REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-1306/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Maji Nevešćanin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Šimi Tarašu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri, d.o.o. iz Zadra protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 13. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužitelja KR i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u točki I. koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku: HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.328,63 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 0,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.01.2006. do isplate,

- 18,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2008. do isplate,

- 18,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2008. do isplate,

- 22,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2008. do isplate,

- 16,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2008. do isplate,

- 25,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2008. do isplate,

- 27,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2008. do isplate,

- 23,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2008. do isplate,

- 24,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2008. do isplate,

- 25,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.09.2008. do isplate,

- 50,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2008. do isplate,

- 32,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2008. do isplate

- 41,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.12.2008. do isplate,

- 60,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2009. do isplate,

- 62,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,

- 58,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2009. do isplate,

- 59,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2009. do isplate,

- 53,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2009. do isplate,

- 51,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.06.2009. do isplate,

- 53,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2009. do isplate,

- 53,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2009. do isplate,

- 54,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2009. do isplate,

- 51,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2009. do isplate,

- 56,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2009. do isplate,

- 57,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2009. do isplate,

- 61,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2010. do isplate,

- 61,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.02.2010. do isplate,

- 67,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.03.2010. do isplate,

- 65,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2010. do isplate,

- 70,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2010. do isplate,

- 78,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2010. do isplate,

- 77,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2010. do isplate,

- 93,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2010. do isplate,

- 88,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2010. do isplate,

- 81,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2010. do isplate,

- 92,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2010. do isplate,

- 104,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2010. do isplate,

- 100,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2011. do isplate,

- 103,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 99,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2011. do isplate,

- 100,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2011. do isplate,

- 118,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2011. do isplate,

- 124,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2011. do isplate,

- 144,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2011. do isplate,

- 149,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.08.2011. do isplate,

- 130,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2011. do isplate,

- 120,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2011. do isplate,

- 120,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2011. do isplate,

- 74,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.12.2011. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 3 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana“.

2. Usvaja se kao osnovan glavni tužbeni zahtjev pod točkama II., III., IV., i V. i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glase:

II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:311543 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 18. rujna 2006. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje administrativna naknada u visini od 3,00 % od iznosa odobrenog kredita i naknada za izvršenu konverziju u visini od 0,50 % od iznosa stanja glavnice na dan konverzije.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217 da Tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.242,72 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 28. rujna 2006. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 311543 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 18. rujna 2006. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za prijevremenu otplatu kredita.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.523,80 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 22. prosinca 2011. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

Nalaže se Tuženiku: HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217 da tužitelju ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.961,97 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 0,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.01.2006. do isplate,

- 5,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2007. do isplate,

- 11,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2008. do isplate,

- 11,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2008. do isplate,

- 16,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2008. do isplate,

- 9,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2008. do isplate,

- 19,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2008. do isplate,

- 20,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2008. do isplate,

- 17,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2008. do isplate,

- 17,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2008. do isplate,

- 19,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.09.2008. do isplate,

- 44,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2008. do isplate,

- 25,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2008. do isplate,

- 34,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.12.2008. do isplate,

- 53,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2009. do isplate,

- 55,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,

- 51,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2009. do isplate,

- 53,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2009. do isplate,

- 47,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2009. do isplate,

- 45,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.06.2009. do isplate,

- 46,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2009. do isplate,

- 47,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2009. do isplate,

- 47,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2009. do isplate,

- 45,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2009. do isplate,

- 49,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2009. do isplate,

- 51,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2009. do isplate,

- 54,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2010. do isplate,

- 55,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.02.2010. do isplate,

- 60,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.03.2010. do isplate,

- 59,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2010. do isplate,

- 63,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2010. do isplate,

- 71,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2010. do isplate,

- 70,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2010. do isplate,

- 86,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2010. do isplate,

- 82,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2010. do isplate,

- 75,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2010. do isplate,

- 86,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2010. do isplate,

- 98,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2010. do isplate,

- 93,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2011. do isplate,

- 96,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 92,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2011. do isplate,

- 93,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2011. do isplate,

- 112,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2011. do isplate,

- 118,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2011. do isplate,

- 128,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2011. do isplate,

- 133,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.08.2011. do isplate,

- 113,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2011. do isplate,

- 103,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2011. do isplate,

- 103,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2011. do isplate,

- 61,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.12.2011. do isplate,

po stopi koja od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.125,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je s tuženikom koji je tada poslovao pod imenom VOLKSBANK d.d., zaključio ugovor o kreditu, koji Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora Tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je stoga valutna klauzula ništetna i usprkos tome da je tuženik teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu.

