REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-244/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku iz Kaštel Kambelovca, protiv tužene RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12. studenog 2024., u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tužene, a objavljene dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

1. Utvrđuje se da iznos od ukupno 10.600,32 EUR koji je tužitelju ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prisilno naplaćen od strane OTP banke d.d. Split, njenog pravnog prednika Splitske banke d.d. Split, te SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb radi namirenja dugovanja po osnovi Ugovora o hipotekarnom kreditu broj: 60-06-62668-0 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine potvrđenog po javnom bilježniku Zrinki Milić- Štrkalj iz Splita pod brojem OU-421/02-1 dana 21. lipnja 2002.g., a zaključenog između SPLITSKE BANKE d.d. Split kao kreditora i tuženika ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, a naplaćen u razdoblju od dana 04. lipnja 2016.g. do dana 10. ožujka 2021.g. predstavlja dug bračne stečevine između parničnih stranaka, pa se nalaže tuženiku GG rođ. AG , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 dana isplati tužitelju ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ½ od prethodno utvrđenog novčanog iznosa, tj. ukupno 5.300,16 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku do 30. lipnja 2016.g. po stopi od 8,05% godišnje; od 1. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2016.g. po stopi od 7,88% godišnje; od 1. siječnja 2017.g. do 30. lipnja 2017.g. po stopi od 7,68 % godišnje; od 1. srpnja 2017.g. do 31. prosinca 2017.g. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1. siječnja 2018.g. do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7.09% godišnje, od 1. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018.g. po stopi od 6,82 % godišnje, od dana 1. siječnja 2019.g. do dana 30. lipnja 2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01. siječnja 2020.g. do 18. travnja 2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 19. listopada 2020.g. do 31. prosinca 2020.g po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021.g. do 30. lipnja 2021.g. po stopi od 5,75% godišnje, od dana 01. srpnja 2021.g. do 31. prosinca 2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje, od dana 01. siječnja 2022.g. do dana 30. lipnja 2022.g. po stopi od 5,49% godišnje, od dana 01. srpnja 2022.g. do dana 31. prosinca 2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje, od dana 01. siječnja 2023.g. do dana 30. lipnja 2023.g. po stopi od 5,50 % godišnje, od dana 01. srpnja 2023. do dana 31. prosinca 2023.g. po stopi od 7,00 % godišnje, od dana 01. siječnja 2024.g. do dana 30. lipnja 2024.g. po stopi od 7,50% godišnje, a od dana 01. srpnja 2024.g. pa do isplate po stopi od 7,25% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, 3 a koje teku na iznos od:

- 68,47 EUR od dana 04.06.2016.

- 68,47 EUR od dana 06.07.2016.

- 68,47 EUR od dana 05.08.2016.

- 68,63 EUR od dana 06.09.2016.

- 68,55 EUR od dana 06.10.2016.

- 68,55 EUR od dana 05.11.2016.

- 68,01 EUR od dana 06.12.2016.

- 73,20 EUR od dana 10.01.2017.

- 76,85 EUR od dana 04.02.2017.

- 14,21 EUR od dana 04.03.2017.

- 21,20 EUR od dana 06.04.2017.

- 16,54 EUR od dana 06.05.2017.

- 16,54 EUR od dana 06.06.2017.

- 16,54 EUR od dana 06.07.2017.

- 16,54 EUR od dana 05.08.2017.

- 31,67 EUR od dana 06.09.2017.

- 65,05 EUR od dana 06.10.2017.

- 53,91 EUR od dana 04.11.2017.

- 197,95 EUR od dana 23.03.2018.

- 134,87 EUR od dana 21.04.2018.

- 132,65 EUR od dana 26.05.2018.

- 132,65 EUR od dana 22.06.2018.

- 132,65 EUR od dana 20.07.2018.

- 132,65 EUR od dana 23.08.2018.

- 139,00 EUR od dana 13.09.2018.

- 146,55 EUR od dana 18.10.2018.

- 146,55 EUR od dana 22.11.2018.

- 146,55 EUR od dana 13.12.2018.

- 146,55 EUR od dana 15.01.2019.

- 134,30 EUR od dana 14.02.2019.

- 134,30 EUR od dana 14.03.2019.

- 138,40 EUR od dana 13.04.2019.

- 135,67 EUR od dana 15.05.2019.

- 135,67 EUR od dana 13.06.2019.

- 135,67 EUR od dana 13.07.2019.

- 135,67 EUR od dana 14.08.2019.

- 141,57 EUR od dana 13.09.2019.

- 138,62 EUR od dana 15.10.2019.

- 138,62 EUR od dana 14.11.2019.

- 138,62 EUR od dana 13.12.2019.

- 139,15 EUR od dana 15.01.2020.

- 139,15 EUR od dana 13.02.2020.

- 139,15 EUR od dana 13.03.2020.

- 141,78 EUR od dana 16.04.2020.

- 152,16 EUR od dana 11.11.2020.

