Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžm-12/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Miroslava Jukića, kao predsjednika vijeća te sudaca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv mlt. CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi mlt. CĆ podnesenoj putem braniteljice FĆ, odvjetnice iz [adresa], protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Km-16/2024-5 od 6. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba mlt. CĆ, preinačuje se pobijana presuda i izriče da se ukida posebna obveza – da se, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droga i drugih ovisnosti iz čl. 10. st. 2. toč. 10. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje u tekstu ZSM).

II/ U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Km-16/2024-5 od 6. rujna 2024., mlt. CĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano u čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 190. st. 2. pa je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 i čl. 28. ZSM-a mlt. CĆ izrečen pridržaj maloljetničkog zatvora, a koji se neće izvršiti ukoliko mlt. CĆ u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da se izvrši posebna obveza da se uz suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droga i posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja.

1.1. Na temelju čl. 7., čl. 10. st. 2. toč. 8. i 10. ZSM-a mlt. CĆ izrečena je posebna obveza podvrgavanja stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti uz suglasnost zakonskog zastupnika maloljetnika i posebna obveza uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja.

1.2. Na temelju čl. 10. st. 10. ZSM-a, maloljetnik je upozoren da zbog skrivljenog neispunjavanja izrečenih mu posebnih obveza može biti upućen u disciplinski centar.

1.3. Na temelju čl. 89. ZSM-a troškovi postupka pali su na teret državnog proračuna.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio mlt. CĆ putem braniteljice FĆ, odvjetnice iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11., st. 2. i 3. ZKP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP-a, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP-a te zbog odluke o kazni iz čl. 471. ZKP-a. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem. Ujedno moli sud da temeljem odredbe čl. 475. st. 1. ZKP/08 obavijesti o sjednici vijeća radi prisustvovanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 24. siječanj 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni ŽDO u Osijeku, mlt. CĆ, z.z. maloljetnika LĆ i braniteljica maloljetnika FĆ, odvjetnica iz [adresa]. Na sjednicu vijeća pristupila je zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Mikica Munjin- Wertag, dok nisu pristupili uredno obaviješteni mlt. CĆ, z.z. LĆ, braniteljica mlt. FĆ te je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba mlt. CĆ je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu mlt. CĆ kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude s obzirom sud u uvodu svoju odluku naziva presudom, da bi u zadnjoj točki obrazloženja, u točki 17. naveo "slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja", a i u uputi o pravu na žalbu navodi da "protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu...", pa nije jasno da li je sud donio presudu ili rješenje, a povrh toga da je u izvorniku presude, odnosno zapisniku o objavi presude navedeno da je sud donio "presudu i rješenje", dok u pisanom otpravku navodi isključivo "presudu".

7.1. Naime, nema dvojbe da je prvostupanjski sud donio presudu jer je to vidljivo iz ožalbene presude, dok to što je naveo u uputi o pravu na žalbu "rješenje" kao i u toč. 17. ožalbene presude, radi se očiglednoj omašci u pisanju i nikako se ne može podvesti pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog čega se presuda ne bi mogla s uspjehom ispitati. Pri tome je za ukazati žalitelju da istom odredbom (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) nije propisana kao bitna povreda proturječnost između izvornika i pisanog otpravka presude, tako da nema ni u tom dijelu povrede na koju žalitelj ukazuje.

7.2. Maloljetnik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 koju nalazi u tome što sud pri donošenju presude nije pozorno i pažljivo utvrdio sve odlučne činjenice o kojima zavisi kaznena odgovornost maloljetnika, već je polazeći od toga da su one dokazane, povrijedio pretpostavku nedužnosti maloljetnika, a pri tome i iznio nedostatne razloge za njegovu osudu, čime je povrijedio i njegovo pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 6. st. 1. Konvencije.

