REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-64/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ENK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA-OSPEDALE GENERALE DI POLA, Santoriova 24a, Pula, OIB 16089706543, zastupanog po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, Pula, OIB 16089706543, da isplati tužitelju ENK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.685,10 eura (bruto), na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

- na iznos od 377,87 eura od 16.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 527,27 eura od 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 491,16 eura od 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 540,92 eura od 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 547,89 eura od 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 677,68 eura od 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 573,59 eura od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 664,44 eura od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 978,87 eura od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 671,53 eura od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 974,18 eura od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 815,98 eura od 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 933,65 eura od 16.02.2020 pa do isplate,

- na iznos od 936,17 eura od 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 732,63 eura od 16.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 207,97 eura od 16.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 33,30 eura od 16.07.2020. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.650,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 11. travnja 2022. tužiteljica navodi da je zaposlenica tuženika na radnom mjestu VSS zdravstveni djelatnik, liječnik specijalist pedijatar, subspecijalist neonatolog, primarijus, da joj je rad, zbog prirode posla, bio organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima (subotom i nedjeljom), blagdanom, prekovremeno, da na temelju Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013., Dodatka I kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2015. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. Zakona o plaćama u javnim službama i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ima pravo na isplatu razlike plaće i naknade plaće počevši od 1. studenog 2018. i to za sate prekovremenog rada koji nisu pravilno obračunati, a konačan tužbeni zahtjev postavlja podneskom od 2. prosinca 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja, izostavljajući iznos od 495,56 eura dospio u 2018. i utužen u postupku Pr-355/2018.

2. Odgovorom na tužbu od 27. travnja 2022. tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da kao javna ustanova primjenjuje važeće propise o obračunu i isplati plaće, da se odluka o centraliziranom obračunu plaća i upravljanju ljudskim resursima (COP) odnosi na za sva tijela državne uprave pa i na tuženika, da je nalogom financijskoj agenciji da uspostavi centralizirani obračun plaća, upravlja kolektivnim i granskim ugovorima isključiva odgovornost za točnost i ažurnost svih podataka prenijeta na financijsku agenciju, da je Republika Hrvatska isključivo odgovorna za eventualni pogrešan obračun plaće jer tuženik zbog propisanog načina obračuna plaće nema mogućnost usklađenja ili mijenjana programa, već jedino unosi podatke o odrađenim satima, da je potrebno primijeniti zaključke zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj 148 i 153 sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. travnja 2021. te broj sati koje je djelatnik dužan odraditi u pojedinom mjesecu računati primjenjujući zaključak 148 od 01. srpnja 2015., a zaključak 153 od 21. prosinca 2015., smatra da potraživanje tužitelja ne postoji jer je u cijelosti poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju isplatu plaće, a tužiteljica pogrešno smatra da bi sati u dežurstvu, pripravnosti, na blagdane ili neradne dane bili prekovremeni rad te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužbeni zahtjev je novčano potraživanje iz radnog odnosa za koje tužitelj sukladno čl. 133. st.3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) izravno podnosi tužbu, nema obvezu prethodno tražiti zaštitu od poslodavca.

4. Tužiteljica tvrdi da joj tuženik od 1. studenog 2018. pogrešno obračunava i isplaćuje plaću jer joj ne obračunava pravilno dodatke koji joj pripadaju temeljem Zakona o radu, Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU) i to:

-pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada iz čl. 94. Zakona o radu;

-dodatak na posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU iz 2013. i čl. 55 KU iz 2018.;

-dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi čl. 59. a Dodatka I KU iz 2015. i čl. 57. KU iz 2018.;

-naknade plaće za godišnji odmor čl. 36. KU iz 2013. i čl. 34. KU iz 2018.;

-kao i sve te dodatke za sate odrađene u vrijeme prekovremenog rada.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u evidenciju prisutnosti na radu tužiteljice, platne liste i provedeno je financijsko vještačenje.

5.1. Vještačenje od 30. listopada 2024. provedeno je po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Tomislavu Prpiću, dipl.oec. radi utvrđenja pravilnosti obračuna plaće u utuženom periodu, a koje se temelji na podacima iz tužiteljičinih platnih lista i evidencija prisutnosti na radu, odgovarajućim odredbama Kolektivnih ugovora, zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora, Zakona o radu, pravnom shvaćanju izraženom u rješenju VSRH broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021., a odnosi se na primjenu zaključka 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora.

Vještak je utvrdio da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada za razdoblje od prosinca 2018. do ožujka 2020.

Primjenom Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora vještak je utvrdio potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada za prekovremeni rad u iznosu od 5.946,23 eura, po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 3.839,86 eura, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora 1.394,56 eura, dok nije utvrdio manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme bolovanja. Primjenom toga Zaključka potraživanje tužiteljice u bruto iznosu je ukupno 11.180,66 eura.

Primjenom Zaključka broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora vještak je utvrdio da ukupan iznos razlika u odnosu na redovne sate koji su sada prebačeni u prekovremeni rad, te uvećano za razlike po dosadašnjim prekovremenim satima po osnovi promjene vrijednosti osnovnog sata iznosi još dodatnih 8.995,17 eura.

6. Prema članku 90. stavak 1. Zakona o radu poslodavac je dužan radniku obračunavati i isplaćivati plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom i ugovorom o radu, a prema članku 94. radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

7. Prema članku 45. Kolektivnog ugovora iz 2018. koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. plaću radnika čini osnovna plaća (umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža) i dodaci na osnovnu plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća).

Prema članku 55. Kolektivnog ugovora iz 2018. radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, kao liječnik specijalist ginekologije i porodništva – operater, ima pravo na dodatak na plaću od 25%.

Prema članku 34. st. 2. Kolektivnog ugovora iz 2018. radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Prema 50. Kolektivnog ugovora iz 2018. sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prema članku 49. st. 1. Kolektivnog ugovora iz 2018. osnovna plaća radniku uvećat će se: za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Smjenski rad je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom mjeseca ili rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca ili rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni. Radom u turnusu smatra se rad prema utvrđenom rasporedu radnog vremena poslodavca koji radnik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12 – 24 – 12 – 48. Uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10% utvrđuje se za efektivno odrađene sate od 14 do 22 sata. Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to za 1 sat prekovremenog rada odobriti 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana, sukladno mogućnostima organizacije rada. Dodaci iz stavka 1. (uvećanja osnovne plaće) i stavka 8. (uvećanje od 150%) međusobno se ne isključuju.

8.1. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je na 23. sjednici održanoj 01. srpnja 2015. zbog velikog broja upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan dalo općenito tumačenje u zaključku broj 148 koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu ili pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

8.2. Zajedničko povjerenstvo je na 26. sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo 153. zaključak koji glasi: „Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dam, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21,48 i 148.“

8.3. Zaključak broj 153 se razlikuje od Zaključka br.148 jer redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema zaključku 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Blagdani su razlika ali u oba tumačenja umnožak radnih dana s 8 sati čini mjesečni fond radnih sati.

8.4. Zajedničko povjerenstvo je na 30 sjednici 12. travnja 2017. donijelo zaključak broj 169 koji glasi: „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“ Tumačenje broj 148, članka 51. stavka 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 01. prosinca 2013. a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, se primjenjuje od njegova stupanja na snagu, dok se tumačenje broj 153 prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati primjenjuje od 21. prosinca 2015.

9. Budući da je u utuženom periodu tužiteljica radila na radnom mjestu liječnika, da se na radnika treba primijeniti najpovoljnije pravo kojim se uređuje neko pravo iz radnog odnosa, a uzimajući u obzir odredbe Kolektivnog ugovora, zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odredbe Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na obračun plaće za redovan i prekovremeni rad u uvećanom iznosu, primjenjujući brojčane parametre predviđene za pojedini dodatak.

Tužiteljica obavlja jednake poslove za vrijeme redovnog i prekovremenog rada te joj za isti rad pripadaju sva prava/dodaci koja uvećavaju osnovnu plaću neovisno da li radi u redovnom radu ili prekovremeno što je izraženo u stajalištu Vrhovnog suda izraženog na VIII sjednici Građanskog odjela 9.prosinca 2019.: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

10. Prihvaćajući u cijelosti tumačenja kolektivnog ugovora dana od strane zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU sud smatra da tužiteljici pripadaju razlike u obračunu plaće jer redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti bez obzira da li rade u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti zbog čega sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i treba biti plaćeno kao prekovremeni rad sa svim dodacima i uvećanjima.

11. Sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom da je tužba podnesena 11. travnja 2022., a da je najstarije mjesečno potraživanje dospjelo 16. veljače 2019. zastara bi nastupila za iznose dospjele prije 11. travnja 2017. zbog čega je prigovor zastare neosnovan. 12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022,114/2022. i 155/2023.) kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos pa je to i naznačeno u izreci presude.

13. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu razlike bruto plaće sa zateznim kamatama prema članku 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) koje teku od dana dospijeća, 16-tog u mjesecu, dan nakon isplate plaće za rad izvršen u prethodnom mjesecu koji je prema ugovoru o radu najkasnije 15-ti dan u mjesecu, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer tužitelj nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće.

Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u skladu s člankom 15. stavkom 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i člankom 17. stavkom 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14.) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća i naknada koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa ti porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće zbog čega na taj iznos ne teče sporedno potraživanje.

14. Zatezna kamata određena je u skladu s člankom 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima počevši od 1. kolovoza 2015. u visini stope nastale uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 31. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

15. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja od 400,00 eura i nagrade punomoćnici za sastav tužbe, podneska od 3. lipnja 2022., zastupanja na ročištu 7. lipnja 2022., sastav podneska od 2. prosinca 2024. i zastupanja na ročištu 10. prosinca 2024. po 100 bodova, ukupno 500 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.st.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 1.250,00 eura.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer je tužiteljica uspjela u ovome postupku u cijelosti. Sud je na zahtjev tužiteljice u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Prema članku 11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa, dok prema čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama pristojbu koju bi trebala platiti stranka oslobođena plaćanja pristojbe, platiti će stranka koja nije oslobođena plaćanja u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

U Puli 24. siječnja 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjera, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. punomoćnici tužiteljice Jeleni Batarelo Peh, odvjetnici iz Zagreba

2. punomoćniku tuženika Ediu Slivaru, odvjetniku iz Pule

3. Poreznoj upravi - po pravomoćnosti