- 152,16 EUR od dana 11.12.2020.

- 153,17 EUR od dana 13.01.2021.

- 153,17 EUR od dana 11.02.2021.

- 153,17 EUR od dana 11.03.2021.

2. Nalaže se tuženiku RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 3.112,50 Eura uvećan za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. siječnja 2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 19. siječnja 2021. se navodi da su tužitelj i tužena sklopili brak 13. travnja 1991. u Splitu, da je za vrijeme trajanja braka rođeno njihovo troje zajedničke djece sin IG, dana **.**.1991., kćerka SG, rođena **.**.1995. i kćerka HG, rođena **.**.1999. Brak stranaka je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj III P- 464/08 od 22. listopada 2009. Za vrijeme trajanja braka parnične stranke su stekle za cijelo nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], dvor, kuća ukupne površine 437 m2, od toga dvor 307 m2, i kuća 130 m2 ZU 4997 KO [katastarska općina] i za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], put površine 120 m2, ZU 5152 KO [katastarska općina]. Tužitelj je bio upisan kao vlasnik cijele nekretnine, ali je tuženoj izdao uknjižbeno očitovanje od 11. lipnja 2012. kojim joj je po osnovi bračne stečevine priznao pravo vlasništva na tim nekretninama za ½ dijela cijeloga, te se tužena temeljem te isprave upisala kao suvlasnik tih nekretnina za ½ dijela. Tužitelj je dana 21. lipnja 2002. kao korisnik kredita s kreditorom – tadašnjom Splitskom bankom d.d. i prednikom današnje OTP banke d.d. zaključio ugovor o hipotekarnom kreditu broj: 60-06-62668-0 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine, a koji je potvrđen po javnom bilježniku Zrinki Milić – Štrka iz Split pod brojem: OU-421/02-1 dana 21. lipnja 2002. Cjelokupan iznos kredita kojeg je tužitelj podigao od 25.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti je po primitku uz znanje, suglasnost i dogovor parničnih stranaka uložen u nekretninu naprijed navedenu te je sazidan kat kuće, kupljena su i ugrađena garažna vrata na daljinsko otvaranje kod Ć koji ima radionicu u blizini predmetne nekretnine, kupljeni su i ugrađeni cjelokupni zatvori za kat kuće kod dijela trgovine iz Kaštela, izgrađeni su potporni i ogradni zidovi oko nekretnine s time da je kamen kupljen u Kavi u Dicmu, armaturno željezo u dijela trgovina iz Kaštela, beton je kupljen u tvrtki Alas za dom, nadalje je betoniran prilaz garaži te su napravljena dva parkirna mjesta, a potrebna armatura je kupljena u Građi Solin, a beton je kupljen u tvrtki Alas za dom. Nadalje, zbog konfiguracije terena izgrađene su kaskade između predmetne nekretnine i nekretnina u vlasništvu susjeda, a te iskope je vršio Milić, za te radove potrebni pijesak i beton su kupljeni. Tužitelj je naveo u svojstvu svjedoka koje su osobe izvršile građevinske radove, tko je vršio prijevoz građevinskog materijala. Po prestanku bračne zajednice parničnih stranaka svi računi su ostali u predmetnoj kući iz koje je isti iselio. Tužitelj stoga navodi da cjelokupni iznos kredita za izvođenje svih nabrojanih radova čini dug bračne stečevine parničnih stranaka.

1.1. Po prestanku bračne zajednice, a uslijed neplaćanja iznosa kredita kreditor je tužitelju cjelokupni kredit proglasio dospjelim i pokrenut je postupak prisilne naplate dugovanja. Tadašnji kreditor Splitska banka d.d. Split, a današnja OTP banka d.d. Split je ugovorom o cesiji broj S030/2017 ovjerenom po javnom bilježniku broj OV- 5952/2017 dana 24.7.2017. svoju tražbinu po predmetnom kreditu prenio na Svea Economy d.o.o. Zagreb te se ta tvrtka temeljem ugovora upisala u zemljišne knjige. Tužitelj stoga traži da mu isplati ½ dijela svakog iznosa koji mu je po osnovi duga po naprijed navedenom kreditu tužbe prisilno naplaćen i to u razdoblju unatrag pet godina od dana podnošenja tužbe. Tužitelju se naplata kredita vršila i preko Hrvatskog zaovda za mirovinsko osiguranje. Stoga prema svim dostavljenim dokazima proizlazi da je tužitelju dana 4. lipnja 2016. pa do dana 11. ožujka 2021. od strane OTP banke d.d. Split i Svea Economy d.o.o. izravnim naplatama i uskratama mirovine, a temeljem naprijed navedenog kredita naplaćen ukupan iznos od 79.887,08 kuna. Stoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se naložiti tuženoj isplatu ½ novčanih iznosa koje je tužitelju ustegnuto s osnova kredita, jer je novac – kredit uložen u nekretninu koja nesporno predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka na kojoj su isti suvlasnici za po ½ dijela, čime je značajno podignuta vrijednost te bračne stečevine, pa cjelokupni dug po istom kreditu predstavlja dug bračne stečevine i stoga stranke odgovaraju za taj dug na jednake dijelove od po ½ dijela svaki od njih.

