REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1610/2024-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Župan, Babić i Antunović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, da tužitelju LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 135,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, da tužitelju LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 207,41 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 2. veljače 2024. do 7. ožujka 2024. te u dijelu kojim traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 27. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu marke SUZUKI VITARA reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, smatra da je predmetnu štetu obvezan nadoknaditi tuženik sukladno polici kasko osiguranja, navodi da je štetni događaj prijavio tuženiku dana 1. veljače 2024. te su djelatnici tuženika istoga dana procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 62-AK-4481/2024. Smatra da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti tužitelja niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je o istom obavijestio tužitelja, međutim, tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Navodi da je nakon štetnog događaja vozilo popravljeno kod ŽE vl. Autolimarskog i autolakirerskog obrta iz Zagreba, Mikulići 117, OIB: [osobni identifikacijski broj], da je vozilo popravljeno sukladno pravilima struke i da je vraćeno u stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja, a cijena popravka u iznosu od 635,33 EUR plaćena je dana 7. ožujka 2024. Tužitelj smatra da kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je automobil registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004626365760, kao i nastanak samog štetnog događaja. Ističe kako je dana 1. veljače 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je po obradi zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 500,33 EUR. Smatra da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu. Tuženik osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je predložio provođenje prometnog vještačenja na okolnost je li oštećenik na području Grada Zagreba gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Grada Zagreba od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Grada Zagreba. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet spora je naknada imovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog oštećenja vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Nije sporno da je navedeno vozilo u vlasništvu tužitelja i da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj imao s tuženikom sklopljenu policu kasko osiguranja za predmetno vozilo. Isto tako, nije sporan opseg oštećenja na vozilu i činjenica da je tuženik temeljem podnesenog odštetnog zahtjeva tužitelju isplatio iznos od 500,33 EUR. Među strankama je sporno je li tuženik dužan nadoknaditi tužitelju cjelokupnu vrijednost popravka budući da je cijena popravka u autolimarskom i autolakirerskom obrtu vlasnika ŽE koštao ukupno 635,33 EUR. Tuženik ne spori da je dostavljeni račun za popravak doista plaćen, međutim, smatra da nije dužan isplatiti tužitelju cjelokupni iznos jer tvrdi da je cijena radnog sata obračunata u previsokom iznosu, odnosno da je tužitelj mogao naći servis u kojem bi cijena popravka bila niža. Također, sporan je zatraženi tijek zateznih kamata.

5. Uvidom u račun – otpremnica broj 38/VP1/1 utvrđeno je da je trošak popravka iznosio ukupno 635,33 EUR. Tuženik je sukladno Ugovoru o kasko osiguranju za vozilo u vlasništvu tužitelja dužan nadoknaditi tužitelju navedeni trošak popravka. Pri tome treba istaknuti da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koji taj servis naplaćuje svojim klijentima. Iz dostavljenog računa proizlazi da je u vrijeme popravka cijena lakirerskih i limarskih radova iznosila 42,00 EUR po satu (bez PDV-a).

6. Slijedom prethodno navedenog, sud je utvrdio da je trošak popravka koji je platio tužitelj bio opravdan jer su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi saniranja štete, a vrstu potrebnih popravaka utvrdio je i sam tuženik svojim izvidom štete. Imajući u vidu prethodno izneseno pravno shvaćanje, okolnosti zbog kojih je tuženik predložio prometno vještačenje nisu relevantne za ovaj spor niti bi iste utjecale na utvrđivanje bitnih činjenica.

7. Budući da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu temeljem mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a ne po osnovi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, trenutak nastanka štete za tužitelja je trenutak popravka štete, odnosno plaćanja računa.

8. Iz dostavljene potvrde o plaćanju (list 18 spisa) proizlazi da je popravak plaćen 7. ožujka 2024. pa je stoga sukladno prethodno navedenom tuženik dužan platiti zatezne kamate od navedenog datuma. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

9. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

10. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 4. listopada 2024. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištu 11. prosinca 2024. (Tbr. 9/1) i to u iznosu od 50,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) po stopi od 25% iznosi ukupno 187,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR te sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR.

11. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, neovisno o tome što je navedena parnična radnja predviđena Tarifom. Budući da se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, stranke i njihovi punomoćnici mogu odmah nakon ročišta preuzeti presudu i upoznati se sa njezinim sadržajem tako da u slučaju izostanka s navedenog ročišta ne trpe nikakve štetne posljedice.

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku na poslovni broj S-1130/2024