REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-1230/2020-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ pok. ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Krešimiru i Gordani Vuković, odvjetnicima u ZOU, Omiš, Č. Ž. Dražojevića 1 A, protiv tuženika PŠ pok. ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Anamariji Bokan, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. prosinca 2024. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 24. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se naprema tuženome da je tužitelj vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] zvana „Stara kuća“ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te č. zem. [katastarska čestica] obje zvane „Podbovan“, č. zem. [katastarska čestica] obje zvane „Greda gornja“, č. zem. [katastarska čestica] zvana „Podjozina Torina“ i č. zem. [katastarska čestica] potonje tri zajedno zvane „Letuša“, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. Tužitelj po pravomoćnosti ove presude ima pravo temeljem iste zatražiti uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz točke I/ ove presude.
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.072,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 23.travnja 2020.godine zaprimljena je tužba protiv tuženika ad.1 MŠ i tuženika ad.2 PŠ, tužitelj i tuženici su braća, u tužbi se navodi da je tužitelj izvanknjižni vlasnik, samostalni, odnosno kvalificirani posjednik za cijelo nekretnina oznake: čest. zgr. [katastarska čestica] zvana „Stara kuća“ i čest. zem. [katastarska čestica] obe zvane „Podbovan“, č. zem. [katastarska čestica] obe zvane „Greda gornja“, č. zem. [katastarska čestica] zvana „Podjozina Torina“ i č. zem. [katastarska čestica] sve tri zajedno zvane „Letuša“, koje nekretnine su sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zadvarje i posjedovni list br. 83 k. o. [katastarska općina] Zadvarje. Utužene nekretnine da se u glavnoj zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] vode kao suvlasništvo tuženitelja i tuženika za po 1/3 idealnog dijela svaki, a što da ne odgovara stvarnom stanju vlasništva i kvalificiranog posjeda. Predmetne nekretnine da su u stvarnom izvanknjižnom vlasništvu, te samostalnom, zakonitome i neposrednom posjedu tužitelja i to preko 20 godina. Naime, tužitelj da je sa svojom braćom, odnosno tuženicima još 1997. godine, točnije 7. kolovoza 1997.g. sklopio pisani sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice na nekretninama naslijeđenim od pk. oca ĆŠ pk. R, odnosno darovanima od pk. majke DŠ. Po sklapanju predmetnoga sporazuma, svaki od braće da je stupio u zakoniti, istiniti, pošteni, samostalni i neposredni posjed njemu, po toj diobi, pripalih nekretnina, no kako je ugovor sklopljen po imenima nekretnina, ne i točnim zemljišnoknjižnim oznakama to predmetni ugovor o diobi od 7. kolovoza 1997.g. da nije valjana isprava temeljem koje bi tužitelj izravno zatražio uknjižbu utuženih nekretnina na svoje ime i korist. Tužitelja od sklapanja predmetnog ugovora o diobi nekretnina od 7. kolovoza 1997.g. pa naovamo da nitko ničim nije uznemiravao i ometao u vršenju vlasničkih prava, kao ni u zakonitom, istinitom, poštenom, neposrednome i samostalnome posjedu utuženih nekretnina koji neprekinuto traje do sada. Posebno pri tom napominje kako je tužitelj obnovio i uredio č. zgr. [katastarska čestica] „Staru kuću“ u kojoj redovito godišnje boravi po nekoliko puta. Imajući u vidu sve prethodno naveden, a posebno činjenicu da je tužitelj zakoniti, istiniti, pošteni i samostalni posjednik predmetnih nekretnina dulje od 20 godina, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se napram tuženima da je tužitelj vlasnik za cijelo čest. zgr. [katastarska čestica] zvana „Stara kuća“, čest. zem. [katastarska čestica] obe zvane „Podbovan“, č. zem. [katastarska čestica] obe zvane „Greda gornja“, č. zem. [katastarska čestica] zvana „Podjozina Torina“ i č. zem. [katastarska čestica] potonje tri zajedno zvane „Letuša“, koje sve nekretnine su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zadvarje.
II. Tužitelj po pravomoćnosti ove presude ima pravo temeljem iste zatražiti uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz točke I/ ove presude.
III.Ukoliko se neki od tuženika usprotivi ovome tužbenom zahtjevu dužan je tužitelju nadoknaditi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na taj iznos teku od presuđenja sve do isplate."
Podneskom od 4.lipnja 2020.godine tuženik ad.1 MŠ priznao je navode tužbe i tužbeni zahtjev, predložio da se u odnosu na njega donese presuda na temelju priznanja.
Dana 3.ožujka 2021.godine donesena je djelomična presuda na temelju priznanja u odnosu na zahtjev spram tuženika ad.1 MŠ, ova presuda je pravomoćna, dakle, sada je kao tuženik preostao samo tuženik ad.2 PŠ (dalje: tuženik).
Tuženik PŠ u svom odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti isti uz osudu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Navodi da je za zaključiti da se tužbeni zahtjev zasniva na tvrdnji da je tužiteljevo pravo vlasništva utuženih nekretnina stečeno na temelju diobenog ugovora (derivativni način stjecanja vlasništva) i na temelju dosjelosti (originarni način stjecanja vlasništva). Odredbom članka 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146,08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) da je propisan modus stjecanja vlasništva nekretnine: upis u zemljišne knjige. Prema tome zaključeni diobeni ugovor da ne daje pravo tužitelju na postavljanje tužbenog zahtjeva kako to čini ovom tužbom jer nekretnina ne može biti stečena dok god ugovor ne bude proveden u zemljišnim knjigama. Tužitelj dakle, dok god se ne uknjiži kao isključivi vlasnik nekretnina koje su predmet ugovora ne može s uspjehom tražiti da se deklaratornom presudom utvrdi njegovo pravo vlasništva. Budući da tužitelj u narativnom dijelu tužbe, pored ostalog spominje i dugotrajno korištenje predmetne nekretnine aludirajući time na institut dosjelosti koji bi mu mogao poslužiti kao osnov stjecanja, to da je potrebno posebno se osvrnuti na dosjelost. Naime, činjenica dugotrajnog posjeda nekretnine od strane tužitelja da ne implicira zaključak da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo. Obzirom da su parnične stranke braća, tužitelj da nije ni mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, budući da mu nedostaje savjesnost posjeda jer je tužitelj čitavo vrijeme znao da su njegova braća, dakle i tuženik upisani pored njega u zemljišnim knjigama, temeljem kojeg pravnog osnova i od kada. Sukladno sudskoj praksi pretpostavka savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću da je ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Tužitelj čitavo vrijeme svog navodnog dosjedanja da zna da su njegova braća upisani suvlasnici na predmetnim nekretninama zajedno s njim te da zna da imovinsko pravni odnosi između tužitelja i drugotuženika nikada nisu bili razriješeni pa tužitelj naspram drugotuženika nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću. Nesavjestan posjednik da ne može steći pravo vlasništva nekretnine bez obzira koliko je trajao njegov posjed. Tužbeni navodi i prilozi tužbe da ne odgovaraju onome što tužitelj navodi da je stekao temeljem diobenog ugovora iz 1997. godine. Tužitelj navodi da je čest. zgr. [katastarska čestica] zvana „Stara kuća“. Iz posjedovnog lista: 83 da proizlazi da bi čest. zgr. [katastarska čestica] bila nekretnina zvana „U selu (kuća, U selu)“. Tužitelj navodi da su čest. zem. [katastarska čestica] obje zvane „Podbovan“. Međutim u posjedovnom listu: 83 te nekretnine da su označene su imenom „Za bovan“. Čest. zem. [katastarska čestica] prema tužbi su „Greda gornja“ no prema posjedovnom listu: 83 nekretnine su označene kao „Greda“. Da se izbjegne nepotrebno nabrajanje svake pojedine nekretnine