1.1. Nadalje da se ugovorom tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate koja stopa kamate a) nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate, te da, b) nije odrediva, jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, pa da pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata određena da je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a tuženik da je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo.

1.2. Nadalje da tuženik tužitelju po ugovoru zaračunao i naplatio naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 3 % i od iznosa odobrenog kredita i naknadu za izvršenu konverziju u visini od 0,50 % od iznosa stanje glavnice, a koje naknade tuženik nije imao pravo tužitelju zaračunati i naplatiti, a ovo iz razloga jer je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo tuženika da tužitelju zaračuna i naplati naknadu, pa je ugovor u tom dijelu ništetan jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor. Ugovor da je u cijelosti pripremio i predložio tuženik, a prilikom sklapanja ugovora se o naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, pa je tužitelj terećenjem za naknadu stavljen u znatno ne ravnopravniji položaj u odnosu na tuženika, a da je pri tome sud eventualno sporne odredbe Ugovora dužan tumačiti u korist tužitelja, sve prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima kao i na pravne stečevine Europske Unije.

1.3. Nadalje navodi da je tuženik tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove, pa da je stoga tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Odredbe Ugovora o kamati su ništetne u dijelu u kojem se njima uglavljuje promjena visine stope kamata u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te je u tom dijelu ništetna jer, protivna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor, stoga u navedenom slučaju, s obzirom da je Ugovor pripremio i predložio tuženik te se o kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, vrijedi ugovorena početna kamatna stopa, sve na temelju odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, a eventualno sporne odredbe Ugovora sud je dužan tumačiti u korist tužitelja. Tužitelj je postavio glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utemeljen na navodima iz historijata tužbe, te predložio provođenje financijskog vještačenja i saslušanje tužitelja.

2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 26. srpnja 2024. godine, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.328,63 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog iznosa do isplate. Predlaže se da se presudom utvrdi da je Ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem se uglavljuje naknada za obradu zahtjeva kredita i naknada za izvršenu konverziju od iznosa stanja glavnice, te naknada za prijevremenu otplatu kredita te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.242,72 eura (uzlazna naknada) uvećana za zatezne kamate tekuće od 28. rujna 2006. godine i za iznos od 1.523,80 eura (izlazna naknada) uvećana za zatezne kamate tekuće od 22. prosinca 2011. godine pa sve do isplate. Tužitelj predlaže da ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev naveden pod točkom I. utemeljen na navodima iz točke 2., 3. i 5. tužbe predlaže da sud usvoji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utemeljen na navodima iz toč. 2., 5. i 6. ove tužbe kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.961,97 eura, sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos do isplate, kao i da mu tuženi naknadi i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno prigovara mjesnoj nadležnosti suda te osporava tužbu u cijelosti te navodi da je potraživanje tužitelja u zastari. Osim toga, navodi da utvrđenja iz parnice ''Potrošač'' nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ovog postupka, a i da sve i kada bi utvrđenja bila primjenjiva da nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda RH. Tuženik navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, te navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da tužitelj prijevremenom otplatom postupa protivno odredbama Ugovora o kreditu o otplati kredita zbog čega tuženik trpi štetu, da odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije neodrediva činidba, te tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu prasku su neosnovane i neutemeljene, pa i prigovora načinu postavljanja tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o kreditu (l.s. 6-20), otplatni plan (l.s. 20-30), prometne kartice po kreditu (l.s. 31-38), Potvrde banke od 05. siječnja 2012. godine (l.s. 39), izračun prijevremene otplate kredita (l.s. 40), Nalaz i mišljenje vještaka po vještaku Sandri Došen dipl. oec. te se saslušao tužitelj.

5. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, sud nalazi da je djelomično osnovan tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 26. srpnja 2024. godine, odnosno da nije osnovan prvo postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži isplata svote od 3.328,63 eura s pripadajućim kamatama, već je tužbeni zahtjev na isplatu osnovan eventualno kumulirani zahtjev kojim se traži od tuženika isplata iznosa od 2.961,97 eura. Nadalje, osnovan je i zahtjev tužitelja kojim se traži ništetnost odredbe kojom je uglavljena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.242,72 i naknada za prijevremenu otplatu u iznosu od 1.523,80 Eura.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (odnosno prednik tuženika Volksbank d.d.) dana 18. rujna 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 66.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 360 mjeseca.

7. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF), da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF i do promjene kamatne stope koju je banka jednostrano mijenjala, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao. Nije sporno da je ugovorena odredba čl. 5. po kojoj je korisnik kredita dužan platiti davatelju kredita iznos od 3% od vrijednosti kredita za naknadu za obradu zahtjeva za kredit, te da je bio dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 0,5 % od iznosa stanja glavnice na dan konverzije (2011 godine), te nije sporno da je tužitelj prijevremeno zatvorio kredit te da je platio naknadu za isto.

8. Među strankama je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, te pitanje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita i prijevremeno zatvaranje kredita. Nadalje, sporno je pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj a i sporna je visina tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik osporava da se presuda donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P1401/12 od dana 04. srpnja 2013.g., (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018.g.), može koristiti u ovom postupku i da se odnosi na predmetni ugovor o kreditu.

10. Sud smatra da u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno je da je i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., odnosno njegov pravni prednik, uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditu zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 31. prosinca 2008.g., korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe u dijelovima u kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim dijelovima ugovornih odredbi. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

11. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPPa), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa se upravo radi o takvom slučaju jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

12. Sud je saslušao tužitelja na okolnost pregovaranja prije i u vrijeme zaključenja ugovora, te informiranosti o riziku zaključenja ugovora uz valutnu klauzulu u CHF, kao i o naknadi za obradu kredita (uzlazna i izlazna naknada).

13. Tužitelj je iskazao da je na preporuku prijateljice otišla kod tuženika u poslovnicu [adresa] te da se kod djelatnika banke raspitivala o podizanju stambenoga kredita pa da joj je na šalteru tom prilikom djelatnik banke ponudio, a s obzirom na njeno financijsko stanje, kredit u iznosu od 42.000,00 eura, a koji iznos joj je bio potreban radi kupnje i adaptacije stana a i u kojem je kasnije živjela. Djelatnik banke joj je ponudio tada da taj kredit podigne u švicarskim francima budući je kamatna stopa bila niža nego za iznos u eurima odnosno duplo jeftinija jer da je tada bila 8 % za eur a 4 % za švicarce. Na njen upit djelatniku banke da li postoji opasnost o promjenjivosti kamatne stope tijekom trajanja kredita i same valute kao švicarskog franka tužiteljica navodi da joj je rečeno da se nema razloga bojati jer ako dođe do promjene kamatne stope razlika u kreditu da će biti minimalna. Isto tako iskazuje da joj je rečeno da je „švicarac“ siguran. Tužiteljica iskazuje da je kod javnog bilježnika došla s već napravljenim ugovorom o kreditu, a koji joj je uručila djelatnica banke, te da ni javni bilježnik tada joj nije objašnjavao niti promjenu valute niti kamatne stope, a koji ugovor je tada sa svojim založenim dužnikom i potpisala. Isto tako da je u već sastavljenom ugovoru od strane banke bila odredba i u pogledu obrade kredita kao i zatvaranja istog, a koja odredba nije bila ispregovarana s njom kao korisnikom kredita već je bila upisana u samom ugovoru koji je naposlijetku i potpisala.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, koji je djelovao iskreno, istinito i uvjerljivo, pa sud i utvrđuje da je tužitelj zaključio ugovor o kreditu u svojstvu potrošača, jer se radi se o ugovoru o kreditu za kupnju i adaptaciju stana u kojem je tužiteljica nakon kupnje i živjela, a ne za bilo kakvo poslovanje niti profesionalnu djelatnost.

