REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pr-478/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravnog sljednika iza pok. DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB 18683136487, iz Zagreba, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku 24. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo pravosuđa, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao pravnom sljedniku iza pok. DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 209,69 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od

32,05 EUR od 16.06.2013.

24,57 EUR od 16.07.2013.

22,34 EUR od 16.09.2013.

21,37 EUR od 16.11.2013.

44,86 EUR od 16.01.2014.

42,92 EUR od 16.02.2014.

21,58 EUR od 16.05.2014.

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo pravosuđa, OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao pravnom sljedniku iza pok. DU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.597,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od donošenja ove presude 24. siječnja 2025. do isplate.

III U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom II zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovana iznos od 62,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj sada pok. DU podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, te u tužbi navodi da je kao državni službenik zaposlen u Odgojnom zavodu Turopolje na radnom mjestu ovlaštene službene osobe. Tvrdi da je u razdoblju od 26. ožujka 2013. do 26. ožujka 2018. ostvario prekovremene sate rada koje mu tuženica nije pravilno evidentirana i platila u skladu s propisima. Pri tome tužitelj upućuje na odredbe čl. 44 st. 1 toč. 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12, 104/13) sa Dodacima (NN 150/13, 153/13), prema kojima svaki službenik po osnovi prekovremenog rada ima pravo na uvećanje plaće u visini 50%. Konkretno, tužitelj tvrdi da je radio u turnusu kako je reguliran odredbama čl. 44 st. 8 spomenutog Kolektivnog ugovora, koje također propisuju da se kod službenika koji rade u smjenama ili turnusima prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj precizira kako tuženica nije pravilno evidentirala niti isplaćivala prekovremeni rad u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan, pa se u tim mjesecima pojavljuje razlika između stvarno odrađenih sati i redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj koji je radio na blagdan koji pada između ponedjeljka i petka ima pravo na osnovnu plaću uvećanu za naknadu propisanu za rad na blagdan, a ukoliko na taj način stvarno odrađeni sati rada premašuju mjesečni fond radnih sati ima pravo i na naknadu za prekovremene sate. Tuženica međutim u obračunima plaće ne prikazuje mjesečni fond radnih sati nego samo mjesečni fond sati, tako da prekovremene sate rada pogrešno obračunava i isplaćuje. Kao potvrdu svojih navoda tužitelj se također poziva i na tumačenja Komisije nadležne za tumačenje Kolektivnog ugovora.

1.2 Tijekom parnice 21. svibnja 2020. tužitelj DU je umro **.**.2020. (list 305-306), a nakon prekida (list 320) postupak je preuzela (list 305, 308, 322) njegova majka i zakonska nasljednica UU.

1.3 Nakon provedenog dokaza vještačenjem tužiteljica je tužbeni zahtjev definirala u podnesku od 21. kolovoza 2024. (list 456-457). Tako tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za svaki pojedini mjesec u kojem je njezin pravni prednik DU ostvario prekovremene sate rada koji mu nisu plaćeni u ukupnom bruto iznosu od 209,69 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos u utuženom razdoblju od svibnja 2013. do travnja 2014. Prije podnošenja tužbe sudu pravni prednik tužiteljice se u smislu čl. 186a Zakona o parničnom postupku obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora (list 5-7), koji je tuženica ocijenila kao neosnovan. Tužitelj je navode tužbe još dodatno obrazložio podrobnom analizom pojedinih odredaba Kolektivnog ugovora u podnesku od 6. rujna 2018. (list 12-14). Pri tome tužiteljica izričito napominje kako je njenom pravnom predniku dodatak za rad blagdanom uredno plaćen, a predmet spora su isključivo neplaćeni sati prekovremenog rada.

2 U odgovoru na tužbu (list 10-11) tuženica je osporila tužbeni zahtjev tužitelja, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine. Tvrdi da su tužitelju svi sati prekovremenog rada te dodatni sati rada blagdanom obračunati i isplaćeni prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Predložila je da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i potražuje naknadu troškova postupka. Tuženica naglašava (list 334) da je pri obračunu plaće tužitelja primijenila obavijest i upute Središnjeg ureda Uprave za zatvorski sustav od 2. lipnja 2014. (list 336-337) i od 20. studenoga 2014. (list 335) te upućuje na izvršenu korekciju plaće tužitelja za veljaču 2015. i prosinac 2017. (list 338-342).

3 Iz do sada navedenog vidljivo je da među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice u razdoblju od mjeseca svibnja 2013. do mjeseca travnja 2014. radio u turnusu i ostvario prekovremene sate rada, ali je sporno da li je tuženica te sate pravilno obračunala i isplatila. Sud je usvojio sve prijedloge stranaka za izvođenje dokaza te su svi dokazi predloženi po strankama i provedeni. Nakon analize i ocjene provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

4.1 Sud se priklanja pravnom shvaćanju tužiteljice, a ovaj pravni stav suda temelji se na slijedećim propisima. Među strankama nije bilo sporno da je prednik tužiteljice kao državni službenik – ovlaštena službena osoba radio u turnusu u smislu čl. 44. st. 8 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, NN 150/13 Dodatak I, NN 153/13 Dodatak II). Prema odredbama čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati jesu sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a izračunava se umnoškom broja radnih dana u mjesecu i 8 sati (čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora). Prema odredbama čl. 44. st. 9. Kolektivnog ugovora, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom. I konačno, ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

4.2 Za svaki sat prekovremenog rada, osnovna plaća službenika i namještenika po osnovi prekovremenog rada uvećava se 50% (čl. 44. st. 1. toč. 2 Kolektivnog ugovora).

