Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Gž-901/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Bartolcu, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženice ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dunji Duduković Šegavić, odvjetnici iz Ozlja, radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Psp-29/2021-17 od 12. rujna 2024., dana 24. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja SD i tuženice ŽD kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Psp-29/2021-17 od 12. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženice ŽD za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
«Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženica ŽD iz [adresa], smetala tužitelja SD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza putem, koji se nalazi uz kuću u posjedu tužitelja na adresi [adresa], na način da je dana 10. rujna 2021. godine, a za što je tužitelj saznao dana 11. rujna 2021. godine, postavila poljoprivredne priključke (tanjurače i grabilicu) na prethodno navedeni put u pogledu kojeg je tužitelj zadnji, mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza, pa joj se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni predmetne poljoprivredne priključke (tanjurače i grabilicu) s prethodno navedenog puta u pogledu kojeg je tužitelj zadnji, mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza te joj se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza tužitelja ubuduće, a sve to u roku od osam dana, od donošenja ovog rješenja. "
II. Nalaže se tužitelju LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 625,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 12. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.»
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj SD (dalje: tužitelj), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom ukazujući da je pobijano rješenje doneseno uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer sud u točki 25. pobijanog rješenja navodi da smatra da tužitelj nije dokazao da se nalazi u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko prijeporne površine iako iz činjenica utvrđenih u postupku i izvedenih dokaza nesumnjivo proizlazi kako je on bio u mirnom posjedu toga prava, a također proizlazi da tuženica nije koristila pravo da zaštiti svoj posjed zbog čega se posjed prava korištenja umirio. Ukazuje da i sama tuženica u svom iskazu potvrđuje da je poslije smrti njene majke 10. lipnja 2021. žalitelj počeo voziti preko prijeporne nekretnine a tužba je podnesena tek 7. listopada 2021., dakle, protekom vremena koji se smatra potrebnim za umirenje posjeda odnosno, nakon kojega tuženica više nije niti imala prava na samopomoć, pa stoga ovakvo rješenje kako izreka tako i obrazloženje su u suprotnosti sa stanjem spisa, a o čemu nisu u obrazloženju izneseni valjani razlozi. Ukazuje da je u ovom postupku predmet raspravljanja bio smetanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza, a suprotno odredbi članka 441. Zakona o parničnom postupku u tim postupcima je sud ograničen i može raspravljati samo o činjenicama posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja odnosno, isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, a upravo prvostupanjski sud u ovom postupku odluku donosi pozivajući se na savjesnost posjeda, a to nakon što je vjeru poklonio samo i jedino svjedocima koje je predložila i koji su iskazivali u korist tuženice. Smatra da postavljanje strojeva koji na učinjeno smetanje posjeda služnosti ne može se uzeti kao samopomoć jer nisu ispunjene činjenice iz članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a niti je postojanje takvih činjenica tuženica dokazala u ovom postupku, pa stoga predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i tužitelju dosudi parnični trošak uvećano za trošak sastava žalbe, podredno, isto rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalbu protiv citiranog rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka sadržanog pod točkom toč. II izjavila je i tuženica ŽD (dalje: tuženica) u bitnom ukazujući da je prvostupanjski sud pravilno trošak postupka odredio temeljem članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, kao i sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, određujući njoj trošak postupka u paušalnom iznosu od 625 eura sa PDV-om, međutim ukazuje da je sud propustio odlučiti o di jelu zahtjeva tuženice za naknadu troška koji se odnosi na izbivanje iz pisarnice tijekom očevida i putni trošak radi putovanja na očevid i natrag dana 3. srpnja 2024. prema Tbr. 39., Tbr. 49. i Tbr. 50. Tarife pa predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku na način da joj uz već priznati trošak dosudi cjelokupno traženi iznos kao i trošak sastava žalbe.
4. Na žalbu tužitelja, tuženica je dostavila odgovor u kojem navodi da navodi žalbe nisu osnovani a iako tužitelj samo interpretira provedene dokaze, to ne dovodi u pitanje činjenicu da je prvostupanjski sud dokaze pravilno ocijenio, točno utvrdio činjenično stanje te donio valjanu odluku kojim odbija tužbeni zahtjev, a to iz razloga, što suprotno žalbenim tvrdnjama, tužitelj nije dokazao da bi on uopće bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza a da bi zatim tužena taj njegov navodni mirni posjed smetala jer upravo iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj se pokušao provoziti se tim prijeporom ali da mu je tužena odmah se usprotivili i postavila poljoprivredne priključke na prijepor, a datum koji se u iskazu spominje 10. lipnja 2021. se ne odnosi na dan kada se tužitelj pokušao provoziti prijeporom a tužena postavila poljoprivredne priključke, već se radi o datumu smrti njene majke, pa stoga predlaže da nadležni županijski sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje u odnosu na odluku o glavnoj stvari te naloži tužitelju da tuženoj, pored dosuđenog parničnog troška, naloži naknadu daljnjeg troška za sastav ovog odgovora na žalbu kao i trošak sudske pristojbe na isti.
5. Na žalbu tuženice nije odgovoreno.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupka ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 14/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 80/2022.), a na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer izreka odluke prvostupanjskog suda nije u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su navedeni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, a te činjenice i razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa odnosno provedenim, kako materijalnim tako i personalnim dokazima, pa je obrazloženje pobijane odluke razumljivo i može se pobijano rješenje valjano ispitati.
8. Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi članka 381. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2., u svezi čl. 381. ZPP.
9. Prvostupanjski sud svoj odluku temelji na utvrđenjima:
9.1. da je predmet spora zahtjev za zaštitu prava služnosti prolaza i provoza putem koji prolazi pored kuće na adresi [adresa] od smetanja koje je počinila tuženica postavljajući dana 10. rujna 2021. poljoprivredne strojeve na prijepor;
9.2. da tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi kako on i njegovi roditelji imaju presudu iz 1986. godine prema kojoj imaju pravo služnosti puta, kao jedini put do njihove kuće, a koji ide prijeporom, a njime da su se služili njegovi roditelji i njihova susjeda ČD do svoje smrti, dok se tuženica nije koristila tim putem, ne zna kako je to riješeno u ostavinskoj raspravi iza majke ČD, a da je priključke na prijepor stavila tuženica neposredno prije utuženja, što je priznala, iako nikada nisu bili u zavadi, ČD im taj put nije nikada branila, dodaje da je presudom iz 1986. po tužbi ČD ukinuta služnost preko Štajera kojim se više nisu služili;
9.3. da tuženica u iskazu u bitnom navodi da je prijepornu površinu uvijek koristila njezina majka PD, vozeći tuda sijeno, kosila je tu površinu skroz do ceste i uvijek je govorila da je to njihovo i takva je i bila presuda, pa tužiteljevi roditelji taj prijepor nikada nisu koristili, niti s volovima, niti s ničim, samo kada je tužiteljev otac pitao majka je dozvolila da si može dovesti krumpir, ne sjeća se kada su tužiteljevi roditelji umrli, poslije smrti njezine majke 10. lipnja 2021. tužitelj je počeo voziti preko prijepora s ceste, dolje u dvorište i tamo do štaglja i onda se okrenuo i ponovo natrag istim putem, vidjela ga je, parkirao se na prijeporu pa nije mogla proći, nakon što se tužitelj maknuo s traktorom, otišla je kući i dovezla poljoprivredne priključke koji i sada tu stoje, a prije toga ga je upozoravala da se tu ne vozi;
9.4. da svjedokinja VD u bitnom navodi da se udala za tužitelja 1978., da su tužiteljevi roditelji preko prijepora vozili drva, krumpir u podrum, tim su pravcem prolazili iz dvorišta koje se nalazi ispod kuće pa do ceste, da se tim prijeporom koristi tužitelj, njezin suprug, na način da traktorom dođe do dvorišta, uzme neke stvari kao npr. neke alate, sjekire, žage i onda iz dvorišta preko prijepora dolazi na cestu, navodi da je prvo tuženica na prijepor dovezla zemlju koju su oni razgrnuli, kasnije je na prijepor stavila ove poljoprivredne priključke koji se i sada tu sada nalaze, jer brani suprugu da tuda prolazi, potvrđuje da su njezin svekar i svekrva JD i [adresa]. godine vodili sud sa ČD, koji je riješen na način da tužitelj ima pravo voziti;
9.5. da svjedok ŠD (brat tužitelja) u bitnom iskazuje da su njegovi roditelji od ceste preko prijepora vozili zaprežnim kolima, a poslije su vozili traktorom svu ljetinu u svoj podrum koji se nalazi ispod kuće, sada se to ne može jer su stavljeni ovi priključci, tužitelj je preko prijepora prolazio pješice, drugo nije mogao, a prije postavljanja priključka na prijepor tužitelj je preko prijepora prolazio traktorom i pješice, normalno do dvorišta, prolazio je kosilicom i nitko mu to nije branio, niti smetao pri tome prolazu;
9.6. da svjedok ZD u bitnom navodi da često dolazi u ovo mjesto, pomagao je tužiteljevu ocu dok je bio živ, preko prijepora je pok. djed vozio s volima grožđe, kukuruz, repu, buče, drva, sve to je istovarivao u dvorište i nešto od toga spremao u podrum, tužitelj je preko prijepora provozio traktorom drva, ljetinu i sve što mu treba, to je provozio sve dok nisu stavljeni poljoprivredni priključci, ne zna kada niti tko je te priključe stavio na prijepor:
9.7. da svjedok JD u bitnom navodi da je zajedno sa svojim pok. ocem tuženici vozio sijeno u štalu koja se nalazi odmah uz prijepor gledajući direktno s ceste, to je štala od ČD, majke tuženice, u toj štali je ČD držala blago, kravu i volove, misli da je ČD umrla 2021. godine, tužitelj nije prijeporom vozio dok je ona bila živa, već nakon njene smrti i zato je tuženica na prijepor dovezla ove poljoprivredne priključke ne zna točno datum, koliko zna da su tuženica pa i njena majka prigovarali tužitelju i njegovim roditeljima što tuda voze i da se vodio spor nakon kojega tužitelj i njegova obitelj više nije tuda prolazila, a ako su pokušavali ČD im je prigovarala, a nakon njene smrti tužitelju je prigovorila tuženica;
9.8. da svjedok BD u bitnom navodi da je parcelu na čijem dijelu se nalazi prijepor oduvijek uživala PD majka tuženice ŽD, kuća tužitelja je ranije imala izlaz direktno na cestu, a kasnije su tužiteljevi roditelji dogradili kuću s donje strane prema dvorištu i napravili novi ulaz u kuću do kojeg se dolazi preko stepenica koje su sagrađene na površini koju je koristila PD, ona je to njima valjda dozvolila, prijepornu površinu je koristila PD jer ona odmah pored ima štalu u koju je vozila sijeno, tužiteljev otac je uvijek išao iz kuće po stepenicama do ceste i po cesti prolazio do ovog šajera koji se nalazi s druge strane prijepora, nisu se koristili prijeporom, pokušavali su, ali je valjda to njima zabranjeno presudom, poljoprivredne priključke na prijepor je stavila tuženica ŽD jer je tužitelj SD tu počeo voziti i ona mu je rekla da će zbog toga nešto staviti na prijepor da mu spriječi prolaz;
9.9. da svjedok OD u bitnom navodi da se prijepornom površinom za života koristila ČD, njegova majka i majka tuženice koja je umrla prije tri godine, tužitelj se prijeporom nije koristio, tuženica je na prijepor stavila poljoprivredne priključke jer su upozoravali tužitelja LD kad je počeo voziti preko prijepora traktor, no par dana nakon što su vidjeli da tužitelj prolazi traktorom preko prijepora, tuženica je stavila na prijepor poljoprivredne priključke, 1986. godine je vođen postupak za smetanje posjeda, njegova majka je tužila tužiteljeve roditelje za smetanje posjeda za prijeporni dio površine, a to su parcele kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Tim sudom je riješeno da tužiteljevi roditelji ne smiju tuda voziti jer imaju drugi put, a taj drugi put je ispred njegove štale i kod oraha izlazi na javni put, a za ulaz u šajer tužitelj ima ulaz s druge strane;
