9 P-187/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Split, Kralja Zvonimira 35/3, OIB 69693144506, protiv tuženika ad 1. Vodovod i odvodnja d.o.o. iz Šibenika, Kralja Zvonimira 50, OIB 26251326399, zastupano po punomoćniku Ivici Crnogaći, odvjetniku u Šibeniku, i tuženika ad 2. MIAB d.o.o. iz Šibenika, Velimira Škorpika 13b, OIB 66932913230, radi naknade štete, na ročištu objave dana 24. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 37.319,64 eura / 281.184,80 kn na ime počinjene štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14% počev od dana 31.05.2011. godine pa sve do isplate, a u slučaju promijene stope, po stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku ad. 1. Vodovod i odvodnja d.o.o. troškove parničkog postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 Eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da su Čestice zemljišta 2894, 3056/4, 3055, 3464/2 k. o. [katastarska općina] šuma i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim temeljem čl. 17. Zakona o šumama gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik. Predmetne čestica da se nalaze unutar obuhvata šumskogospodarskog područja gospodarska jedinica Trtar odjel/odsjek 57 c, 70 a, 71 a. Nadalje, tužitelj je naveo da je izlaskom na lice mjesta čuvara šuma i lovišta – pomoćnika revirnika utvrdio da su tuženici dana 31.05.2011. g. (tuženik ad. 1. U svojstvu investitora, a tuženik ad. 2. u svojstvu izvođača radova) počinili štetu tijekom postavljanja cjevovoda, a prema izvješću čuvara šuma i lovišta – pomoćnika revirnika zatečeni su strojevi tuženika ad. 2. kako vrše iskope na kanalu za cjevovod, a radovi se izvode prema nalogu tuženika ad. 1., bez potrebne dokumentacije. Tužitelj je naveo da su navedenim radnjama tuženici su počinili štetu u iznosu od 313.760,00 kuna koja je obračunata sukladno trenutno važećem šumsko – odštetnom cjeniku.

Tuženik ad. 1. se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te suviše toga istakao da se tužba i tužbeni zahtjev odnose se na obračunatu štetu na česticama zemljišta 2894, 3056/4, 3055, 3464/2 k. o. [katastarska općina], unutar obuhvata šumsko-gospodarskog područja gospodarska jedinica Trtar odjel/odsjek 57 c, 70 a, 71 a, te smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano, a pored toga i nerealno procijenjeno, zbog čega je i odbio platež spornog potraživanja. Naime, tuženik Z. 1 je naveo da prilikom izvođenja radova na izgradnji predmetnog vodovodnog sustava nije došlo ni do kakvog oštećenja okolnog raslinja, što znači da na tom potezu nije bilo nikakvih stabala ili bilo kakvih kultura. Nadalje, tuženik ad. 1. Je naveo da je razvidno da je cjelokupni zemljišni pojas koji je predmet tužbe "neplodno, neobraslo, proizvodno šumsko zemljište, s travnom vegetacijom, gdje su mjestimično zastupljeni grmovi hrasta medunca, drače i smrike", da tuženiku ostaje nejasno na što se odnosi obračunata šumska šteta, kod činjenice da je sva zemlja koja je izbačena iz iskopanog kanala, u isti ponovno vraćena, te cjelokupno zemljište dovedeno u prvobitno stanje, a nakon toga ponovno na dispoziciji tužitelju kao upravitelju šuma i šumskog zemljišta. Također je tuženik ad. 1. Naveo da smatra da su svi navodi izneseni u ovom odgovoru u cijelosti utemeljeni, da je predmetno zemljište vraćeno u prvobitno stanje, da nije uništeno nikakvo raslinje, da ovaj tuženik nije kupio navedeni zemljišni pojas koji je predmet obračuna, te konačno, da bi udovoljenje ovom tužbenom zahtjevu predstavljalo nerazmjernu korist za tužitelja u odnosu na nastalu štetu, ukoliko je uopće takve štete i bilo, te njegovo bogaćenje bez osnova.

Osim toga tuženik ad. 1 je naveo da bi se podneseni tužbeni zahtjev nužno je sagledati u svijetlu novog Zakona o uređivanju imovinskopravnih odnosa u svrhu izgradnje infrastrukturnih građevina ("Narodne novine" br. 80/2011).

Slijedom svega predložio je tužbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Tuženik ad. 2. je u odgovoru na tužbu i tužbeni zahtjev istakao da smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano iz razloga što je tuženik ad. 1 ujedno i investitor i po zakonu je odgovoran za rješavanje imovinsko pravnih poslova, kao i za naknadu štete kod otkupa ili prava služnosti zemljišta na kojem se gradi vodoopskrbni sustav, kao i za definiranje koridora (trase) na kojem se grade infrastrukturni objekti. Nadalje, tuženik ad. 2 je istakao ujedno i izvođač radova imao je obvezu izvoditi radove sukladno ugovoru, ugovornom troškovniku, projektnoj dokumentaciji i uputama nadzornog inženjera, kojeg je imenovao investitor, a započeti s izvođenjem radova nakon što početak istih nadzorni inženjer upiše u građevinski dnevnik, što je u navedenom slučaju upisno i ovjereno 21.04.2011. kao znak da nema nikakvih prijepora. Također tuženik ad. 2 je naveo da prilikom izvođenja radova na izgradnji predmetnog vodoopskrbnog sustava nije došlo ni do kakvog oštećenja okolnog raslinja, kao što su stabla i sl., izuzev što se u kamenitom tlu kopao rov za polaganje cjevovoda, a nakon što je položen cjevovod, iskopani materijal je ponovno vraćen u rov, a višak materijala očišćen, te je cjelokupno zemljište dovedeno u prvobitno stanje. Slijedom navedenog tuženik ad. 2 smatra da su svi navodi izneseni u ovom odgovoru u cijelosti utemeljeni, da prilikom izvođenja radova nije počinio nikakvu štetu, te je predmetno zemljište vratio u prvobitno stanje, a sve radove izveo u skladu ugovora, ugovornog troškovnika, projektnom dokumentacijom, pravilima struke i uputama nadzornog inženjera.

Slijedom svega predlaže se tužbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem optužnog prijedloga kojeg je podnio tužitelj Prekršajnom sudu u Šibeniku dana 16. lipnja 2011. godine, list (3-4 spisa), prijave za uzurpaciju šuma i šumskog zemljišta (list 5-7 spisa), zemljišno- knjižni izvadci za utužene nekretnine (list 8-16 spisa), izvod iz katastarskih čestica (list 17 spisa) s prerisom katastarskog plana (list 18 spisa), programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu Trtar (list 19-29 spisa), pregledom fotografija na listu 27-29 spisa, uviđajem na mjestu spora, nalaz i mišljenje vještaka geodeta Dunko Klarić i nalaz i mišljenje vještaka Lukrecije Butorac iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša Split te pregledom skice presjeka rova sačinjenu po ZZ a koja je sastavni dio glavnog projekta (list 136 spisa).

Odbijen je prijedlog tužitelja za dopunskim vještačenjem šumarske i geodetske struke kao suvišno, budući, bi isto po ocjeni ovog suda predstavljalo odugovlačenje postupka a obzirom na ostale u postupku izvedene dokaze, a posebno, stoga, što je u predmetu izveden dokaz uviđajem na mjestu spora i sukladno navedenom uviđaju vještaci su sačinili nalaze i mišljenja te dostavljene skice presjeka rova sačinjenu po ZZ a koja je sastavni dio projektne dokumentacije (list 136 spisa).