1.2. Po provedenom vještačenju po sudskom vještaku Anti Beusu oecc. iz Splita tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev onako kako je to odlučeno u točki I. izreke presude, tj. tužitelj potražuje isplatu sveukupnog iznos od 10.600,32 Eura s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća naplaćenog iznosa od strane tužitelja. Tužitelj je naveo da je od strane sudskog vještaka naznačen ukupan iznos od 10.600,17 Eura, a on je uredio tužbeni zahtjev na iznos od 10.600,32 Eura, s obzirom da je došlo do odstupanja od ukupno 0,15 Eura kao posljedica zaokruživanja tri decimale na dvije po pravilima kako se to matematički izračunava. Tužitelj potražuje naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena je potvrdila navode tužbe o braku, razvodu braka i zajedničkoj djeci, potvrdila je točnost navoda o stjecanju nekretnina za vrijeme braka, u odnosu na navode o tužiteljevom davanju uknjižbenog očitovanja od 11. lipnja tužena se izjasnila da ti navodi nisu bitni jer je ona stekla vlasništvo za ½ dijela po osnovi bračne stečevine. Tužena je potvrdila kao točne činjenice o podizanju kredita. U odnosu na navode tužitelja da kredit predstavlja dug bračne stečevine, jer da se time potpuno zanemaruje smisao članka 36. ObZ-a, jer sada jedan bračni drug traži povrat ulaganja u bračnu stečevinu, jer da bi sada tužena mogla tražiti povrat od tužitelja na ime kupovanja namirnica za obitelj, naknade za čuvane zajedničke djece i sve ostalo što spada u imovinsko ili ne imovinsko ulaganje u bračnu zajednicu. Tužena tvrdi da ne postoji dug bračne stečevine kada se ulaže u bračnu zajednicu za vrijeme trajanja braka. Tužena negira da bi tužitelj iznos kredita (zasigurno ne veći dio) potrošio na izgradnju kuće jer da je tužitelj imao problema s kockom, uslijed čega su se nagomilali i dugovi tj. kockarski dugovi i da je tužitelj za povrat tih dugova podigao kredit. Tužena tvrdi da ona ne bi bila u obvezi vraćati tužiteljev dug koji je nastao temeljem tužiteljeva ulaganja u nešto što nije vezano za bračnu zajednicu. Tužena predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da ga obveže na plaćanje troškova postupka.

3. U tijeku postupka sud je pregledao presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu II P-464/08 od 22. listopada 2009., izvatke iz zemljišne knjige za KO [katastarska općina] ZU 5152 i ZU 4997, uknjižbeno očitovanje broj OV-11410/12 od 11. lipnja 2012., ugovor o hipotekarnom kreditu broj:60-06-62668-0 od 21. lipnja 2002., solemniziranu privatnu ispravu broj OU421/02-1 od 21. lipnja 2002., izvadak iz zemljišne knjige ZU 4997 KO [katastarska općina] , ugovor o cesiji od 24.7.2017. broj OV-5952/17, prilozi ugovoru o cesiji 1,2,3 i 4, dodatak ugovoru o cesiji od 10. travnja 2018., očitovanje HZMO-a od 8. travnja 2021., specifikacija FINA-e izvršenja osnove za plaćanje broj OV-4652/02, podatci o mirovinskim primanjima tužitelja, saldo kartica tvrtke Svea Economy, tužiteljevu izjavu o suglasnosti zapljene mirovine od 21. lipnja 2002., dopisi Splitske banke s izvadcima iz poslovnih knjiga o dugu tužitelja, kupoprodajni ugovor od 12. lipnja 1998. broj OV- 2239/98, ugovor o diobi od 29. rujna 1999. broj OV-3920/99, aneks ugovora o diobi od 24.10. 2000. broj OV (nečitak), podatci zaprimljeni od Erste banke, podatci zaprimljeni od FINA-e, podatci zaprimljeni od tvrtke Svea Economy o kretanjima saldo na kartici po ugovoru o cesiji, podatci dobiveni od OTP banke, podatci dobiveni od HZMO-a PU Zagreb, saslušani su svjedoci ČG, CG, MG, AG, ĐG, UG, PG i TG, saslušani su tužitelj i tužena u svojstvu stranaka i pregledan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa oecc. od 23. kolovoza 2024.

4. Stranke su popisale trošak postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. U konkretnoj pravnoj svari tužitelj tvrdi da su za vrijeme trajanja braka stranke suglasno podigle kredit kod Splitske banke d.d., broj kredita 60-06-62668-0 na iznos od 25.000,00 Eura, a taj kredit je osiguran prijenosom prava vlasništva nekretnine. Novcem od kredita stranke su vršile građevinske radove na nekretnini označnoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 4997 KO [katastarska općina] koja se sastoji od kuće površine 130 m2 i dvora od 307 m2, a pristupni put do te kuće nosi oznaku 6265/9 površine 120 m2 ZU 5152 KO [katastarska općina]. Iako je brak između stranka pravomoćno razveden temeljem presude Općinskog suda u Split III P -464/08 od 22. listopada 2009., a s obzirom da se kredit nije vraćao, to je protiv tužitelja pokrenut ovršni postupak tj. prisilna naplata dugovanja. Nadalje, tadašnja Splitska banka, a današnja OTP banka je ugovorom o cesiji broj S030/2017, broj OV-5952/2017 dana 24. srpnja 2017. tu svoju tražbinu prenijela na tvrtku Svea economy d.o.o. iz Zagreba te se ta tvrtka Svea Economy i upisala u zemljišne knjige kao vlasnik. Prethodno je tužitelj, a s obzirom da je on bio upisan kao isključivi vlasnik predmetnih nekretnina dana 11. lipnja 2012. uknjižbenim očitovanjem tuženoj priznao pravo vlasništva po osnovi bračne stečevine na predmetnim nekretninama za ½ dijela te se tužena upisala kao suvlasnica u zemljišnim knjigama.

7. Kako je već prethodno navedeno tužena se usprotivila zahtjevu tužitelja kojim traži da mu ona kao bivši bračni drug isplati za po ½ dijela svakog iznosa koji mu je po osnovi duga po kreditu prisilno naplaćen i to u razdoblju unatrag pet godina od dana podnošenja tužbe, jer tužena ističe da tužitelj dignuti kredit i to zasigurno ne veći dio, nije potrošio na izgradnju kuće jer je isti imao problema s kockom i da je radi podmirenja tih kockarskih dugova podignuo kredit.

8. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. S obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu broj 60-06-62668-0 od 21. lipnja 2002. kao i potpisani sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine sud smatra da se na odnos stranaka primjenjuje Obiteljski zakon (NN 162/1998) a koji je bio na snazi sve do stupanja na snagu Obiteljskog zakona (NN 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011 i 25/2013). Ovaj Obiteljski zakon /98 je stupio na snagu od 1. srpnja 1999.

8.1. Odredbom čl. 251. ObZ/98 je bilo propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, čl. 252. da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a čl. 253. je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a drugim stavkom je bilo propisano da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine. Čl. 254. je propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ObZ-om nije drugačije određeno.

9. Radi utvrđenja činjeničnog stanja tj. je li naprijed navedeni kredit utrošen u izgradnju kata na kući te za opremanje kuće, tj. jesu li ta sredstva uložena u imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice izvedeni su dokazi saslušanjem stranaka i svjedoka.

10. Saslušan tužitelj je naveo da je on umirovljen 1999., tada su bili u braku, kao vojni umirovljenik je primao dosta visoku mirovinu jer mu je bila priznata invalidnost od 70%, međutim nakon revizije njegovog zdravstvenog stanja ta invalidnost je utvrđena na 30% te je došlo do znatnog sniženja visine mirovine. Tužena kao supruga svo vrijeme trajanja braka nije legalno radila, brinula se o kući i djeci te je radila na crno, prodavala je duhan i švercala marihuanu, a u odnosu na taj njen ilegalni rad vodio se postupak. Hipotekarni kredit je dignut 2002., još su bili u braku, a namjera dizanja kredita je uređenje prizemlja i podizanja kata u grubim radovima na nekretnini, također je bio plan da se sredi pristup kući s obzirom da je zemljište kaskadno. Od dignutog kredita podigli su u grubo kat, stavili su zidove, nalili su ploču i postavili drvene zatvore na prozore i vrata, uredili su prizemlje koje je u to vrijeme uređeno samo sa jednom sobom, napola kuhinjom i dnevnim boravkom pa su tako u prizemlju uredili još mali WC, svoju spavaću sobu, dječju sobi i kupili sav namještaj. Problemi oko vraćanja kredita su počeli kada je njemu mirovina bila bitno smanjena, kredit se nije uredno vraćao, tvrtka Svea je od Splitske banke otkupila taj dug, dodala još i kamate i upisala se kao vlasnik kuće, on je isplatio glavnicu i kamatu, ali je bilo ostalo duga još 30.000,00 kuna i on je prepustio sinu koji je potom uređivao taj kat kojeg su oni u grubo podigli. Prizemlje je sređeno 2008., a njihov sin je uređivao kat, a s uređivanjem kata je završio 2022. Supruzi je na ime bračne stečevine priznao njeno suvlasništvo za ½ dijela, jer da su morali pozajmiti od zelenaša radi operacije uha sinu IG, a da ti zelenaši se ne bi upisali na vlasništvo cijele kuće on je supruzi dao priznanje na polovinu suvlasništva. Još nije u cijelosti vratio taj dug jer je ostalo oko 10.000,00 Eura, jer da još visi ta ovrha u svezi toga duga. Predmetna kuća je legalizirana. Tužitelj je negirao navode tužene da bi on imao dugove – kockarske dugove jer da on nikada nije bio kockar, da se znao naći s prijateljima kako u svojoj kući tako i kod drugih kada bi oni zaigrali na karte, usput bi nešto i pojeli. Njegova mogućnost vraćanja kredita je bila smanjena i nakon razvoda braka jer je imao obvezu plaćanja uzdržavanja dvoje djece jer se iz mirovine prvo moralo plaćati alimentaciju za djecu pa tek onda kredit. Naveo je da i dan danas ima ovrha po raznim osnovama, a to su sve ovrhe iz braka. Tužena sada ima novog supruga koji mu je čak i prijetio smrću a što je on i prijavio. Posebno je istakao da se kredit podigao radi uređenja prve ploče na prizemlju koja je propuštala, pa je to bio razlog dizanja kredita, te je morao biti sačinjen elaborat o izvršenju tih radova, a sve to kako bi se dostavilo banci prilikom zaključenja ugovora o kreditu.

10.1. Saslušana je tužena navela je da su točni podatci o zaključenju braka, o rođenju djece, ona nije bila zaposlena, suprug je bio u ratu i primao je nekakav novac, a još 2008. je prestao njihov zajednički život. U početku braka su stanovali jedno vrijeme kod njegovih na Mertojaku, potom su bili podstanari, a 1998. kupili su zemlju i na toj zemlji su sagradili kuću, u kupnji zemlje i gradnji kuće navela je da su sudjelovali otac supruga i njen otac, odmah su bili uselili u prizemlje u kojem su bili uređeni podovi i instalacije i imali su namještaj te se uređivala okućnica, nije se mogla izjasniti točno kada je dignut kat na toj kući, tj. samo zidovi, sjeća se da je tužitelj bio dobio neke izostatke od vojske, ona zna da je digao i kredit. Ona je radila poslove na crno (čistila apartmane, prodavala duhan) iza te nezakonite radnje bila je osuđena ali je ona sudjelovala svojim radom i pomoći od svojih za sve te radove koji su se izvodili u kući. Ne zna zašto je sve utrošeno na kredit kojeg je digao tužitelj, nije ništa potpisivala za hipoteku na kuću, ali je dobila papir da je dražba na kući. Dok su još stanovali zajedno na vrata kuće su im dolazile razne osobe koji su tražili vraćanje dugova, ona je bila načula da je tužitelj kockar i ti ljudi koji su dolazili tražili su podatke gdje je tužitelj, ako im ne kaže da će biti svega, ali nju nisu dirali. Ponovila je da se kat kuće radio od toga što je suprug dobio neke izostatke, a njeni (rodbina) su njoj pozajmljivali i davali novac, pomagali su u izvođenju radova, radove su izvodili njen otac, njen brat, tužitelj, otac tužitelja i stric tužitelja, ona ne zna što se i koliko kupovalo materijala. Negirala je navod tužitelja da su morali platiti operaciju za sina bilo u Splitu bilo u Zagrebu jer su samo znali nešto darovati tim osobama u naturi (ulje i slično), u vrijeme operacije sin je bio maloljetan i stoga nije bilo potrebe plaćanje. Bračna zajednica je prekinuta 2008., radovi na gradnji kata se nisu nikome plaćali, ona se ponovno udala 2022. i sa sadašnjim suprugom i zajedničkim djetetom stanuje u prizemlju te kuće, a kat kuće je uređivao zajednički stariji sin koji još ne živi u toj kući. Ustvrdila je da se kat gradio naknadno jer nisu imali dovoljno novca, ne sjeća se kada je kredit dignut, o upisu svog prava vlasništva na nekretninama je tražila savjete odvjetnika s obzirom da je kuća bila na dražbi. Navela je da je suprug pretežno kupovao sve za obitelj za vrijeme trajanja braka, da je plaćao režije.

10.2. Saslušani svjedoci ČG je naveo da mu nije poznato da bi tužitelj bio ovisnik o kocki, alkoholu, da mu je poznato da je tužitelj imao probleme s osiguranjem, jer se o tome tako pričalo. Naveo je da se ne sjeća kada je napravljen kat, niti od kojih novaca, ali je odmah bilo napravljeno prizemlje, on je pomagao prilikom izgradnje potpornih zidova i da mu to ništa nije plaćeno jer susjed pomaže susjedu.

10.3. Saslušana svjedokinja CG je navela da je njoj tužena bila vjenčana kuma, nju poznaje još od ranije, ne zna od kojih novaca se kupilo zemljište i gradila kuća, zna da je otac tuženoj pomagao u vezi gradnje, a o tome joj je pričala tužena. Navela je da koliko ona zna da tužitelj nije bio alkoholičar, ali je znao popiti piće jer je ona radila u kafiću, ona na svoje oči nije vidjela da bi tužitelj igrao na aparatima za kocku.

10.4. Saslušan je svjedok OG je naveo da su on i tužitelj zajedno kupili predmetno zemljište, da su između sebe napravili diobu zemljišta, da je svaki radio na svom dijelu zemljišta i da su pomagali jedan drugome u gradnji. Ustvrdio je da je na nekretnini stranaka najprije napravljeno prizemlje, a poslije toga ne zna je li godinu ili dvije napravljen kat. Svjedok misli da je tužitelj imao novac jer je njegov otac prodao stan i misli da mu je financijski dao za gradnju kuće, ali on ne zna od kojih sredstva je kuća građena. Ne zna ništa o tome da bi tužitelj bio sklon kocki a niti je čuo da bi dolazili neki kamatari u svezi problema s novcem. Ne zna je li tužitelj dizao kredite ili zašto nije dignut kat na kući.

10.5. Saslušani svjedok ĐG, stric tužitelja, je ustvrdio da je njegov brat, otac tužitelja prodao jedan stan i da je od tih novaca tužitelj kupio zemljište, da se počelo graditi na tom zemljištu, zna da je tužitelj digao kredit od nekih 25.000,00 Eura da bi dovršio gradnju, tj. građevinske radove zidanja je on vršio pa je tako izgrađeno prizemlje, kat i garaža, svi ti radovi su bili negdje oko 2000. Svjedok je naveo da mu je poznato da je tužitelj bio zaposlen nešto oko osiguranja, da je branitelj Domovinskog rata, a tužena nije nigdje radila. Svi radovi koje je on vršio su bili i njegova donacija nećaku – tužitelju za gradnju te kuće, a i drugi koji su radili ništa im nije plaćeno. Materijal se vjerojatno kupovao od onoga što je tužitelju otac dao novca i vjerojatno od kredita. Nije mu poznato da bi tužitelj bio ovisnik o kocki i alkoholičar jer se zasigurno ne bi izgradilo ono što se izgradilo. Na upit kada se izgradio kat svjedok je izjavio da nakon što su se napravili temelji, izgrađeno je prizemlje, a nakon šest mjeseci je izgrađen i kat i garaža, vjerojatno nije bilo novca. Svjedoku je poznao da se na prizemlju bilo pojavilo vlaženje pa se stoga trebalo brzo graditi kat a on je kao svom nećaku napravio i troškovnik koliko će to sve koštati. U to vrijeme svi su pomagali jedni drugima u poslovima, nezaposlen je bio od 1995.

10.6. Saslušan je svjedok AG (tužena mu je sestra) naveo je da je tužiteljev otac bio prodao stan na Mertojaku i da je od dobivenog novca dao tužitelju oko nekih 20.000,00 Dema (tužiteljev otac je bio kupio stan na Solinskoj u Splitu). Naveo je da su tužitelj i tužena za sve što se radilo dizalo kredita, ali da ni tužitelj ni njegova sestra nisu bili kreditno sposobni pa su te kredite dizali njegov otac i njegova majka (roditelji tužene) i to nekoliko puta, ali on ne zna u kojim iznosima. Svjedok se nije mogao sjetiti kada se predmetna kuća gradila negdje u rasponu od 1996. -1998., njegov otac je već bio umirovljenik, a majka je radila u školi. Tužena nije bila legalno zaposlena ona je švercala cigarete koje je on nabavljao, a ona ih prodavala pa je i on bio za taj šverc kao i sestra. Svjedok je naveo da su kuću gradili tužiteljev otac i njegov otac i to samo prizemlje, a da je kat gradio samo njegov otac, on je nekoliko puta pomogao u gradnji, a znao je i financijski pomagati, ne znam je li tužitelj dizao ikakav kredit za granju, ako je dizao da to sigurno nije utrošeno u kuću, a kuća nije građena od jednom jer se nije imalo sredstava.

10.7. Svjedok UG, otac tužene je ponovio navode kada se počela graditi ova kuća i kojim novcima se kupilo zemljište, govorio je o čišćenju zemljišta, naveo je da je on i njegova žena su bili dizali kredit za tuženu a krediti su bili na 3.000,00 Eura i na 7.000,00 Eura i to na vrijeme od sedam godina, on je u mirovinu otišao 1997., imao je svoju ušteđevinu. Potvrdio je navode da se tužitelj i tužena jedno vrijeme živjeli u podstanarstvu, a poslije kod njega u kući i čim prije je trebalo napraviti prizemlje kako bi se oni mogli odseliti, prizemlje je bilo brzo završeno, a kat je napravljen godinu i po ili dvije kasnije, on i supruga su čuvali njihovu djecu i hranili ih. Svjedok je posvjedočio da je ĐG bio radio samo na katu, a on je radio na prizemlju, pomagao je tužitelju, a svjedok ĐG je radio samo kat tj. digao je glavne zidove. Nadalje, je naveo da je on osobno napravio za kuću sve zatvore, rukohvate, postavljao pločice, a tužitelj je znao raditi i neke radove. Naveo je da je tužitelj bio digao jedan kredita a da mu je jamac bila punica, tužitelj je taj kredit otplatio, ali ga nije zatvorio i punica je morala platiti kamate od 14.000,00 kuna. Novac od tog kredita on nije uložio u kuću. Zna da je tužitelj bio u gardi, da je radio u osiguranju, tužena je sve radila, a tužitelj je trošio novac nije ga donosio kući, a tužena je morala švercati cigarete da bi imali sredstava. Kat kuće se radio naknadno kako je već rekao, a misli da je razlog bio zato što nije bilo novčanih sredstava, ne zna od kojih se novaca gradio kat na kući nakon godinu i po ili dvije. Tužitelj je uvijek odlazio u kupnju materijala za gradnju kuća, a novac od kredita kojeg su oni digli dali su tuženoj jer je on rekla da joj treba to za radove.

10.8. Saslušan PG, otac tužitelja je naveo da je on prodao stan kojeg je on dobio na korištenje od tvrtke Termofriz, za cijelu od 160.000,00 Dema, da je sinu – tužitelju dao 65.000,00 Dema, a on je sebi kupio manji stan od 35 m2 za cijenu od 75.000,00 Dema. Tužitelj je od dobivenog novca kupio zemljište na kojem se prvo sagradilo prizemlje, to prizemlje je bilo uređeno za stanovanje za tri mjeseca, imalo je struju, vodu i centralno grijanje koje je on kao majstor sinu instalirao. U radovima gradnje mu je pomagao njegov brat ĐG kao i otac tužene ŠG. S obzirom da je terasa u prizemlju propuštala, a što je primijetio njegov brat ĐG, on je dao i savjet da se taj problem može riješiti jedino na način da se digne kredit, a tužitelj je rekao da nema sredstava pa je tužitelju stric ĐG savjetovao da digne kredit što je tužitelj i učinio, a kredit je bio iznos od oko 100.000,00 kuna tj. preko 20.000,00 Eura, pa su nastavili s radom dok je bilo novca. Kat su radili on kao otac tužitelja, tužiteljev punac ŠG i ĐG. Kredit je tužitelj trebao vratiti banci i on pretpostavlja da je vratio taj kredit. Tužiteljeva majka je isto podigla kredit da se može kupiti materijal za centralno grijanje na struju. U vrijeme kada se počelo graditi tužitelj je bio u vojnoj mirovini, a tužena nije nigdje radila.

10.9. Saslušani svjedok TG, susjed stranaka čije je kuća udaljena od njihove niti 200 metara, je naveo da je samo poznanik stranaka, ništa više, vidio je da se gradila kuća, tj. prvo je sagrađeno prizemlje, ne zna nakon koliko godina se gradio kat, on nije pomagao u gradnji, ne zna od kojih novčanih sredstava se gradio kat. Jedne prigode je tužitelj od njega tražio da mu on bude jamac, ali se ne sjeća kada je to bilo i je li bilo za iznos od 8.000,00 ili 10.000,00 kuna.

11. Kada se rezimiraju svi izvedeni dokazi sud nedvojbeno utvrđuje da kredit kojeg je podigao tužitelj kod Splitske banke dana 21. lipnja 2002. u iznosu od 25.000,00 Eura – protuvrijednosti u kunama potrošen za izvođenje građevinskih radova na prvom katu, što su potvrdili brojni saslušani svjedoci koji se istina nisu mogli preciznije izjasniti koje je to bilo godine, ali su nedvojbeno iskazali da je najprije na predmetnom zemljištu bilo izgrađeno prizemlje a potom, zbog vlaženja je napravljen prvi kat a o čemu su iskazivali stric tužitelja ĐG, otac tužene UG i svjedok PG, tj. da su radovi dizanja prvog kata bili izvođeni kasnije jer nije bilo sredstava za izvođenje tih radova s obzirom da je tužitelj u to vrijeme bio u mirovini, supruga – tužena mu nije radila i imali su troje maloljetne djece. Razlozi podizanja kata na prizemlju su bili propuštanje vode – vlaženje. Nadalje, nije sporno da su se svi ovi radovi izvodili za vrijeme trajanja braka stranaka, da se gradnjom kata povećala vrijednost nekretnine – kuće, tj. prizemlja kuće, ovaj kreditna sredstava su potrošena za stvar u njihovom suvlasništvu i to svakoga od njih u jednakom dijelu s osnova bračne stečevine. Stoga, sud smatra da je ovaj ugovor o kreditu potrošen za potrebe bračne zajednice i radi se o obvezama koje terete oba bračne druga, tj. dug nije bračna stečevina nego teret bračne stečevine a za koji odgovaraju oba bračna druga. Tužena u ovom postupku nije dokazala da bi tužitelj bio ovisan o kocki, ovisnik o alkoholu jer svi svjedoci koji su saslušani su istakli da nisu imali saznanja o tome iako su bili u čestom kontaktu, viđali su tužitelja kako radi na nekretnini, tako da takve navode tužene sud smatra samo iskonstruiranima za potrebe ovog postupka, tj. tužena nije dokazala svoje navode koje je iznijela u odgovoru na tužbu iako je i ona u svom iskazu navela da je tuženik digao kredit, ali da ne zna u što je utrošen, da je ona bila načula da je tužitelj kockar jer su dolazili razni ljudi i prijetili joj. Stoga sud smatra da neisplaćene rate kredita koji je realiziran za vrijeme trajanja braka predstavlja teret bračne stečevine bivših bračnih drugova koji su dužni bračni drugovi snositi na jednake dijelove jer su po utvrđenju suda sredstva kredita utrošili za vrijeme trajanja bračne zajednice tj. za stjecanje imovine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu. S obzirom da su stranke suvlasnici na predmetnim nekretninama tako i ova obveza nastala iz kredita ostaje njihova obveza u jednakim dijelovima, tj. ona strana koja je umjesto druge isplatila u potpunosti ili djelomično kredit ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je ona bila dužna učiniti. Ovim se ne mijenja njihov stvarno pravni odnos ali tužitelj ima pravo postaviti obvezno pravni zahtjev prema tuženoj.

