Poslovni broj: P-521/2019-44
--
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice HS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Addiko bank d.d. (OIB: 14036333877), Slavonska avenija 6, Zagreb MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. studenog 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice IS, odvjetničke vježbenice kod Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru i zamjenika punomoćnice tuženika Šime Petrića, odvjetnika u Zadru, presude objavljene dana 24. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 236-236/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, zaključen između tužiteljice i tuženika ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 36.150,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 236,69 EUR sa kamatom od 01.12.2005. godine
− iznos od 235,13 EUR sa kamatom od 02.01.2006. godine
− iznos od 233,55 EUR sa kamatom od 01.02.2006. godine
− iznos od 231,21 EUR sa kamatom od 01.03.2006. godine
− iznos od 230,38 EUR sa kamatom od 03.04.2006. godine
− iznos od 229,89 EUR sa kamatom od 02.05.2006. godine
− iznos od 230,68 EUR sa kamatom od 01.06.2006. godine
− iznos od 228,60 EUR sa kamatom od 03.07.2006. godine
− iznos od 228,60 EUR sa kamatom od 01.08.2006. godine
− iznos od 164,92 EUR sa kamatom od 01.09.2006. godine
− iznos od 65,41 EUR sa kamatom od 07.09.2006. godine
− iznos od 172,05 EUR sa kamatom od 02.10.2006. godine
− iznos od 58,13 EUR sa kamatom od 06.10.2006. godine
− iznos od 243,79 EUR sa kamatom od 02.11.2006. godine
− iznos od 243,31 EUR sa kamatom od 01.12.2006. godine − iznos od 240,84 EUR sa kamatom od 02.01.2007. godine
− iznos od 239,21 EUR sa kamatom od 01.02.2007. godine
− iznos od 239,89 EUR sa kamatom od 01.03.2007. godine
− iznos od 239,39 EUR sa kamatom od 02.04.2007. godine
− iznos od 235,58 EUR sa kamatom od 02.05.2007. godine
− iznos od 199,20 EUR sa kamatom od 01.06.2007. godine
− iznos od 34,39 EUR sa kamatom od 06.06.2007. godine
− iznos od 232,21 EUR sa kamatom od 02.07.2007. godine
− iznos od 231,15 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine
− iznos od 233,06 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine
− iznos od 69,90 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine
− iznos od 170,28 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine
− iznos od 15,65 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine
− iznos od 223,80 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine
− iznos od 165,69 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine
− iznos od 76,52 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine
− iznos od 241,98 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine
− iznos od 94,61 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine
− iznos od 151,94 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine
− iznos od 99,94 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
− iznos od 149,48 EUR sa kamatom od 03.03.2008. godine
− iznos od 62,83 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
− iznos od 213,95 EUR sa kamatom od 01.04.2008. godine
− iznos od 37,01 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
− iznos od 232,04 EUR sa kamatom od 02.05.2008. godine
− iznos od 266,57 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine
− iznos od 111,64 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
− iznos od 158,34 EUR sa kamatom od 01.07.2008. godine
− iznos od 70,82 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
− iznos od 193,69 EUR sa kamatom od 01.08.2008. godine
− iznos od 265,26 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine
− iznos od 72,68 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine
− iznos od 196,22 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine
− iznos od 98,42 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 193,05 EUR sa kamatom od 03.11.2008. godine
− iznos od 278,97 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
− iznos od 299,29 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 302,20 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
− iznos od 278,37 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine
− iznos od 25,14 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine
− iznos od 48,59 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
− iznos od 146,00 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine
− iznos od 105,81 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine
− iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 03.04.3009. godine
− iznos od 20,23 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 279,63 EUR sa kamatom od 04.05.2009. godine
− iznos od 295,04 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
− iznos od 30,79 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
− iznos od 259,92 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine − iznos od 212,20 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
− iznos od 79,95 EUR sa kamatom od 06.08.2009. godine
− iznos od 294,20 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
− iznos od 294,01 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
− iznos od 291,84 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
− iznos od 295,92 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 299,19 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 303,84 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
− iznos od 302,77 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
− iznos od 309,09 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 307,89 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
− iznos od 311,18 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
− iznos od 330,43 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
− iznos od 293,60 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
− iznos od 32,67 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
− iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 03.08.2010. godine
− iznos od 177,78 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
− iznos od 162,88 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine
− iznos od 112,80 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
− iznos od 221,40 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine
− iznos od 99,45 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
− iznos od 228,07 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
− iznos od 83,51 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 258,91 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 354,21 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 72,19 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 270,77 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine
− iznos od 43,17 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
− iznos od 301,68 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine
− iznos od 29,85 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
− iznos od 310,08 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine
− iznos od 310,40 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine
− iznos od 0,85 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 340,46 EUR sa kamatom od 02.05.2011. godine
− iznos od 120,35 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
− iznos od 243,19 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine
− iznos od 85,45 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
− iznos od 280,58 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine
− iznos od 41,38 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
− iznos od 348,00 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
− iznos od 62,15 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
− iznos od 319,42 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine
− iznos od 49,52 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
− iznos od 317,44 EUR sa kamatom od 03.10.2011. godine
− iznos od 44,48 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 307,90 EUR sa kamatom od 02.11.2011. godine
− iznos od 9,88 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 341,20 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine
− iznos od 57,38 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine − iznos od 298,80 EUR sa kamatom od 02.01.2012. godine
− iznos od 23,86 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
− iznos od 337,03 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine
− iznos od 19,58 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
− iznos od 341,50 EUR sa kamatom od 01.03.2012. godine
− iznos od 7,24 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
− iznos od 351,00 EUR sa kamatom od 02.04.2012. godine
− iznos od 45,05 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 314,25 EUR sa kamatom od 02.05.2012. godine
− iznos od 6,33 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
− iznos od 354,74 EUR sa kamatom od 01.06.2012. godine
− iznos od 0,77 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
− iznos od 358,63 EUR sa kamatom od 02.07.2012. godine
− iznos od 8,64 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
− iznos od 350,54 EUR sa kamatom od 01.08.2012. godine
− iznos od 52,57 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
− iznos od 304,81 EUR sa kamatom od 03.09.2012. godine
− iznos od 22,18 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
− iznos od 331,99 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
− iznos od 10,21 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
− iznos od 347,65 EUR sa kamatom od 02.11.2012. godine
− iznos od 4,30 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
− iznos od 355,3 EUR sa kamatom od 03.12.2012. godine
− iznos od 20,44 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
− iznos od 338,54 EUR sa kamatom od 02.01.2013. godine
− iznos od 21,51 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
− iznos od 235,3 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine
− iznos od 95,56 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine
− iznos od 14,66 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
− iznos od 342,23 EUR sa kamatom od 01.03.2013. godine
− iznos od 42,17 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
− iznos od 316,29 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
− iznos od 5,64 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 350,01 EUR sa kamatom od 02.05.2013. godine
− iznos od 20,61 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
− iznos od 329,45 EUR sa kamatom od 03.06.2013. godine
− iznos od 300,54 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
− iznos od 46,50 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
− iznos od 120,89 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
− iznos od 228,69 EUR sa kamatom od 01.08.2013. godine
− iznos od 78,12 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
− iznos od 274,34 EUR sa kamatom od 02.09.2013. godine
− iznos od 100,41 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
− iznos od 257,09 EUR sa kamatom od 01.10.2013. godine
− iznos od 71,06 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 283,53 EUR sa kamatom od 04.11.2013. godine
− iznos od 14,04 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 342,35 EUR sa kamatom od 02.12.2013. godine
− iznos od 358,30 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine − iznos od 304,90 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine
− iznos od 307,04 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
− iznos od 306,34 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
− iznos od 303,98 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
− iznos od 303,22 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
− iznos od 303,56 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
− iznos od 306,24 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
− iznos od 308,50 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine
− iznos od 308,03 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
− iznos od 309,98 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
− iznos od 311,31 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine
− iznos od 310,53 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine
− iznos od 310,74 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 01. prosinca 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3 i čl. 6 Ugovora o kreditu broj 236-236/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio, kao i promjenjivom tečaju CHF a koje promjene su izvršene nakon 19. listopada 2005. godine.
2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF, iznos od 8.340,62 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 253,20 EUR sa kamatom od 1.12.2005. godine
− iznos od 7,38 EUR sa kamatom od 2.11.2006. godine
− iznos od 7,54 EUR sa kamatom od 1.12.2006. godine
− iznos od 4,59 EUR sa kamatom od 2.1.2007. godine
− iznos od 3,44 EUR sa kamatom od 1.2.2007. godine
− iznos od 4,33 EUR sa kamatom od 1.3.2007. godine
− iznos od 3,75 EUR sa kamatom od 2.4.2007. godine
− iznos od 12,29 EUR sa kamatom od 6.6.2007. godine
− iznos od 2,97 EUR sa kamatom od 1.10.2007. godine
− iznos od 4,28 EUR sa kamatom od 2.11.2007. godine
− iznos od 18,51 EUR sa kamatom od 3.12.2007. godine
− iznos od 6,69 EUR sa kamatom od 2.1.2008. godine
− iznos od 10,78 EUR sa kamatom od 1.2.2008. godine
− iznos od 19,32 EUR sa kamatom od 3.3.2008. godine
− iznos od 42,98 EUR sa kamatom od 1.4.2008. godine
− iznos od 33,99 EUR sa kamatom od 2.5.2008. godine
− iznos od 32,08 EUR sa kamatom od 2.6.2008. godine
− iznos od 40,35 EUR sa kamatom od 1.7.2008. godine
− iznos od 34,18 EUR sa kamatom od 1.8.2008. godine
− iznos od 30,29 EUR sa kamatom od 1.9.2008. godine
− iznos od 33,13 EUR sa kamatom od 1.10.2008. godine
− iznos od 1,79 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 51,42 EUR sa kamatom od 3.11.2008. godine
− iznos od 43,20 EUR sa kamatom od 2.12.2008. godine
− iznos od 63,52 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 67,14 EUR sa kamatom od 2.2.2009. godine
− iznos od 68,95 EUR sa kamatom od 2.3.2009. godine
− iznos od 1,62 EUR sa kamatom od 31.3.2009. godine
− iznos od 63,01 EUR sa kamatom od 1.4.2009. godine
− iznos od 0,72 EUR sa kamatom od 30.4.2009. godine
− iznos od 62,97 EUR sa kamatom od 4.5.2009. godine
− iznos od 60,02 EUR sa kamatom od 1.6.2009. godine
− iznos od 0,11 EUR sa kamatom od 30.6.2009. godine
− iznos od 54,83 EUR sa kamatom od 1.7.2009. godine
− iznos od 1,57 EUR sa kamatom od 31.7.2009. godine
− iznos od 54,87 EUR sa kamatom od 6.8.2009. godine
− iznos od 59,44 EUR sa kamatom od 31.8.2009. godine
− iznos od 58,24 EUR sa kamatom od 30.9.2009. godine
− iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 2.11.2009. godine
− iznos od 60,08 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 63,42 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 66,59 EUR sa kamatom od 1.2.2010. godine
− iznos od 66,78 EUR sa kamatom od 1.3.2010. godine
− iznos od 73,32 EUR sa kamatom od 31.3.2010. godine
− iznos od 72,12 EUR sa kamatom od 30.4.2010. godine
− iznos od 75,41 EUR sa kamatom od 1.6.2010. godine
− iznos od 94,66 EUR sa kamatom od 30.6.2010. godine
− iznos od 87,27 EUR sa kamatom od 2.8.2010. godine
− iznos od 25,75 EUR sa kamatom od 31.8.2010. godine
− iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 1.9.2010. godine
− iznos od 15,07 EUR sa kamatom od 30.9.2010. godine
− iznos od 83,36 EUR sa kamatom od 1.10.2010. godine
− iznos od 89,95 EUR sa kamatom od 2.11.2010. godine − iznos od 106,65 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 118,44 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 12,56 EUR sa kamatom od 31.1.2011. godine
− iznos od 95,14 EUR sa kamatom od 1.2.2011. godine
− iznos od 7,55 EUR sa kamatom od 28.2.2011. godine
− iznos od 101,35 EUR sa kamatom od 1.3.2011. godine
− iznos od 4,92 EUR sa kamatom od 31.3.2011. godine
− iznos od 99,23 EUR sa kamatom od 1.4.2011. godine
− iznos od 66,08 EUR sa kamatom od 2.5.2011. godine
− iznos od 26,96 EUR sa kamatom od 31.5.2011. godine
− iznos od 100,81 EUR sa kamatom od 1.6.2011. godine
− iznos od 19,58 EUR sa kamatom od 30.6.2011. godine
− iznos od 110,68 EUR sa kamatom od 1.7.2011. godine
− iznos od 162,71 EUR sa kamatom od 1.8.2011. godine
− iznos od 15,52 EUR sa kamatom od 31.8.2011. godine
− iznos od 130,28 EUR sa kamatom od 1.9.2011. godine
− iznos od 11,18 EUR sa kamatom od 30.9.2011. godine
− iznos od 121,18 EUR sa kamatom od 3.10.2011. godine
− iznos od 10,03 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 107,55 EUR sa kamatom od 2.11.2011. godine
− iznos od 2,18 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 113,11 EUR sa kamatom od 1.12.2011. godine
− iznos od 13,37 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
− iznos od 106,27 EUR sa kamatom od 2.1.2012. godine
− iznos od 3,77 EUR sa kamatom od 31.1.2012. godine
− iznos od 119,33 EUR sa kamatom od 1.2.2012. godine
− iznos od 4,78 EUR sa kamatom od 29.2.2012. godine
− iznos od 120,52 EUR sa kamatom od 1.3.2012. godine
− iznos od 1,09 EUR sa kamatom od 31.3.2012. godine
− iznos od 120,57 EUR sa kamatom od 2.4.2012. godine
− iznos od 10,74 EUR sa kamatom od 30.4.2012. godine
− iznos od 112,81 EUR sa kamatom od 2.5.2012. godine
− iznos od 1,55 EUR sa kamatom od 31.5.2012. godine
− iznos od 123,75 EUR sa kamatom od 1.6.2012. godine
− iznos od 0,19 EUR sa kamatom od 30.6.2012. godine
− iznos od 123,44 EUR sa kamatom od 2.7.2012. godine
− iznos od 2,09 EUR sa kamatom od 31.7.2012. godine
− iznos od 121,32 EUR sa kamatom od 1.8.2012. godine
− iznos od 12,47 EUR sa kamatom od 31.8.2012. godine
− iznos od 109,22 EUR sa kamatom od 3.9.2012. godine
− iznos od 117,62 EUR sa kamatom od 1.10.2012. godine
− iznos od 2,43 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
− iznos od 120,12 EUR sa kamatom od 2.11.2012. godine
− iznos od 1,04 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
− iznos od 116,00 EUR sa kamatom od 3.12.2012. godine
− iznos od 4,88 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
− iznos od 117,90 EUR sa kamatom od 2.1.2013. godine
− iznos od 4,76 EUR sa kamatom od 31.1.2013. godine
− iznos od 111,84 EUR sa kamatom od 1.2.2013. godine
− iznos od 3,47 EUR sa kamatom od 28.2.2013. godine
− iznos od 117,65 EUR sa kamatom od 1.3.2013. godine
− iznos od 122,75 EUR sa kamatom od 2.4.2013. godine
− iznos od 1,40 EUR sa kamatom od 30.4.2013. godine
− iznos od 119,42 EUR sa kamatom od 2.5.2013. godine
− iznos od 4,57 EUR sa kamatom od 31.5.2013. godine
− iznos od 107,98 EUR sa kamatom od 3.6.2013. godine
− iznos od 111,14 EUR sa kamatom od 1.7.2013. godine
− iznos od 26,29 EUR sa kamatom od 31.7.2013. godine
− iznos od 87,23 EUR sa kamatom od 1.8.2013. godine
− iznos od 17,57 EUR sa kamatom od 31.8.2013. godine
− iznos od 99,26 EUR sa kamatom od 2.9.2013. godine
− iznos od 23,75 EUR sa kamatom od 30.9.2013. godine
− iznos od 97,47 EUR sa kamatom od 1.10.2013. godine
− iznos od 16,33 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 102,72 EUR sa kamatom od 4.11.2013. godine
− iznos od 3,28 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 116,91 EUR sa kamatom od 2.12.2013. godine
− iznos od 122,52 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
− iznos od 69,13 EUR sa kamatom od 31.1.2014. godine
− iznos od 71,27 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
− iznos od 69,88 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
− iznos od 68,21 EUR sa kamatom od 30.4.2014. godine
− iznos od 67,45 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
− iznos od 67,47 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
− iznos od 70,47 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
− iznos od 71,66 EUR sa kamatom od 1.9.2014. godine
− iznos od 72,26 EUR sa kamatom od 30.9.2014. godine
− iznos od 74,21 EUR sa kamatom od 31.10.2014.. godine
− iznos od 74,84 EUR sa kamatom od 1.12.2014. godine
− iznos od 74,75 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 1.6.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 30.6.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine
− iznos od 74,97 EUR sa kamatom od 30.9.2015. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 01. prosinca 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.439,07 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica HS u tužbi podnesenoj 5. ožujka 2019. navodi da su tužiteljica i tuženik su dana 19. listopada 2005.godine zaključili Ugovor o kreditu broj 236-236/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 70.704,00 CHF (čl.6). Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 3,99% (čl.3 i Mjesečna otplatna rata s tom kamatnom stopom je iznosila 372,81 CHF. Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica je, istina, kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, ni s jednom promjenom tužiteljica se nije usuglasila. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu .Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvane Lobora na CHF). Od početka 2009.godine Libor neprestano pada tako daje tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: -Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Nenavođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj Zakona o zaštiti potrošaču da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st.1 alineja 10 i 11 čl.102 toga zakona ništetne. Ugovorne odredbe koje su protivne čl.96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača su prema Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja, te je to njegovo postupanje suprotno čl.296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl.82 st.1 alineja 11 Zakona o zaštiti st.1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl.110 st.1 i 2 alineja 8 te čl.111.st.1 i 2 alineja 1 Zakona Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4. stavak 2.Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način. što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok, s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužiteljica, u toj slučaju, isplatila i pretplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da joj nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja joj to odbija predati. Tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici.
2. Tuženik Addiko banka d.d. osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja. Kako je tužba podnesena dana 5. ožujka 2019. tuženik ističe materijalnopravni prigovor zastare obzirom da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godine, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 30. prosinca 2016. nastupila je zastara potraživanja. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Tuženik je i pri sklapanju Ugovora o kreditu postupao sukladno članku 172. stavku 2. važećeg Zakona o bankama, koji navodi da je banka obvezna učiniti dostupnim sve uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Članak 173. u svezi s člankom 175. istog Zakona navodi da je banka obvezna učiniti dostupne informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima ili ih obavijestiti na drugi način, a o promjenama kamatne stope obavijestiti potrošače putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način u slučaju ugovorene promjenjive kamatne stope. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorne strane izričito su prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika, kao i sve njegove kasnije izmjene i dopune. Predmetni Ugovor o kreditu sadržava sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti. Promjena kamatne stope imala je svoje poslovne razloge, prema unaprijed predviđenim pravilima i parametrima koji utječu na njenu vrijednost. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača tuženik je kao banka imao unaprijed dogovorene pretpostavke temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama. Očigledno je da je tužitelj dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da u nijednom trenutku nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovorio obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik. Osim navedenog, tužiteljica nema pravo potraživati povrat plaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu iz razloga što je zaključio Aneks ugovora o kreditu, tj. prihvatio je konverziju iz čl. 19.b. i čl. 19.c. ZPK-a NN 102/2015, a osobito nema pravo ako Aneks ugovora o kreditu i nadalje proizvodi pravne učinke, tim više što nitko od stranaka ne pobija taj ugovor. Tuženik ukazuje na načelo pravne sigurnosti u ovom slučaju. Naime, ako je tuženik u cijelosti postupio sukladno Izmjenama i dopunama ZPK-a NN 102/2015, tada nema govora da bi tuženik zadržao niti najmanji iznos tužitelja bez pravne osnove. Sve uplate tužitelja su postupkom konverzije pretvorene u nove uplate po čl. 19.c. ZPK-a, slijedom čega učinak provedene konverzije je takav da se ima smatrati kako tužitelj i tuženik nikada nisu sklopile Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF i s promjenjivom kamatnom stopom, već su sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR i s zakonom dopuštenom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga tužiteljica nema pravo na ovu tužbu, a osobito se ne može s uspjehom pozivati na presude VTS-a RH, VS RH, u predmetu potrošač, budući su stranke novim ugovorom, Aneksom ugovora o konverziji, retroaktivno uredile svoja međusobna prava i obveze.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu, i to: Ugovor o kreditu broj 236-236/2005 od 19. listopada 2005. (l.s. 5-14), Aneks uz ugovor o kreditu broj: 236-236/2005 od 25. siječnja 2016. (l.s. 32-35), izračun konverzije (l.s. 37- 51), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Majdi Korljan (l.s. 130-156), te je provedeno saslušanje tužiteljice u svojstvu stranke (l.s. 406-407).
4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
5. Ponajprije je navesti da je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja precizirala tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, i to podneskom zaprimljenim 11. svibnja 2023. (l.s. 165-175)
5.1. Tuženik se, nakon prednje navedenog preciziranja tužbenog zahtjeva, usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe podneskom zaprimljenim 16. svibnja 2023., a koje protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju je pravno promašeno. Naime, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu u kojoj nije uopće navodila novčane iznose koje potražuje uz napomenu da će tužbeni zahtjev precizirati po provedenom financijskom vještačenju. Tako je tužiteljica prvi put nakon financijskog vještačenja podneskom zaprimljenim 11. svibnja 2023. (l.s. 165-175) određeno postavila tužbeni zahtjev sukladno čl. 186. b. st. 4. ZPP-a, a u kojoj situaciji se ne radi o djelomičnom povlačenju, nego se eventualno može raditi o preinaci koja je svrsishodna u smislu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, ali o kojoj sud nije odlučivao jer se tuženik nije usprotivio preinaci već djelomičnom povlačenju tužbe.
6. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 236-236/2005 od 19. listopada 2005., te isplata iznosa od 36.150,32 EUR.
7. Tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli te isplatu iznosa od 8.230,62 EUR na ime nepripadnog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i na ime promjene u tečaju CHF zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose.
7.1. Iz Ugovora o kreditu broj 236-236/2005 od 19. listopada 2005. proizlazi da je tužiteljica kao korisnica kredita zaključila s prednikom tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d. kao Kreditor predmetni ugovor sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim je prednik tuženika odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.704,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan isplate kredita. Ugovorena kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 3,99 % godišnje. Rok otplate kredita iznosi 25 godina. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora, odnosno banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja je sastavni dio ugovora o kreditu. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta je ugovorom utvrđena u iznosu od 372,81 CHF. Prema otplatnom planu dospijeće prvog anuiteta je dana 30. studenog 2005. Odobreni kredit u iznosu od 70.704,00 CHF isplaćen je dana 28. studenog 2005. u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 336.901,80 kn po primijenjenom tečaju koji je iznosio 1 CHF = 4,764961 HRK.
7.2. Uvidom u Aneks ugovora o kreditu broj: 236-236/2005 od 25. siječnja 2016. (l.s. 32-35), proizlazi da nije utvrđen iznos preplate već iznos manjka od 26,64 EUR, a koji manjak dospijeva u cijelosti danom isteka 30 dana od dana provedbe Aneksa kojim se regulira konverzija. H je utvrđeno stanje glavnice kredita u iznosu od 35.514,49 EUR prema izračunu konverzije.
8. Iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da se ne sjeća da su joj objašnjenje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kod zaključenja ugovora o kreditu. Taj ugovor je već bio sastavljen ona ga je samo trebala potpisati, a bilo je isključeno da ja utječe na napisane odredbe tog ugovora. Ona je ovaj kredit podigla radi kupnje malog potkrovnog stana u [adresa] jer radi u [adresa]. Nije razmatrala dizanje kredita u drugoj valuti jer uz takve druge kredite nije bila kreditno sposobna. Javna bilježnica joj kod solmizacije ugovora nije objasnila pojedine stavke ugovora.
8.1. Tuženik je na okolnost pregovaranja o sadržaju kredita i upozorenja o rizicima fluktuacije tečaja CHF predložio saslušanje zaposlenika tuženika VS, a od kojeg dokaznog prijedloga je na koncu odustao.
9. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne te da li to dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare, te da li je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovoj pravnoj stvari.
10. Ponajprije, tuženik pogrešno smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud. (tako i ŽS SB, Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., ŽS ZG, Gž-6053/17-2 od 6. ožujka 2018.) Osim toga, i sam zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora.
8.3. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje pravne prednice tuženika Hypo Alpe Adria Bank (sada Addiko banke) i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke je preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
8.4. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i prednica tuženika Hypo Alpe Adria Bank, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.
8.5. Međutim odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i p promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
8.6. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.
9. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
9.1. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka. Restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica.
9.2. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da su odredbe čl. 3. i 6. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP).
10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
11. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 6. predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 03.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.
11.2. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je ovaj sud taj dio ugovora utvrdio ništetnim pravnim poslom.
11.3. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primila, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.
12. Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
12.1. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavio i sam tužitelj. 12.2. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. K tome, kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
13. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.
14. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 prihvatio i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primila uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu.
14.1. Dakle, iz nekoliko naprijed navedenih odlomaka je razvidno da je sud neprijeporno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega je prihvatio osnovanim podredni tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu utvrđenja ništetnosti i isplate, dok je glavni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.
14.2. Naime, iako su presudom u kolektivnom sporu i u ovoj pravnoj stvari utvrđene ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, to ugovor o kreditu ne čini ništetnim u cijelosti obzirom da i bez tih odredbi ugovor može opstati. Budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. Ovakvo stajalište je izraženo i u presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/2017-10. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Majdi Korljan koja je sačinila nalaz i mišljenje temeljem kojeg je sud utvrdio da je odobreni kredit u iznosu od 70.704,00 CHF isplaćen je dana 28. studenog 2005. u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 336.901,80 kn po primijenjenom tečaju koji je iznosio 1 CHF = 4,764961 HRK. Prema prikazanim uplatama (Tablica br. 1) za razdoblje od 28.11.2005. (dan isplate kredita) do 30.09.2015. proizlazi da je korisnik kredita uplatio ukupan iznos od 272.374,57 kuna/ 36.150,32 EUR (preračunato po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro), nakon čega je na dan 30.09.2015. godine, u odnosu na iznos isplaćene glavnice utvrđeno dugovanje u iznosu od 64.527,73 kn /8.564,30 EUR. Na pojedinačni iznos izvršene uplate izvršen je obračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 22.12.2022.g. a izračunom ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 282.707,22 kn / 37.521,70 EUR. Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 2 proizlazi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 3,99 % te uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 60.125,57 kuna, odnosno 8.340,62 EUR, i to od dana početka otplate kredita do dana 30.09.2015 godine (do konverzije). Iz izračuna prikazanog u Tablici br.3 proizlazi da je Banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 3,99 % više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 29.737,35 kuna / 3.946,82 EUR (u izračun prikazane pozitivne razlike anuiteta ) odnosno 28.883,53 / 3.833,50 EUR ( u izračun prikazane pozitivne i negativne razlike anuiteta) i to od dana početka otplate kredita do dana konverzije (30.09.2015.g.). Iz izračuna prikazanog u tablici br. 4 proizlazi da je Banka uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 31.242,04 kuna / 4.146,53 EUR i to od dana početka otplate kredita do dana 30.09.2015.g (do konverzije).
16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Majde Korljan kao stručan i objektivan, te nalazi neosnovanim prigovor tuženika da vještak nije uzeo u obzir negativne razlike budući da sud nije dao ni nalog vještaku da uračuna negativne razlike. Naime, sud nije uzeo u obzir negativne razlike za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme plasiranja kredita s obzirom da promjenom tečaja na niži od početnog nije došlo do povrede interesa potrošača niti je tužiteljica plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju išta stekla ili zadržala bez osnova, pa ne postoji obveza uračunavanja iznosa tzv. Negativne razlike u iznos koji tužiteljici pripada s naslova stjecanja bez osnove. Osim toga tuženik nije istakao protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja pa da bi sud uopće bio ovlašten o tome odlučivati.
17. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu godišnje i uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj više obračunala prvotnom tužitelju iznose anuiteta u iznosu od ukupno 8.340,62 EUR i to od dana početka otplate kredita do dana 30. rujna 2015 (do konverzije) da je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR dana 30. rujna 2015. pri izračunu visine iznosa mjesečnih anuiteta trebalo primijeniti početni fiksni tečaj CHF (prodajni tečaj kreditora na dan isplate kredita i obračun kamate u visini određenoj Ugovorom o kreditu, bez jednostranih povećanja od strane banke. Sud je imao u vidu da u konverziji nije uračunata preplata. Stoga će tek isplatom naprijed navedenog iznosa od 8.340,62 EUR tužiteljici u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat ništetnih odredbi, te je odlučeno kao u točki.
18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
19. Na kraju je istaći da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji je u cijelosti neosnovan.
19.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
19.2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 16. svibnja 2019. to to proizlazi da potraživanje tužiteljice nije u zastari ni u odnosu na ugovaranje valutne klauzule, kao niti u odnosu na potraživanje preplaćene kamate uslijed jednostranoj promjeni kamatne stope.
20. Slijedom svega navedenog nije osnovan glavni tužbeni zahtjev, već eventualni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti i isplate od 8.340,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose, sve kao u točki II. izreke ove presude.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 164. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj: 138/23), obzirom da je tužiteljica u postupku uspjela u cijelosti s eventualnim tužbenim zahtjevom, to joj je priznat parnični trošak prema VPS eventualnog tužbenog zahtjeva od ukupno 8.340,62 EUR, i to: trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), podnesaka od 17. ožujka 2020., 8. kolovoza 2022., 11. svibnja 2023. po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 18. ožujka 2022. kojim se traži izuzeće suca 25 bodova (Tbr. 8.4.), te za pristup na ročišta od 3. studenog 2022., 5. rujna 2024. i 6. studenog 2024. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), za odgođeno ročište od 3. listopada 2024. 25 bodova (Tbr. 9.5.), ukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura PDV od 25 % iznosi 1.875,00 EUR čemu treba pridodati trošak plaćene pristojbe na tužbu od 165,90 EUR i plaćeni predujam za financijsko vještačenje od 398,17 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.439,07 EUR, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan. 21.1. Ovaj sud nije priznao tužiteljici zatraženi trošak za sastav podnesaka od 11. svibnja 2020. 11. prosinca 2020., 18. svibnja 2021., 12. travnja 2024., 4. listopada 2021. 31. ožujka 2022. i 14. lipnja 2022. jer navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
U Zadru, 24. siječnja 2025.
Sutkinja
Maja Ivković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
-Tužiteljici po punomoćniku
-Tuženiku po punomoćnicima