4.3 Prema Tumačenju Zajedničke komisije od 16. svibnja 2012. odredbe čl. 44. st. 10. i st. 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, službeniku koji radi u turnusu ne plaća se posebna naknada za blagdan ili neradni dan određen zakonom, ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.

5 Obzirom na kontradiktorne činjenične navode stranaka, radi utvrđenja bitnih činjenica tužitelj je predložio da se provede dokaz financijskim vještačenjem, i to na okolnost ostvarenih sati prekovremenog rada te izračuna naknade za te sate, sve primjenom upravo citiranih propisa Kolektivnog ugovora. Tuženica je za potrebe vještačenja dostavila nesporne obračune plaće i evidencije radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju, odnosno svu potrebnu nespornu dokumentaciju.

6 Vještačenje je povjereno vještaku za financije, kjnigovodstvo, računovodstvo i infornmatiku RU, koji međutim nije udovoljio zahtjevima vještačenja, niti je dopunskim nalazima i mišljenjima otklonio prigovore stranaka.

7.1 Zbog toga je vještačenje povjereno Centru za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 30. srpnja 2024. (list 443-452).

7.2 U nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. prvo su navedeni pravni izvori odnosno propisi kojima je regulirana plaća državnih službenika sadržani u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i u Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Potom su navedene isprave u spisu predmeta korištene pri vještačenju, i to platne liste i evidencija o korištenju radnog vremena za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018. Vještačenjem je za svaki mjesec utvrđen mjesečni fond sati te fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka, pa je izračunat mjesečni fond radnih sati. Mjesečni fond radnih sati je izračunat na način da su od mjesečnog fonda sati oduzeti sati blagdana koji padaju u tjednu između ponedjeljka i petka. Tuženica je prekovremene sate obračunavala i isplaćivala na način da je uzimala vrijednost osnovne plaće za sat rada uvećane za posebne uvjete rada, dodatak za vjernost i dodatak za prekovremeni rad, dodatak za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, za rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana, sve to primjenjujući propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora, ne isključujući dodatke međusobno.

7.3 Osim toga, vještačenjem je izvršena i provjera svih platnih lista i usporedba platnih lista sa evidencijama o korištenju radnog vremena, te je na taj način utvrđeno da u pojedinim mjesecima tuženica nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koji predstavljaju sate iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad prednika tužiteljice. Tako su nakon ove usporedbe u tabeli 1 (list 448-449) prikazani mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati, iskazani broj prekovremenih sati i broj neobračunatih prekovremenih sati, sve u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018. Prema nalazu i mišljenju prednik tužiteljice ostvario je ukupno 76 neobračunatih prekovremenih sati rada. U tablici 2 (list 450-451) sadržan je izračun vrijednosti ovih sati u ukupnom iznosu od 209,69 EUR primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22, 88/22) i Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH (NN 85/22).

7.4 Na ovom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je utemeljio svoj konačno formulirani tužbeni zahtjev u pogledu visine (list 456-457). Tuženica je ovaj dopunski nalaz i mišljenje odnosno obračun osporila ali ne u pogledu matematičke točnosti (list 458), već se radi o prigovorima pravne prirode. Sud prihvaća nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 30. srpnja 2024. kao istinit, jer su izračuni popraćeni uvjerljivim objašnjenjima i obrazloženjima, a u nalazu i mišljenju nema kontradiktornosti niti nejasnoća. Zbog toga sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja utemeljen upravo na izračunu sadržanom u ovom pisanom nalazu i mišljenju.

8.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je u sporu u cijelosti uspjela tužiteljica. Tužiteljica je troškovnikom (list 460) potraživala trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.691,00 EUR, od čega po osnovi troška vještačenja 597,25 EUR i po osnovi troška zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife 1.093,75 EUR (sa porezom).

8.2 Primjenom čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud tužiteljici nije priznao kao potreban trošak sastavljanja podneska od 1. veljače 2021. (list 307) u iznosu od 62,50 EUR (sa porezom), jer je sve navedeno u tom podnesku tužiteljica mogla iznijeti već u prethodnom podnesku od 22. siječnja 2021. (list 305). Prema tome podnesak od 1. veljače 2021. nije bio potreban.

8.3 O trošku zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužitelja.

8.4 Sve druge zatražene troškove u ukupnom iznosu od 1.597,25 kn sud je tužiteljici priznao kao potrebne i dosudio, jer se radi o troškovima koji su učinjeni izravno u toku i u povodu spora, te su bili potrebni za uspjeh u sporu. To se odnosi na trošak vještačenja 597,25 EUR, sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 32.1 odvjetničke Tarife 62,50 EUR, sastavljanje tužbe po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife 62,50 kn, sastavljanja sedam obrazloženih podnesaka po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife 62,50 EUR (za svaki podnesak), i zastupanja na sedam ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife 62,50 EUR (za svako ročište). Svi navedeni iznosi sadrže porez na dodanu vrijednost. U Ivanić-Gradu, 24. siječnja 2025.

Sudac:

Nenad Tudor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje žalbeni sud. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.