12. Tužitelj je sudu dostavio sve dokaze na okolnosti plaćanja rata kredita u razdoblju od lipnja 2016. do ožujka 2021., pa je sud morao angažirati sudskog vještaka da prema svim dostavljenim dokazima utvrdi kada i koliko je tužitelj bio ovršen za navedeno razdoblje, a sve po osnovi kredita kojeg je bio podigao od Splitske banke d.d. sada OTP banke d.d., s time da su sve te uskrate s osnova plaćanja kredita bile od strane HZMO-a, FINA-e i Svea economy d.o.o. Sudski vještak oecc. Ante Beus, vještak za financije i računovodstvo je sudu dostavio svoj nalaz i mišljenje dana 23. kolovoza 2024. u kojem je, a koristeći sve pisane dokaze priložene u spis, utvrdio da je ukupno uskraćeno za plaćanje kredita kod OTP banke d.d., broj kredita 40082316002 (ranije Splitska banka d.d., broj kredita 60-06-62668-0) u razdoblju od lipnja 2016. do ožujka 2021. sve to od tužitelja u ukupnom iznos od 10.600,17 Eura. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj je iznio manju primjedbu, tj. da vještak od ukupno utvrđenih pojedinačnih iznosa nije utvrdio njihovu ½, a koju tužitelj potražuje od tužene, to je tužitelj jednostavnom matematičnom radnjom uredio svoj tužbeni zahtjev bez da se poziva sudski vještak na takvu dopunu a sve imajući u vidu načela ekonomičnosti i efikasnosti u postupku. Naime, tužitelj je svaki od navedenih iznosa utvrđenih po sudskom vještaku podijelio s brojem 2 te je zaokruživao te dobivene iznose na dvije decimale pa je tako nastala razlika od ukupno 0,15 Eura od izračuna vještaka i iznosa na koji je postavljen uređeni tužbeni zahtjev ,ukupno potraživanje tužitelja iznosi10.600,32 Eura. Tužena nije osporila nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a niti izračun tužitelja, a sve zbog ekonomičnosti postupanja, tj. da taj zanemareni iznos od 0,15 Eura uopće poziva sudski vještak radi dopune vještačenja.

13. Stoga sud u cijelosti prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj, a koji je uređen podneskom od 16. rujna 2024. jer je utvrđeno da je tužitelj i nakon prestanka braka nastavio s otplatom rata za kredit, tj. vraćao je zaduženja kojima je stečena imovina za vrijeme trajanja braka, pa sud smatra da je tužena dužna tužitelju platiti polovicu do sada otplaćenih rata kako je to navedeno u izreci presude a sve temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23). Radi svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Sud smatra da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio u cijelosti, a s osnova zastupanja po odvjetniku tužitelju je obistinjen trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) i to Tbr. 7. toč.1., Tbr. 8. toč.1. i Tbr. 9 i to za sastav tužbe, sastav obrazloženog podnesak od 25. siječnja 2021., 16.11.23. i 16. rujna 2024., sve po 100 bodova, za zastupanje na ročištu održana dana 5.9.2022., 8.12.2022., 23.2.23., 3.4.23., 14.9.23., 9.11.23 i 12.11.24. sve po 100 bodova, te za sastav podneska od 13.12.23. 25 bodova, tj. ukupno 1125 bodova, a 1 bod iznosi 2,00 Eura što daje ukupno 2.250,00 Eura, a koji iznos uvećan za 25 % PDV-a daje iznos od 2.812,50 Eura. Tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 300,00 Eura pa kada se zbroje ti troškovi dobije se trošak tužitelja u iznosu od 3.112,50 Eura. Dosuđeni trošak tuženik je dužna nakaditi tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sve sa zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 ).

U Splitu, 24. siječnja 2025.

S U D A C:

Anđelka Rađa

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tužene,

- u spis.