vratima stana, kao i iskaz svjedokinje oštećenice FC koji iskaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao valjan i vjerodostojan, te ga kao takvog prihvatio. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je obrana okrivljenika neuvjerljiva i nevjerodostojna, ovo tim više što je isti u stan došao sa sjekirom u ruci, što isti niti ne spori. S pravom je prvostupanjski sud vjeru u cijelosti poklonio navodima oštećenice FC ocijenivši isti iskaz uvjerljivim, detaljnim i decidiranim, u konačnici vjerodostojnim, a u kojem iskazu je oštećenica potvrdila da joj je okrivljenik inkriminirane prigode prišao držeći u ruci sjekiru podignutu i oštricom usmjerenu u visini njene glave, te vičući ponavljao da će je ubiti. Okolnost da je oštećena znala da se radi o sjekiri s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje nesporno utvrđenom s obzirom da je sam okrivljenik u svojoj obrani kazao kako je došao te prigode sa sjekirom, a oštećenica je potvrdila da je sjekiru u ruci okrivljenika te prigode i vidjela. Stoga pravilno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje kako situacija kada netko uđe u prostor u kojem živite sa sjekirom i prijeti vam da će vas ubiti predstavlja vrlo ozbiljnu prijetnju u racionalnom sagledavanju takve situacije. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. st. 1. ZKP/08), jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika FCK oglasio krivim za učin kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je osnovano zaključio da je okrivljenik s izravnom namjerom počinio navedeno kazneno djelo, na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude. Okrivljenik je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je počinjenje tog djela, a u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je ubrojiv, dakle njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila sporna, tako da ga je prvostupanjski sud s pravom oglasio krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

7. U odnosu na odluku o kazni.

7.1. Okrivljenik je podnio žalbu zbog izrečene kaznenopravne sankcije navodeći kako je ista prestroga, kako u odnosu na visinu izrečene kazne zatvora, tako i na duljinu trajanja roka provjeravanja. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i visine kaznenopravne sankcije u odnosu na okrivljenika pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio okrivljenikovu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. S pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocjenjuje da će izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini novo kazneno djelo u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna okrivljeniku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik počinjenjem teretećeg mu kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 24. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović