REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
G. Martinuzzi 2, 52220 Labin
P-242/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Rojnić i Ronald Kontešić, odvjetnicima iz Pule, protiv tuženih 1. OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnik OČ, ugostiteljskog obrta, vl. OČ, [adresa], MBO [matični broj osiguranika], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 24. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dostavila sudu tužbu protiv tuženice radi isplate.
2. U tužbi navodi da su tužiteljica i 2. tuženik 20.12.2021. godine sklopili Ugovor, kojim je tužiteljica pozajmila 2. tuženiku iznos od 100.000,00 kuna (preračunato danas u EUR po tečaju 7.53450 = 13.272,28 EUR). 2. tuženik se obvezao otplatiti i vratiti navedeni iznos tužiteljici u roku od dvije godine, s time da je prva rata dospijevala na naplatu 31.01.2022. godine, a zadnja je rata dospijevala na naplatu 31.12.2023. godine. Iznos mjesečnih rata je bio 4.170,00 kuna (danas 553,01 EUR). U znak suglasnosti tužiteljica i 2. tuženik su potpisali predmetni Ugovor, te su svoje potpise ovjerili kod Javnog bilježnika Željka Valente, Pula, Cankarova 7, dana 20.12.2021. godine u predmetu Broj: OV-4471/2021. 2. tuženik do današnjeg dana nije tužiteljici isplatila iznos od 100.000,00 kuna, danas 13.272,28 EUR. 1. tuženik, odnosno OČ, je dana 21.01.2022. godine dala Izjavu kod Javnog bilježnika Željka Valente, Pula, Cankarova 7, te je i ovjerila svoj potpis u predmetu Javnog bilježnika, Željka Valente, pod Brojem: OV-309/2022, da joj je tužiteljica AČ posudila iznos od 100.000,00 kuna (preračunato danas u EUR po tečaju 7.53450 = 13.272,28 EUR). U istoj se Izjavi OČ obvezala vratiti gore navedeni iznos u 12. mjesečnih jednakih rata, s time da je prva rata dospijevala na naplatu dana 28.02.2022. godine, a zadnja rata je dospijevala na naplatu 28.02.2023. godine. Iznos mjesečnih rata je bio 8.340,00 kuna (danas 1.106,02 EUR). Predmetnu je izjavu potpisala i tužiteljica, AČ. Do današnjeg dana iznos od 100.000,00 kuna, danas 13.272,28 EUR, nije vraćen tužiteljici od strane 1. tužene. Pored navedenog u gornjim navodima ove tužbe, tužiteljica je 2. tuženiku, na račun 2. tuženika, dana 03.06.2022. godine, isplatila iznos od 40.000,00 kuna (danas 5.308,91 EUR). Navedeno je isplaćeno po usmenom dogovoru tužiteljice i tuženika, i to po velikoj zamolbi tuženika, s time da je novac trebao biti vraćen u što kraće vrijeme, a najkasnije do 31.12.2022. godine. Ni navedeni iznos do dan danas nije vraćen od strane 2. tuženika tužiteljici. Tužiteljica posebno napominje da je tuženik osobno upisao sve podatke na uplatnici kojom je izvršena uplata od strane tužiteljice 2. tuženiku na račun. Prije pokretanja ovog postupka, tužiteljica je u više navrata kontaktirala tuženika da joj se vrate predmetni iznosi koje je ista pozajmila, ali su svi pokušaji ostali bez uspjeha, pa je stoga ista prisiljena pokrenuti ovaj postupak. S obzirom na navedeno, tužiteljici ne preostaje drugo nego da svoju zaštitu i povrat novaca zatraži sudskim putem pa predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka prihvati tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da je ista predmetnu tražbina prijavila u prijedlogu za otvaranjem predstečajnog postupka, i da je tužiteljica kao vjerovnik trebala prijaviti navedenu tražbinu 4. Mišljenje je ovog suda da je tužba nedopuštena.
5. Naime, odredbom čl. 39. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17), a koji se ne primjenjuje na konkretni predstečajni postupak jer je on pokrenut za vrijeme Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, 104/17, 36/22) bilo je propisano da ako vjerovnik nije podnio prijavu tražbine, a tražbina je navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka, tražbina navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka smatra se prijavljenom tražbinom. Odredbom čl. 21. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona (Narodne novine broj 36/22), koji je na snazi od 01. listopada 2022. godine, naslov iznad čl. 39. mijenja se i glasi: „Tražbine vjerovnika na koje predstečajni postupak utječe“ (a do tada je glasio "Predmnijeva prijava tražbine"), te se čl. 39. mijenja i glasi: „Vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u predstečajnom postupku.“ (do tada je glasio: "Ako vjerovnik nije podnio prijavu tražbine, a tražbina je navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka, tražbina navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnoga postupka smatra se prijavljenom tražbinom.").
6. Dakle, kako je prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka podnesen u veljači 2023., kada je na snazi bio izmijenjeni čl. 39. koji isključuje predmnijevu prijave tražbine i propisuje obvezu vjerovnika da sam prijavi svoju tražbinu, to sud utvrđuje da vjerovnik AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], nije svoju tražbina prijavila u predstečajnom postupku, a što onemogućuje nastavak ovog postupka.
7. Da se radi o tražbini koja je predmet predstečajnog postupka proizlazi iz preslike Ugovora na stranici 8-9 spisa i iz Izjave na stranici 10-spisa, kao i iz Izvoda OTP banke na stranicama 55 – 62 spisa iz kojih proizlazi da su se sve uplate od strane tužiteljice vršile na račun [obrt]" u vlasništvu OČ, a tako u uplata u iznosu od 100.000,00 kn koju tužiteljica navodi u podnesku od 18. srpnja 2024. Naime iz izvoda OTP banke na stranici 35 spisa, proizlazi da je pozajmica od 21. siječnja 2022., izvršena [obrt]". Iz preslike Ugovora zaključenog 20. prosinca 2021., proizlazi da je tužiteljica pozajmila iznos od 100.000,00 kn, ugostiteljskom obrtu " [obrt]" u vlasništvu OČ. Iz preslike naloga OTP banke na stranici 61 spisa proizlazi da je tužiteljica uplatila iznos od 40.000,00 kn , pozajmica obrtu dana 3.lipnja 2022., na račun [obrt]".
8. Ovaj postupak bilo bi moguće nastaviti jedino u situaciji da je ovopredmetna tražbina prijavljena u predstečajnom postupku, da je osporena i da je vjerovnik upućen na nastavak ovog postupka.
9. Navedeno predstavlja procesnu pretpostavku za nastavak i vođenje ovog postupka, te kako navedenom nije udovoljeno to se odgovarajućom primjenom čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) tužba ima odbaciti.
10. Iako po pitanju neprijavljivanja tražbine u predstečajnom postupku postoji određena pravna praznina istu je moguće popuniti odgovarajućim tumačenjem odredbi SZ-a, a tome je doskočila i sudska praksa.
11. Sukladno čl. 65. st. 3. SZ-a pravne posljedice otvaranja predstečajnog postupka nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja tog postupka (kao što je to ovopredmetna tražbina), izuzev tražbina koje su od tog izuzete, ali ti izuzeci se ne odnose na ovopredmetnu tražbinu. Analogno tome, ovaj sud zaključuje da je predstečajni postupak jedini postupak u kojem vjerovnik ima pravo ostvarivati svoju tražbinu (takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 3411/2018-2, Rev 1445/2018-2 i Rev x 256/2018-3).
12. O pitanju procesne legitimacije za vođenje parničnog postupka vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u postupak predstečajne nagodbe izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/354/2016 od 30. ožujka 2017. i pritom zaključio da vjerovnik protekom roka za prijavu tražbine u predstečajni postupak više ne može voditi parnični postupak i da se takva tužba treba odbaciti. Na taj način Ustavni sud dao je tumačenje čl. 65. st. 3. SZ-a i s aspekta povrede konvencijskih i ustavnih prava te je zaključio da odbačaj tužbe ne znači povredu prava na pravično suđenje. S takvom odlukom složio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske (zaključak broj: Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017.).
13. Naime, meritorno odlučivanje u parnicama dovelo bi do situacije da vjerovnici koji svoju tražbinu nisu prijavili u predstečajni postupak mogu izbjeći smanjenje i odgodu dospjelosti dužnikovih obveza jer su u poziciji neovisno o predstečajnoj nagodbi svoju tražbinu naplatiti u cijelosti i bez odgode. Na taj način institut predstečajne nagodbe izgubio bi svoju svrhu i smisao jer bi se vjerovnicima dalo za pravo da svoju tražbinu jednostavno ne prijave u predstečajni postupak i da je pokušaju ostvariti izvan njega.
14. Konačno, i iz istog razloga, vjerovnik ne može svoje pravo na nastavak ovog postupka ostvariti ni sukladno čl. 62. st. 1. SZ-a (druga rečenica) kojim je propisano da se tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak, premda je uredno bio obaviješten o njegovu otvaranju, može namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu.
15. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Labinu 24. siječnja 2025.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa tog rješenja.
DNA:
- Tužitelju putem punomoćnika
- Tuženoj putem punomoćnika
