Poslovni broj: P-803/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, u parničnom predmetu tužitelja CN, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po pun Lovri Perici, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika ĆN, iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po pun Renatu Caru, odvjetniku iz Crikvenice, radi raskida ugovora, nakon zaključene glavne rasprave održane 12. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. siječnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ĆN, uz [adresa], isplatiti tužitelju CN, iz [adresa], iznos od 285.747,52 EUR-a, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tekućoj od utuženja do isplate.

2. Tuženik je dužan tužitelju platiti troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 8 dana. "

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi iznos prouzročenog parničnog troška u iznosu od 53.725,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zatraženim iznosom troškova postupka preko dosuđenog u točci II. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 06. ožujka 2014. godine, u bitnome navodi da je tuženik s tužiteljem sklopio kupoprodajni ugovor dana 20. siječnja 2009. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Tus, te se navedenim ugovorom u čl 4 istoga, tuženik obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu na način da u cijelosti podmiri kredit Hrvatske poštanske banke d.d. tada na iznos od 1.214,472,32 kune. Navedenim ugovorom tuženik se upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], međutim svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene nije ispunio. Tužitelj je dana 27. svibnja 2013. godine tuženiku putem punomoćnika uputio pisani zahtjev za ispunjenje obveze isplate kredita na koji se tuženik oglušio. Kako tuženik pravodobno nije ispunio svoju obvezu iz ugovora to je iznos obveze po ugovoru o kreditu prema Hrvatskoj poštanskoj banci povećao se sa tadašnjih 1.214.472,32 kuna, na 2.152.964,71 kunu, čime je nastala materijalna šteta tužitelju zbog nepridržavanja ugovornih obveza od strane tuženika. Slijedom navedenog, kako tuženik nije ispunio obvezu te time prouzročio daljnju štetu tužitelju u vidu povećanja obveze po istom kreditu, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 2.152,964,71 kunu zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana utuženja do isplate, kao i da mu naknadi prouzročene parnične troškove. Pun tužitelja je na ročištu od dana 04. rujna 2023. godine uredio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude obzirom na promjenu nacionalne valute iz kune u EUR-o.

2. U svojem odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu cijelosti kao neosnovanome. Nadalje, navodi da su parnične stranke sklopile predmetni kupoprodajni ugovor, međutim da se tuženik temeljem istoga nije upisao kao vlasnik nekretnina koje su bile predmet opisanog ugovora, već je tužitelj uz tužbu dostavio zk izvadak koji se odnosi na sasvim drugu nekretninu, a koja nije predmet ovog ugovora već predmet drugog ugovora o kupoprodaji. Ističe da je tuženiku odbijena uknjižba prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog ugovora i da u stvarnosti tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz čl. 6 predmetnog ugovora pa ga je tuženik pozvao da opisane nekretnine oslobodi od svih zabilježbi i tereta što tuženik nije napravio, pa tuženik nije bio niti u obvezi ispuniti svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene, na način da podmiri opisani kredit iako je čak podmirio dio istoga. De facto predmetni ugovor je raskinut, obzirom tužitelj nije podmirio svoje obveze iz opisanog ugovora. Temeljem svega navedenog predložio je odbijanje tužitelja s tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: kupoprodajni ugovor (list 3 do 5 spisa), zk izvadak (list 6 do 7 spisa), dopis punomoćnika tužitelja tuženiku (list 8 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga na dan 31. prosinca 2013. godine Hrvatske poštanske banke (list 9 spisa), ovosudno rješenje posl. br. Z-320/10 (list 80 do 83 spisa), povijesni zk izdvadak (list 199-299 spisa), ovosudni spis Ovr-188/2024 (ranije Ovr-101/2018). Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DN, te RN, kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem tuženika obzirom je njegov punomoćnik na ročištu od dana 04. rujna 2023. godine odustao od predmetnog dokaznog prijedloga, a obzirom na zdrastveno stanje tuženika.

4. Uvidom u kupoprodajni ugovor (list 3 do 5 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između ovdje tužitelja osobno i kao vlasnika obrta za građevinske radove, trgovinu i usluge " [obrt]" kao prodavatelja, te tuženika kao vlasnik obrta [obrt], kao kupca. Čl. 1 određeno je predmet kupoprodaje i to etažno vlasništvo upisano u [broj poduloška], u naravi poslovni prostor u prizemlju oznake L1, koji se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine 49,70 m2, u nacrtu označen svjetlozelenom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P1, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P3, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P4, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P12, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P13, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] od 204,3 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 165.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a na način kako je to ugovoreno čl. 4 predmetnog ugovora. Čl. 2 određeno je da kupac danom zaključenja kupoprodajnog ugovora stupa u posjed nekretnina iz čl. 1, dok je čl. 3 prodavatelj ovlastio kupca da temeljem predmetnog kupoprodajnog ugovora, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja može u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvršiti uknjižbu prava vlasništva iz čl. 1 predmetnog ugovora. Čl. 4 određeno je da će kupoprodajnu cijenu za nekretnine iz čl. 1 isplatiti kupac prodavatelju na način da će ukupni iznos kupoprodajne cijene uplatiti na račun Hrvatske poštanske banke i time podmiriti prodavateljevo dugovanje u iznosu od 1.214.472,32 kn prema Hrvatskoj poštanskoj banci nastao temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu br. 29/2008 – PZ i sporazuma br. 54/08 o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 03. ožujka 2008. godine. Čl. 5 određeno je da prodavatelj jamči kupac da su predmetne nekretnine isključivo njegovo vlasništvo, te se obvezuje srediti zk stanje na način da se iste oslobode od svih tereta i zabilježbi sporova koje se u zemljišnim knjigama vode na tim nekretninama. Čl. 6 određeno je da u slučaju da prodavatelj ne uspije osloboditi od svih tereta i zabilježbi sporova predmetne nekretnine u čl. 1, a poglavito da izgubi da izgubi sudske sporove u pogledu tih nekretnina tako da dođe do raskida ili poništenja ugovora prodavatelj je dužan kupcu vratiti sve što je po osnovu ovog ugovora primio, uključujući troškove realizacije založnog prava, zakonskih zateznih kamata, porez na promet nekretnine te sve ostale troškove kupca vezane za ugovor. Čl. 7 prodavatelj izričito i neopozivo dozvoljava da se na njegovoj nekretnini upisanoj u [broj poduloška], u naravi dvosobni apartman na prvom katu oznake 1E koji se sastoji od hodnika, kupaone, kuhinje, dnevnog boravka, sobe, neto korisne površine od 32,15 m2 te pripatka natkrivene terase u površini od 2.9 m2 i loggie od 2,85 m2 u nacrtu označen zelenom bojom, te njegovoj nekretnini upisanoj u [broj poduloška], u naravi dvosobni apartman na drugom katu oznake 2A koji se sastoji od hodnika, kupaone, kuhinje, dnevnog boravka, sobe, i loggie neto korisne površine od 32,40 m2 te pripatka – loggie, u površini od 3.20 m2 u nacrtu označeno rozom bojom obje u stambenoj zgradi, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] od 204,3 čhv upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zasnuje založno pravo u korist kupca ovdje tuženika. Potpisi CN osobno, te PN kao vlasnika obrta za građevinske radove, trgovinu i usluge " [obrt]" CN, iz [adresa], 4. [adresa], te ĆN, iz [adresa] kao vlasnika Trgovine na veliko i građevinskog obrta " [obrt]" ĆN, iz [adresa], ovjereni su po javnom bilježniku Jeleni Tus, iz Novog Vinodolsko, broj ovjere OV-938/09 od 11. ožujka 2008. godine.

5. Uvidom u zk izvadak (list 6 do 7 spisa) je utvrđeno da se isti odnosi na poslovni prostor u prizemlju oznake L2, koji se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine 108,90 m2, u nacrtu označeno oker bojom u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada i dvor površine 204,3 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] dolaze upisani kao suvlasnici ĆN i AN, svaki u ½ dijela.

6. Uvidom u dopis punomoćnika tužitelja tuženiku (list 8 spisa) od dana 27. svibnja 2013. godine je utvrđeno da se isti obraća u ime tužitelja, te ga podsjeća da je sa njegovom strankom sklopio kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je podnio upis u zemljišnim knjigama, a do 01. siječnja 2012. godine nije platio niti jednu kunu od preuzete obveze. Istim poziva tuženika na ispunjenje obveze odmah, te ga upozorava da će se u protivnom pokretati sudski postupci. Tuženik je predmetni dopis prema potvrdi o primitku preporučene pošiljke zaprimio 12. lipnja 2013. godine.

7. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 31. prosinca 2013. godine Hrvatske poštanske banke (list 9 spisa) je utvrđeno da je korisnik kredita obrt za građevinske radove, trgovinu i usluge " CN" vl. CN, iz [adresa], 4. [adresa], temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu 495/2005, na dan 31. prosinca 2013. godine duguje na ime dospjele glavnice 1.187,997,53 kn, na ime redovne kamate 25.576,02 kn, na ime zatezne kamate 939.091,16 kn i naknade 300,00 kn, ukupnu duguje 2.152.964,71 kn.

8. Uvidom u ovosudno rješenje posl. br. Z-320/10 od dana 30. rujna 2013. godine (list 80 do 83 spisa) je utvrđeno da se temeljem kupoprodajnog ugovora od 20. siječnja 2009. godine u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopušta uknjižba prava vlasništva na nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P12, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za korist tuženika ĆN. Nadalje, istim rješenjem odbijen je upis na poslovnom prostoru u prizemlju oznake L1, koje se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine 49,70 m2, u nacrtu označen svjetlo zelenom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P1, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P1, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P3, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P4, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, nekretnine upisane u [broj poduloška], u naravi parkirališno mjesto P13, neto korisne površine od 11 m2, u nacrtu označeno sivom bojom, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] od 204,3 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve radi toga što je na istima zabilježena ovrha, a nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika bez obzira kada je ta raspoložba poduzeta.

9. Uvidom u povijesni zk izvadak (list 199 do 299) za k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da se temeljem prijamnog lista i kopije katastarskog plana 7/05 od 01. veljače 2005. godine, uknjižuje se spajanje k. č. br. [katastarska čestica] u k. č. br. [katastarska čestica], gradilište od 204,3 čhv. Na temelju prijemnog lista br. 71/06 od 04. travnja 2005. godine i kopije katastarskog plana na nekretnini pod k. č. br. [katastarska čestica] upisuje se promjena izgrađenosti u stambeni prostor u zgrada i dvor. Nadalje, uvidom u zk. izvadak 6061 k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s određenim omjerima je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] kao stambena poslovna zgrada i dvor, površine 204,3 čhv, pripis uz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, na suvlasničkom djelu 1089/10000 etažno vlasništvo (E1) poslovni prostor u prizemlju oznake L1, koji se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine od 49.70 m2, u nacrtu označen svijetlozelenom bojom kao vlasnik se vodi CN, iz [adresa], 4. [adresa] u 1/3 dijela, te CN, vlasnik obrta [obrt], iz [adresa], 4. [adresa].

10. Uvidom u ovosudni predmet Ovr-188/24, ranije spis Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-101/18 je utvrđeno da je dana 08. siječnja 2018. godine Hrvatska poštanska banka kao ovrhovoditelj pokrenula ovrhu temeljem ovršne isprave na nekretninama ovršenika i to 1. CN, 2. CN kao vlasnika obrta za građevinske radove, trgovinu i usluge CN, 3. ĆN i 4. RN. Iz prijedloga je razvidno da se ovrha pokreće među ostalim i u odnosu na 1089/100000 suvlasničkog djela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] etažno vlasništvo E1 stambeno poslovna zgrada i dvor površine 204 čhv povezanog s vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju oznake L1 koji se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine 49,70 m2, u nacrtu označeno svijetlozelenom bojom- 1 etaža u vlasništvu I. ovršenika u 1/3 dijela, te II. ovršenika u 2/3 dijela. Nadalje ovrha je pokrenuta i u odnosu na etaže 18, 20, 21, 22 i 23 predmetne nekretnine, a koje u naravi čine parkirno mjesto P1, P3, P4, P5, P6 koje su također u vlasništvu I. i II. ovršenika. Nadalje, prijedlog se odnosi i na 2398/10000 suvlasničkog djela nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica], etažno vlasništvo (E-2) stambena poslovna zgrada i dvor površine 204 čhv, povezanog s vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju oznake L2 koji se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine od 108,90 m2, u nacrtu označen oker bojom – 2 etaža, te 66/1000 suvlasničkog dijela iste nekretnine etažno vlasništvo E-19 stambena poslovna zgrada i dvor površine 204 čhv povezanog s vlasništvom P2- parkirališnog mjesta neto površine 11 m2 u nacrtu označeno sivom bojom, 19 etaža obje u vlasništvu III. i IV. ovršenika.

11. Saslušana kao svjedok DN u svome iskazu navodi da je njezin suprug kao izvođača angažirao tuženika kada su odlučili raditi zgradu s apartmanima na križanju [adresa] i [adresa] u [adresa]. Da je kada su trebali raditi kanalizaciju, da su se dogovorili da tuženik napravi kanalizaciju a da će mu iste poslove iskompenzirali na način da će mu dati lokal u prizemlju od 108 m2, što je i učinjeno. Da su kasnije ustanovili da su oboje klijenti Poštanske banke prema kojoj su oni imali dug, a kako je tuženiku trebao poslovni prostor dogovorili su se da mu daju lokal od 49 m2, a on da onda vrati njihovo dugovanje banci. Da su sklopili ugovor 2009. i isti ugovor ovjeren je kod javnog bilježnika, tuženik je ušao u predmetni prostor, te su jedno 3 mjeseca njegovi električari bili u tom prostoru pri čemu misli da su tu imali kancelariju. Da su interesirali kod njega, a kasnije i u banci kada će isplatiti dugovanje po ugovoru, da je čak zvala banku u Gospić čiji je tuženik klijent pa su joj tamo rekli da on nije dostavio papire koje je trebao. On je u konačnici odustao od tog ugovora i izašao iz predmetnog prostora, a njezin suprug je pokrenuo ovaj postupak obzirom je njima zbog tog nastala šteta. Da je predmet kupoprodaje je bio prostor od 49 m2, a da je parkirno mjesto je sigurno išlo uz ovaj prostor od 108 kvadrata i tuženik ga je koristio, a za ovaj drugi ugovor se ne može se sada izjasniti ali piše sigurno u ugovoru. Da je 2008. bratić njezinog supruga JN stavio zabilježbe na sve živo pa je i tuženik bio upoznat s time jer je zabilježba bila i na velikim prostoru koji je bio predmet kompenzacije i svejedno ga je uzeo. Da ne zna točno što piše u ugovoru, a glede obveze tužitelja da očisti nekretninu od svih zabilježbi, ali vjeruje da bi se ta situacija s bratićem riješila da je tuženik vratio kredit banci.

12. Saslušana kao svjedok AN u svome iskazu navodi da su imali sklopljeno više ugovora i zbog proteka vremena ne može se sjetiti detalja. Ono čega se sjeća je da je bio dogovor da gospodin JN makne zabilježbu sa predmetne nekretnine, a kako oni platili kredit Hrvatskoj poštanskoj banci. Da je tužitelj na predmetnoj nekretnini imao 27 zabilježbi u trenutku potpisa ugovora, te je obećao da će iste maknuti, a kako bi se oni mogli upisati. Da su se teško uknjižili, a čak su dio kredita platili za veći poslovni prostor obzirom je tužitelj vršio pritisak na njih. Da je u početku gradnje, a što joj je poznato jer je tada radila u uredu svoga supruga uredno plaćao situacije, međutim kasnije je to prestalo. U trenutku kada su završili zgradu on više ništa nije plaćao, te su prihvatili oba prostora jer su smatrali da je i to bolje nego ništa. Od trenutka kada mu je priopćila da raskidaju ugovor nemaju pristup na objekt, a ni ranije nisu imali pristupa, nije im dopustio niti da ugrade sat za vodu, a da je tužitelj bio agresivan te je dolazila i policija. Da i danas dobiva račune za predmetni prostor pa tako na ime održavanja istoga od [obrt] stana dobiva mjesečno 45 eura, a isto tako na ime vode 34 eura s time da sat za vodu uopće nemaju, a sada predmetne režije redovito plaća, obzirom je imala ovrhu na plaći zbog istih. U predmetnom objektu njima je pripadalo i 5 parkiranih mjesta na koje nemaju pristupa, te je tužitelj na predmetna mjesta postavio šipke. Da su prilikom sklapanja ugovora bili svjesni postojanja predmetnih zabilježbi, međutim tužitelj im je obećao da će ih u kratkom roku maknuti obzirom mu je to bio rođak. Da su tužitelja pozivali da ispuni ugovor odnosno da su mu dali do znanja da je ugovor raskinut i tada je tužitelj postao agresivan, a ona je to vodila obzirom je njezin suprug u to vrijeme bolovao od karcinoma. Da ne zna da li su se uknjižili na takozvanom malom prostornom prostoru od 49 kvadrata, za veliki pouzdano zna da jesu, a njoj je sve to skupa stresno jer su zbog odnosa sa tužiteljem i velikog duga skoro zatvorili firmu, morali su izaći iz predmetnog prostora obzirom im je isti bušio gume i sl.

13. Saslušan kao parnična stranka tužitelj u svome iskazu navodi da mu je trebao građevinac kao izvođač radova jer je imao namjeru kao investitor sagraditi jednu zgradu za apartmane i poslovne prostore i tako je našao tuženika te su se dogovorili da on biti investitor tih radova, a tuženik da će biti izvođač. Što se tiče kupoprodajnog ugovora iz 2009.g. ( str. 3 spisa), tuženik i on su ga zaključili iz razloga kako bi tuženik mogao postati vlasnik jednog poslovnog prostora u toj zgradi koja je netom izgrađena kako bi on tu mogao imati trgovinu. Radi se o poslovnom prostoru u prizemlju oznake L1 u površini od 108 m2, zajedno sa jednim parkirnim mjestom. Da je pristao da mu da taj poslovni prostor, a sve iz razloga što su imali korektan odnos oko ugovora o izvođenju radova. U ugovoru je utanačeno da on njemu kao prodavatelj prodaje taj poslovni prostor za cijenu od 1.214.472,32 kune, koliko je iznosio njegov kredit kod Hrvatske poštanske banke, koji novac nije imao i taj iznos nije mogao vratiti HPB, pa je utanačio sa tuženikom da on vrati taj iznos kao ugovorna strana u ovom Ugovoru. Dakle, suština ugovora je bila u tome da tuženik postane vlasnik poslovnog prostora u prizemlju, a da mu na ime kupoprodajne cijene " riješi" dugovanje koje je imao prema HPB po osnovi kredita koji je u toj banci imao, na što je tuženik pristao. Njegova je pak obveza iz ugovora je bila da mu dozvoli da se on upiše u zemljišne knjige kao vlasnik tog poslovnog prostora. Da je očigledno pogriješio jer je u ugovor stavio odredbu da se on može uknjižiti u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, odmah, dakle prije nego što je podmiren njegov kredit u HPB. Tuženik do danas nije učinio, dakle nije se pridržavao ugovornih obveza. Za cijelo to vrijeme, a budući ni on nije imao sredstava, toj banci također nije ništa plaćao, pa je upravo iz tog razloga njegov dug po tom kreditu prema HPB se danas znatno povećao zbog kamata pa iznosi preko 2.000.000,00 kuna. Upravo iz tog razloga ta banka je "sijela" sa hipotekom na tu nekretninu kako bi osigurala svoje potraživanje koje je imala prema njemu a na ime kredita. Točno je da je tuženik znao da je na nekretnini u kojoj je on htio kupiti poslovni prostor upisana ova hipoteka i znao je da će se unatoč te hipoteke moći uknjižiti kao vlasnik prizemlja, a hipoteka je bila upisana na cijelu zgradu između ostalog i na ovaj poslovni prostor. Da mu je tuženik osobno rekao da se upisao kao vlasnik unatoč hipoteci, a on je provjerio gruntovno stanje te je utvrdio da se tuženik vodi kao vlasnik. Tuženik je i danas upisan kao vlasnik pri čemu je u međuvremenu ½ idealnog dijela prepisao na svoju suprugu HN. Tuženik je upao u financijske probleme sa svojom firmom i očigledno ovaj iznos nije mogao platiti. Da je pokušavao sa istim stupiti u kontakt kako bi mu taj iznos vratio ili da on osobno plati banci njegov dug, ali je on izbjegavao njihove susrete i nije ga mogao dobiti na telefon i sl. pa njemu nije preostalo ništa drugo nego ustati sa ovom tužbom kojom traži da tuženik podmiri svoju ugovornu obvezu koju je preuzeo odredbom čl. 4 citiranog ugovora, a budući je isti kriv za neisplatu od zaključenja tog ugovora do danas a na ime zakonske zatezne kamate koja se zaračunavala na taj iznos kod HPB, da u cijelosti podmiri hipotekarnu tražbinu HPB na nekretnini u kojoj se nalazi poslovni prostor površine 108 m2, a koji iznos na današnji dan je znatno veći od onog kojeg je tuženik imao platiti u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 20. siječnja 2009.g. Zna da jedan poslovni prostor kvadrature 108 m2 i to L2 i jedan poslovni prostor od 49,70 m2, a to je L1. Plus pet parkirnih mjesta, svako mjesto 11 m2. Ukupna cijena za te prostore je utanačena je 165.000,00 eura, protuvrijednost u kunama, a proteklo je dostava vremena od zaključenja predmetnog ugovora, tako da se ne sjeća svih detalja istog a naročito vezano za predmet kupoprodajnog ugovora. Točno je da je bila upisana zabilježba spora na imenu JN, njegovog bratića. Naime, isti je kod ovog suda tražio protiv njega kao tuženika da mu u nekim stanovima koje je prodao izvrši popravke. Taj spor još uvijek nije okončan, ali je tuženik u trenutku zaključenja ovog ugovora o tome imao saznanje. Ta zabilježba nije imala nikakve veze sa poslovnim prostorom koji je bio temelje ugovora između njega i tuženika. U tom prostoru sada više ni nema tuženika on zapi prazan jer tuženik nema trgovinu, a vodi se kao vlasnik. Da na poslovnom prostoru L1 površine 49,70 m2, nije postojao upis nikakve privremene mjere zabrane otuđenja te nekretnine. Dopunski saslušan tužitelj na ročištu od 19. travnja 2023. godine u cijelosti je ustrajao kod danog iskaza. Obzirom je svjedokinja DN na prošlom ročištu navela da je u konačnici tuženik odustao od ugovora i otišao iz prostora naveo je da se to radi o malome lokalu površine 49 m2 koji uopće nije predmet ovog postupka, tuženik je po prilici otišao iz istog nakon godinu dana, a koliko je poznato ugovor nije raskinut iako bi se isti mogao raskinuti u svakom trenutku.

14. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

15. Među strankama nije sporno da su sklopile kupoprodajni ugovor dana 20. siječnja 2019. godine, temeljem kojeg je obveza tužitelja kao prodavatelja bila dati tabularnu izjavu tuženiku i srediti zk stanje na način da očisti predmet prodaje od svih tereta i zabilježbi, dok se tuženik kao kupac obvezao cjelokupni iznos kupoprodajne cijene uplatiti na račun Hrvatske poštanske banke i time podmiriti tužiteljevo dugovanje prema istoj. Među strankama je sporan predmet ugovora obzirom tuženik tvrdi da se nije upisao kao vlasnik nekretnina koje su bile predmet opisanog ugovora, te mu je odbijena uknjižba prava vlasništva, odnosno tuženik tvrdi da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz čl. 6 predmetnog ugovora, pa on nije bio niti u obvezi ispuniti svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene.

16. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

17. Sud je prihvatio kao životne i istinite iskaze svjedokinja DN, supruge tužitelja i RN, supruge tuženika, iako ih je uzeo sa dozom rezerve obzirom se radi o suprugama stranaka pa tako i neposredno zainteresiranim osobama za uspjeh svojeg bračnog druga u sporu, ali su njihov iskazi u skladu sa ostalim izvedenim dokazima. Iz iskaza svjedokinje DN proizlazi da ustanovili da su oboje klijenti Poštanske banke prema kojoj su oni imali dug, a kako je tuženiku trebao poslovni prostor dogovorili su se da mu daju lokal od 49 m2, a on da onda vrati njihovo dugovanje banci, sklopili su ugovor 2009. i tuženik je ušao u predmetni prostor, te su jedno 3 mjeseca njegovi električari bili u tom prostoru. Da su interesirali kada će isplatiti dugovanje po ugovoru, da je tuženik u konačnici odustao od tog ugovora i izašao iz predmetnog prostora, a njezin suprug je pokrenuo ovaj postupak obzirom je njima zbog tog nastala šteta. Iz iskaza svjedokinje RN pak proizlazi da je bio dogovor da gospodin DN makne zabilježbu sa predmetne nekretnine, a kako oni platili kredit Hrvatskoj poštanskoj banci. Da su prilikom sklapanja ugovora bili svjesni postojanja predmetnih zabilježbi, međutim tužitelj im je obećao da će ih u kratkom roku maknuti obzirom mu je to bio rođak. Da su tužitelja pozivali da ispuni ugovor odnosno da su mu dali do znanja da je ugovor raskinut.

18. Što se tiče iskaza tužitelja, valja naglasiti da ga je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, te je sudu njegov iskaz u cijelosti neprihvatljiv, obzirom je isti proturječan sam sebi ali i ostalim izvedenim dokazima, pa tako iz iskaza tužitelja proizlazi da isti ne zna što je točno bio predmet navedenog ugovora.

19. Iz rezultata provedenog dokaznog postupak proizlazi da su tužitelj osobno i kao vlasnik obrta za građevinske radove, trgovinu i usluge " DN" kao prodavatelj, te tuženik kao vlasnik obrta [obrt] i građevinski obrt [obrt], kao kupac, sklopili ugovor o kupoprodaji, predmet kojeg je k. č. br. [katastarska čestica], etažno vlasništvo E1, stambeno poslovna zgrada i dvor površine 204 čhv, poslovni prostor u prizemlju oznake L1 koji se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine 49,70 m2, te etaže 18, 20, 21, 22 i 23 predmetne nekretnine, a koje u naravi čine parkirno mjesto P1, P3, P4, P5, P6. Obveza tužitelja kao prodavatelja bila je dozvoliti kupcu uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su predmet postupka, te srediti zk stanje na način da očisti predmet prodaje od svih tereta i zabilježbi, dok se tuženik kao kupac obvezao cjelokupni iznos kupoprodajne cijene uplatiti na račun Hrvatske poštanske banke i time podmiriti tužiteljevo dugovanje prema istoj. Iz priloženoj povijesnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] proizlazi da je kao vlasnik istih upisan tužitelj, a iz ovosudnog rješenja Z-320/10 od dana 30. rujna 2013. godine proizlazi da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 20. siječnja 2009. godine u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odbijen upis tuženiku na nekretninama koje su predmet ovog postupka, a sve radi toga što je na istima zabilježena ovrha, a nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika bez obzira kada je ta raspoložba poduzeta. Iz priloženog zk izvatka (list 6 do 7 spisa) proizlazi da su kao vlasnici poslovnog prostora u prizemlju oznake L2, neto korisne površine 108,90 m2, predmetne zgrade upisani kao suvlasnici ĆN i AN, svaki u ½ dijela, a isto tako da je Hrvatska poštanska banka podnijela ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika za nekretnine koje su predmet ovog postupka, te u odnosu na tuženika i IN u odnosu na poslovni prostor L2 u prizemlju iste zgrade površine 108,90 m2. Iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga Hrvatske poštanske banke na dan 31. prosinca 2013. godine (list 9 spisa) proizlazi da i nadalje postoji dugovanje tužitelja, temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu 495/2005, koje na dan 31. prosinca 2013. godine iznosi 2.152.964,71 kn. Čl. 360 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, nastavno ZOO-a) određeno je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Nadalje, čl. 361 st. 1 ZOO-a određuje da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. St 2 istog članka određeno je da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora, a stavak 3 da kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. Sukladno čl. 362 ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st 1). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. (st 2) Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.(st 3). Čl. 368 ZOO-a određeno je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da stranke ugovora nisu ugovorile rokove za ispunjenje obveza, dakle obveze tužitelja da uredi zemljišnoknjižno stanje, a kako bi se tuženik mogao upisati kao vlasnik poslovnog prostora L1 površine 49 m2, odnosno rok za isplatu kupoprodajne cijene od strane tuženika Hrvatskoj poštanskoj banci za zatvaranje obveze tužitelja. Isto tako izvan svake razumne dvojbe je utvrđeno da niti jedna od strana nije ispunila svoju obvezu po ugovoru, obzirom se tuženik nije upisao kao vlasnik poslovnog prostora koji je bio predmet ugovora ( iako je isti doista upisan kao suvlasnik drugog poslovnog prostora u predmetnoj stambenoj zgradi ali temeljem drugog pravnog posla), tj tužitelj nije ispunio svoju obvezu po ugovoru odnosno uredio zk stanje, a kako bi se tuženik mogao upisati kao vlasnik nekretnine. Isto tako tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu tužitelju odnosno Hrvatskog poštanskoj banci. Stoga u okviru provedenih dokaza i utvrđenih činjenica proizlazi da su obje stranke povrijedile ugovorne obveze što je dovelo do raskida predmetnog ugovora, a u tom smislu nastupaju pravne posljedice raskida ugovora iz čl. 368. st. 2. ZOO-a prema kojem svaka strana ima pravo vratiti drugoj onoj što je primila. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu štete obzirom tuženik nije ispunio svoju obvezu i time je po njemu prouzročio mu štetu u vidu povećanja obveza po kreditu. Kako je gore navedeno po provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da niti tužitelj nije ispunio svoju obvezi iz ugovora, pa da bi imao pravo na naknadu nastale mu štete. Isto tako tužitelj nije dokazao da bi poduzimao radnje pokušavajući spriječiti/ smanjiti nastalu mu štetu u vidu da je sam osobno nakon što je uvidio da tuženik nije ispunio svoju obvezu po ugovoru, osobno pristupio isplati svog dugovanja prema Hrvatskoj poštanskoj banci. Imajući u vidu sve gore navedeno ovaj sud je mišljenja da tužbeni zahtjev tužitelj neosnovan u cijelosti, te ga je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a dosuđeni trošak odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika. Tuženiku je tako priznat trošak sastava prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 6.477,00 EUR-a, žalbe od 23. srpnja 2015. godine u iznosu od 2.149,00 EUR-a, odgovora na tužbu u iznosu od 4.298,00 EUR-a. Nadalje, tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima od 21. veljače 2018. godine, 09. ožujka 2022. godine, 18. svibnja 2022. godine, 02. rujna 2024. godine u iznosima od po 2.149,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 22. svibnja 2018. godine, 19. listopada 2022. godine, 19. travnja 2023. godine, 04. rujna 2023. godine i 12. prosinca 2024. godine, u iznosima od po 4.298,00 EUR-a, dakle ukupno 42.980,00 EUR-a, što uvećano za iznos PDV-a po stopi od 25 % u iznosu od 10.745,00 EUR-a, ukupno iznosi 53.725,00 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Nadalje, tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu odluke od dana 24. siječnja 2025. godine u iznosu od 100,00 EUR-a, obzirom na isto nije niti pristupio. Sukladno čl. 4 st. 2 Zakona o sudskim pristojbama za odgovor na tužbu obveza plaćanja pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog, a kako je tijekom postupka utvrđeno da tuženik nije imao trošak sudskih pristojbi obzirom da predmetni postupak još nije pravomoćno okončan a i obzirom na uspjeh u sporu, obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu još nije ni nastala, te imajući u vidu sve gore navedeno, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova preko dosuđenog u točki II. i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 24. siječnja 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.