9.10. da svjedok ĐD u bitnom navodi da su se prijepornom površinom koristili OD i ŽD, oni su brat i sestra, prijeporom su prolazili i provozili, njime se koristila i njihova majka PD koja je držala stoku u obližnjem objektu, živi u neposrednom susjedstvu, preko ceste u odnosu na tužiteljevu kuću, tužitelj se prijeporom koristi iz napasti, tvrdi da mu je tužitelj SD rekao: „ja bum to njima oteo“, on se nije prijeporom koristio nego je provocirao, tužitelj i njegovi roditelji su imali iz obližnjeg šajera prolaz sa suprotne strane sa koje su dolazili na glavnu ceste i onda po toj asfaltiranoj cesti u svoju kuću, kolima su prolazili asfaltom, pa prolazom iza kuće odnosno s druge strane kuće, sve dolje do štale i dvorišta;
9.11. da iz potvrde Policijske postaje Ozalj broj 511-05-10-10-13-309-2021 od 4. listopada 2021. proizlazi da je dana **.**.2021. SD prijavio činjenicu smetanja posjeda odnosno zatražio intervenciju policijskih službenika iz razloga jer je netko od susjeda zagradio dio njegovog zemljišta uz obiteljsku kuću do [adresa]., a da su prilikom intervencije policijski službenici utvrdili da je navedene poljoprivredne priključke (tanjurače i grabilicu) na sporni dio zemljišta uz obiteljsku kuću br. 17, ostavila ŽD iz [adresa], iz razloga jer ista navodi da je sporni dio zemljišta njezino vlasništvo;
9.12. da iz presude Općinskog suda u Ozlju poslovni broj P-66/85-23 od 22. svibnja 1986. proizlazi da je ukinuta kao suvišna služnost provoza, progona i provoza preko nekretnine tužiteljice ČD, u naravi funduš kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to služnog pravca koji je na skici uviđaja označen slovima C-B, a koji vodi preko funduša tužiteljice prema gnojnoj jami i seoskom putu odnosno prema kč. br. [katastarska čestica], u naravi funduš tuženika HD K. O. [katastarska općina], te služnost pješačke staze koja je na skici uviđaja označena slovima E-F, a vodi od kuće tuženika prema vinskom podrumu tuženika koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], u naravi funduš, K. O. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i prestati sa daljnjim izvršavanjem sadržaja prava ovih služnosti, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena;
9.13. da je presudom Okružnog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1167/86-2 od 11. studenog 1986. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te potvrđena presuda Općinskog suda u Ozlju poslovni broj P-66/85-23 od 22. svibnja 1986., pa prvostupanjski sud, uzimajući da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ozlju poslovni broj P-66/85, u postupku koji se vodio između prednika stranaka o ukidanju prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnina u vlasništvu prednice tuženice, pravo služnosti prolaza i provoza ukinuto, da stranke u ovom postupku nisu u spis dostavili skice vještaka koje su bile prilog presudi, a niti predložili uvid u taj spis, a cijeneći iskaze saslušanih svjedoka VD, supruge tužitelja, ZD, koji su potvrđivali da su roditelji tužitelja, pa i tužitelj koristili ovaj prijepor za provoz i prijelaz, te svjedoka JD i OD koji su tvrdili da nakon sudskog postupka tužitelj i njegovi roditelji više nisu koristili prijepor, ali je tužitelj, nakon smrti majke tuženice to pokušao što mu je tuženica prigovorila, kao i svjedoka ĐD koji je rekao da se tužitelj prijeporom koristi iz napasti, sud, prihvaćajući iskaze svjedoka JD, OD i ĐD, koji se podudaraju i sa presudom P-66/85-23, primjenjujući odredbe članka 21. i članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. dalje ZV) te odredbu članka 441. ZPP, utvrđuje da iz rezultata izvedenih dokaza ne proizlazi da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko parcele tuženice odnosno sud ne nalazi dokazanim da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza poslužnim putem, pa zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu te je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio, a odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje Tarifa).
10. Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključkom suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.
11. Tužitelj u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud izašao izvan okvira raspravljanja u postupcima smetanja posjeda propisanog odredbom članka 441. ZPP na način da je tijekom ovog postupka raspravljao i utvrđivao savjesnost posjeda i svoju odluku temeljio na takvim utvrđenjima, a što je u suprotnosti sa ovom odredbom.
12. Odredbom članka 441. ZPP je propisano da raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
13. Prvostupanjski sud, a kako je to naprijed već obrazloženo, je odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva donio iz razloga što iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko prijeporne površine, odnosno da je provozio preko prijeporne površine, dakle, iz razloga što je sud zaključio, a kako to obrazlaže i u toč. 25. obrazloženja presude, da se posjed tužitelja prava služnosti nije ustalio, odnosno, da to tužitelj nije dokazao, a što prihvaća i ovaj sud jer iz iskaza saslušanih svjedoka, JD, OD i ĐD, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ne proizlazi da bi tužitelj koristio ovo pravo stvarne služnosti potrebno vrijeme da bi se isto ustalilo do trenutka kada je tuženica takvom pokušaju se protivila i postavila poljoprivredne strojeve na put, a čime je ostvarila čin samopomoći.
14. Neosnovano se u žalbi tvrdi da je tuženica u svom iskazu iznijela kako je tužitelj koristio pravo prolaza i provoza od 10. lipnja 2021. pa do postavljanja zapreke 10. rujna 2021. jer je ista u svom iskazu, kako to i utvrđuje prvostupanjski sud, izjavila da je njena majka preminula **.**.2021., da tužitelj niti njegovi roditelji za vrijeme života majke, a nakon presude iz 1986. nisu koristili prijepor, odnosno njime prolazili, a da je nakon majčine smrti, iako ista ne navodi datum tužitelj pokušao prolaziti odnosno parkirao svoje vozilo na prijeporu na što je ona odmah sutradan nakon što je on sklonio vozilo, na to mjesto postavila poljoprivredne strojeve, što dakle dokazuje da je ista reagirala odmah nakon što je vidjela da tužitelj pokušava ostvariti posjed služnosti prolaza i provoza pa stoga ne stoji žalbena tvrdnja da ista se ne može pozvati na odredbu članka 27. ZV koja dopušta pravo zaštite posjeda putem samopomoći za vrijeme dok se posjed ne ustali, odnosno do proteka roka od 30 dana kada je za smetanje saznao a najkasnije u roku od godine dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba članka 21. stavak 3. ZV.
15. Tužitelj žalbom rješenje prvostupanjskog suda pobija u cijelosti pa time i odluku o troškovima postupka, međutim, iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koji konkretno trošak i iz kojeg razloga se žali, a ispitujući pobijano rješenje u tom dijelu ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud odluku o trošku donio suprotno odredbi članka 154. stav 1. ZPP odnosno Tbr. 7/2 Tarife, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o tužbi za zaštitu prava od smetanja posjeda a za koje se prema istoj odredbi Tarife određuje jednokratni iznos naknade za cijeli postupak.
16. U odnosu na žalbene navode tuženice u pogledu nepriznatih troškova izostanka njenog punomoćnika iz pisarnice za vrijeme odlaska na ročište u sud u konkretnom postupku kao i njegove putne troškove, iako u žalbi pogrešno navodi prema Tbr. 39., 49 i 50 Tarife, treba reći da prema ustaljenoj sudskoj praksi, a sukladno odredbi članka 155. ZPP sud strankama priznaje samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, pa iako odvjetnik kojeg je stranka angažirala iz drugog mjesta različitog od onog u sjedištu suda, odnosno koji zbog odlaska na ročište duže vrijeme izbiva iz odvjetničke pisarnice, ili koji nema više odvjetnika zaposlenih u pisarnici, ima pravo od stranke naplatiti naknadu putnih troškova kao i naknadu troška izbivanja iz pisarnice, taj trošak nije i ne mora biti nužan za vođenje parnice, posebice ako u mjestu sjedišta suda ima više odvjetnika i stranka može u tom mjestu angažirati odvjetnika da ju zastupa u parnici, pa se stoga takav trošak ne može kao potreban i nužan naplatiti od protivne strane u postupku.
17. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja i tuženice, a da ovaj sud nije našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP njihove žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda, odnosno riješiti kao u izreci.
Zadar, 24. siječnja 2025.
Sudac
Željko Đerđ