15. S obzirom na sve navedeno, sud je u ovom postupku utvrdio ništetnost ugovorne odredbe u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF, pa je, shodno tome, kako je tužitelj preplatio predmetni kredit, to je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju, ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

16. S obzirom na navedeno, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323. ZOO-a).

17. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Sandri Došen, dipl. oec, koja je u svom nalazu i mišljenju izračunala po zadatku dvije varijante kako je to predlagao tužitelj, pa je tako izračunao da bi preplata anuiteta u slučaju usporedbe promijenjene otplatne tablice i otplatne tablice koja uvažava primjenu fiksnog početnog tečaja na dan isplate kredita i obračuna kamata u visini određenoj čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosila 3.328,63 Eura, dok po drugoj inačici vještak izračunao da bi preplata anuiteta u slučaju usporedbe promijenjene tablice i otplatne tablice koja uvažava primjenu fiksnog početnog tečaja na dan isplate kredita i obračuna kamata prema početno ugovorenoj stopi, od početka otplate kredita do 22. prosinca 2011 godine iznosila 2.961,97 Eura. Osim toga, vještak je utvrdio da naknada za obradu kredita prilikom isplate kredita na dan 28. rujna 2006. je iznosila 1.242,72 Eura i naknada za prijevremeno zatvaranje kredita da je iznosila 1.523,80 Eura na dan 22. prosinca 2011.

18. Stranke nisu imale prigovora na računski dio nalaz i mišljenje vještaka, a kako je izrađen po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, sud ga je u cijelosti prihvatio. 19. U pogledu tuženikovog prigovora o primjenjivosti presude donesene u kolektivnom sporu, na ovaj slučaj, navodi se da nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

20. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu s osnova preplate radi vezanosti uz valutu CHF, prigovor zastare nije osnovan. Naime, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), a zastara teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je ova tužba podnesena dana 07. lipnja 2023.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

21. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza tužitelja da plati tuženiku naknadu za obradu kredita i prijevremeno zatvaranje kredita, navodi se da je tužitelj navedene naknade u ukupnom iznosu (navedene u izreci presude) podmirio što je razvidno iz podataka navedenih u otplatnoj tablici izdane od strane tužene kao i iz nalaza i mišljenja vještaka, a koja visina iznosa naknada među strankama nije sporna.

23. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da se radi o jednostranoj odluci banke, tužene, koja je spomenutu ugovornu odredbu unijela u ugovor i nametnula korisniku kredita, bez pojedinačnog pregovaranja. Naime, i iz iskaza tužitelja razvidno je da se nije mogao suprotstaviti takvoj ugovornoj odredbi, a niti u ugovoru o kreditu nema objašnjenja na što se točno odnosi sporna naknada i kakve troškove banka ima, koje bi potrošač bio dužan posebno plaćati prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

24. Tuženik nije pružio dokaz o opravdanosti takve odredbe, odnosno nije taksativno naveo što zapravo spada u troškove obrade kredita. Tužitelj nije mogao zaključiti predmetni ugovor o kreditu ukoliko ne bi pristao na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj i izlaznoj naknadi koja je, kako proizlazi, ugovorena po principu "uzmi ili ostavi", pa tužitelj - potrošač nije mogao utjecati na tu odredbu. S obzirom na sve navedeno, radi se o jednostranoj odluci banke koja je bez pregovaranja s drugom stranom, nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi za obradu i zatvaranje kredita, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno čl. 81. Zakona o pravima potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Naime, odredba Ugovora koja uglavljuje troškove obrade kredita suprotna je načelu savjesnosti i poštenja te je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. U odnosu na tuženikov prigovor zastare u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva isti nije osnovan. Naime, tužitelj je najprije postavio deklaratoran tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu. Treba naglasiti da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328 ZOO-a), tako da isticanje prigovora ništetnosti nije ograničeno rokom, jer se radi o pravnom poslu (ili dijelu pravnog posla –ugovora) koji nije valjan od početka (ex tunc). Tužitelj osnovano ukazuje na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. godine. Naime, i u ovom slučaju se radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja kojim traži od tuženika da mu vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, pa je nedvojbeno da zastara nije još ni počela teći, a kamoli da je već nastupila. Prema tome, neosnovan je tuženikov prigovor zastare, jer zastarni rok u odnosu na potraživanje isplate stečenog bez osnove, pa tako i iznosa plaćenog s osnova naknade za obradu kredita, teče od utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe.