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda pod posl. br. P-639/11 od 02. veljače 2015. godine kojom presudom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 32.575,20 kuna, zajedno za zakonskom zateznom kamatom, dok je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 281.184,80 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te su obvezani tuženici naknaditi tužitelju solidarno troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.000,00 kuna odnosno 3.500,00 kuna svaki. Rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-2476/15 od 08. studenog 2018. godine ukinuta je presuda od ovog suda pod posl. br. P-639/11 od 02. veljače 2015. godine u točci 2. izreke kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 281.184,80 kuna.

U ovoj pravnoj stvari predmet je spora počinjenje štete na šumskom zemljištu prilikom postavljanja cjevovoda koje radove je izvodio drugotuženik MIAB d.o.o. po nalogu prvotuženika Vodovod i odvodnja d.o.o. a koji radovi su nesporno izvedeni.

Odredbom članka 1108 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05 dalje: ZOO) propisano je da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u svezi s izvođenjem tih radova.

Pregledom optužnog prijedloga kojeg je podnio tužitelj Prekršajnom sudu u Šibeniku dana 16. lipnja 2011. godine, list (3-4 spisa), prijave za uzurpaciju šuma i šumskog zemljišta (list 5-7 spisa), zemljišno-knjižni izvadci za utužene nekretnine (list 8-16 spisa), izvod iz katastarskih čestica (list 17 spisa) s prerisom katastarskog plana (list 18 spisa), programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu Trtar (list 19-29 spisa), jasno proizlazi da utuženim česticama na kojima su tuženi izvodili radove gospodari tužitelj, a koje činjenice nisu niti sporne među strankama.

Kako je među strankama sporna visina zatražene naknade štete zbog čega je sud izvršio uviđaj na mjestu spora kako bi se utvrdilo obim iskopa i obim štete na nekretninama kojima gospodari tužitelj.

Tako je vještak geodet Dunko Klarić sukladno izvršenom uviđaju na mjestu spora ovom sudu dostavio nalaz i mišljenje, a kojeg je ovaj sud prihvatio u dijelu u kojem je isti u suglasnosti sa u postupku izvedenim dokazom skice presjeka rova iz projektno tehničke dokumentacije (list 136 spisa) iz kojeg je razvidno da je nalaz i mišljenje kojeg je dao vještak Dunko Klarić da bi rov bio širine 1 metar dat sukladno navedenoj dokumentaciji a dok je njegovo mišljenje koje je dao na ročištu od dana 18. prosinca 2014. godine u kojem je naveo da po njegovom iskustvu koliki bi radni pojas bio isti odgovorio da je taj pojas 7 ili 8 metara ali da to ne može točno reći ali s obzirom da isti nije inženjer građevine ovaj sud u tom dijelu nije mogao prihvatiti njegovo mišljenje a naročito kad se uzme u obzir činjenica da je rekao i da nije siguran, te pored činjenice da tužitelj nije napravio osiguranje dokaza u vrijeme kad su se radovi izvodili.

Temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodeta o površini koja je zahvaćena radovima i širini rova (108 cm, list 136 spisa) a što je bilo vidljivo i na terenu vještak za šumarstvo Lukrecija Butorac iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša je procijenila štetu na iznos od 32.575,20 kuna koji iznos je pravomoćno dosuđen tužitelju.

Kako je tužitelj potraživao veći iznos naknade štete od pravomoćnog dosuđenog a kako je ovaj sud ocijenio da je u odnosu na preostali iznos neosnovano potraživanje tužitelja za naknadu štete jer mu je šteta već pravomoćno dosuđena sukladno stanju utvrđenom na terenu i sukladno procjeni vještaka za šumarstvo i geodeziju, to je sukladno čl. 1108. ZOO valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u točki 1. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tuženiku ad. 1. Vodovod i odvodnja d.o.o., obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištu glavne rasprave od dana 10. prosinca 2024. godine u iznosu od 1.250,00 eura.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točci 2. izreke.

U Šibeniku, 24. siječnja 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka

DN-a:

- tužitelju

- tuženicima