tuženik ovdje ističe da baš ni jedna nekretnina u posjedovnom listu: 83 nije naznačena imenom kojim je naznačena u tužbi te diobenom ugovoru iz 1997. godine. Slijedom navedenog da je potpuno nejasno na koji način je tužitelj izvršio identifikaciju predmetnih nekretnina te utvrdio da su baš one obuhvaćene tužbom njegovo isključivo vlasništvo za cijelo. Tim više što se Sporazumom o diobi nekretnine iz 1997. godine, točkom 1., utvrđuje da „stranke nemaju precizne podatke o katastarskim odnosno zemljišnoknjižnim oznakama koje su predmet nasljeđivanja, već upravo su u posjedu nekretnina koje su u njihovoj suvlasničkoj zajednici kako ih oni zovu, a istodobno se pod tim nazivom vode i kod katastarskog operata u Omišu, pa će stoga naknadno uz ovaj sporazum priložiti posjedovni list iz kojeg će se moći izvršiti identifikacija po katastarskoj oznaci, a koji posjedovni list će biti sastavni dio ovog sporazuma.“ Stranke da nikada nisu priložile posjedovni list kojim bi identificirale nekretnine naznačene u Sporazumu, no svakako da je vidljivo da utužene nekretnine svojim nazivom ne odgovaraju nazivima u posjedovnom listu: 83 za KO [katastarska općina]. Tuženik da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik utuženih nekretnina za ¼ + 1/12 dijela prava vlasništva (I. zk tijelo), odnosno za ¼ + 2/16 dijela prava vlasništva (II. zk tijelo) te tužitelj naspram njega ne može tražiti utvrđenje prava vlasništva za cijelo. Iz naprijed navedenih razloga predlaže se odbiti tužbeni zahtjev za cijelo te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.
Nakon što je sud proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra dipl.ing.KŠ koji je izradio pisani nalaz i mišljenje i identificirao predmetne nekretnine, tužitelj je u podnesku od 27.veljače 2024.godine naveo da u dokazne svrhe za sud i drugu stranu dostavlja javnobilježnički ovjerenu izjavu tuženika kojom isti čini nespornim činjenicu da ne polaže nikakva prava na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je tuženik izdao i javnobilježnički ovjerio svoj potpis na istoj dana 13.11.2023.g. kod javnog bilježnika Gorana čolaka iz Splita br. OV-13004/2023. Tom javnom ispravom da sam tuženik demantira sve svoje navode dane kroz ovaj postupak u pogledu te nekretnine, tako da je njegovo odricanje prava tužitelju na istoj bespredmetno. Budući je u ovoj pravnoj stvari sud donio pravomoćnu djelomičnu presudu od 3. ožujka 2021.g., koja je provedena u glavnoj zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], to da su onda nekretnine koje su predmet ovoga postupka otpisane u nove zk. uloške pa je tako č. zgr. [katastarska čestica] otpisana iz zk. uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pripisana u novi zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok su č. zem. [katastarska čestica] otpisane iz zk. uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pripisane u novi zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Imajući u vidu navedeno u ovom podnesku, te činjenicu kako se sada ova tužba vodi samo u odnosu na jednoga tuženika, to tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.
I/ Utvrđuje se naprema tuženome da je tužitelj vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] zvana „Stara kuća“ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te č. zem. [katastarska čestica] obje zvane „Podbovan“, č. zem. [katastarska čestica] obje zvane „Greda gornja“, č. zem. [katastarska čestica] zvana „Podjozina Torina“ i č. zem. [katastarska čestica] potonje tri zajedno zvane „Letuša“, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II/ Tužitelj po pravomoćnosti ove presude ima pravo temeljem iste zatražiti uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz točke I/ ove presude.
III/ Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Nakon zaprimanja ovog podneska tužitelja od 27.veljače 2024.godine, tuženik je dostavio podnesak kojim priznaje činjenične navode tužitelja iz tog podneska, dakle, tuženik nije priznao tužbeni zahtjev, ali je priznao činjenične navode tužitelja tijekom postupka i samim tim, pored svih izvedenih dokaza koji ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja spram tuženika kako je isti postavljen tim podneskom tužitelja.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] – Zadvarje na dan 22. travnja 2020. godine; Sporazuma o diobi nekretnina zaključenog između parničnih stranaka i ranijeg tuženika MŠ dana **.**.1997.; djelomične presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Pst-567/11 od 2. kolovoza 2013. godine i presude u tom predmetu od 14. studenog 2013. godine; fotografija lica mjesta (list 62-79 spisa); dopisa tuženika od 21. siječnja 1997. godine i 24. veljače 2017. godine; zapisnika u predmetu Općinskog suda u Splitu broj Psp-153/18 od 5. svibnja 2021. godine; rješenja Hrvatskih voda Klasa: UP/I-325-08/16-07/000137, Ur. broj: 374-3403-2-16-1 od 10. veljače 2016. godine; računa VODOVOD OMIŠ na ime tuženika za veljaču 2021. godine; rješenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš Klasa: 015-08/10-04/2656, Ur. broj: 541-23-3-05/05-10-2 od 20. rujna 2010. godine; računa Hrvatskih voda na ime tuženika ad. 1 za 2021. godinu; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl. ing. KŠ sa dopunskim očitovanjem tog sudskog vještaka; geodetske snimke izrađene od strane Reljef d.o.o. iz veljače 2022. godine; Izjave tuženika od 13. studenog 2023. godine koja je u potpisu tuženika ovjerena od strane javnog bilježnika u Splitu Gorana Čolaka istog dana pod brojem OV-13004/23; izvadaka iz zemljišnih knjiga ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Omiš za ZU 1679, 1680, 1679, sve k. o. [katastarska općina] – na dan 27. veljače 2024. godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geometra KŠ proizlazi da se pri dolasku na lice mjesta, lokaciju spora, razgledavaju predmetne nekretnine. Sudski vještak u svom vještvu navodi: "Prvo se pristupa do č.zgr. *211/2, te tužitelj pokazuje sjeverni dio objekta (fotografija br. 1 i 2), visine prizemlje i kat. Objekt nosi anagrafsku oznaku Čikeši 35. Zamjetno je da je predmetna čestica *211/2 znatno manja od polovice objekta (polovica definirana crvenom crtom po sredini, pokazao je tužitelj na očevidu). Potom se pristupa do k. č. [katastarska čestica], a koje čine jedinstven sklop omeđen većim dijelom suhozidom (fotografija br. 3). U zemljišniku nije provedeno cijepanje matične čestice 1690 na nove čestice 1690/1, 1690/2 i 1690/3. Nakon toga se odlazi na lokaciju gdje se nalaze čestice 2081/3, 2081/5 i 2088 (fotografija br. . Radi se o zemljištima većim dijelom omeđenima suhozidom, a zamjetno je u skici mjesta spora da je dio k. č. [katastarska čestica] određen točkama od A do N zarašten, dok dio k. č. [katastarska čestica] određen točkama A,B,C,D,E,F,G,O,P,Q predstavlja pokošenu oranicu (fotografija br. 4). Potom se pristupa do k. č. [katastarska čestica], koje predstavljaju zemljišta djelomično omeđena suhozidom, te se unutar k. č. [katastarska čestica] nalaze dvije masline (fotografija br. 5 i 6). Posljednja nekretnina predstavlja k. č. [katastarska čestica], nepristupačna je i zaraštena, te je vidljiva na priloženom orto-foto snimku. Gore navedeno je vidljivo u skici mjesta spora i priloženim fotografijama. Stanje službenog katastarskog plana je prikazano debljim crnim linijama i brojevima katastarskih čestica, a stanje terena tankim crvenim linijama. Brojevi zemljišno-knjižnih čestica su u cian boji. Teren je izmjeren uz pomoć GPS uređaja Stonex S9 i mjerne stanice Leica TCR 803 koji zadovoljavaju potrebnu točnost terenske izmjere. Katastarski plan je preklopljen sa stanjem terena." Sudski vještak izradio je i precizne skice lica mjesta predmetnih nekretnina, sastavni dio vještva čine i fotografije nekretnina sačinjene od strane sudskog vještaka tijekom očevida. Sud drži da je vještvo sudskog vještaka geometra KŠ stručno, logično i uvjerljivo, sud ga u cijelosti prihvaća kod presuđenja.
Među strankama konačno prije zaključenja glavne rasprave činjenični navodi tužitelja tijekom postupka više nisu bili sporni. Za navesti je da iz izvedenih dokaza proizlazi upravo ono što je tužitelj naveo u tužbi, tijekom postupka i u svom posljednjem podnesku, to je u skladu sa svim priloženim ispravama. Dakle, sud drži utvrđenim da su tužitelj, tuženik i raniji tuženik MŠ zaista dana 7.kolovoza 1997.godine, kao tri brata, zaključili spisu priloženi (list 10 spisa) Sporazum o diobi nekretnina, isti su kao braća i nasljednici svojih prednika naslijedili nekretnine položene u k. o. [katastarska općina]- Zadvarje, nakon smrti oca ĆŠ i majke DŠ. Isti su tim sporazumom suglasno razvrgnuli suvlasničku zajednicu te su između sebe podijelili te nekretnine, sud drži da je ovaj sporazum kao pravni posao valjan pravni posao, da je isti u cijelosti izvršen i da je slijedom toga zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika u cijelosti osnovan, kao što je bio osnovan i zahtjev u odnosu na ranijeg tuženika MŠ koji je zahtjev priznao i u odnosu na njega je donesena ranija presuda na temelju priznanja. Nekretnine u identicirane tijekom postupka od strane sudskog vještaka geometra, konačno više među strankama ništa nije bilo sporno pa je tako tužitelj priložio ovjerenu izjavu tuženika danu 13.studenog 2023.godine koju je u potpisu ovjerio dana 13.studenog 2023.godine kod javnog bilježnika u Splitu, Gorana Čolaka pod brojem ovjere OV-13004/23. Tužitelj je tom podnesku i izjavi priložio i zk izvatke za predmetne nekretnine na dan 27.veljače 2024.godine, pa je temeljem svih izvedenih dokaza, očitovanja samog tuženika, vještva sudskog vještaka geometra, Sporazuma braće od 7.kolovoza 1997.godine koji je valjan i izvršen, jasno da je zahtjev osnovan u cijelosti i da je tužitelj stekao temeljem valjanog pravnog posla koji je izvršen pravo vlasništva predmetnih nekretnina kako je to navedeno u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sve sukladno v.p.s. od 6.702,50 eura (koji se odnosi na ovog tuženika jer je v.p.s. označen u tužbi u odnosu na oba tuženika iznosio 13.405,00 eura); obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe od 100 bodova; zastupanja na pripremnom ročištu održanom dana 25.ožujka 2022.godine (50% - procesna pitanja); sastav četiri obrazložena podneska od 9.veljače 2021.godine, 10.lipnja 2021.godine, 23.studenog 2023.godine i 27.veljače 2024.godine od po 100 bodova; zastupanja na ročištima održanim dana 29.studenog 2022.godine i 12.prosinca 2022.godine od po 100 bodova; pristupa na 7 odgođenih ročišta od po 25 bodova (25% - 18.veljače 2021.godine, 25.svibnja 2021.godine, 2.veljače 2022.godine, 4.prosinca 2023.godine, 12.ožujka 2024.godine, 10.svibnja 2024.godine i 18.lipnja 2024.godine); što sve zbrojeno daje 925 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura je iznos od 1.850,00 eura. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 462,50 eura; zatraženi trošak sudske pristojbe tužbe i presude u ukupnom iznosu od 180,00 eura i trošak izlaska suda na lice mjesta i nagrade i troška sudskom vještaku u ukupnom iznosu od 580,26 eura; što sveukupno daje iznos od 3.072,76 eura koliko je na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 24. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