26. Slijedom navedenog, sud je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku tužitelja od 26. srpnja 2024. godine, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju s osnova preplate radi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope iznos od 2.961,97 eura s pripadajućim kamatama tekućim od svakog pojedinog iznosa do isplate. Naime, u ovom postupku tužitelj se poziva i temelji svoj tužbeni zahtjev na utvrđenjima iz već spomenutog postupka povodom kolektivne tužbe potrošača, pa s obzirom na tu okolnost tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa koji su izračunati s obzirom na povećanje anuiteta u usporedbi s početno ugovorenim anuitetima. Stoga nije osnovano njegovo potraživanje iz prvog postavljenog tužbenog zahtjeva, kojim se traži isplata iznosa od 3.328,63 eura, sa zakonskim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pa je prvo postavljeni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u pogledu isplate.

27. Nadalje, utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom se uglavljuje naknada za obradu kredita odnosno prijevremenu otplatu kredita te se ujedno naložilo tuženiku da s tog osnova isplati tužitelju iznose od 1.242,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2006 godine pa do isplate (koji se odnosi na obradu troškova kredita) i iznos od 1.523,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011 godine pa do isplate (koji se odnosi na troškove naknade prijevremenog zatvaranja kredita).

28. U odnosu na prava na zakonske zatezne kamate, bitno je razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovoru radi, pa se ističe da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija, te se stoga radi o ugovoru o kreditu koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati sa tuženikom. Tuženik je financijska institucija koja se u svom poslovanju bavi zaključenjem ugovora ove vrste, te je u pogledu stručnosti i kompetentnosti dominantan u odnosu na potrošača. S obzirom na stručne službe koje djeluju unutar tuženika, tuženik je znao ili morao znati za rizike ugovaranja ovakvog kredita u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF, te tužitelja nije upozorio na sve rizike takvog ugovaranja kredita. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove propisanom odredbom čl.1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05, pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj pojedine iznose stekao bez osnove (kako je precizirano u izreci presude), a kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2.i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

29. Za navesti je da je tijekom postupka došlo do statusne promjene na strani tuženika, tako da je tuženik sada: Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217.

30. Sud je na pripremnom ročištu donio Rješenje kojim odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje. U konkretnom slučaju, temeljem sadržaja ugovora o kreditu polazeći od naravi usluge koja predstavlja predmet ugovora te sadržaja ostalih ugovornih odredbi tipičnih za unaprijed formulirane standardne ugovore, ima se uzeti, temeljem zakonske presumpcije (čl. 3. Direktive i čl. 81. ZZP) da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o kojoj stranke nisu pregovarale te tužitelj kao potrošač koji ima prebivalište u [adresa], nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj iste što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a za posljedicu ima značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja jer bi on u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima naspram tuženika koji bi ostvarivao pogodnost i bitno manje troškove time što bi za sve sporove iz ugovora o kreditu bio nadležan sud u mjestu njegova sjedišta, pa se neosnovanim nalaze navodi tuženika izneseni u tom smislu. Odredbom čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) proizlazi da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je lex specialis u odnosu na odredbe ZPP. S obzirom na to da ova odredba uređuje nadležnost sudova, njezina primjena po prirodi stvari ne ovisi o tome kad je nastao ugovor u vezi s kojim nastane spor, već o tome kad je postupak pred sudom pokrenut, a ovaj postupak je pokrenut 2023., dakle nakon stupanja na snagu navedene odredbe koja je stupila na snagu 30. rujna 2015., pa prema tome u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. st. 1. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti suda na koju se tuženik poziva.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podnesaka od 17.10.2023. i od 26.07.2024. – svaki od po 100 bodova, pristup na ročištima od 31.10.2023., 20. 12.2023. i od 13.01.2025. – od po 100 bodova i trošak pristupa na ročište radi objave presude u iznosu od 50 bodova, što ukupno iznosi 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 325,00 eura, što sve ukupno iznosi 1.625,00 Eura, a koji iznos je potrebno uvećati za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 2.125,00 eura.

32. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. pa do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

33. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zadru, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku