REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P Ob-396/17-125

Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Denisu Dučiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 150, protiv tuženica - protivnica osiguranja pod 1) IĐ rođ. ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) ĐĐ rođ. ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupanih po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, radi utvrđenja bračne stečevine, upisa suvlasništva i predaje u suposjed i povodom prijedloga za osiguranje radi određivanja privremene mjere, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ante Ćurkovića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženica pod 1) i pod 2) Darija Čaje, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, na ročištu za donošenje, objavu i dostavu presude održanom dana 24. siječnja 2025. godine;

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev postavljen kakav glasi:

1. Utvrđuje se prema tuženici pod 1. ĆĐ rođ.ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženici pod 2. ĐĐ rođ.ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nekretnina označena kao čest. zem. ( kat.čest.) 294/9, pašnjak, upisana u ZU 3094 k. o. [katastarska općina]-Novo, u naravi stambeni objekt anagrafske oznake [adresa] u [adresa] ( u katnosti podrum i prizemlje ), natkriveno parkiralište i dvorište, ukupne površine 541 m2, predstavlja bračnu stečevinu tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice pod 1. ĆĐ rođ. ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Utvrđuje se da je tužitelj GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova bračne stečevine suvlasnik za 1/2 dijela cjeline nekretnine označene kao čest.zem. ( kat.čest.) 294/9, pašnjak, upisane u ZU 3094 k. o. [katastarska općina]-Novo, u naravi stambeni objekt anagrafske oznake [adresa] u [adresa] ( katnosti podrum i prizemlje), natkriveno parkiralište i dvorište , ukupne površine 541 m2, te se ovlašćuje tužitelj GĐ da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/2 dijela cjeline uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice pod 2. ĐĐ rođ. ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji upis je tužena pod 2.dužna trpjeti.

3. Nalaže se tuženici pod 1. ĆĐ rođ.Strize i tuženici pod 2. ŠĐ rođ.ŽĐ u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvesti tužitelja GĐ u suposjed nekretnine označene kao kao čest.zem. ( kat.čest.) 294/9, pašnjak, upisane u ZU 3094 K. O. [katastarska općina]-Novo, u naravi stambeni objekt anagrafske oznake [adresa] u [adresa] ( katnosti podrum i prizemlje ), natkriveno parkiralište i dvorište, ukupne površine, 541 m2 .

II Odbija se podredni (sporedni) tužbeni zahtjev postavljen kako glasi:

Dužne su tuženice pod 1. ĆĐ rođ.ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužena pod 2. ĐĐ rođ.ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime izvršenih ulaganja u kupnju zemljišta, te na ime izvršenih ulaganja u gradnju stambenog objekta te izvršene poboljšice odnosno na ime građevinske vrijednosti objekta sa tržišnom vrijednosti zemljišta označenog kao čest.zem.( čest.zem.) 294/9, pašnjak, upisane u ZU 3094 K. O. [katastarska općina]-Novo, u naravi stambeni objekt anagrafske oznake [adresa] u [adresa] ( katnosti podrum i prizemlje ), natkriveno parkiralište i dvorište, ukupne površine 541 m2, solidarno isplatiti tužitelju GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 44.174,76 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referntno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za osiguranje nenovčane tražbine postavljen uz tužbu protiv protivnica osiguranja radi određivanje predložene privremene mjere zabrane otuđenja, opterećenja i raspolaganja nekretnine i zabilježbe te privremene mjere.

II. Odbija se prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za osiguranje postavljen protiv protivnica osiguranja podneskom zaprimljenim 4. listopada 2017. godine u pridruženom spisu predmeta ovog suda poslovni broj P Ob-247/18 radi određivanje predložene privremene mjere zabrane građenja i izvođenja drugih građevinskih radova na nekretnini i uvođenja u suposjed.

III. Nalaže se tuženici pod 1. ĆĐ rođ.ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženici pod 2. ĐĐ rođ.ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tužitelju GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 10.725,98 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U ovom predmetu kod ovog suda 30. lipnja 2017. godine podnesena je tužba sa zahtjevom radi utvrđenja bračne stečevine uz prijedlog za osiguranje radi donošenja privremene mjere i zabilježbe spora.

2. Tužbom se u bitnom tvrdi kako su tužitelj i tuženica pod 1) IĐ rođ. ĐĐ (ranije osobnog imena BĐ rođ. ĐĐ)- dalje prvotuženica, sklopili brak 5. srpnja 2008. godine u kojem je braku rođeno jedno dijete te da je u to vrijeme podnošenja tužbe između tih stranaka kod ovog suda bila u tijeku parnica radi razvoda braka u predmetu poslovnog broja Pob-58/17. Tužitelj u ovoj tužbi navodi kako je za vrijeme trajanja bračne zajednice ovih stranaka kupljeno zemljište u [adresa], označeno kao čest. zem. (kat. čest.) 294/9 k. o. [katastarska općina], površine 541 m2, a na kojem je zemljištu izgrađena kuća, katnosti prizemlje, anagrafske oznake [adresa] i to najvećim dijelom uloženim sredstvima tužitelja kako za kupnju zemljišta tako i za izgradnju toga objektai kompletnog njegova opremanja za stanovanje bilo isplatama u novcu bilo dijelom i kompenzacijama, a dijelom i osobnim izvođenjem građevinskih radova na objektu ili uz pomoć članova svoje obitelji i prijatelja. Tužbom se ukazuje da je za kupnju zemljišta, izgradnju i opremanje stambenog objekta tužitelj na tako opisani način uložio iznos od 50.000,00 EUR-a, tako da vrijednost nekretnine, a posebno u visini suvlasničkog dijela koji bi najmanje pripao tužitelju koje bi stekao s osnova bračne stečevine, premašuje onaj iznos koji je tužitelj za tu svrhu uložio.

3. Tužitelj u tužbi tvrdi kako je za vrijeme trajanja bračne zajednice s prvotuženicom radio više poslova tako da je držao ugostiteljski objekt- kafić i disko obrt „ [obrt]“, trgovine u Kaštelima i Splitu, trgovao s automobilima, starim željezom (otpadom) i drvima za ogrjev, stajskim gnojem te tijekom sezone radio kao taksist te povremeno radio teške fizičke poslove na građevini i na taj način ostvarivao prihode, dok da je prvotuženica kroz to razdoblje bila zaposlena u jednom kratkom razdoblju tako da je obitelj živjela i financirala se od dohotka kojeg je ostvarivao tužitelj.

4. Ovim se navodi da je na nekretnini koja je predmet tužbe umjesto bračnih drugova kao vlasnica upisana majka prcvotuženice, ovdje tuženica pod 2) ĐĐ dalje drugotuženica, ali da takav upis nije istinit jer je predmetno zemljište kupljeno i kuća sagrađena najvećim dijelom od uloženih sredstava tužitelja tijekom trajanja bračne zajednice s prvotuženicom, tako da je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini izvršena samo formalno jer su u to vrijeme bračni drugovi imali porezna dugovanja prema državi, tako da je drugotuženica ipak pristala za upis prava vlasništva na svoje ime dok se ne razriješi to porezno dugovanje Uz tužbu se ističe kako je tužitelj zbog narušenih obiteljskih odnosa i protiv njega učestalih prijava prvotuženice morao iseliti iz obiteljske kuće tako da se njome sada prvotuženica isključivo koristi tako da je i u međuvremenu ista podnijela zahtjev radi izdavanja rješenje o izvedenom stanju (legalizaciji) stambenog objekta uz to, što prema saznanju tužitelja, prvotuženica ima namjeru predmetnom nekretninom raspolagati bez njegova pristanka te istu dati u najam na dulje razdoblje, a svakako kako bi se onemogućilo tužitelja da ponovo uđe u posjed odnosno u suposjed, posebno što prvotuženica, nakon što je odbila sporazumno razriješiti pitanje bračne zajednice i njene podjele, po saznanjima tužitelja, odlučila prodati ovu nekretninu.

5. Iz svih gornje iznesenih razloga, posebno što tužitelj smatra da je na opisani način, postao vlasnik predmetne nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu odnosno imovinu koju su tužitelj i prvotuženica kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tako da predstavlja njihovo zajedničko vlasništvo, odnosno suvlasništvo tužitelja i prvotuženice, tužbom se postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da nekretnina označena kao čest. zem. (kat. čest.) 294/9 k. o. [katastarska općina], što je u naravi zemljište s izgrađenim objektom- kućom anagrafske oznake [adresa] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i prvotuženice , svakoga za po 1/2 suvlasničkog udjela, uz ovlaštenje tužitelju da po tom osnovu u zemljišnim knjigama upiše to pravo na svoje ime iz istodobno brisanje u tom suvlasničkom udjelu te nekretnine s imena drugotuženice , uz zahtjev da se tužitelju kao vlasniku (suvlasniku) omogući, u roku od petnaest dana i pod prijetnjom prisilnog izvršenja, predaja u suposjed sporne nekretnine. Uz ovaj tužbeni zahtjev postavljen je alternativan zahtjev (fakultativna alternativa) za slučaj da se prve obveze tuženice žele osloboditi, odnosno zadržati u svom isključivom vlasništvu predmetnu nekretninu, da tužitelju u roku od petnaest dana isplate ulaganja u visini sadašnje vrijednost nekretnine s osnova njegova suvlasničkog udjela od 1/2 dijela cjeline, sa zahtjevom za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR-a uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, a koji je zahtjev u tom iznosu postavljen za onu visinu koju tužitelj u tom vremenu procjenjuje, a koja će se stvarna vrijednost utvrditi po izvršenoj vještačkoj procjeni ovlaštenog sudskog vještaka.

6. Istodobno, iz gornje iznesenih razloga, posebno što tužitelj, ovdje i kao predlagatelj osiguranja smatra da bi tuženice raspolagale nekretninom bez njegova pristanka tako da će ga onemogućiti u ostvarivanju njegova prava koja zahtjeva ovom tužbom, postavlja prijedlog radi osiguranja te nenovčane tražbine predlažući da se ista osigura privremenom mjerom zabranom tuženicama-protivnicama osiguranja otuđenja, opterećenja ili svakog drugog raspolagamnja predmetnom nekretninom uz zabilježbu te zabrane u zemljišnoj knjizi, a ukoliko sud ne nađe da su ispunjeni razlozi za donošenje predložene privremene mjere, tužitelj je postavio prijedlog radi zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi.

7. U drugom predmetu ovoga suda, zaprimljenom pod poslovnim brojem Ovr- 4437/17, podnesen je 4. listopada 2017. godine, prijedlog ovdje tužitelja, tamo kao predlagatelja osiguranja, postavljen protiv ovdašnjih tuženica, tamo kao protivnica osiguranja, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere uvođenja u suposjed predlagatelja osiguranja te zabranom protivnicama osiguranja građenja i izvođenja drugih radova kojima se mijenja postojeće stanje (biće odnosno sućanstvo) za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle upravo za nekretninu koja je u ovom parničnom postupku predmet spora, sve takav prijedlog za osiguranje obrazlažući da je predlagatelj osiguranja bez valjane pravne osnove isključen iz suposjeda nekretnine koja je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine kao njegove imovine jer da mu je zbog obveza plaćanja doprinosa uzdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta i otežanog zdravstvenog stanja uslijed čega nije u mogućnosti zasnovati stalni radni odnos ugrožena materijalna egzistencija plaćanjem podstanarskog stana te da daljnjim radnjama na predmetnoj nekretnini- pripremanjem za građenje zidova na zapadnoj i južnoj strani nekretnine odnosno predmetnog zemljišta od strane protivnica osiguranja dolazi do izmjene postojećeg stanja stvari na nekretnini koja je predmet parničnog postupka s postavljenim zahtjevom za utvrđenje bračne stečevine odnosno odgovarajućeg suvlasničkog udjela po toj osnovi tako da bi se tom izmjenom otežala, onemogućila odnosno osujetila od strane tuženica kao protivnica osiguranja tako postavljena tražbina tužitelja kao predlagatelja osiguranja koji za njeno osiguranje postavlja prijedlog za određivanje tako predložene privremene mjere predlažući da se takva zahtijevana obveza naloži protivnicama osiguranja u roku od dvadeset četiri sata od dostave takvog rješenja sa zaprječenjem novčane kazne za slučaj njenog izvršenja koja će se na prijedlog predlagatelja osiguranja i izreći.

8. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-4437/17 od 3. travnja 2018. godine, ovršni sud se u tom postupku proglasio nenadležan za postupanje povodom ovoga prijedloga te je određeno da će se o ovome prijedlogu za osiguranje novčane tražbine odlučivati u ovom parničnom postupku, tako je po pravomoćnosti toga rješenja spis predmeta zaprimljen u parničnom postupku poslovni broj P Ob- 247/18, te je ovaj sud, naredbom od 22. travnja 2021. godine, naložio da se parnični spis predmeta u kojem je zaveden predmetni prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine ovdje tužitelja kao predlagatelja osiguranja postavljen protiv ovdašnjih tuženica kao protivnica osiguranja pridruži u ovom parničnom postupku (pripoji za postupanje) radi jedinstvenog postupanja i odlučivanja povodom istaknutog tužbenog zahtjeva i prethodno uz tužbu podnesenog prvog prijedloga radi osiguranja nenovčane tražbine budući je riječ o istoj pravnoj osnovi iz koje su zahtjevi postavljeni kako tužbeni zahtjevi (osnovni i fakultativno alternativni) tako i zahtjevi iz predmetnih prijedloga radi osiguranja nenovčane tražbine.

9. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod suda dana 11. listopada 2017. godine, tuženice se protive tužbi i postavljenom kako osnovnom tako i fakultativno postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, smatrajući da tužba nije utemeljena na realnim činjenicama.

10. U odgovoru na tužbu se u bitnom navodi kako je isključiva, kao upisana tako i stvarna vlasnica nekretnine za koju je tužitelj postavio tužbeni zahtjev, upravo drugotuženica koje je pravo vlasništva stekla realiziranom kupoprodajom s ranijim vlasnikom tijekom 2014. godine, tako da tužitelj niti prvotuženica nisu vlasnici ove nekretnine, odnosno da nisu niti zemljište kupili niti sagradili objekt koji predstavlja obiteljsku kuću na tom zemljištu već da je novac za kupnju nekretnine kao i novac za izgradnju obiteljske kuće drugotuženici darovan iz iznosa od 196.940,00 CAD (kanadskih dolara) izvršenih u petnaest transakcija tijekom 2014 i 2015. godine od njene braće koji žive i rade u inozemstvu uz isključivi postavljeni joj uvjet da ta novčana sredstva drugotuženica namjenski troši za kupnju nekretnine na svoje ime i za izgradnju kuće. Ovim se tvrdi da je tužitelj sudjelovao u nalaženju potencijalnih izvođača radova, ali da su sva plaćanja vršena od strane drugotuženice koja je podizala određene novčane iznose s bankovnog računa, time da obiteljska kuća još uvijek nije u potpunosti dovršena i da se na njoj dalje radi i ulaže, sve to od strane drugotuženice, dok tužitelj više ne stanuje u obiteljskoj kući od 28. lipnja 2016. godine, kada je bio u istražnom zatvoru i od kada mu je u određenom trajanju bila određena mjera opreza zabrane približavanja prvotuženici ne manjoj od 20 m.

11. Tuženice odgovarajući na tužbu ne spore da je tijekom trajanja faktične bračne zajednice tužitelj radio, ali da su svi novčani iznosi koje je zarađivao trošeni na osnovne životne potrebe, posebno jer su bračni drugovi stanovali kao podstanari kod više različitih stanodavaca od piočetka sklapanja braka do srpnja mjeseca 2015. godine kada su se iz podstanarskog stana uz dopuštenje drugotuženice preselili u predmetnu kuću, tako da tuženice osporavaju tužitelju njegovu tvrdnju da bi ovaj raspolagao bilo kakvim novčanim sredstvima odnosno iznosima koje bi mogao uložiti za kupnju zemljišta i izgradnju objekta posebno jer je sam bio porezni dužnik, a ne prvotuženica, pa time tuženice tvrde kako se koristeći činjenicom da je u tom vremenu stjecanja nekretnine tužitelj bio u braku s prvotuženicom sada raznim konstrukcijama služi bez pravne osnove institutom bračne stečevine zahtijevajući vlasništvo (suvlasništvo) na predmetnoj nekretnini koja je isključivo vlasništvo drugotuženice.

12. S obzirom da tuženice u svemu osporavaju tužbene navode kojima tužitelj tvrdi da je svojim ulaganjima doprinio u stjecanju nekretnine koja je u vlasništvu drugotuženice, tuženice osporavaju kako osnovni tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje prava vlasništva s osnova bračne stečevine tužitelja i prvotuženice te ovlaštenja tužitelja da s tog osnova upiše pravo suvlasništva za udio od 1/2 dijela na svoje ime i brisanje toga prava s imena drugotuženice te osporavaju tužitelju pravo da se isti uvede u suposjed nekretnine budući tuženice tvrde da na njoj nema nikakvih stvarnih niti drugih prava te ujedno ne prihvaćaju u postavljenoj osnovi niti fakultativno ovlaštenje da se te obveze tuženice oslobode isplatom iznosa kojeg tužitelj postavlja u fakultativno alternativnom tužbenom zahtjevu.

13. Tuženice se ujedno i kao protivnice osiguranja protive postavljenim prijedlozima tužitelja kao predlagatelja osiguranja radi određivanja predloženih privremenih mjera kako onih u pogledu zabrane raspolaganja predmetnom nekretninom tako i one vezane za privremeno uvođenje u suposjed predlagatelja osiguranja na nekretninu koja je predmet spora tako i zabrane izvođenja bilo kakvih radova na toj nekretnini tvrdeći kako nema nikakvih osnova vezano za prihvaćanje toga prijedloga radi određivanja predložene privremene mjere jer da tuženice kao protivnice osiguranja niti imaju namjeru raspolagati nekretninom na način da je otuđe ili opterete, posebno što protivnica pod 1) – prvotuženica nije niti njena vlasnica niti je predlagatelj osiguranja kao tužitelj dokazao opasnost da bi bez takve mjere bilo spriječeno ili otežano ostvarenje njegova zahtijevanoga prava, kao potrebnih uvjeta za prihvaćanje tih mjera za osiguranje nenovčane tražbine.

14. Podneskom zaprimljenim kod suda 23. listopada 2018. godine tužitelj je dodatno obrazložio u tužbi iznesene činjenične navode naglašavajući činjenicu kako su uslijed postojanja poreznoga dugovanja tužitelja kao i prvotuženice tako istodobno i njene obveze uzdržavanja maloljetne djece iz prvog braka, ove stranke kao bračni drugovi dogovorile da se pravo vlasništva na zemljištu na kojem je kasnije izgrađena kuća prenese na majku prvotuženice, ovdje drugotuženicu koja je u kupoprodaji tako formalno naslovljena kao kupac, što bi bilo dobro poznato i osobama koje su sudjelovale u realizaciji kupoprodaje, time da je tužitelj naknadno pribavio određeni građevinski materijal koji je financirao prodajom svoga kombiniranog vozila, a koji građevinski materijal je utrošen odnosno iskorišten u gradnju predmetne obiteljske kuće s tim da je izvodio i pojedine građevinske radove i to kompletne radove uređenja vanjske fasade, unutarnjeg žbukanja i postavljanja elektroinstalacije odnosno da je za to osobno angažirao građevinski obrt.

15. Istim podneskom je tužitelj uredio prvi osnovni (naznačen kao glavni tužbeni zahtjev) konkretizirajući zahtjev za utvrđenje bračne stečevine na predmetnoj nekretnini spram tuženica i ovlaštenja tužitelja da temeljem tako ishođene presude utvrđenja prava suvlasništva za 1/2 dijela po toj osnovi izvrši upis toga prava u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje u tom dijelu upisanog prava drugotuženice, ostavljajući taj zahtjev nepromijenjen u drugom dijelu postavljenom radi predaje tužitelju u suposjed predmetne nekretnine, tako je ovim istim podneskom tužitelj preinačio tužbu u drugom dijelu na način da je prethodno kao alternativan postavljeni fakultativni zahtjev za isplatu ulaganja u predmetnu nekretninu, tužitelj sada uz glavni tužbeni zahtjev (koji je zahtjev stvarno pravnog karaktera) kao alternativni (podredni) ali više ne i kao fakultativni postavio tužbeni zahtjev za ulaganja u nekretninu s osnova povrata isplaćene kupoprodajne cijene zemljišta i ulaganja izvršenih u gradnju kuće te izvršenih poboljšica kao solidarnu obvezu tuženica za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR-a (tada toga iznosa postavljenoga u kunskoj protuvrijednosti) sa zakonskim zateznim kamatama koje se zahtijevaju na glavnicu novčane tražbine od presuđenja pa do isplate ( koji je zahtjev obvezno pravnog karaktera).

16. Podneskom od 20. studenoga 2018. godine tuženice su se usprotivile preinaci tužbe ujedno se istodobno izjašnjavajući po toj preinačenoj tužbi odgovarajući u njenoj osnovi povodom tako postavljenih tužbenih zahtjeva (glavnom i podredbom), prigovarajući svim navodima iz tužiteljeva podneska ne sporeći da je tužitelj ipak sudjelovao u određenim poslovima ali zloupotrebljavajući činjenicu da je od drugotuženice za to zaprimao novčana sredstva s jasnim nalogom da ta novčana sredstva u njeno ime i za njen račun usmjeri na plaćanje kako kupnje zemljišta tako i građevinskog materijala i izvedenih radova već pri tome zadržavajući taj novac za sebe dok je s osobama kojima je trebao plaćati svojevoljno zaključivao kompenzacije zatvarajući time svoja osobna dugovanja zadržanim novcem jer na drugi način novčana sredstva mogao samostalno pribavljati jer se i sam tužitelj kao stranka u postupku radi razvoda braka s prvotuženicom koji je prethodio ovom parničnom postupku predstavljao kao osoba nesposobna za rad.

17. Tuženice se pozivaju na pravni temelj stjecanja nekretnine prema općim propisima s obzirom da je upis vlasništva u zemljišnoj knjizi izvršen na ime drugotuženice kao stranke iz pravnog posla kupoprodaje nekretnine, a koja je nekoliko dana prije zaključenja navedenog kupoprodajnog ugovora predala tužitelju iznos od 8.000,00 EUR-a s nalogom da s istim novcem u njeno ime i za njen račun isplati kao dio kupoprodajne cijene prodavatelju zemljišta koji je preostali iznos od 2.000,00 EUR-a do pune kupoprodajne cijene samostalno prodavatelju drugotuženica isplatila kada je i ugovor o kupoprodaji potpisan u namjeri da se pravo vlasništva te nekretnine izvrši na ime drugotuženice bez bilo kakvih skrivenih prividnih poslova za zaštitu tužitelja i prvotuženice u pogledu njihovih dugovanja.. Tuženice se dalje protive navodima tužitelja u pogledu njegova ulaganja u nekretninu tvrdeći kako su odnosi stranaka poremećeni već tijekom 2011. godine kada je prvotuženica pokrenula parnicu radi razvoda brak, a koja tužba je sporazumno povučena tako da su odnosi nepovjerenja stranaka postojali i prije kupnje predmetnog zemljišta posebno da su i takvi odnosi nepovjerenja bespovratno izgubljeni zbog narušenih obiteljskih odnosa uslijed obiteljskog nasilja kada je tužitelj napustio bračnu zajednicu time da je drugotuženica nastavila daljnja ulaganja u predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo budući obiteljska kuća nije dovršena tako da je drugotuženica sve te novčane iznose potrebne za ulaganja u izgradnju i uređenje objekta podizala periodično ovisno o tome koje je radove trebalo izvoditi i za to novčana sredstva namjenski trošila i opravdavajući te isplate svojoj braći koji su joj takva novčana sredstva namjenski davali baš za kupnju zemljišta i na tom zemljištu gradnju kuće, ali za njeno ime i za njen račun.

18. Da bi se radilo upravo o suprotnom , odnosno da drugotuženica ne bi za svoje ime kupila zemljište na kojem je kasnije građena kuća od strane bračnih drugova, ali ne i od drugotuženice, tužitelj se o tome izjašnjava podneskom zaprimljenim kod suda 3. prosinca 2018. godine, u bitnom u istom ponavljajući svoje navode da je tužitelj svojim sredstvima kupio zemljište, a da je upis prava vlasništva i označavanje u kupoprodajnom ugovoru imena drugotuženice bilo da se zaštite bračni drugovi odnosno tužitelj i prvotuženica koje su imali zbog poreznog dugovanja, a i prvotuženica zbog nepridržavanja obveze doprinosa uzdržavanja maloljetne djece iz ranijeg braka zbog čega je i kazneno gonjena, dok tužitelj osporava navode tuženica da bi drugotuženica koristila za kupnju zemljišta i gradnju kuće novčana sredstva od svoje braće, budući je brat drugotuženice ŽĐ u posljednjih desetak do petnaestak godina kupio više nekretnina na svoje ime time da je drugotuženica bila zadužena za financije u vezi tih kupoprodaja (porez na promet nekretnina, plaćanja provizija agencijama, odvjetničke usluge, plaćanje radnika, režijske i komunalne troškove i sl.) tako da je upravo iz tih razloga drugotuženica pribavljala i podizala novac uplaćen od njenog brata, a ne za kupnju i gradnju objekta nekretnine koja je predmet ovoga spora.

19. Tužitelj se i izjašnjava povodom istaknutoga prigovora tuženica da ne bi bio simulirani pravni posao kupoprodaja nekretnine koja je predmet spora na ime drugotuženice, jer da je tome tako da bi za to bila pogodnija majka tužitelja kao osoba od njegova povjerenja, ovim tužitelj navodeći da je u to vrijeme njegova majka EĐ bila korisnica socijalne pomoći pa da bi na taj način kada bi postala vlasnica nekretnine izgubila to pravo tako da je prema dogovoru stranaka iz ovog postupka kao formalni kupac označena u kupoprodajnom ugovoru drugotuženica, koja je majka bračnog druga tužitelja i po istom ugovoru samo formalno upisana kao vlasnica na predmetnoj nekretnini bez bilo kakvog sadržaja stvarnog prava niti njegova izvršavanja jer su sredstva kojima je zemljište kupljeno i kuća na tom zemljištu izgrađena sredstva dobivena i prihođena radom bračnih drugova, ovdje tužitelja i prvotuženice upravo na onaj način kakav je tužitelj opisivao u tužbi. .

20. S obzirom da su tuženice odmah u odgovoru na tužbu prigovorile u tužbi postavljenoj vrijednosti predmeta spora, koju vrijednost predmeta spora je u tužbi tužitelj postavio za stvarnopravni zahtjev u iznosu od tadašnjih 220.000,00 kuna, s vrijednosti podrednog tužbenog zahtjeva istaknutog u iznosu od 70.000,00 EUR-a , sud je povodom takvog prigovora rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom u prethodnom postupku 11. veljače 2019. godine, utvrdio vrijednost predmeta spora sukladno odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- nastavno ZPP-a, koji se Zakon u ovom postupku ima primijeniti sukladno vremenu pokretanja ovoga parničnog postupka) , u istaknutoj visini iznosa od 220.000,00 kuna (sada pretvoreno konverzijom po fiksnom tečaju kune za euro kao važeću valutu u iznosu od 29.199,02 EUR-a) jer je riječ o glavnom tužbenom stvarnopravnom zahtjevu vezano za nekretninu za koju su stranke suglasno istaknule da je riječ o zemljištu koje je u službenim evidencijama označeno kao pašnjak, ali sa statusom toga zemljišta kao izgrađenog građevinskog zemljišta odnosno građevinskog zemljišta na kojem je sagrađen objekt i koji je podložan postupku legalizacije bespravno sagrađenog objekta, pa sud prema svim tim objektivnim parametrima i uvažavajući kriterije koji su propisani za utvrđenje vrijednosti predmeta spora je ocijenio da je taj istaknuti iznos vrijednosti predmeta spora po osnovnom (glavnom) tužbenom zahtjevu opravdan već isticanjem toga iznosa u tužbi, kojeg je sud kao takvog i odredio (toč. II. izreke toga rješenja).

21. S obzirom da su tuženice prigovorile preinaci tužbe u prvom slučaju, za što je tužitelj osporavao da nije riječ o preinaci, već uređenju ranije postavljenih tužbenih zahtjeva, uvažavajući činjenicu da su se ipak, iako su se protivile preinaci, tuženice upustile u raspravljanje i po tako preinačenoj tužbi, koja je u određenom dijelu i precizirana, uzimajući u obzir da je ranije alternativno fakultativni tužbeni zahtjev za isplatu (kao obvezno pravni zahtjev uz osnovni stvarno pravni zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine i njenog upisa u zemljišnoj knjizi i predaje u suposjed) sada postavljen kao drugi- podredni zahtjev za isplatu (isto tako kao obvezno pravni) tako da se u bitnom nije mijenjala niti činjenična niti pravna osnova, sud je rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom u prethodnom postupku od 11. veljače 2019. godine, dopustio tužitelju preciziranje tužbenog zahtjeva koji je postavljen podneskom zaprimljenim kod suda 23. listopada 2018. godine, (toč. I. izreke toga rješenja), tako da se u ovom postupku imalo o istom raspravljati i odlučivati povodom raspravljenog gradiva povodom dokaza koje je sud odlučio izvesti po prijedlozima stranaka sukladno raspravnom rješenju koje je doneseno povodom zaključenja prethodnog postupka na istom pripremnom ročištu za prethodni postupak.

22. Podneskom od 13. siječnja 2023. godine tužitelj je u odnosu na izvedene dokaze tijekom glavne rasprave, poglavito izvedenoga vještačkog nalaza i mišljenja ovdje imenovanih sudskih vještaka kako geodetske struke tako i građevinske struke i ovlaštenog procjenitelja, postavio konačno glavni tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja prava suvlasništva od 1/2 suvlasničkog dijela, upisa toga prava u zemljišnoj knjizi i predaje tužitelju u suposjed na nekretnini koja je bila predmet tužbe s osnova bračne stečevine identificirana od strane sudskog vještaka geodetske struke te postavio konačno podredni (sporedni) tužbeni zahtjev kojim je zahtijevao isplatu iznosa od tuženica postavljenih tim zahtjevom kao solidarnih nositelja te obveze vezano za izvršena ulaganja na nekretnini koja je bila predmet tužbe u visini iznosa od 44.174,76 EUR-a, dakle sada umanjeno u pogledu ranije postavljenog takvog tužbenog zahtjeva- time je podredni tužbeni zahtjev za isplatu smanjen.

23. Tuženice su se i u pogledu ovako postavljenog tužbenog zahtjeva tome protivile kao preinaci tužbe, dok se tužitelj takvom prigovoru protivio navodeći da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev (kako glavni tako i podredni) uređen prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka građevinske struke te sukladno odredbama parničnog procesa tvrdeći da kada se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje i u predmetima gdje se provode vještačenja o kojima ovisi visina postavljanja tužbenog zahtjeva, da se takvo uređenje odnosno usklađenje tužbenog zahtjeva ne može smatrati povlačenjem tužbe u umanjenom dijelu tako da niti suprotnoj stranci vezano za eventualni uspjeh u sporu ne pripada pravo na troškove postupka na taj umanjeni dio.

24. Uzimajući u obzir da je sud i ovdje ocijenio da postavljanjem takvog konačno- u prvom redu preciziranoga tužbenog zahtjeva i usklađenoga s rezultatima nastalima nakon izvedenih dokaza (ovdje kao glavnog tužbenog zahtjeva) i prava tužitelja da svoj zahtjev usklađuje s rezultatima dokaznog postupka tako i da prethodno postavljeni tužbeni zahtjev ( u ovom slučaju podredni) postavi u smanjenom iznosu od onog prvotno zahtjevnog novčanog iznosa na isplatu, to je sud na ročištu za glavnu raspravu održanome dana 6. ožujka 2023. godine odbio prigovor tuženica u pogledu njihova protivljenja preinaci tužbe iz razloga što u konkretnom slučaju tužitelj nije time tužbu preinačio, sve to sukladno odredbi čl. 191. st.3. ZPP-a.

25. Tužitelj je tijekom ovog postupka ostao kod tako konačno precizirane i uređene tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva radi utvrđenja njegova prava suvlasništva od 1/2 dijela stečenoga s osnova bračne stečevine, upisa toga prava u zemljišne knjige te predaje nekretnine koja je predmet spora u suposjed kako je to postavljeno glavnim tužbenim zahtjevom, odnosno isplate ulaganja u predmetnu nekretninu u iznosu od 44.174,76 EURa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zahtijevajući ih od dana presuđenja pa do isplate kako je to postavljeno podrednim uređenim, odnosno umanjenim tužbenim zahtjevom.

26. Tuženice se tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima u tijeku ovog postupka u svemu protive, smatrajući tužbene zahtjeve potpuno neosnovane tvrdeći da tužitelj i prvotuženica u braku nisu stekli predmetnu nekretninu kao imovinu s osnova bračne stečevine, već da je nekretnina koja je predmet tužbe vlastita imovina drugotuženice te da tužitelj u toj imovini nije imao vlastita ulaganja.

27. U dokaznom postupku izvedeni su slijedeći dokazi: pregledano je pismeno- Prijedlog sporazuma podjele bračne stečevine supružnika BĐ i GĐ od 5. lipnja, 6. lipnja i 7. lipnja 2017. godine, zemljišnoknjižni izvadak Općinskog suda u Splitu za ZU 3094 k. o. [katastarska općina]-Novo, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od 28. lipnja 2017. godine, Izvod iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Kaštel Sućurac broj 3094 od 21. listopada 2016. godine, fotografije objekta (l.s. 10), popis građevinskog materijala i radova GĐ (l.s. 11 do 12), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, broj: 511-12-28-1261/17 od 21. rujna 2017. godine, fotografije radova na objektu (l.s. 21 do 22), rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj KV-414/17 od 29. kolovoza 2017. godine, Kupoprodajni ugovor zaključen u Kaštelima 25. veljače 2014. godine, ovjerovljen po javnom bilježniku Jošku Donika-Stanojeviću, broj OV-1499/14 od 25. veljače 2014. godine, izvadak s prometa računa Splitske banke d.d. Split od 4. listopada 2017. godine za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2015. godine uz tečajnu listu Hrvatske narodne banke od 9. listopada 2017. godine, pisana izjava ŽĐ sastavljena u Kaštel Kambelovcu 14. kolovoza 2018. godine, ovjerovljena kod javne bilježnice Tatjane Perić u [adresa], broj OV-5423/18 od 14. kolovoza 2018. godine, pisana izjava NĐ (l.s.51), pisana izjava VĐ (l.s.51), pisana izjava SĐ (l.s. 52), pisana izjava LĐ (l.s. 52), prijepis zapisnika Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-58/17 s ročišta o održanoj glavnoj raspravi od 12. veljače 2018. godine, preslika tužbe u pravnoj stvari tužiteljice BĐ i tuženika GĐ zaprimljena u predmetu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-285/11, dana 20. svibnja 2011. godine, rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-285/11 od 26. rujna 2011. godine, izvadak s prometa računa Splitske banke d.d. Split od 13. studenoga 22018. godine za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2017. godine, Sporazum zaključen u Splitu 21. listopada 2015. godine ovjeren po javnom bilježniku Bošku Jurišiću sa sjedištem u [adresa], broj OV-1260/16 od 23. veljače 2016. godine uz uplatnicu i potvrdi o novčanoj transakciji, rješenje Općinskog suda u Splitu, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću, poslovni broj Z-23412/17 od 23. studenoga 2017. godine, izveden je dokaz saslušanja tužitelja kao parnične stranke na ročištu za glavnu raspravu održanome 12. travnja 2019. godine, izveden je dokaz saslušanja tuženice pod 1) BĐ (sada IĐ) i tuženice pod 2) ĐĐ na ročištu za glavnu raspravu održanome 4. lipnja 2019. godine, izveden je dokaz saslušanja svjedoka VĐ na ročištu za glavnu raspravu održanome 25. rujna 2019. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SĐ i svjedoka LĐ na ročištu za glavnu raspravu održanome 19. prosinca 2019. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AĐ na ročištu za glavnu raspravu održanome 15. rujna 2020. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DĐ i svjedoka OĐ na ročištu za glavnu raspravu održanome 11. studenoga 2020. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NĐ i svjedoka TĐ na ročištu za glavnu raspravu održanome 25. siječnja 2021. godine, izveden je dokaz svjedokinje GĐZ, svjedoka UĐ, svjedoka ĐĐ sina G na ročištu za glavnu raspravu održanome 17. ožujka 2021. godine, pregledani su uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Kaštel Sućurac, klasa: 935-08/21-01/237, Ur. broj: 541-28-04-01/8-21-2 od 6. travnja 2021. godine, dopis Splitsko dalmatinske županije, Grada kaštela, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za izdavanje akata za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, klasa: 053-01/21-01/0012, Ur. broj: 2134/01-07-01/5- 21-3 od 8. travnja 2021. godine, dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava kaštela, klasa: 034-04/21-003/0032, Ur. broj: 513- 07-17-11-2021-2 od 16. travnja 2021. godine, uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Kaštel Sućurac, klasa: 935-08/21-01/247, Ur. broj: 541-28-04-01/8-21-2 od 14. travnja 2021. godine, Izvod iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Kaštel Sućurac broj 3094 od 14. travnja 2021. godine, 2016. godine, podaci OTP banke d.d., Zadar od 23. travnja 2021. godine s dostavom izvadaka računa i prometa po računu za period od 30. lipnja 2007. godine do 30. lipnja 2017. godine, pregledan je povijesni slijed vlasništva za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] (stare oznake 50/9) k. o. [katastarska općina]- povijesni izvadak Općinskog suda u Splitu, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić, broj K.I. 30266/21 od 21. svibnja 2021. godine, sa zemljišnoknjižnim izvatcima Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić za ZU 42 k. o. [katastarska općina]- Van i ZU 3094 k. o. [katastarska općina]-Prije od 20. svibnja 2021. godine uz zapisnik Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću od 18. studenoga 2013. godine- sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige, zemljišnoknjižne izvatke Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić za ZU 3094 k. o. [katastarska općina]- Novood 19. travnja 2021. godine i od 21. svibnja 2021. godine, te Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen 8. veljače 2008. godine, ovjeren po javnoj bilježnici Mariji Ivančić sa sjedištem u [adresa], broj OV- 3166/08 od 8. veljače 2008. godine, zapisnik Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću od 25. studenoga 2014. godine- sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige, izveden je dokaz izvidom lica mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka mjernika i vještaka građevinske struke na ročištu održanome 16. studenoga 2021. godine, pregledani su vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka mjernika FĐ iz ovlaštene tvrtke za vještačenje Terestrika d.o.o sastavljen u studenom mjesecu 2021. godine, vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke Srećka Zurića iz Splita od 7. siječnja 2022. godine (dostavljen pismenom od 24. siječnja 2022. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽĐ na ročištu za glavnu raspravu održanome 5. rujna 2022. godine, pregledani su vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka mjernika FĐ iz ovlaštene tvrtke za vještačenje Terestrika d.o.o – dopuna vještačenja sastavljena u rujnu mjesecu 2022. godine, vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke Srećka Zurića iz Splita od 7. siječnja 2022. godine (dostavljen pismenom od 24. siječnja 2022. godine, izjašnjenje odgovora na primjedbe tuženica sudskog vještaka građevinske struke i ovlaštenog procjenitelja Srećka Zurića iz Splita od 27. studenoga 2022. godine i izveden je dokaz saslušanjem sudskog vještaka građevinske struke i ovlaštenog procjenitelja Srećka Zurića na ročištu za glavnu raspravu održanome dana 29. studenoga 2022. godine, pribavljeni su i pregledani podaci o prometu na računu OTP banke d.d. Zadar dostavljeni dopisom te banke od 24. ožujka 2023. godine (l.s. 383 do 397), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Ante Beusa iz Splita te je pregledan vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ante Beusa od 31. kolovoza 2023. godine, prijepis posjedovnih listova Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Sućurac, klasa:

938-07/24-01/217,

Ur.

broj:

541-28-02-06/3-24-

2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17,18,19,20,21,22,23 i 24, sve od 23. travnja 2024. godine, Izvatci iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić za ZU 98 k. o. [katastarska općina], ZU 759 k. o. [katastarska općina], ZU 150 k. o. [katastarska općina]- Novo, ZU 39 k. o. [katastarska općina], ZU 212 k. o. [katastarska općina], ZU 3532 k. o. [katastarska općina]- Novo, ZU 3289 k. o. [katastarska općina]- Novo, ZU 2314 k. o. [katastarska općina], ZU 4760 k. o. [katastarska općina], ZU 263 k. o. [katastarska općina], ZU 217 k. o. [katastarska općina], ZU 3705 k. o. [katastarska općina], ZU 101 k. o. [katastarska općina], ZU 522 k. o. [katastarska općina], ZU 514 k. o. [katastarska općina], ZU 3656 k. o. [katastarska općina]- Novo, ZU 213 k. o. [katastarska općina], ZU 5177 k. o. [katastarska općina], ZU 1091 k. o. [katastarska općina], ZU 515 k. o. [katastarska općina], ZU 387 k. o. [katastarska općina], ZU 211 k. o. [katastarska općina], ZU 197 k. o. [katastarska općina], ZU 200 k. o. [katastarska općina], ZU 573 k. o. [katastarska općina], ZU 210 k. o. [katastarska općina], ZU 190 k. o. [katastarska općina], ZU 195 k. o. [katastarska općina],, ZU 194 k. o. [katastarska općina], ZU 414 k. o. [katastarska općina], ZU 672 k. o. [katastarska općina], ZU 2736 k. o. [katastarska općina]-Novo, ZU 40 k. o. [katastarska općina] i ZU 113 k. o. [katastarska općina], sve od 3. svibnja 2024. godine, pribavljen je i pregledan spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-929/16 (preslika spisa predmeta prileži u spsu), te su pregledani spis predmeta ranijeg Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, poslovni broj P-335/05, spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob- 285/11, spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-58/17 i spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kml-20/10 (prileže u prilogu spisa).

28. Od drugih tijekom prethodnog postupka predloženih dokaze stranke nisu zahtijevale da se ti dokazi izvode u tijeku glavne rasprave, odnosno od tih predloženih, a neizvedenih dokaza stranke su u tijeku glavne rasprave odustale.

29. Kako stranke nisu imale daljnjih predloženih dokaza za njihovo izvođenje, dok su drugi predloženi dokazi izvedeni, to je sud uzimajući u obzir rezultate ovako provedenog dokaznog postupka provedenog na glavnoj raspravi, razmatrajući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, odlučio kao u izreci.

30. U pogledu tužbe.

31. Glavni tužbeni zahtjev je osnovan.

32. Podredni (sporedni) tužbeni zahtjev nije osnovan.

33. Predmet ovog spora jeste u odnosu na prvi i to glavni stvarnopravni tužbeni zahtjev utvrđenje prava suvlasništva tužitelja u određenom suvlasničkom omjeru od 1/2 dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] položene u k. o. [katastarska općina], što je u naravi zemljište površine 541 m2 s izgrađenim stambenim objektom – katnosti podrum i prizemlje, natkriveno parkiralište i dvorište, anagrafske oznake [adresa] u [adresa], kao suvlasništva s osnova bračne stečevine i upisa toga prava u zahtijevanom suvlasničkom omjeru u zemljišnim knjigama te predaje te nekretnine u suposjed tužitelju, odnosno u odnosu na drugi i to podredni obveznopravni tužbeni zahtjev prava na isplatu tužitelja vezano za njegova ulaganja u predmetnu nekretninu.

34. Nije sporno da je nekretnina koja je predmet spora stečena tijekom trajanja bračne zajednice tužitelja i prvotuženice, da je zemljište predmetne nekretnine stečeno kupoprodajom od ranijeg vlasnika, da je temeljem kupoprodajnog ugovora u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu upisana kao vlasnica u kupoprodajnom ugovoru navedena kao kupac drugotuženica, da je ista upisana u zemljišnim knjigama za tu nekretninu u omjeru za cijelo, te je na predmetnom zemljištu izgrađen objekt- obiteljska kuća katnosti prizemlje, uređena i namijenjena za stanovanje u kojoj su tužitelj i pvotuženica sa zajedničkim djetetom stanovali sve do tužiteljeva napuštanja bračne zajednice uslijed narušenih bračnih odnosa, od kada više tužitelj se ne nalazi u posjedu.

35. Sporno se ukazuje pitanje je li predmetna nekretnina u stvari imovina tužitelja i prvotuženice odnosno je li nekretnina stečena kao bračna stečevina ili je nekretnina stvarno u isključivom vlasništvu drugotuženice koja je kao vlasnica upisana u zemljišnim knjigama, odnosno je li tužitelj u stjecanju predmetne nekretnine doprinio na način da je stekao određeni i odgovarajući suvlasnički udio (tužitelj s osnova bračne stečevine na predmetnoj nekretnini zahtjeva suvlasništvo u omjeru od 1/2 suvlasnička udjela, tvrdeći da su tužitelj i prvotuženica stekli predmetnu nekretninu svaki u jednakom suvlasničkom omjeru) ili je u odnosu na istu nekretninu tužitelj imao određena ulaganja koja opravdavaju njegov zahtjev za isplatu tih ulaganja ( tužitelj vezano za isplatu ulaganja s osnova doprinosa u kupnji zemljišta te nekretnine, kupnje građevinskog materijala za izgradnju objekta, plaćanja izvedenih radova, te njegova vlastita angažmana u pribavljanju građevinskog materijala i iznalaženju izvođača radova i ulaganja u poboljšice od tuženica označenih kao solidarnih nositelja te obveze zahtjeva konačnu isplatu iznosa od 44.174,76 EUR-a, kako je to postavljeno konačno preciziranim podrednim tužbenim zahtjevom, odnosno tim je zahtjevom smanjio ranije postavljeni podredni zahtjev za isplatu ulaganja.

36. U ovom slučaju se postavilo kao prethodno procesno pitanje na kojoj je stranci teret dokazivanja.

37.Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić, za ZU 3094 k. o. [katastarska općina]-Novo od 28. lipnja 2017. godine, razvidno je da je za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Dub. Draga, pašnjak od 541 m2, kao vlasnica za cijelo upisana drugotuženica, s tim da je u istom zemljišnoknjižnom ulošku upisana i zabilježba da je u tijeku postupak osnivanja zemljišne knjige te da se upisi ne smatraju istinitima ni potpunima te da se nitko ne može pozivati na to da je postupao s povjerenjem u njihovu istinitost ili potpunost. Ova zemljišnoknjižna zabilježba ima učinak prema svim trećim osobama i ukazuje da se takav upis ne čini istinit tako da se nitko ne može pozivati na pravo koje bi stekao povjerenjem u upis zemljišne knjige po pravilima zemljišnoknjižnog i stvarnog prava.

38. Ipak, između stranaka ovdje nije sporno da je temeljem Kupoprodajnog ugovora koji je zaključen u Kaštelima 25. veljače 2014. godine između VĐ sina I, kao prodavatelja i ovdje drugotuženice kao stranke iz toga ugovora kao kupca, vezano za kupnju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (što je identitet nekretnine po staroj izmjeri i upisu u zemljišne knjige u ZU 2791 k. o. [katastarska općina]), upravo nekretnina opisana u zemljišnim knjigama kao pašnjak površine 541 m2, ( sada nesporno označena i identificirana kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 3094 k. o. [katastarska općina]-Novo), temeljem toga kupoprodajnoga ugovora upisana upravo drugotuženica za cijelo, tako da bi po pravilima stvarnog prava drugotuženica imala valjanu pravnu osnovu (pravni posao) i valjani način stjecanja (upis u javnu knjigu) kao temelj stečenoga prava na nekretnini.

39. S obzirom da svatko tko tvrdi da upisani nositelj u zemljišnim knjigama nije stvarni nositelj upisanoga prava (u ovom konkretnom slučaju prava vlasništva), što ovom tužbom to osporava upravo tužitelj, to je teret dokaza na tužitelju da dokaže da upis u zemljišnoj knjizi koja se vodi za nekretninu koja je predmet ovog spora nije istinit, odnosno da je pravo koje je upisano u zemljišnoj knjizi (pravo vlasništva) upisano na imenu njegova nositelja samo formalno odnosno bez stvarnog sadržaja.

40. Tužitelj osporava takav upis u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu na ime drugotuženice tvrdeći da je takav upis temeljen na pravnom poslu- kupoprodajnom ugovoru koji je simuliran, upravo na način da se prikrije stvarni i pravi ugovor o kupoprodaji koji bi za sebe i prvotuženicu tužitelj kao kupac stvarno i ugovorio s ranijim vlasnikom, odnosno prodavateljem te da je isto na taj način i realizirano i da su ulaskom u posjed bračni drugovi vlastitim sredstvima ostvarenim radom i sredstvima koji iz toga proizlaze počeli s izgradnjom obiteljske kuće koju su izgradili u katnosti prizemlja te osposobili i uredili za stanovanje, tako da bi ta nekretnina bila stečena s osnova bračne stečevine i to građenjem objekta na kupljenom zemljištu (po stvarnopravnom načelu supeficies solo cedit), a kako je riječ o razdoblju stjecanja te imovine od 2014. godine do 2016. godine, to bi prema pravilima obiteljskog prava koje propisuje imovinske odnose bračnih drugova bilo predmnijevano suvlasništvo bračnih drugova (tužitelja i prvotuženice) svakog u omjeru od 1/2 dijela, tako da bi teret dokaza u tom slučaju padao na teret onoga tko tvrdi da takav omjer suvlasništva ne odgovara načinu stjecanja imovine s tog osnova, dakle tada je i u tom slučaju teret dokaza na tuženicama.

41. Da bi se utvrdilo je li za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], upisanu u ZU 3094 k. o. [katastarska općina]-Novo, riječ o imovini stečenoj od strane tužitelja i prvotuženice s osnova bračne stečevine te u kojem bi to bilo suvlasničkom omjeru svakog od bračnih drugova, prvo je trebalo raspraviti pitanje valjanosti pravnog posla, odnosno kupoprodajnog ugovora kao osnove upisanog prava vlasništva na toj nekretnini na ime drugotuženice koja u potpunosti negira istaknute tvrdnje tužitelja da je riječ o pravnom poslu koji je izvršen da bi se prikrio stvarni pravni posao i to kupoprodaja od stvarnog kupca, ovdje tužitelja, koje takve tvrdnje tužitelja istovjetno osporava i prvotuženica.

42. Uvidom u priloženi Kupoprodajni ugovor sastavljen u Kaštelima 25. veljače 2014. godine, ovjerovljen od strane javnog bilježnika Joška Donika-Stanojevića sa sjedištem u [adresa], broj OV-1499/14 od 25. veljače 2014. godine razvidno je da su stranke toga Ugovora VĐ kao prodavatelj te ovdje drugotuženica kao kupac, a predmet prodaje je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u ZU 2791 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 541 m2, te je označena ugovorna kupoprodajna cijena u iznosu od 10.000,00 EUR-a, potvrđeno da je kupac navedeni iznos u cijelosti isplatio prodavatelju uz dano ovlaštenje prodavatelja kupcu da temeljem toga ugovora upiše svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi za tu nekretninu.

43. U vrijeme zaključenja spornog kupoprodajnog ugovora na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11. nastavno ZOO-a), koji propisuje u odredbi čl. 4. da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok je odredbom čl. 6. stog Zakona propisano da je zabranjeno ostvarenje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Dalje, odredbom čl. 322. st.1. ZOO-a, propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

44. U svakom slučaju pobuda da se ugovor zaključi kako bi se prikrio pravi i stvarni pravni posao čini simulirani pravni posao nevaljan jer je protivan zakonu, a posebno pobuda koja bi stranke pravnog posla vodila za njegovo zaključenje kako bi se izbjegla davanja i obveze nastale u porezno-dužničkom odnosu ili nastale u bilo kakvom obvezno pravnom odnosu, što je cilj oštećenje vjerovnika, čini takav pravni posao ništetan, s posljedicom da isti ne bi proizvodio pravne učinke tako i učinak upisa u zemljišnoj knjizi temeljen na takvom pravnom poslu kao njegovoj osnovi ne bi bio valjan.

45. Takvo što treba dokazati onaj tko se na ništetnost poziva.

46. Iz iskaza tužitelja na te okolnosti u bitnom proizlazi da je s prvotuženicom sklopio brak 2008. godine nakon tri godine trajanja obiteljske zajednice u kojem je braku rođeno zajedničko dijete ovih stranaka te su bračni drugovi prvotno stanovali u iznajmljenim podstanarskim stanovima, da bi od prijatelja tijekom 2014. godine tužitelj saznao za ponudu prodaje zemljišta u naselju Plano u vlasništvu VĐ s kojim je tužitelj dogovorio kupnju nakon višekratnih pregovora od početno traženog iznosa kupoprodaje od 25.000,00 EUR-a do konačno dogovorenog iznosa od 15.000,00 EUR-a kao ugovorene kupoprodajne cijene koja je dogovorena isplatom gotovine od 5.000,00 EUR-a i prijenosom u vlasništvo stanovitom RĐ, odnosno njegovoj supruzi, tužiteljevog kombiniranog vozila marke „Iveco“ koji je od stranaka toga sporazuma procijenjen u vrijednosti od 10.000,00 EUR-a, a koji je bio formalno upisan u vlasništvu na tužiteljevog brata FĐ zbog izbjegavanja dužničkih odnosa koje je tužitelj već tada imao, da bi od drugotuženice u dogovoru s prvotuženicom dobio u gotovini 5.000,00 EUR-a kao iznosa koji je ova dobila od svoga brata MĐ što je u istom iznosu isplatio RĐ, budući je na taj način bila dogovorena kompenzacija dugovanja s prodavateljem zemljišta.

47. Upravo ovdje tužitelj iskazuje kako je u dogovoru s prvotuženicom i drugotuženicom u kupoprodajnom ugovoru kao kupac formalno označena drugotuženica budući su bračni dugovi u to vrijeme imali znatna dugovanja i to tužitelj kao obrtnik-trgovac s osnova poreznih javnopravnih davanja te prvotuženica s osnova obveze zakonskog uzdržavanja vlastite maloljetne djece i na taj način pokušali izbjeći plaćanja dospjelih obveza dok drugotuženica nije imala dugovanja i bila bračnim drugovima potpuna osoba od povjerenja za razliku od drugih članova obitelji bračnih drugova, a kupnja zemljišta je bila povoljno ukazana u namjeri da se riješi i stambeni status bračnih drugova, po čemu su unutar šest do osam mjeseci nakon te kupoprodaje bračni drugovi sagradili kuću u koju su se kuću uselili, procjenom cjelokupnih troškova gradnje i ulaganja od oko 65.000,00 EUR-a, a od strane tužitelja i vrijednost njegova ulaganja u gradnju i opremanje obiteljske kuće u visini vrijednosti od minimalno 45.000,00 do 50.000,00 EUR-a, dok je tužitelj iskazao da je dodatni iznos od 16.500,00 EUR-a, potreban za gradnju kuće drugotuženica dala kao dar prvotuženici, i to uračunato za preostali iznos kupoprodaje zemljišta od 5.000,00 EUR-a, te plaćanja poreza za kupnju zemljišta u visini iznosa od 500,00 EUR-a, dok je preostali iznos do procijenjenog iznosa od 16.500,00 EUR-a isplaćen za radove iskopa temelja te nalijevanje terase i unutarnje žbukanje kao i vodoinstalacijske poslove uz kupnju ulaznih vrata i četiriju sobnih vrata i određenih kućanskih aparata i opreme (stroja za pranje rublja i peći na drva), sve to kako je tužitelj opisno sastavio u priloženom pisanom popisu izvedenih radova, njihovih troškova i ugradnje građevinskog i drugog materijala i njegove procijenjene vrijednosti.

48. Ulaganja u gradnju predmetne obiteljske kuće tužitelj opisuje kao vlastiti angažman u radu i izvođenju građevinskih radova bilo preko svojih prijatelja, poznanika i rodbine, nabavci građevinskog materijala i njegova prijevoza, te angažmana nalaženja određenih obrtnika i radnika za izvođenje određenih radova koje tužitelj nije znao ili mogao samostalno izvesti, a za vrijeme trajanja braka da se tužitelj kao vlasnik obrta bavio ugostiteljskom djelatnošću vođenjem kafića i disko bara te trgovinom voća i povrća putem trgovina koje je držao na području Kaštela i Splita, te se nadalje bavio različitim poslovanjima kao što je trgovanje vozilima, putem kupljene tvornice željeza na Dugom Otoku bavio se pribavljanjem i recikliranjem sekundarnog otpada kao i nabavljanjem i prodajom drva za ogrjev i stajskog gnoja te taxi prijevozom kao i različitim građevinskim radovima, ali sve to bez vođenja evidencije i onih poslova koje je vršio, ali bez prijavljivanja prihoda odnosno dobiti, od čega je ostvarivao prihode potrebne za gradnju obiteljske kuće dok je prvotuženica za to vrijeme bila zaposlena ili pomagala tužitelju u vođenju obrta te po toj osnovi ostvarivala prihode. Vezano za one novčane iznose koje je drugotuženica financirala određene radove u gradnji tužitelj je iskazao da ih je plaćala drugotuženica te da taj novac tužitelj nije dobivao na ruke, dok je osobno plaćao sve one radove i materijal koje je sam dogovorio i nabavio.

49. Ovom iskazu tužitelja suprostavljaju se iskazi tuženica iz kojih iskaza u bitnom dijelu istovjetno proizlazi da je u vremenu trajanja braka tijekom 2014. godine i u to vrijeme kada su bračni drugovi živjeli kao podstanari tužitelj zaprimio informaciju o prodaji zemljišta u [adresa] za iznos od 10.000,00 EUR-a da bi predložio drugotuženici da ga kupi budući je ista imala generirana novčana sredstva koja su joj upućivala putem bankovnog računa braća ŽĐ i MĐ, te da je drugotuženica pristala dajući kaparu putem tužitelja u iznosu od 8.000,00 EUR-a, te dodatnih 2.000,00 EUR-a do pune kupoprodajne cijene tako da je novčani iznos do pune kupoprodajne cijene za kupnju spornog zemljišta isplatila drugotuženica temeljem kupoprodajnog ugovora te po istom osnovu kao vlasnica se u zemljišnim knjigama upisala na predmetnoj nekretnini, a da bi eventualno dobiven iznos od kompenzacije vozila tužitelj za sebe zadržao jer je bio i u obvezi vraćati različita dugovanja povodom različitih zajmova te trošiti na luksuz.

50. Ulaganja u gradnju predmetne obiteljske kuće i to izgradnjom podruma i stambenog prostora prizemlja te uređenja objekta do ove faze namijenjene za stanovanje tuženice opisuju kao puna ulaganja s osnova uprihođenih novčanih sredstava drugotuženice time da su već na predmetnom zemljištu postojali izgrađeni temelji namijenjeni za daljnju izgradnju objekta koji je objekt u pogledu pribavljanja građevinskog materijala, plaćanja radova gradnje i svih popratnih troškova u potpunosti financirala drugotuženica dok doprinos tužitelja za gradnju objekta kao njegov angažman tuženice ocjenjuju i procjenjuju gotovo kao neznatan i to samo u onom dijelu pronalaženja raznih izvođača radova tvrdeći da je prilikom gradnje kuće i nalaženjem raznih izvođača, ugovaranja radova te nabavkom potrebnog materijala tužitelj osobno samo profitirao na način da bi novac dobiven od drugotuženice za kupnju materijala u određenom dijelu za sebe zadržao tako da na taj način kupio jedno staro kombi vozilo.

51. U pogledu financijskog stanja obitelji, iz iskaza tuženica, saznaje se da se tužitelj bavio od 2003. godine kao obrtnik raznim poslovanjima vodeći ugostiteljske obrte, da bi do 2008. godine zbog dugovanja sva ta poslovanja tužitelja prestala te bi tijekom 2013. i 2014. godine bračni drugovi uz financijsku pomoć drugotuženice počeli poslovanje trgovine- voćarne prvotno u Splitu, a nakon toga u Kaštelima sve to naknadno s prestankom poslovanja i kumuliranja većih dugovanja da bi tijekom vremena tužitelj i obavljao različite druge poslove o kojima je i tužitelj iskazivao u svom iskazu, osim prodajom stajskog gnojiva, s tim da tuženice tvrde dosta bezuspješno bez značajnijih prihoda , tako da je obitelj bračnih drugova, koja je do useljenja u ovaj predmetni objekt stanovala u podstanarstvu u različitim podstanarskim stanovima i za životne i druge troškove bila financirana najviše radom tužitelja, pomagala financijski drugotuženica tako i u ovom slučaju kupnjom i izgradnjom obiteljske kuće kako bi obitelji bračnih drugova osigurala primjeren i stalan smještaj.

52. U svom iskazu prvotuženica se izjasnila kako ona osobno ništa nije doprinosila u gradnji predmetnog objekta niti tu gradnju financirala niti vršila bilo kakav doprinos svojim radom.

53. Iz iskaza tuženica se saznaje da su se bračni drugovi u to vrijeme odlučili i pristupili gradnji svoje vlastite obiteljske kuće na zemljištu majke tužitelja u mjestu [adresa], tako da je suglasnošću drugotuženice obitelj bračnih drugova mogla stanovati u spornom objektu upravo iz razloga osiguranja smještaja koji im je bi nestalan višestrukom promjenom podstanarskih stanova.

54. U pogledu izvedenih daljnjih radova nakon što je tužitelj napustio obiteljsku zajednicu, tuženice iskazuju kako se nisu veći građevinski radovi obavljali na predmetnom objektu osim što je drugotuženica financirala gradnju ogradnih zidova nekretnine i uređenje objekta u smislu ulaganja u keramičarske radove na balkonu, radova na izolaciji terase-deke, vanjske stolarije, pregradnih zidova, nogostupa oko kuće, sve to procjenom tuženica za iznos potreban za ta ulaganja u visini vrijednosti najviše do 20.000,00 EUR-a.

55. U pogledu sadašnje vrijednosti nekretnine tužitelj, povodom postavljenog tužbenog zahtjeva, smatra da je visina vrijednost nekretnine koja je predmet ovog spora u iznosu od 140.000,00 EUR-a, dok tuženice procjenjuju visinu vrijednosti nekretnine najviše do 50.000,00 EUR-a.

56. Upravo zbog razloga potrebe kako identifikacije predmetne nekretnine tako i potrebe procjene njene vrijednosti na tu okolnost sud je u postupku glavne rasprave izveo dokaz izvidom lica mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka u ovom postupku imenovanih iz odgovarajuće struke i to sudskog vještaka mjernika FĐ iz ovlaštene tvrtke za vještačenje „ Terestrika“ d.o.o iz Splita i sudskog vještaka građevinske struke i ovlaštenog procjenitelja Srećka Zurića iz Splita koji su po nalogu suda izradili vještačke nalaze i mišljenja potrebne za ocjenu ovih ukazano odlučnih okolnosti.

57. Iz vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika FĐ iz ovlaštene tvrtke za vještačenje „Terestrika“ d.o.o. Split- dalje sudskog vještaka mjernika iz studenoga 2021. godine, odnosno u identitetu nekretnine ispravljenog dopunom iz podneska od 16. rujna 2022. godine, identificirana je nekretnina točne oznake 294/9 k. o. [katastarska općina]- Novo, te je ista nekretnina sukladno izvedenom očevidu na licu mjesta na ročištu održanome 16. studenoga 2021. godine od strane ovoga sudskog vještaka u identitetu označena na skici vještačenja likom A-B-C-D - crvenom bojom i opisana kao nekretnina na kojoj se nalazi stambeni objekt (katnosti podrum i prizemlje), natkriveno parkiralište i dvorište, ukupne površine 541 m2, a koja nekretnina je sa svih strana ograđena betonskim zidom i na koju se pristupa kolnim pristupom s južne strane makadamskim javnim putom.

58. Iz vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke i ovlaštenog procjenitelja Srećka Zurića iz Splita- dalje sudskog vještaka građevinara od 7. siječnja 2022. godine, procijenjena je vrijednost obiteljske kuće s pratećim zemljištem, iz čega proizlazi kako je objekt u funkciji ali nije upisan u javne knjige time da je u građevinskom smislu objekt završen i s vanjske strane postavljene fasade i s funkcionalnim pripadajućim dvorištem, tako da je sudski vještak prema zadanim i nađenim parametrima usklađeno i s vještačkim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka mjernika, ovim vještačenjem dao sveukupnu rekapitulaciju građevinske vrijednosti objekta i tržišne vrijednosti zemljišta, što uključuje ukupnu vrijednost nekretnine i to tržišnu vrijednost zemljišta uvećano za građevinsku vrijednost objekta s komunalnim i drugim standardnim priključcima, te intelektualnim uslugama i doprinosima u iznosu od ukupno 88.349,52 EUR-a.

59. Iz ovoga vještačkog nalaza i mišljenja se izdvaja kao građevinska vrijednost – sadašnja ukupno sa svim troškovima koji uključuje intelektualne usluge, projektiranje i nadzor te poboljšice kao što su uređenje dvorišta, platoa i ulaznih vrata procijenjena vrijednost od ukupno 64.387,50 EUR-a, a od toga procijenjeno je ovim vještačenjem kako troškovna vrijednost građevine – linearnim opisom iznosi ukupno 54.450,00 EUR-a, iz čega se u procjeni unutar ove procjene troškova vrijednosti ove građevine izdvaja vrijednost potrebnih doprinosa (komunalni i vodni doprinos) te komunalnih i drugih postojećih priključaka u ukupnoj procijenjenoj vrijednosti iznosa od 3.945,01 EUR-a.

60. Sudski vještak građevinske struke i ovlašteni procjenitelj Srećko Zurić iz Splita je dao jasno i nedvosmisleno objašnjenje na primjedbe tuženica vezane za izvedeni vještački zaključak ovog vještaka kada se u tom izjašnjenju koje je dao pisano i kasnije svoje mišljenje obrazložio u usmenom iskazu u pogledu procjene vrijednosti predmetne nekretnine izjasnio da je uzimao u obzir parametre poljoprivrednog statusa zemljišta i nelegalni status objekta, dajući iz toga razloga procijenjenu građevinsku vrijednost objekta troškovnom metodom, a ne procjenu po tržišnoj vrijednosti.

61. Kako stranke daljnje nisu imale na ove vještačke nalaze i mišljenja (tako i u pogledu dopunjenog odnosno ispravljenog vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika i po pisanom izjašnjenju kao i po usmenom iskazu sudskog vještaka građevinske struke i ovlaštenom procjenitelju), a koji vještački zaključci ovih vještaka su u svemu argumentirani, obrazloženi i jasno opisani te temeljeni na izvidu i činjenicama nađenim na licu mjesta, sud ih je u svemu prihvatio kao uvjerljive točne i potpune budući su vještački zaključci odgovarali stvarnom stanju lica mjesta i odgovarajućoj ocjeni i procjeni svih relevantnih okolnosti odnosno onih bitnih pretpostavki koje se u ovom postupku vezano za postavljeni predmet spora trebaju sagledavati.

62. Prvotno kao kontradiktorno iz izvedenih iskaza parničnih stranaka proizlazi pitanje tko je i s koliko novca odnosno visine vrijednosti financirao kupnju zemljišta jer nije sporno da je informaciju o hitnoj prodaji zemljišta upravo zaprimio tužitelj. 63. Iz pisane izjave ŽĐ, (brata drugotuženice) sastavljene 14. kolovoza 2018. godine - kao privatne isprave- razvidno je da je ovom izjavom isti potvrdio sve one navode koje je drugotuženica iznosila tijekom ovoga postupka da je novčani iznos za kupnju nekretnine od njihova brata MĐ i njega osobno darovan drugotuženici kojim je isključivo isplaćena kupoprodajna cijena, te da je novčani iznos od ukupno 196.940 CAD (kanadskih dolara) uplaćen tijekom 2014. i 2015. godine u ukupno petnaest bankovnih transakcija darovan drugotuženici samo uz uvjet namjenskog trošenja novca za kupnju zemljišta i gradnju objekta, time osporavajući da bi nekretnina koja je ovdje predmet spora bila bračna stečevina tužitelja i prvotuženice.

64. Prema iskazu ovoga svjedoka proizlazi kako je na zahtjev tuženice pod 1) ĐĐ za kupnju nekretnine u [adresa] dotirao novčana sredstva zajedno sa svojim bratom MĐ u namjeri da ta predmetna nekretnina bude u vlasništvu te tuženice, tako i dotirao druga novčana sredstva za gradnju predmetne obiteljske kuće, time da je dotacijom novčanih sredstava pomagao obitelji te tuženice, posebno njoj jer ima u njoj povjerenje.

65. Vezano za transakcije koje su evidentirane na priloženom popisu transakcija na računu kod banke ovaj svjedok se izjasnio da su on i brat 13. siječnja 2014. godine uplatili na račun svoje sestre iznos od 10.000,00 kanadskih dolara. da bi ponovo transakcijom uplatili 24. veljače 2014. godine dodatno 10.000,00 kanadskih dolara. ali da po računu ima i dalje doznačenih novčanih sredstava od oko 47.000,00 kanadskih dolara za izgradnju te kuće ili nečega drugog po sestrinoj želji.

66. Kako je riječ o svjedoku koji je u krvnom srodstvu pobočne linije s tuženicama te je iz iznesenog činjeničnog supstrata sasvim jasno da je riječ i o njihovom vrlo dobrom međusobnom osobnom odnosu, da bi se s uvjerenjem mogao ocijeniti iskaz tuženica u pogledu darovanja novčanih sredstava drugotuženici namijenjenih za kupnju zemljišta i gradnju objekta kao sporne nekretnine, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Anti Beusu iz Splita.

67.Pregledom vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ante Beusa iz Splita od 31. kolovoza 2023. godine, razvidno je da je ovaj vještak našao da je 21. veljače 2014. godine, svjedok ŽĐ na bankovni račun izvršio isplatu novčanih sredstava tuženici pod 2) ĐĐ u iznosu od 10.000,00 kanadskih dolara, što bi po obračunatom tečaju odgovaralo iznosu od 6.858,19 EUR-a, a da je na računu kod banke tuženica pod 2) ĐĐ **.**.2014. podigla novčani iznos od 10.076,59 kanadskih dolara, što bi po obračunatom tečaju odgovaralo iznosu od 6.902,72 EUR- a, tako da ovaj sudski vještak nalazi u promatranom razdoblju da je tuženica pod 2) ĐĐ imala na raspolaganju dostatna sredstva za isplatu kupoprodajne cijene zemljišta prema onoj kupoprodajnoj cijeni koja je označena u Kupoprodajnom ugovoru zaključenom 25. veljače 2014. godine između VĐ kao prodavatelja i tuženice pod 2) ĐĐ kao kupca.

68. Isto tako je ovaj sudski vještak, analizom podataka po transakcijama s bankovnog računa s kojim je nesporno raspolagala tuženica pod 2) ĐĐ u promatranom razdoblju od 1. siječnja 2014. godine pa sve do 31. prosinca 2017. godine, izvodi vještački zaključak kako je tuženica pod 2) ĐĐ podigla doznačeni joj iznos koji su uplaćivali ŽĐ i MĐ u tom razdoblju od 197.889,34 kanadskih dolara, što bi po obračunatom tečaju odgovaralo iznosu od 137.325,05 EUR-a, tako da ovaj sudski vještak nalazi u promatranom razdoblju da je tuženica pod 2) ĐĐ imala na raspolaganju i raspolagala novčanim iznosima dostatnima kako za isplatu kupoprodajne cijene tako i za izgradnju objekta.

69. Međutim, prema tim obavljenim transakcijama prema bankovnim podacima sudski vještak financijske struke ne nalazi kome su i u koju svrhu su ta novčana sredstva kojima je raspolagala kroz to razdoblje tuženica pod 2) ĐĐ doznačena odnosno isplaćena, te tuženica pod 2) ĐĐ na te okolnosti nije dala niti predočila račune, ponude po kojima se plaćalo ili podatke o transakcijama na račune na koja su se ta novčana sredstva plaćala, prvenstveno tvrdeći da su se takva plaćanja izvršavala u gotovini isplatom na ruke, a što je bila dužna dokazati.

70. Iz ovoga proizlazi kako iz izvedenog vještačkog nalaza i mišljenja ovdje imenovanoga sudskog vještaka za računovodstvo i financije tako i usporedbom s priloženim izvacima deviznog računa tadašnje Splitske banke d.d., od 4. listopada 2017. godine izdanom za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2015. godine tako i sadašnje OTP banke d.d.od 24. ožujka 2023. godine izdanom za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2017. godine, da je na ime drugotuženice u promatranom razdoblju kada je kupljena nekretnina i tijekom gradnje objekta drugotuženica na svoje ime imala otvoren devizni račun (koji glasi na stranu valutu CAD) tijekom kojeg su razdoblja vršene različite transakcije kako u većim tako i u manjim novčanim iznosima priljevom novčanih sredstava iz inozemstva, što ukazuje na točnost tvrdnje drugotuženice da je ista ne samo imala na raspolaganju potrebna novčana sredstva u vrijeme obavljanja kupoprodaje već i za vrijeme gradnje koje je uprihodila kao transakciju od strane braće ĐĐ i KĐ, na što i upućuje predmetna pisana izjava kao privatna isprava sastavljena od strane ŽĐ.

71. Na dobro, može se reći iznadprosječno imovinsko stanje i prihode braće drugotuženice posebno MĐ, ukazuje i u javnim knjigama upisana imovina, budući je razvidno da je prema pribavljenim izvatcima iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od **.**.2024., MĐ upisan na čitav niz nekretnina (zemljišta) položenih u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina]-Novo, k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], te je razumljivo da budući braća drugotuženice žive i rade udaljeno u inozemstvu da su u svojoj sestri kao osobi od punog povjerenja (jer je ukazana između njih dugogodišnja suradnja) transferirali značajna novčana sredstva da u njihovo ime i za njihov račun njima upravlja, dok je iz iskaza PĐ nesumnjivo da su pojedina novčana sredstva darovana drugotuženici u namjenu kupnje spornog zemljišta i gradnje kuće, ali ne za njih, već upravo kao darovanje sestri ovdje drugotuženici koja je takvo iskazano povjerenje braći i opravdavala

72. Iz ovoga se nesumnjivo može izvesti zaključak kako je u vrijeme kupnje zemljišta te i u vremenu gradnje objekta drugotuženica raspolagala novčanim sredstvima transferiranim od obitelji iz inozemstva, te da je bliska rodbina drugotuženice (odnosno njena braća koji su uplaćivali te iznose kao transakcije) bila suglasna da se darovana novčana sredstva strogo namjenski utroše u kupnju predmetne nekretnine i gradnju objekta na njoj ali za račun i ime drugotuženice.

73. Ovdje nije sporno da je zemljište kupljeno zbog toga što se ukazala povoljna kupoprodajna cijena i što je zemljište bilo povoljno i već pripremljeno za gradnju objekta koji bi u naravi predstavljao obiteljsku kuću, posebno namijenjenu za stanovanje obitelji prvotuženice jer je ta obitelj dugi niz godina stanovala u podstanarstvu, tako da je razumljivo da je drugotuženica koja je majka prvotuženici pristala na financiranje kupnje zemljišta, posebno što i tužitelj tvrdi kako je razliku do punog iznosa potrebnog do kupnje nekretnine isplatom iznosa od 5.000,00 EUR-a dobivenog od svoje braće financirala drugotuženica.

74. Međutim, tužitelj tvrdi da je to bilo samo u namjeri darovanja prvotuženici od strane drugotuženice u namjeri da se zemljište kupi kao bračna stečevina, a da je on u kupnju zemljišta uložio kompenzacijom kombi vozila visinu vrijednosti od 10.000,00 EUR-a, što mu tuženice to osporavaju tvrdeći kako tužitelj u kupnju zemljišta nije ništa uložio od svojih sredstava.

75. Prvotno se postavilo pitanje za koliki iznos novčanih sredstava iskazanih u tadašnjoj stranoj valuti (EUR-ima- sadašnjoj važećoj valuti u domaćem platnom prometu), je zemljište kao sporna nekretnina uopće kupljeno jer tužitelj u iskazu tvrdi da je ugovorena kupoprodajna cijena bila u iznosu od 15.000,00 EUR-a, dok tuženice u iskazima tvrde da je riječ o iznosu od 10.000,00 EUR-a kao kupoprodajnoj cijeni koja je kao takva i unesena u kupoprodajni ugovor, te se postavilo kao odlučno pitanje je li tužitelj u vremenu kupnje spornog zemljišta ugovorio za kupnju kompenzaciju prijenosa vlasništva svojeg vozila i je li novac uprihođen tom ugovorenom kompenzacijom kompenziran za druge svrhe.

76. Prema pisanoj izjavi VĐkao privatne isprave, je razvidno da je ovom izjavom sastavljač izjavio da je prodao zemljište u [adresa] kupcu GĐ (dakle ovdje tužitelju) za iznos od 10.000,00 EUR-a, koji novčani iznos mu je isplaćen od strane ovdje tužitelja na način da je putem treće osobe- punice (dakle ovdje drugotuženice) novac isplaćen prodavatelju, a kako bi se po kazivanju tužitelja izbjegla plaćanja obveza koje je tužitelj u to vrijeme imao.

77. Prema pisanoj izjavi RĐ kao privatne isprave, je razvidno da je ovom izjavom sastavljač izjave izjavio kako je prodao zemljište u [adresa] putem vlasnika zemljišta VĐ kupcu GĐ (dakle ovdje tužitelju) za što mu je tužitelj dao za iznos visine vrijednosti od 10.000,00 EUR-a kao kompenzaciju prijenosom vlasništva kombi vozila marke „Iveco“ koji je upisan u vlasništvu na imenu tužiteljeva brata FĐ na ime i vlasništvo supruge sastavljača izjave ČĐ, te iznosa 5.000,00 EUR-a isplaćen od punice tužitelja ( ovdje drugotuženice), a s dogovorom upisa vlasništva zemljišta na njeno ime kako bi se izbjegle obveze plaćanja postojećih dugovanja.

78. Prema pisanoj izjavi SĐ kao privatne isprave je razvidno da je ovaj proslijedio informaciju tužitelju o prodaji zemljišta u [adresa] te da je za kupnju toga zemljišta tužitelj s RĐ dogovorio cijenu koja bi se isplatila prijenosom vozila po njihovoj procjeni vrijednosti 10.000,00 EUR-a i plaćanjem u gotovom novcu iznosa od 5.000,00 EUR-a tako da se ugovor o kupoprodaji zaključio na ime punice ovdašnjeg tužitelja kako bi se izbjegle fiskalne obveze koje je u to vrijeme imao tužitelj tako da tužitelj na svoje ime nije imao upisana vlasništva upravo zbog dospjelih dugovanja tako i ovo vozilo koje je kompenziranjem određene ugovorene za kupoprodaju novčane cijene bilo upisano na ime tužiteljeva brata ZĐ.

79. Iz ovako u sadržaju složenih pisanih izjava, vidljivo je da su se tužitelj i RĐ dogovarali o kupnji ovdje sporne nekretnine kojoj je vlasnik bio VĐ te da je vlasnik zemljišta VĐ isplaćen za svoje zemljište za iznos od 10.000,00 EUR-a u gotovom novcu i to isplatom od strane drugotuženice. Već u samom sadržaju ovih izjava se ovdje ukazuje na kontradiktornost jer u svojoj pisanoj izjavi RĐ izjavljuje kako je za prodaju zemljišta (koje nije u njegovom vlasništvu) kompenzirano vozilo vrijednosti od 10.000,00 EUR-a (koje vozilo nije u vlasništvo tužitelja već njegova brata i to prijenosom prava vlasništva na suprugu sastavljača izjave), te da je iznos od 5.000,00 EUR-a od strane drugotuženice isplaćen upravo RĐ (koji nije vlasnik zemljišta) kao gotovina za kupnju zemljišta što sve ukazuje na nejasnoće i nedostatke u ovim pisanim izjavama, posebno ne ukazuje niti logično upućuje na postojanje poslovnog ili kojeg drugog osobno-socijalnog odnosa između prodavatelja VĐ i RĐ te takvog odnosa između samoga RĐ i ovdje tužitelja i kakvi su bili motivi takvog dogovaranja i pregovaranja uključujući i motiv drugotuženice za stjecanje nekretnine.

80. Ipak ove predmetne pisane izjave su uspoređene s iskazima sastavljača tih pisanih izjava kao svjedoka, kako bi se temeljem logičkih, jezičnih, gramatičkih i teleoloških, dakle ciljnih tumačenja mogao izvesti uvjerljiv zaključak o motivima ovako prikazanih transakcija i motivima zaključenja kupoprodajnog ugovora, a posebno vezano za onu osobu koja bi nosila titulus, dakle temelj stjecanja prava vlasništva na zemljištu koje je bilo predmet kupoprodaje.

81. Tako iz iskaza svjedoka VĐ u bitnom proizlazi da je za kupnju predmetnoga zemljišta s već izvedenim temeljima za gradnju kuće kojeg je on bio vlasnik bila ugovorena kupoprodajna cijena s tužiteljem sada u iskazu naznačena u iznosu od 13.000,00 EUR-a, za razliku od sastavljene pisane izjave ovog svjedoka o kupoprodajnoj cijeni u iznosu od 10.000,00 EUR-a za koju cijenu svjedok ističe da je umanjena u ugovoru zbog umanjenja porezne osnove, te da je isplaćen kompenzacijom određenoga dijela ugovorene cijene prijenosom vlasništva vozila LĐ budući je ovaj svjedok od istoga kupovao kuću u [adresa], ali što to nije realizirano, iako je svjedok iskazao da je u to vrijeme i on prodavao kuću u [adresa], te da je uz ugovorenu kompenzaciju vrijednosti vozila od 8.000,00 EUR-a, isplaćen od tužitelja u gotovini od 5.000,00 EUR-a. U iskazu ovaj svjedok ističe kako je nakon tako dogovorene transakcije pristupio zaključenju ugovora o kupoprodaji s punicom tužitelja (ovdje drugotuženicom) po dogovoru s njom i s tužiteljem koji je tako tražio zbog postojećih dugovanja koje je imao, a u kojem ugovoru nije unesena dogovorena transakcija u pogledu kompenzacije cijene predajom vozila drugoj osobi odnosno LĐ.

82. Iz iskaza svjedoka LĐ se saznaje da bi ugovorena kupoprodajna cijena za kupnju zemljišta sa već izvedenim temeljima za gradnju od tužitelja kao kupca i VĐ kao vlasnika zemljišta bila u iznosu od 15.000,00 EUR-a i to isplaćenom kompenzacijom te ugovorene cijene prijenosom vlasništva vozila prenesenom ovom svjedoku, formalno od strane brata tužitelja za suprugu ovoga svjedoka, procijenjenog u visini njegove vrijednosti od 10.000,00 EUR-a, te isplatom gotovinskog iznosa od 5.000,00 EUR-a koji novčani iznos je ovaj svjedok zadržao za sebe. Iskazujući ovaj svjedok je istakao u svjedočkom iskazu da se tužitelj ovom svjedoku povjerio kako će upis prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora biti izvršen na njegovu punicu (ovdje drugotuženicu) zbog izbjegavanja plaćanja dugovanja što ga sprječava u upisu vlasništva, te da je ovaj svjedok uočio da je tada odnos tužitelja i drugotuženice bio izrazito prisan i prijateljski, tako i za vrijeme kada se ugovor o kupoprodaji ovjeravao.

83. Iz iskaza svjedoka SĐ, sina pok. Đ saznaje se da je u poznanstvu s tužiteljem već dugi niz godina i to poznanstvo proizlazi iz njihova poslovnog odnosa, tako da ovaj svjedok poznaje iz tog odnosa i prvotuženicu, te da je upravo zbog dobrih odnosa s tužiteljem istog i upoznao da postoji mogućnost povoljne kupnje zemljišta u [adresa] jer je iz poznanstva s tužiteljem znao da ovaj ima namjeru riješiti stambeno pitanje obitelji tako ga i dovodeći u vezu s LĐ koji je u to vrijeme prodavao kuću u [adresa]. Svjedok je istakao da je posredno dobio informaciju od tužitelja i ovdje svjedoka LĐ da je za zemljište dogovoren iznos kupoprodajne cijene od 5.000,00 EUR-a isplaćen vlasniku zemljišta u gotovini i ostalog iznosa kompenzacije vozila dogovorenog s LĐ. Svjedok je istakao kako je osobno uočio pregledom zemljišta da na zemljištu koje je bilo predmet kupoprodaje postoje već izvedeni temelji za gradnju.

84. Sve tome suprotno iskazuje svjedok HĐ, koji je član obitelji tuženica, tvrdeći u iskazu kako se tužitelj nudio i predložio da obitelj drugotuženice, odnosno njena braća kupe predmetno zemljište koje je po povoljnoj cijeni našao te kako je novac ugovoren za kupnju predmetnog zemljišta isplaćen od strane drugotuženice novčanim sredstvima njene braće koji žive i rade u Kanadi upravo u namjeri da drugotuženica postane vlasnica odnosno uz uvjet da to zemljište i kasnije izgrađeni objekt kojeg su oni za ime i račun drugotuženice financirali bude upisano na ime drugotuženice koja bi tu imovinu izvjesno ostavila svojoj djeci, a uz pristanak tužitelja. Svjedok je u svom iskazu istakao da je za potrebnu kupnju zemljišta drugotuženica dala tužitelju na ruke 10.000,00 EUR-a, koje je ovaj zadržao za sebe, a ugovorio s prodavateljem kompenzaciju vozila za tu cijenu, te da je drugotuženica isto tako isplatila iznos od 2.000,00 EUR-a kao preostali novčani iznos do pune i to realno kao takve i ugovorene kupoprodajne cijene od 10.000,00 EUR-a.

85. Na u bitnom istovjetan način kao i svjedok HĐ o tome iskazuje i njegov brat, ovdje svjedok CĐ, time tvrdeći da je bio prisutan kada je drugotuženica isplatila tužitelju iznos od 8.000,00 EUR-a u svrhu kupnje zemljišta te da je, kako su tako o tome istovjetni i navodi drugotuženice, još prilikom zaključenja spornog kupoprodajnog ugovora drugotuženica isplatila preostali gotovinski iznos od 2.000,00 EUR-a za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 EUR-a, želeći to zemljište kupiti na svoje ime.

86. Ipak, ovi svjedoci nisu bili prisutni kod izravnog dogovaranja kupoprodaje zemljišta niti kupoprodajne cijene od strane kako posrednika prodaje RĐ tako prodavatelja VĐ i tužitelja, a svjedok HĐ prvenstveno je pomagao strankama u nalaženju osobe za sastavljanje potrebne forme ugovora i uknjižbe tako da je bio osobo prisutan samo prilikom potpisivanja toga kupoprodajnog ugovora, a svoja saznanja kao i većim dijelom svjedok CĐ crpi prvenstveno po onim informacijama koje su saznavali od stranaka kao i onih činjenica kojima su bili neposredni očevici, ali koja se izdvajaju iz konteksta ovoga slučaja.

87. Da bi se razumio smisao i pobuda kod ovako dogovorenih transakcija ovim iskazima navedenih svjedoka se komparira iskaz svjedokinje GĐZ koja je u svom iskazu potvrdila da su stranke iz ovog postupka dakle kako tužitelj tako i tuženice te brat prvotuženice odnosno sin drugotuženice HĐ bile prisutne kod nje kada je ista pomogla u sastavljanju spornog ugovora o kupoprodaji kojeg je pomogla strankama sastaviti na molbu svog dugogodišnjeg poznanika upravo UĐ potvrđujući u svom iskazu da je ispred ove svjedokinje ovdje drugotuženica isplatila prodavatelju novčani iznos od 2.000,00 EUR-a, što bi bilo istovjetno s tvrdnjom drugotuženice da je takav iznos isplatila kao drugi anuitet ugovorene kupoprodajne cijene.

88. Međutim iz ovoga iskaza se ne saznaje je li i kada je drugotuženica prodavatelju VĐ isplatila puni novčani iznos ugovorene cijene, a činjenica da je pred ovom svjedokinjom drugotuženica isplatila određeni novčani gotovinski iznos bi i odgovarala tvrdnjama tužitelja kako je drugotuženica raspolagala novcem i da je na njegovu zamolbu isplatila novčani iznos od ukupno 5.000,00 EUR-a, time, posebno što su gore navedeni svjedoci, osim iskaza svjedoka UĐ, iskazivali da je ugovorena kupoprodajna cijena upisana u ugovoru bila fingirana, dok tvrdnja ove svjedokinje iznesena u njenom iskazu da je prodavatelj nudio kompenzaciju za zamjenu za kupoprodajnu cijenu što su kupci odbili je u potpunosti proturječna iskazima ostalih na ove okolnosti saslušanih svjedoka VĐ, SĐ, a posebno LĐ kojem je preneseno vozilo, koji su u bitnom iskazivali o ovim okolnostima da bi upravo prijenosom vlasništva vozila tužitelja i tako izvršenom kompenzacijom bio isplaćen veći dio kupoprodajne cijene. Upravo svjedok VĐ kao prodavatelj ovu činjenicu potvrđuje dok imenovana svjedokinja nije bila neposredni očevidac niti prisutna prilikom pregovora koji su na te okolnosti stranke međusobno izvodile i takve transakcije dogovarale.

89. Da je tužitelj raspolagao većim brojem vozila, ali koja nisu bila upisana na njegovo ime jer je bio prezadužen, na tu okolnost upućuje u iskazu svjedok PĐ, iskazujući da je tužitelj imao dosta vozila ali ne na svoje ime zbog velikih dugovanja.

90. Komparirani iskazi svih ovih svjedoka ukazuju u nedvojbeno u bitnom da je upravo tužitelj ne samo saznao odnosno dobio informaciju o mogućoj kupnji zemljišta po povoljnoj cijeni, već je u svim ovim iskazima svjedoka, komparirajući ih s iskazom i navodima samih stranaka, ukazano sudu kao nesumnjiv zaključak da je i bila namjera tužitelja da razriješi dugotrajno neriješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj odnosno tako i prvotuženicu kao tadašnju svoju suprugu s kojom je tada ne samo bio u dobrim odnosima već prikazano i u vrlo dobrim odnosima s njenom majkom, ovdje drugotuženicom, koju je i angažirao u namjeri da nekretninu koju je na dovitljiv odnosno razumljivo složen i neuobičajen način kupio nešto realiziranom kompenzacijom vozila, kojeg nije bio formalni vlasnik već je vozilo bilo upisano u vlasništvu njegova brata, tako dogovorenog kompenzacijskog iznosa u visini vrijednosti 10.000,00 EUR-a, s osobom koja nije bila vlasnik zemljišta koje je predmet prodaje, prenio nalogom svom bratu u vlasništvo supruge te osobe, te dobivenim darovanjem drugotužiteljice od 5.000,00 EUR-a, što tužitelj u iskazu tvrdi da je riječ o darovanju ne njemu već njegovoj supruzi, taj novac predao odnosno isplatio vlasniku zemljišta kojemu je od strane tužitelja i osobe s kojom je tužitelj dogovorio kompenzaciju predaje vozila prezentirana vrijednost kompenzacije vozila u visini iznosa od 8.000,00 EUR-a, odnosno ukupno računajući onu isplatu u gotovini od 5.000,00 EUR-a, što čini dogovoren iznos kupoprodaje zemljišta s temeljima pripremljenim za gradnju u vrijednosti od 13.000,00 EUR-a za koliki novčani iznos je između tih ugovornika bio i dogovoren iznos kupoprodaje, a koji iznos kupoprodajne cijene je u samom kupoprodajnom ugovoru, kojemu je kao kupac samo formalno upisana prema dogovoru s tužiteljem drugotuženica, umanjen i prezentiran u iznosu od 10.000,00 EUR-a.

91. Ovako izveden zaključak suda da bi namjera stranaka iz ovog postupka bila takva da spornu nekretninu de facto kupi tužitelj ne samo za sebe već i za svog bračnog druga, odnosno da je kao takvu stekne u svoje vlasništvo, proizlazi iz ovdje ukazanih odlučnih okolnosti kao što su činjenica da je brat drugotuženice MĐ upisan na čitavom nizu nekretnina na ovom ili obližnjem području, kako to i proizlazio iz pribavljenih izvadaka, koje, nesporno je između stranaka, kao i ŽĐ kupuje odnosno stječe kupoprodajama na svoje ime te je nesumnjivo da su braća drugotuženice takvog imovnog stanja da pomažu ne samo njoj i obitelji već drugotuženica u njihovo ime i za njihov račun obavlja određene radnje po njihovom nalogu, tako da je ovdje okolnost kupnje spornog zemljišta izuzetak jer se uključuje svojim angažmanom upravo tužitelj i daje svoju imovinu za kupnju što je ovdje opravdano zaključiti da je nekretninu kupio u toj namjeri upravo tužitelj i u izvedenoj daljnjoj namjeri da na njoj izgradi obiteljsku kuću i napokon razriješi dugogodišnji problem neprestanog stanovanja u podstanarstvu, a jasno, uvažavajući tužiteljev stil i obrazac njegova ponašanja je bio takav da iskoristi dobrovoljnost obitelji, posebno njihove materijalne mogućnosti i da tim novčanim sredstvima ne samo stekne nekretninu u vlasništvo već da se takvim sredstvima obitelji objekt i izgradi.

92. Ipak namjera stranaka, animus, za stjecanje vlasništva nekretnine koja je ovdje predmet spora je bila da tužitelj i prvotuženica budu vlasnici zemljišta, tako da je Kupoprodajni ugovor od 25. veljače 2014. godine simulirani pravni posao, odnosno prekriva pravi i glavni usmeni ugovor o kupnji zemljišta na ime tužitelja ili njegova bračnog druga, ovdje prvotuženice, koji se kao takav i prikrivao zbog nastalih dugovanja koje je u to vrijeme imala prvotuženica zbog obveza uzdržavanja i drugih obveza vezanih za poslovanje s tužiteljem, a poglavito tužitelj zbog dugovanja nastalih lošim poslovanjem što sve stranke tako i pojedini svjedoci (posebno svjedok HĐ) u iskazima potvrdile da je u poslovima koje je obavljao tužitelj ostajao dužan ne samo po javnim davanjima već i pojedinim fizičkim osobama.

93. Takav obrazac ponašanja pokazuje da bi tužitelj iskoristio bilo kakvu okolnost da izbjegne bilo kakva plaćanja, posebno plaćanja obveza koje ga po poslovanju terete, sam tužitelj je u stranačkom iskazu to i potvrdio, međutim u ovom slučaju se tužitelj osobno i angažirao ne samo kod dogovaranja kupnje zemljišta, već i jednim dijelom u izgradnji objekta, opet iskorištavajući prilike i prilagođavajući ih svojem obrascu ponašanja, poglavito poslovanja u kojima je bio sklon obveze odnosno vlastita dugovanja razrješavati neobičnim kompenzacijama, transakcijama i pregovaranjima tako i u ovom konkretnom slučaju prilikom pregovaranja o kupnji zemljišta odnosno tijekom vremena izgradnje objekta na tom zemljištu.

94. Tužitelj je znao za dobre imovinske prilike obitelji tuženica, to je u određenom vremenu kada se ukazala prilika i iskoristio, te je umjesto plaćanja novčanog iznosa s prodavateljem dogovorio kompenziranje određenog i to većeg iznosa kupoprodajne cijene prijenosom vlasništva vozila na treću osobu s kojom je prodavatelj bio u pregovaranju za kupnju zemljišta na drugom području te ostatak novčanih sredstava isplatio iz vlastitih sredstava drugotuženice, kojoj u to vrijeme nije bila namjera steći u stvarno vlasništvo predmetnu nekretninu, a sve to kako izričito proizlazi iz iskaza svjedoka VĐ i LĐ kao neposrednih sudionika ugovaranja kupoprodaje predmetnog zemljišta kojim iskazima sud poklanja povjerenje jer su iskazi logični i ne suprostavljaju se međusobno odlučnim okolnostima, posebno okolnostima da je ovdje saslušan svjedok JĐ obavijestio tužitelja kao zainteresiranog kupca o namjeri VĐ za prodaju nekretnine, te da je tužitelj svim ovim svjedocima izričito iskazao namjeru da to zemljište kupi za sebe i tadašnju suprugu, odnosno svoju obitelj s kojom je stanovao u podstanarstvu, ali jasno uz dogovorenu kompenzaciju prijenosa vozila za kupnju zemljišta, što sud prihvaća kao istinito kada se uzme u obzir u tom dijelu izričiti iskaz svjedoka VĐ kao prodavatelja odnosno vlasnika o dogovorenoj cijeni kupoprodaje od 13.000,00 EUR-a (što je kompenzacijom visine vrijednosti bilo od 10.000,00 EUR-a odgovarajuća dvotrećinska vrijednost zemljišta, odnosno barem kompenzacijom visine vrijednosti zemljišta od 8.000,00 EUR-a, natpolovična visina vrijednosti) i izdašnu pomoć drugotuženice u davanju gotovinskog iznosa (što tužitelj niti ne spori da je za kupnju zemljišta drugotuženica sudjelovala gotovinskom isplatom od 5.000,00 EUR-a).

95. Sud ne prihvaća kao osnovan iskaz tuženica kada tvrde da je drugotuženica za svoje ime i svoj račun kupila zemljište koje je predmet spora te da je zemljište na kojem je izgrađen objekt i stvarno vlasništvo drugotuženice suprotno onom što je i upisano u zemljišnoj knjizi kao takvo jer takav upis ne odgovara stvarnom stanju, posebno jer tuženice nisu dokazale da je novčani iznos od 8.000,00 EUR-a predan tužitelju za plaćanje kupoprodajne cijene jer o tome osim iskaza tuženica i iskaza svjedoka ĐĐ kao i svjedoka po čuvenju UĐ nije bilo drugih svjedoka koji bi takvo što u svojstvu neutralnosti potvrdili, posebno se to ne nalazi uvjerljivo usporedno sa sudu uvjerljivim iskazom vlasnika zemljišta VĐ, koji tvrdi da je dobio novac u gotovini u iznosu od ukupno 5.000,00 EUR-a od strane drugotuženice, ali upravo u namjeri da stvarni kupac za to zemljište bude tužitelj, koji je u bitnim okolnosnim slučajevima usporediv i sa iskazom posrednika kupoprodaje GC.

96. Ovdje se iskaz svjedoka VĐ sudu ukazao kao tzv. krucijalni dokaz čijem je iskazu sudu u analizi njegove ocjene poklonio u potpunosti povjerenje jer je riječ o vlasniku zemljišta koji je izravno pregovarao s posrednikom prodaje koji je bio zainteresiran za realizaciju kupoprodaje i izravno s tužiteljem kojemu se ovaj i izjasnio kao zainteresirani kupac i u dogovoru s drugotuženicom iskazao namjeru da se fingira kupnja predmetnog zemljišta na ime drugotuženice zbog prikrivanja imovine radi izbjegavanja plaćanja dospjelih dugovanja koja su teretila bračne drugove, koji svjedok je po vlastitom iskazu naveo da je u kupoprodajnu cijenu uključena kompenzacija prijenosa vozila na treću osobu tako da nije primio puni novčani iznos osim onog iznosa koji je i tužitelj isticao da je isplaćen sredstvima drugotuženice, a ovaj svjedok nije u nikakvim obiteljskim ili prijateljskim vezama s bilo kojim od članova obitelji kako tužitelja tako i tuženica tako da objektivno sagledava sve okolnosti izričito ih i nesumnjivo u svom zapažanju jasno iznosi kako u pisanoj izjavi i kod kojih i dalje ostaje u svjedočkom iskazu tako da sud ne nalazi bilo kakav subjektivitet utjecaja u iskazu ovoga svjedoka koji bi na bilo koji način iskaz ovoga svjedoka kontaminirao ili kompromitirao, za razliku od iskaza samih stranaka koje su osobno zainteresirane za svoj uspjeh u ovom parničnom postupku ili svjedoka koji su bilo članovi obitelji stranaka bilo s njima u prijateljskim odnosima, sve to cijeneći da svaki taj svjedok sada različito doživljava i s tim izvodi zaključke nekada i u subjektivitetu koji se odnose kako na obiteljske odnose tako i odnose u pogledu imovine članova obitelji stranaka.

97. Sud ovdje prihvaća kao vjerodostojan iskaz VĐ kada je ovaj iskazivao i o konačno dogovorenoj kupoprodajnoj cijeni za predmetno zemljište u iznosu od 13.000,00 EUR-a jer tuženice tvrde kako je ono kupljeno za iznos kupoprodajne cijene od 10.000,00 EUR-a, a tužitelj tvrdi da je kupoprodajna cijena ugovorena od 15.000,00 EUR-a, budući iz pregledanoga Ugovora o kupoprodaji sklopljenoga između IC kao ranijeg vlasnika ovog zemljišta i toga svjedoka kao kupca koji je Ugovor sklopljen 8. veljače 2008. godine, a ovjerovljen po javnom bilježniku Jošku Donika Stanojeviću sa sjedištem u [adresa], broj OV- 1499/14 od 25. veljače 2014. godine, koji Ugovor prileži povijesnim podacima stanja zemljišta nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi kao ugovorena kupoprodajna cijena za predmetno zemljište u iznosu od 14. 600,00 EUR- a, koja je kao takva isplaćena prodavatelju kako je to naznačeno u ugovoru. Nelogično bi bilo u okolnostima općepoznatog stanja kretanja povećanja cijena nekretnina na ovom području da bi svjedok VĐ pristupio prodaji nekretnine koju je ranije i to 2008. godine platio prema prikazanoj kupoprodajnoj cijeni u tom Ugovoru u iznosu od 14.600,00 EUR-a za dosta umanjenu kupoprodajnu cijenu odnosno za cijenu od 10.000,00 EUR-a, a ne za onaj iznos o kojem je iskazivao da je bio predmet prodaje ovdje tužitelju odnosno u iznosu od 13.000,00 EUR-a, kada i prema iskazivanju ovdje imenovanoga sudskog vještaka građevinske struke i ovlaštenog procjenitelja Srećka Zurića proizlazi zaključak da je procjena vrijednosti upravo ovog zemljišta u trenutku izvođenja vještačenja 27 EUR-a po m2, što bi uzimajući u obzir površinu zemljišta od 541 m2, koju su ugovorne stranke ugovorile za prodaju, odgovaralo približnom iznosu od 14.600,00 EUR-a, što je uzimajući u obzir razliku u ugovorenoj cijeni bila značajna razlika između one kupoprodajne cijene koju prezentiraju tuženice u odnosu na onu kupoprodajnu stvarno ugovorenu kupoprodajnu cijenu o kojoj je iskazivao ovaj svjedok.

98. Nadalje, to što su tuženice tvrdile da je drugotuženica tužitelju na ruke dala 8.000,00 EUR-a za kupnju nekretnine i to samo kao posredniku isplate, a ne stvarnom kupcu, dok tužitelj tvrdi da je riječ o darovanju iznosa od 5.000,00 EUR-a bračnim drugovima za kupnju nekretnine, sud je te navode usporedio i s iskazom svjedoka TĐ, koji je drugotuženicu u više navrata prevozio do banke za preuzimanje novca u vremenu gradnje kada je ovaj iskazao da mu se drugotuženica povjerila kako se kuća u [adresa] radi kćeri i zetu (dakle ovdje prvotuženici i tužitelju) jer da svi imaju nešto tako da im upravo drugotuženica želi pomoći. Ovo ukazuje na osnovu tvrdnje tužitelja da je, kako isplata dijela kupoprodajne cijene za kupnju zemljišta tako i nabavka određenog materijala i plaćanja radova na objektu, bila u stvarnosti dotacija drugotuženice bračnim drugovima za kupnju zemljišta i gradnju na tom zemljištu koje je tužitelj imao namjeru kupiti za sebe i suprugu i na tom zemljištu izgraditi kuću, ali ne i namjera drugotuženice za stvarno stjecanje prava vlasništva na ovoj nekretnini.

99. Međutim i kod gradnje objekta, prema iskazima o tim okolnostima saslušanim svjedocima i to OĐ, koji je radio radove žbukanja objekta, za što je primio od tužitelja kompenzaciju vrijednosti za te radove u vozilu te po njegovim iskazu za radove izvršene od treće osobe ĐC za radove izvedene za fasadu da je ta osoba namirena od tužitelja kompenzacijom vrijednosti za te radove prijenosom vlasništva vozila, kao i svjedoka NĐ koji je iskazivao, kao i istovjetno sa svojom pisanom izjavom, da je za kompenzaciju vrijednosti građevinskog materijala što je predstavljalo 1.300 betonskih blokova koje je tužitelj odvezao na gradilište tog objekta tužitelj istom prenio u vlasništvo kombinirano vozilo, razvidno je da se tužitelj ne samo osobno angažirao za nalaženje pojedinih radnika za izvođenje građevinskih radova i dogovaranja poslova koji su potrebni u gradnji već je sa svojom imovinom (odnosno imovinom koja je predstavljala imovinu bračnih drugova) nabavljao određeni građevinski materijal i plaćao određene izvedene građevinske radove, tako da sudu nije uvjerljiv u tom dijelu iskaz svjedoka ĐĐ koji zbog posla koji obavlja nije u nekom većem vremenu i periodu (osim eventualno tijekom vikenda) bio na gradilištu kao i svjedoka UĐ te svjedoka DĐ koji je izvodio grube građevinske radove na izgradnji objekta, koji su se izjasnili o gotovo neznatnom udjelu doprinosa tužitelja u izgradnji objekta jer su i samo ovi svjedoci iskazali da je povremeno tužitelj obilazio gradilište (iako ga opisno prikazujući kao nezainteresiranoga) kao i što je određene građevinske radove za tužitelja pomogao u manjoj mjeri izvoditi tužiteljev brat. 100. Sasvim sigurno, drugotuženica je davala izdašnu pomoć u novcu za gradnju objekta jer tako što proizlazi iz iskaza ŽĐ koji je novac drugotuženici izdašno dotirao, a ona usmjeravala za isplatu radnika i nabavku pojedinog potrebnog građevinskog materijala te svjedoka ĐĐ i DĐ kao i svjedoka TĐ koji su iskazivali o nabavci novca i isplatama za gradnju, tako da sasvim sigurno oni opisani građevinsku radovi ili građevinski materijal ili pojedini dijelovi za uređenje objekta koje je tužitelj, u svom popisu priloženom uz tužbu, popisao ne mogu biti niti su pribavljeni isključivo sredstvima tužitelja, već sud zaključuje da je veliki obol u tome imala i novčana pomoć drugotuženice.

101. Pitanje je bi li tužitelj mogao ne samo kupiti zemljište (dotacija pomoći od drugotuženice i po samom priznanju tuženika jeste više od trećine stvarne postignute kupoprodajne cijene), već i pristupiti izgradnji objekta (bez obzira što je već na objektu bio izveden građevinski zahvat ugradnje temelja i bez obzira na to što je tužitelj pribavio 1.300 betonskih blokova za gradnju, ali isto to uz novčanu pomoć drugotuženice) jer je trebalo gotovo onom najbitnijem dijelu izvesti građevinske radove do konačnog sadašnjeg stanja objekta odnosno pristupiti iskopu podruma, izvođenju građevinskih radova i izgradnje te uređenja objekta, tako da se tužitelj u svemu mogao osloniti, a i oslonio se na nesebičnu pomoć obitelji svoje supruge. Nije sporno da tužitelj i sam sebe prikazuje kao snalažljivog u poslovanju koji koristi priliku da povoljno nešto stekne ili kada se za to ukaže prilika pod povoljnim uvjetima otuđi tako da je i ovdje tužitelj, u čemu je sud uvjerenja, sveobuhvatno prihvatio pomoć obitelji svoje supruge koja je bračne drugove izdašno pomagala u stjecanju ove imovine kao njihove bračne stečevine, oslanjajući se na podršku njihova dobrog imovinskog stanja i novčanih prinosa.

102. Naime, u to vrijeme su odnosi u obitelji kako kod bračnih drugova tako i obitelji drugotuženice s istima bili vrlo dobri o čemu su iskazivali svjedoci, što je bez svake sumnje jer je sama drugotuženica isticala da je tužitelju davala novac za razna plaćanja što je mogla činiti samo osobi od povjerenja što je i ona bila samom tužitelju kada je ovaj iskoristio priliku da simulira kupoprodaju na njeno ime, na što je ova i pristala, kako bi se izbjegla sva ona brojna dugovanja koja su tužitelja teretila i za koja je obitelj nesumnjivo znala tako i moguće dospjele obveze koje su teretile njegovu suprugu, smatrajući da će i na taj način u obitelji biti veće sigurnosti kada bude upisano zemljište kao formalno vlasništvo bez stvarnog sadržaja na ime drugotuženice, što je eventualno dovelo u zabludu i donatore MĐ i ŽĐ koji su bez zadrške podmirivali sve zahtjeve drugotuženice koja je njima pomagala u poslovanju i obvezama za imovinu koje je imao MĐ, tako sud ne nalazi kao opravdano da su upravo sva ona sredstva koja su tuženice prezentirale uplatama po računu kod banke sva i utrošena za potrebe gradnje spornog objekta budući je i tužitelj raspolagao novčanim sredstvima, koja je moguće prikrivao od obitelji jer je po iskazu svjedoka NĐ tužitelj naknadno kupio jedno zemljište u [adresa]. Obitelj nije znala i mogla znati da će kasnije nakon svega doći do razvoda braka tužitelja i prvotuženice kao i postavljanja zahtjeva tužitelja kao bračnog druga za utvrđenje imovine kao bračne stečevine tako je svoje odnose u promatranom vremenu usklađivala prema prilikama i okolnostima slučaja smatrajući što bi bilo najbolje za njihove interese ne mareći za pravne posljedice koje proizlaze iz takvog nekritičnog stava i ponašanja.

103. Da su u određenoj mjeri bili povremeno narušeni obiteljski odnosi obiteljske zajednice bračnih drugova ukazuje na to ranije pokrenuti postupak razvoda braka između tužitelja i prvotuženice, međutim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-285/11 od 26. rujna 2011. godine u tom predmetu je utvrđeno povlačenje tužbe koje je uslijedilo samo nekoliko mjeseci nakon podnošenja tužbe tamošnje tužiteljice, ovdje prvotuženice, protiv tamošnjeg tuženika, ovdje tužitelja. 104. Nije sporno da su se naknadno i to polovinom 2015. godine ti bračni odnosi toliko usložili da je došlo do njihovog trajnog narušavanja što je razvidno iz priloženoga spisa predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-929/16, iz kojeg je vidljivo da se protiv ovdje tužitelja vodio određeni postupak zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede i nasilja u obitelji na štetu prvotuženice kao i priloženoga spisa predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-58/17, u kojem je predmetu povodom tužbe ovdje prvotuženice kao tužiteljice, protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi razvoda braka i u kojem je po presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-58/17 od 7. rujna 2018. godine brak tih stranaka razveden jer je tijekom 2016. godine prestala njihova životna zajednica.

105. Uvidom u priloženi spis predmeta ranijeg Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, poslovni broj P-335/05 prema u tom predmetu pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, poslovni broj P-335/05 od 12. prosinca 2006. godine, razvidno je da je u to vrijeme i prvotuženica imala obvezu uzdržavanja, a da je u vremenu realizacije sporne kupoprodaje prvotuženica imala i stanovita dugovanja po osnovi takve dosuđene joj obveze uzdržavanja ukazuje na to i priloženi Sporazum između ŽC, bivšeg bračnog druga i roditelja s kojim su zajednička maloljetna djeca stanovala i prvotuženice zaključen u Splitu 21. listopada 2015. godine, u kojem su stranke suglasno utvrdile da je na temelju pripadajuće ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, poslovni broj P-335/05 od 12. prosinca 2006. godine zaostalo dugovanje prvotuženice obveze uzdržavanja koje je bila tom sudskom odlukom dosuđena u mjesečnom iznosu od po 400,00 kuna za svako od dvoje maloljetne djece, zbog čega pravomoćnom sudskom odlukom u kaznenom postupku osuđena na uvjetnu kaznu zatvora zbog propuštanja obveze uzdržavanja po tom imovinsko pravnom zahtjevu u iznosu od 10.800,00 kuna (kako to proizlazi i iz spisa predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kml- 20/10) , a koji je novčani iznos prema tome Sporazumu isplaćen kako je to utvrđeno tom ispravom i uz daljnju obvezu plaćanja doprinosa uzdržavanja.

106. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu tvrdio kako je zbog poslovanja koja je kao privatni poduzetnih vršio u određenom razdoblju imao zaostalih dugovanja, tako je i svjedok CĐ u svjedočkom iskazu navodio kako ima saznanja o više dugovanja koja je tužitelj imao i napravio u značajnijim iznosima, a i sama prvotuženica je navodila o neugodnim iskustvima koja je imala od vjerovnika tužitelja. Obrazac ponašanja tužitelja je opisao u svjedočkom iskazu HĐ kada je opisivao situaciju da je tužitelju bio predavan novac za kupnju materijala koji je on kompenzirao davanjem vozila u zamjenu za građevinski materijal lošije kvalitete, tako da je tužitelj i u tim situacijama vidljivo koristio određene prilike kako bi novac zadržao, a na drugi način to zadržavanje kompenzirao. Sve to ukazuje upravo na činjenicu da je tužitelj bez većeg sadržaja odgovornosti koristio prilike koje su mu ukazane, koje su mu se od obitelji bez većeg ukora i tolerirale, tako da je sudu logično i uvjerljivo da je na prijedlog tužitelja drugotuženica i pristala simulirati pravni posao ne samo na način da se u kupoprodajnom ugovoru kao kupca označi njeno ime već i da se umanji ugovorena kupoprodajna cijena kako bi se umanjila i obveza potrebe plaćanja porezne osnovice smatrajući da u dovoljnoj mjeri i u tom vremenu postoji međusobno razumijevanje i povjerenje, koje je vidljivo od stranaka nije do kraja ispoštovano.

107. Odredbom čl. 9. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. 152/14, 81/15 i 94/17- nastavno ZV-a), propisano je između ostaloga da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i što je s njom razmjerno trajno povezano na njenoj površini ili ispod nje. 108. Prema načelu superficio solo cedit odnosno pravilu da sve što je sagrađeno ili trajno položeno na zemljištu je vlasništvo vlasnika zemljišta, upućuje da i predmetni naknadno izgrađeni objekt bez obzira na ulaganja trećih i njihovu visinu predstavlja sjedinjeno vlasništvo vlasnika zemljišta.

109. Ovom načeli proturječi pravna iznimka propisana odredbom čl. 9. st.4. ZV-a, prema kojoj zakonskoj odredbi nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svog nositelja ovlašćuje da na tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svom vlasništvu.

110. Kako je zemljište na kojem je postojao pripremljeni temelj za izvođenje gradnje objekta u stvarnosti kupljeno određenim sredstvima iz imovine bračnih drugova u namjeri da i postane vlasništvo bračnih drugova, ovdje tužitelja i prvotuženice, a na kojem je zemljištu naknadno sagrađen objekt, ovdje je trebalo raspraviti pitanje je li ulaganjima u to zemljište (plaćanja daljnjih ulaganja u gradnju, odnosno pribavljanja i plaćanja građevinskog materijala, plaćanja radnika i svih drugih troškova), prema svom udjelu angažmana što je uvjerljivo, prema iskazima svjedoka koji su o tome imali neposredna saznanja, usporedbom s utvrđenim prilivima novčanih sredstava koja su braća drugotuženici u višestrukim isplatama putem bankovnog računa, transparentno vršila priljev u namjeri građenja objekta, drugotuženica stekla jača prava od tužitelja i prvotuženice.

111. I u ovom slučaju sud ne nalazi nikakva stvarna prava na predmetnoj nekretnini koja bi bračne drugove ograničavala u vlasništvu stečenom po osnovi bračne stečevine ili takva im prava umanjivala prema onim pravilima koja se primjenjuju za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu jer sva ona ulaganja o kojima iskazuje prvenstveno simplifikantno drugotuženica, osporavajući bilo kakav udio u doprinosu bračnih drugova za stjecanje ove imovine posebno gradnje nekretnine tvrdeći da je sve radove potrebne za njenu gradnju osobno financirala sredstvima dobivenim od svoje brače za tu namjenu, ipak prema izvedenom zaključku ovog suda drugotuženica je imala namjeru takva ulaganja izvršiti kao ulaganja u tuđu stvar, u ovom slučaju obiteljsku kuću što je time nastala glavna stvar, odnosno objekt koji ne može biti pravno odvojen od zemljišta, s nesumnjivo određenim njenim doprinosom, ali ne i u potpunosti isključivim ulaganjima od strane drugotuženice, budući svoj doprinos odnosno obol u izgradnji toga objekta odnosno njegovom nastanku ima i tužitelj nešto sa svojim za tu svrhu uloženim sredstvima, nešto vlastitim angažmanom odnosno aktivnošću, tako da je i u ovom slučaju drugotuženica znala ili mogla znati iz razumljivih razloga da takva ulaganja unosi u stvar koja nije u njenom vlasništvu, razumljivo pomažući obitelji svoje kćeri koja je u to vrijeme bila u braku s tužiteljem i s kojima je drugotuženica imala izgrađene odnose povjerenja, tako da se ne radi o institutu građenja poštenog graditelja na zemljištu nepoštenog vlasnika propisasnog odredbom čl, 152. ZV-a. 112. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15- nastavno ObZ-a, koji Zakon je valjalo primijeniti u ovom konkretnom slučaju budući je se taj Zakon primjenjuje počevši od 1. siječnja 2008. godine, donosno za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i prvotuženice i vremena stjecanja imovine koja je ovdje predmet tužbenog zahtjeva kako glavnoga tako i podrednog), propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

113. Odredbom čl. 249. st.1. ObZ-a, propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

114. Prema ovoj zakonskoj odredbi prihodi koje su bračni drugovi ostvarili radom ili pravima koje proizlaze iz rada su prihodi koji su bračni drugovi ostvarivali upravo radom ili vezano za rad, pa imovina koju su bračni drugovi stekli s takve osnove za vrijeme trajanja bračne zajednice jeste bračna stečevina, odnosno sva ona imovina koja potječe od te imovine, a doprinos bračnih drugova se smatra jednak u alikvotnim dijelovima, odnosno udio svakog od njih je polovina što je oboriva zakonska presumpcija. Samo za slučaj da stranke to drukčije ugovore, tada se ne pretpostavlja jednakost u udjelima bračne stečevine, što ovdje nije slučaj, jer nema dokaza da su takvo što stranke drukčije ugovarale.

115. Iz svega gornje navedenoga, proizlazi ovdje sudu uvjerljiv zaključak kako je zemljište na kojem je sagrađen objekt odnosno obiteljska kuća, što sve u svojoj ukupnosti čini predmet tužbe, stečeno kao bračna stečevina tužitelja i prvotuženice koji su u vrijeme stjecanja zemljišta i gradnje objekta bili u braku, pa kako se u svom iskazu prvotuženica izričito izjašnjava kako ničim nije doprinosila kako kupnji zemljišta tako i izgradnji objekta, a sam tužitelj u tužbi tvrdi i upućuje da je doprinos prvotuženice kao bračnog druga bio jednak doprinosu tužitelja u stjecanju te imovine kao bračne stečevine, to se ovdje u svakom slučaju može primijeniti zakonska predmnijeva da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja proizlazi iz te imovine bračna stečevina kojoj su bračni drugovi suvlasnici svaki za jednaki suvlasnički udio, odnosno upravo svaki za odgovarajući udio od 1/2 suvlasničkog dijela, tako da je tužitelj kao utvrđeni suvlasnik predmetne nekretnine za udio suvlasništva od 1/2 suvlasničkog udjela po osnovi vlasničkih ovlaštenja ovdje ovlašten na temelju ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/2 dijela cjeline uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice pod 2. ĐĐ rođ. MĐ koja je takav upis dužna trpjeti jer nema stvarni sadržaj takvog prava već samo formalni upis u zemljišnoj knjizi temeljen na pravnom poslu koji je prikrivao onaj pravni posao koji su stranke imale namjeru da se zaključi, uslijed čega se u ovom dijelu ukazuje osnovan postavljeni konačno preciziran glavni tužbeni zahtjev. 116. Po ovome je odlučeno kao u točki I./1. i 2. izreke ove presude. 117. Odredbom čl. 30. st.1. ZV-a, propisano je da je pravo vlasništva na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Odredbom st.2. istog članka toga Zakona, propisano je da u granicama iz. st.1. ovoga članka vlasnik ima pravo, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

118. Odredbom čl. 36. st.1. ZV-a, propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema vijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

119. Odredbom čl. 37. st.1. ZV-a, propisano je da kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova.

120. Odredbom čl. 38. st.1 ZV-a, propisano je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

121. Kako je tužitelj utvrđen kao suvlasnik za 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, a koja predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom u kojoj je ranije tužitelj stanovao do prestanka životne zajednice s prvotuženicom, a koje je sporne nekretnine sada u isključivom posjedu prvotuženica, dok drugotuženica smatra da joj takav posjed na predmetnoj nekretnini pripada kao upisanoj nositeljici prava vlasništva, a budući obje tuženice osporavaju pravo tužitelju na posjed predmetne nekretnine za koju je utvrđen kao nositelj vlasničkih ovlaštenja u određenom suvlasničkom udjelu, to se osnovan ukazao i u ovom dijelu postavljeni konačni precizirani tužbeni zahtjev kojim od tuženica tužitelj zahtjeva predaju u suposjed sporne nekretnine jer za to ima legitimna očekivanja kao svakodobni vlasnik, a ne postoje nikakve okolnosti niti činjenice koje bi ga u tome priječile odnosno tuženice nisu dokazala niti ukazale da postoje određene za to zapreke, posebno jer ranija zaštitna mjera koja je postojala i bila izrečena u kaznenom postupku protiv tužitelja kao okrivljenika u svrhu zaštite prvotuženice više nije na snazi, a ista takva mjera niti ne može derogirati stvarnopravni učinak koji je građansko pravnog karaktera, što je ovaj dio glavnog tužbenog zahtjeva.

122. Po ovome je odlučeno kao u točki I./3. izreke ove presude.

123. Kako je konačno specificirani podredni tužbeni zahtjev od strane tužitelja postavljen radi isplate ulaganja u nekretninu koja je predmet spora, ali ne i kao fakultativna alternativa (falcutas alternativa), odnosno ne kao ovlaštenje tuženicama da se stvarnopravnog zahtjeva za utvrđenje vlasništva (ovdje suvlasništva s osnova bračne stečevine) mogu osloboditi isplatom traženoga iznosa od 44.174,76 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, što je tužitelj ocijenio kao polovinu procijenjene tržišne vrijednosti sporne nekretnine (dakle zemljišta s pripadajućim izgrađenim objektom i poboljšicama) to je valjalo u tom dijelu raspraviti pitanje osnove postavljenog takvog podrednog tužbenog zahtjeva usporedo s glavnim (ovdje učinjenim osnovanim) tužbenim zahtjevom.

124. U konkretnom slučaju ovako uočena ravnoteža odnosa između vlasnika zemljišta koji su istodobno vlasnici objekta sagrađenog na tom zemljištu se jedino može uspostaviti ostvarenjem eventualno postavljenog obvezno pravnog zahtjeva za naknadu vrijednosti takvih ulaganja od one osobe koja je ta ulaganja imala, a budući da u ovom parničnom postupku takav zahtjev nije postavljen od strane drugotuženice ni kao prigovor prijeboja niti kao protutužbeni zahtjev isto pitanje nije niti razmatrano tako da se u svemu ukazuju neodlučni dokazi izvedeni na okolnosti kakva su ulaganja u izgradnju objekta vršena i od koga su vršena i u kojem vremenu i u kojim troškovima i vrijednosti jer ovdje se ne raspravlja o udjelima suvlasništva odnosno stvarnih prava na spornoj nekretnini tužitelja i drugotuženice kao osobe koja je doprinosila ulaganjima u nekretninu koja je predmet spora niti o istom ovisi odluka povodom ovdje postavljenog stvarnopravnog zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine već može samo biti predmet nekog drugog eventualno spora odnosno postupka u pogledu mogućeg postavljenog zahtjeva od strane drugotuženice za isplatu ulaganja, kakav je u ovom postupku ovdje postavio tužitelj kao podredni tužbeni zahtjev, koji isto tako ne može derogirati ovdje utvrđena stvarna prava tužitelja iz glavnog tužbenog zahtjeva, slijedom čega se u tom smislu ukazuje kao neosnovan podredno postavljeni tužbeni zahtjev.

125. Po ovome je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

126. U pogledu predloženih privremenih mjera osiguranja.

127. U ovom parničnom postupku bilo je potrebno još za raspraviti o mjerama osiguranja nenovčane tražbine koje je postavio tužitelj- ovdje predlagatelj osiguranja, a odnose se na predloženu privremenu mjeru zabranom tuženicama- ovdje protivnicama osiguranja otuđenja i opterećenja ili svakog drugog raspolaganja nekretninom koja je ovdje bila predmet spora, sa zahtjevom da se takva zabrana upiše u zemljišnoj knjizi koja se vodi za predmetnu nekretninu ( prijedlog za osiguranje postavljen uz tužbu), kao i na predloženu privremenu mjeru od strane predlagatelja osiguranja zabranom protivnicama osiguranja izvođenja građevinskih i drugih radova povezanih s gradnjom na nekretnini koja je ovdje bila predmetom spora, uz nalog protivnicama osiguranja predaju u suposjed predmetne nekretnine, uz zahtjev da se u suprotnom ukoliko takvu obvezu protivnice osiguranja ne izvrše da im se zapriječi izricanjem novčane kazne ( prijedlog za osiguranje postavljen podneskom od 4. listopada 2017. godine u ovom spisu predmeta pridruženom predmetu ovog suda poslovni broj P Ob-247/18).

128. Ove privremene mjere postavljene radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja (koja tražbina je bila predmet glavnog tužbenog zahtjeva), predložene su u svom trajanju do pravomoćnog okončanja ovoga parničnog postupka.

129. Oba ova prijedloga kojim se predlaže određivanje predloženih privremenih mjera podnose se radi osiguranja nenovčane tražbine.

130. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane su odredbom čl. 346. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17-nastavno OZ-a, koji Zakon je ovdje bilo potrebno primijeniti s obzirom na vrijeme pokretanja ovih postupaka osiguranja). Ovom zakonskom odredbom je propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim 1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

131. Predlagatelj osiguranja prvim prijedlogom za osiguranje tvrdi da postoji opasnost kako protivnice osiguranja imaju namjeru raspolagati nekretninom koja je ovdje predmet spora kako bi onemogućile predlagatelja osiguranja u ostvarenju i priznanju njegovih zakonskih prava i time znatno otežale ostvarenje njegove tražbine.

132. Predmetni prijedlog za osiguranje nije osnovan. 133. Predlagatelj osiguranja drugim prijedlogom za osiguranje tvrdi kako će promjenom postojećeg stanja na nekretnini koja je predmet ovoga spora izvođenjem daljnjih građevinskih radova od strane protivnica osiguranja nastati predlagatelju nenadoknadiva šteta koja mu time prijeti odnosno šteta njegovom ugrozom osiguranja osnovnih životnih potreba ukoliko se isti privremeno ne bi uveo u suposjed predmetne nekretnine.

134. Predmetni prijedlog za osiguranje nije osnovan. 135. Vezano za prvi prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine predloženom privremenom mjerom zabrane raspolaganja nekretninom koja je ovdje bila predmet osiguranja, u niti jednom od izvedenih dokaza sud ne nalazi da postoji bilo kakva razumna sumnja da će tuženice poduzimati ili da su poduzimale bilo kakve pravne ili druge radnje kojima bi nekretninu otuđile, opteretile ili na drukčiji način s njom raspolagale kao bi se pravno ili faktičko stanje nekretnine utoliko izmijenilo na način da bi se osujetilo pravo predlagatelja osiguranja. Sama činjenica da protivnice osiguranja predlagatelju osiguranja osporavaju prava na nekretnini samo po sebi ne može biti pretpostavka da bi se tako predložena privremena mjera prihvatila, suviše toga što povodom ovoga parničnog postupka, povodom istovjetne tužbe, predlagatelj osiguranja pozitivno ishodio zabilježbu spora, što je razvidno iz rješenja Općinskog suda u Splitu, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću, poslovni broj Z- 23412/17 od 23. studenoga 2017. godine, a zabilježba spora kao instrument zemljišnoknjižnog prava u svemu supstituira učinak ovako predložene privremene mjere, za koju se osim prve pretpostavke učinjene vjerojatnosti tražbine koja se njom osigurava mora učiniti vjerojatnim i nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi razumno predlagatelju osiguranja prijetila, što ovdje nije taj slučaj, odnosno predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom takvu drugu pretpostavku koja se treba za osnovanost prihvaćanja ovako predložene privremene mjere ispuniti s prvom pretpostavkom koja je ispunjena.

136. Stoga je predmetni prijedlog za osiguranje ovom predloženom privremenom mjerom ukazan u potpunosti neosnovan zbog čega ga je valjalo odbiti.

137. Po ovome je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

138. Vezano za drugi prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine predloženom privremenom mjerom zabranom izvođenja građevinskih radova na nekretnini koja je predmet osiguranja, iz svih u ovom postupku izvedenih dokaza, ne nalazi se u onom opravdanom stupnju vjerojatnosti da se izvode na predmetnoj nekretnini građevinski radovi i zahvati kojima bi se mijenjalo sućanstvo stvari, već su tijekom vremena odsutnosti predlagatelja osiguranja protivnice osiguranja, odnosno prvenstveno drugoprotivnica osiguranja, poduzimale bilo nužne bilo luksuzne troškove održavanja i uređenja nekretnine, a to su na vlastiti rizik poduzimale od vremena podnošenja tužbe, odnosno prijedloga za osiguranje, što nije rizik protivnika osiguranja i čemu se na taj način ne može pripisati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete predlagatelju osiguranja, već suprotno šteta se na ovaj način može reflektirati samo drugotuženici koja je po svojoj izjavi financirala takve radnje i radove. Ujedno, razvidno je iz iskaza predlagatelja osiguranja da je sam napustio životnu zajednicu, da je bez krivnje suprotne strane i privremeno napustio posjed nekretnine te da predlagatelj osiguranja ima osigurani smještaj i osigurani životni standard koji ne opravdava predloženu privremenu mjeru uvođenja u suposjed nekretnine na koju je usmjerio svoj stvarnopravni zahtjev.

139. Stoga je predmetni prijedlog za osiguranje ovom predloženom privremenom mjerom ukazan u potpunosti neosnovan zbog čega ga je valjalo odbiti. 140. Po ovome je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

141. U pogledu troškova ovog postupka.

142. Stranke postavljaju zahtjeve za naknadu troškova proizišlih iz ovog postupka.

143. Tužitelju pripada pravo na naknadu troškova koji su proizišli ovoj stanici u ovom parničnom postupku i to sud cijeni u punom opsegu jer je uspio u cijelosti s glavnim tužbenim zahtjevom koji je kako je učinjen osnovan iz toga razloga tužitelju odbijen podredni (sporedni) tužbeni zahtjev o kojem se raspravljalo istovjetno s glavnim tužbenim zahtjevom tako da su troškovi istovjetni i ne utječu na uspjeh ove stranke odnosno tužitelja koji je uspio s glavnim tužbenim zahtjevom što se tiče predmeta spora, a vezano za okolnost da tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije uspio s postavljenim prijedlozima za osiguranje predloženim privremenim mjerama riječ je o pridruženom postupku osiguranja u kojem nisu nastajali posebni troškovi, što ne opravdava time zahtjev tuženica za traženu naknadu troškova iz ovog jedinstvenog parničnog postupka.

144. Stoga je odluka o troškovima postupka donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka prema kojemu tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva koji ne opravdava naknadu troškova tuženicama, a imajući pritom u vidu ovdje utvrđenu vrijednost predmeta spora koja se odnosi na postavljeni glavni tužbeni zahtjev, tužitelju je kao stranci koja je bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23- nastavno OT), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od traženih 331,80 EUR-a, te zastupanja na 15 ročišta na kojima se provodio prethodni postupak odnosno raspravljalo tijekom glavne rasprave za ročišta održana 12. listopada 2018. godine, 11. veljače 2019. godine, 12. travnja 2019. godine, 4. lipnja 2019. godine, 25. rujna 2019. godine,19. prosinca 2019. godine, 15. rujna 2020. godine,11. studenoga 2020. godine,25. siječnja 2021. godine, 17. ožujka 2021. godine, 16. studenoga 2021. godine, 5. rujna 2022. godine i 6. ožujka 2023. godine u iznosu od po zatraženih 331,80 EUR-a za svako to ročište ( 13 x 331,80 EUR-a) te za ročišta održana 12. travnja 2024. godine i 11. prosinca 2024. godine u iznosu od po 500,00 EUR-a za svako to ročište (2x500,00 EUR-a), dok je za ročišta na kojim se raspravljalo samo o procesnim pitanjima ili su odgođena bez raspravljanja i to održana 6. prosinca 2018. godine i 13. rujna 2024. godine, sud odobrio tužitelju polovinu traženog iznosa za ta ročišta i to u iznosu od 165,90 EUR-a za to prvo ročište i 250,00 EUR-a za to drugo ročište, kao i što je sud prihvatio zatraženi trošak tužitelju za najviše četiri u ovom postupku obrazložena podneska kojima je tužitelj predlagao dokaze i uređivao tužbeni zahtjev za svaki takav podnesak u iznosu od po traženih 330,80 EUR-a (4x330,80 EUR-a), što ukupno trošak zastupanja tužitelja čini iznos od 7.384,30 EUR-a, kojemu se iznosu ima pridodati pripadajući trošak s osnova zatraženog PDV- a od 25% što je iznos od 1.846,00 EUR-a, tako da je ovdje opravdano zahtjevan trošak zastupanja tužitelja u ukupnom iznosu od 9.230,30 EUR-a te se na ovaj trošak ima pridodati traženi materijalni trošak s osnova sudskih pristojbi koji je u obvezi tužitelj s osnova pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 338,44 EUR-a (2x338,44 EUR-a) i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 818,80 EUR-a, što sve to zbrojeno čini osnovan trošak tužitelja u sveukupnom iznosu od 10.725,98 EUR-a, koji trošak je tužitelju i dosuđen u tom iznosu zajedno sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st.1. i po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- nastavno ZOO-a/23), dok preostali zahtijevani trošak u više traženom iznosu od 3.313,27 EUR-a tužitelju nije dosuđen jer je za taj iznos neosnovano zatražen. 145. Po ovome je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

U Trogiru, dana 24. siječnja 2025. godine

S U D A C :

Denis Dučić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa iste presude i rješenja izjaviti žalbu. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju- predlagatelju osiguranja po punomoćniku; Ante Ćurković, odvjetnik u Splitu,

- tuženicama- protivnicama osiguranja pod 1) i pod 2) po punomoćniku; Darijo Čajo , odvjetnik u Kaštel Kambelovcu,

- u spis

Po pravomoćnosti:

- Porezna uprava, Ispostava Kaštela- uz potvrdu pravomoćnosti