Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Split
Pr-19/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, protiv tuženice PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, dne 24. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"1.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužena pretežito bila na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate po stopi koja se do 31.12.2022.godine obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena.
2. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate."
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura na račun punomoćnice tužene odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 62,50 eura, tužena odbija.
Obrazloženje
1.Tužena je u svojstvu tužiteljice dne 24. svibnja 2023. podnijela tužbu protiv tužitelja kao tuženika radi isplate razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2018. do 30. 9. 2024., a koji predmet se vodi pod br. Pr-434/2023. U odgovoru na tu tužbu od 27. rujna 2023. tuženik, ovdje tužitelj je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te je ujedno podnio i protutužbu radi isplate na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru, a s osnova stjecanja bez osnove.
2. Protutužba od 27. rujna 2023. podvedena je pod novi poslovni broj Pr-19/2025 i nije pripojena spisu pod br. Pr-434/2023, već se u odnosu na nju vodi zaseban postupak. 3. U odgovoru na tužbu od 24. listopada 2024. tužena ističe kako je isti neosnovan, nedopušten i neodređen pa tako „uvjetno“ postavljeni tužbeni zahtjev potrebno je odbaciti kao nedopušten. Osim toga, navodi kako sud treba pozvati tužitelja da odredi svoj tužbeni zahtjev.
4. Podneskom od 10. siječnja 2025. (potom od 20. siječnja 2025.) tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva.
5. Kako se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, to je na temelju odredbi čl. 331.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP) valjalo donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (presudu na temelju odricanja), a kao u točki I izreke presude.
6. Za istaknuti je kako u vrijeme podnošenja tužbe tužbeni zahtjev nije preciziran. Naime, tužitelj u tužbi potražuje isplatu iznosa isplaćenih na ime troškova prijevoza za one dane u mjesecu kada je tužena dolazila na posao, iako je u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora, s time da će tužbeni zahtjev urediti nakon provedenog financijskog vještačenja.
7. Odredbom čl. 186.b st. 3. ZPP-a propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno, koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
8. Dakle, tužitelj je u tužbi istakao nespecificirani kondemnatorni zahtjev, a koji će tek naknadno tijekom postupka, kada za to budu ispunjene pretpostavke (kada se provede financijsko vještačenje) određeno i kvalitativno postaviti.
9. Međutim, s obzirom na to da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva (podnesak od 10. siječnja 2025. i 20. siječnja 2025.) to ga sud nije niti pozivao na specificiranje tužbenog zahtjeva, već je donio presudu na temelju odricanja kojom je u cijelosti odbio tako postavljeni tužbeni zahtjev.
10. Naime, u situaciji kada se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva, to je sud sukladno odredbi čl. 331.a. ZPP-a donio presudu na temelju odricanja bez da je prije toga tužitelja pozivao radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu određenog iznosa).
11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 158. st.1. i čl. 155. ZPP-a pa je tuženici, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) te popisu troška, priznat sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 50 eura, što uvećano za iznos od 12,5 eura na ime PDV-a daje iznos od 62,50 eura, dok se za više zatraženo, za iznos od 62,50 eura, tužena odbija, a kao u točki II. izreke presude. Dosuđeni iznos parničnog troška od 62,50 eura isplatit će se na žiro račun punomoćnice tužene s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 24. siječnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate.
11.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.
11.2. U punomoći od 20. svibnja 2023. stranka (tužena) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.
11.3. Tuženici nisu priznati troškovi sastava podneska od 21. siječnja 2025. s obzirom na to da isti nije bio potreban ni nužan, jer se tužena u dijelu tog podneska sadržajno ponavlja kao u odgovoru na tužbu (podnesak od 24. listopada 2024.), a u drugom dijelu popisuje troškove postupka.
U Splitu 24. siječnja 2025.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA: - tužitelju
- pun. tužene