7.3. Takvim žalbenim navodima maloljetnik zapravo ukazuje da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama pa tako sadržajno osporava presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski sud obrazlažući svoju odluku iznio je jasne, logične, provjerljive i dostane razloge, kako u odnosu na dokazanost kaznenog djela, tako i u odnosu na pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora te odgojnim mjerama i troškovima postupka, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

7.4. Nadalje, mlt. CĆ ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi s čl. 459. st. 1. ZKP/08 jer da se presuda ne može ispitati jer sud uopće ne razlikuje sporne od nespornih činjenica, a da sud mora sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08 navesti činjenice koje strane nisu osporile te izložiti zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza.

7.5. Suprotno takvim žalbenim navodima, iako prvostupanjski sud nije u obrazloženju svoje odluke doslovno naveo koje su to sporne, a koje nesporne okolnosti, iz sadržaja presude kao nedvojbeno se ukazuje da je sporna okolnost bila da li je pronađena droga kod mlt. CĆ, kao i ona koja je pronađena pretragom stana u [adresa], bila namijenjena daljnjoj prodaji. U tom smislu sud je u obrazloženju presude naveo koje je sve dokaze izveo na raspravi (u toč. 7., 8. i 9.), koje je dokaze i zbog čega prihvatio (toč. 10.) te zbog čega je obranu mlt. CĆ ocijenio neistinitom (u toč. 11.), a pri tome je dao i ocjenu svih izvedenih pa tako i proturječnih dokaza (u toč. 11. i 13.), na što se žalitelj upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Stoga nema niti ove povrede postupka na koju maloljetnik ukazuje.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj upire da je u inkriminirano vrijeme konzumirao drogu marihuanu, da je bila za njegove potrebe, a ne za prodaju, da je pušio 7-8 grama tjedno što mu je dostajalo za nešto manje od mjesec dana, da činjenica što je zatečen u posjedovanju marihuane nije dostatna za zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, da sud nije dao uvjerljivo obrazloženje zbog čega je zaključio da se radi o drogi za prodaju, kada je DĆ dao jedan PVC smotuljak, dok je u svojoj torbici imao još devet PVC smotuljaka. Na kraju, postavlja retoričko pitanje zbog čega mu je, ukoliko ne vjeruje obrani maloljetnika da je droga bila za njegove osobne potrebe, izrekao posebnu obvezu podvrgavanja stručnom medicinskom postupku odvikavanja te ukazuje na sadržaj više presuda u kojima je donesen drugačiji zaključak, a radilo se u biti o sličnom činjeničnom stanju sa znatno većom količinom droge marihuane.

8.1. Takvim žalbenim navodima mlt. CĆ ukazuje da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud imenovanog maloljetnika proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela, a za svoju odluku dao je jasne, provjerljive, dostatne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, mlt. CĆ od strane policijskih službenika zatečen je u posjedu konoplje tipa droge s devet prozirnih PVC smotuljaka u [adresa], za koju je, kao i onu koju je dao DĆ te onu pronađenu pretragom u stanu u [adresa], toksikološkim vještačenjem utvrđeno da se radi o drogi tipa marihuana koja sadrži više od 0,3% THC-a, a koja se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga te tvari koje se mogu dobiti za izradu droga, THC, a nalazi se na Popisu u Odjeljku 1., dok se konoplja nalazi na Popisu u Dijelu I., Odjeljku 1., da je zatečen s devet prozirnih PVC smotuljaka pojedinačnih težina nešto manjih od 1 grama (0,85 grama, 0,86 grama, 0,88 grama, 0,90 grama, 0,92 grama i 0,93 grama). Pri tome je za ukazati kako je i u stanu kojeg koristi u [adresa], pronađena jedna PVC vrećica sa devet zasebno pakiranih PVC smotuljaka, također pojedinačnih težina nešto manjih od jedan gram (0,93 grama, 0,90 grama, 0,92 grama, 0,88 grama, 0,91 gram). Upravo iz načina držanja konoplje tipa droge u manjim PVC smotuljcima (ukupno osamnaest smotuljaka), koji su pogodni za daljnju neovlaštenu prodaju nema logike da bi mlt. CĆ kritičnog dana kod sebe držao devet PVC smotuljaka, od kojih je dan dao DĆ, kada je u svojoj obrani naveo da mu je ukupna količina droge bila za konzumaciju kroz mjesec dana. Stoga sve navedene okolnosti ukazuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je droga bila namijenjena daljnjoj, neovlaštenoj prodaji.

8.2. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud, a bez obzira što je prijedlogom za izricanje pridržaja maloljetničkog zatvora, državni odvjetnik mlt. CĆ Gavriloviću stavio na teret dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi – i to pod toč. 1.) neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano u čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 190. st. 2. KZ/11, a pod toč. 2.) omogućavanje trošenje droga, opisano i kažnjivo po čl. 191. st. 1. KZ/11, mlt. CĆ proglasio krivim samo zbog jednog kaznenog djela i to po osnovi primjene jednog od oblika prividnog stjecaja - konsumpcije tj. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11. Naime, u konkretnom slučaju, kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 u svom ostvarenju obuhvaća i biće drugog kaznenog djela – onog iz čl. 191. st. 1. KZ/11, u cijelom njegovom protupravnom sadržaju, tj. radi se o osudi za jedno kazneno djelo koje obuhvaća i kriminalni sadržaj događaja u njegovoj cjelini.

8.3. Međutim, opravdano mlt. CĆ ukazuje da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu maloljetnika kada mu je izrekao posebnu obvezu iz čl. 10. st. 2. toč. 10. ZSM-a tj. da se, uz suglasnost maloljetnikova zakonskog zastupnika, podvrgne stručnom medicinskom postupku i postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, a za što nije imao suglasnost maloljetnikovog zakonskog zastupnika.

8.4. Naime, prvostupanjski sud tijekom pripremnog postupka, a ni kasnije tijekom rasprave nije pribavio takvu suglasnost z.z. maloljetnika, odnosno njegovih roditelja, iako je zakonska zastupnica i majka mlt. CĆ, LĆ bila nazočna na raspravi 9. rujna 2024. godine pa takvu posebnu obvezu nije mogao izreći mlt. CĆ, zbog čega je trebalo predmetnu posebnu obvezu, ukinuti.

9. Mlt. CĆ se žali i zbog odluke o pridržaju maloljetničkog zatvora te posebnoj obvezi iz čl. 10. st. 2. toč. 8. ZSM-a, no u nastavku žalbe takvu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim, i po nalaženju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud mlt. CĆ izrekao pridržaj maloljetničkog zatvora iz čl. 28. ZSM-a, koji se neće izvršiti ukoliko maloljetnik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, uz daljnji uvjet da izvrši posebnu obvezu uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja iz čl. 10. st. 2. toč. 8. ZSM-a. Ovo imajući u vidu narav i težinu kaznenog djela te izvješće Više stručne savjetnice državnog odvjetništva iz kojeg proizlazi da se, s obzirom je mlt. CĆ već navršio 18 godina, preventivna i sociopedagoška svrha može postići upravo izricanjem pridržaja kazne maloljetničkog zatvora i uključivanjem u rad humanitarnih organizacija, posebice jer imenovani ostavlja dojam još uvijek nepromišljene osobe u procesu sazrijevanja, da je tijekom ljetnih praznika upao u loše društvo te povremeno konzumirao marihuanu unazad dvije godine. I ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da će se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne počinitelja odvratiti od daljnjih kaznenih djela upravo u vremenu provjeravanja od tri godine, kojima će se ostvariti svrha maloljetničkih sankcija iz čl. 6. ZSM-a - kako svrha odgojnih mjera (da se pružanjem zaštite, brige, pomoći, nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela), tako i svrha pridržaja kazne maloljetničkog zatvora u vidu poduzimanja mjera odgoja, obrazovanja i stručnog osposobljavanja koje utječu na daljnji razvoj ličnosti maloljetnika, jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela te utjecaja na ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

10. Uslijed prethodno navedenog, a kako ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe mlt. CĆ na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti presudu u odluci o posebnoj obvezi na način da se naložena posebna obveza ukida (toč. I/ izreke), a u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. II. izreke).

Osijek, 24. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić