Poslovni broj: Us I-5225/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, nakon objave presude, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1687, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 13. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/3408, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 17. ožujka 2023. zamijenjene su točke II. i III. izreke Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551- 06/19-013/18, URBROJ: 251-21-21-1/002-19-2 od 16. siječnja 2019., na način da je točkom II. izreke određeno da će se novčana pomoć tužiteljici isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I.-VIII. mjeseca prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023., do prestanak novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023., navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisan iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

2. Tuženik je rješenjem UP/II-551-06/23-014/1687, URBROJ: 251-02-01/001- 23-2 od 13. listopada 2023., odbio prigovor tužiteljice izjavljen na naprijed označeno prvostupanjsko rješenje kao i zahtjev za naknadu troškova.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je prvostupanjsko rješenje suprotno odredbi članka 23. Zakona o općem upravnom postupku jer je isto donijeto od strane osobe koja nije bila službena osoba koja ima u opisu poslova vođenje upravnog postupka. Nadalje navodi kako u konkretnom slučaju gradonačelnik Grada Zagreba nije bio nadležan odlučivati te se poziva na odredbu članka 76. stavka 3. u svezi s stavkom 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji propisuje da o žalbi na pojedinačne odluke upravnih tijela velikih gradova i županija odlučuje ministarstvo. Poziva se na odredbu članka 164. Statuta Grada Zagreba te navodi da je za odlučivanje po pravnom lijeku, neovisno o nazivu u uputi prvostupanjskog rješenja koje navodi ''prigovor'', isključivo ministarstvo nadležno odlučivati o pravnom lijeku – žalbi, budući da je upravno tijelo postupalo u provođenju općeg akta predstavničkog tijela donoseći pojedinačni akt – prvostupanjsko rješenje, kojim je rješavalo o pravima odnosno obvezama fizičke osobe, konkretno tužitelja. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022. Navodi kako je o njenom pravu riješeno pravomoćnim upravnim aktom koji se može mijenjati, ukidati ili poništavati pod uvjetima koji su propisani zakonom a koji u konkretnom predmetu nisu ispunjeni pa se u tom smislu poziva na odluke Ustavnog suda, npr. U-IIIB-4366/2005 od 5. travnja 2006. Tužiteljica navodi da su povrijeđene odredbe članka 30. stavka 1. i 2. ZUP-a jer nije proveden prethodni postupak niti je tužiteljica na bilo koji način upoznata s time da se upravni postupak koji se u odnosu na nju vodi u tijeku a čime je narušeno načelo koje jamči pravo sudjelovanje stranke u postupku i načelo pomoći neukoj stranci iz članka 7. ZUP-a. Navodi kako su pobijanim rješenjima narušena njena prava pa tako i pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske pozivom na Odluku Ustavnog suda broj U- IIIB-4366/2005 od 5. travnja 2006. te narušena načela zakonitosti, razmjernosti, predvidivosti pravne norme odnosno izvjesnosti te određenosti norme, a posljedično i načelo zaštite stečenih prava stranaka jer je prvostupanjsko rješenje u suprotnosti sa apsolutnim zabranama "ne bis in idem" i "res judicata" koje su posljedica pravomoćnosti akta.

4. Predlaže Sudu da poništi prvostupanjsko i osporeno rješenje, oglasi ih ništavim te potražuje troškove upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi da je osporeno rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18., 20/21., 25/22., dalje u tekstu Odluka). Ističe da je je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 6. Odluke/22., kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Ističe da je navedena Odluka/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Navodi da je u navedenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17., nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ukazuje da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Nadalje, navodi da je VUSRH u točci 123. pravomoćne presude broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Nadalje, navodi da je VUSRH u točci 123. pravomoćne presude broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, da ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik, Grada Zagreba, broj 29/21.), u pravilu, nije završilo. Poziva se i na točku 124. navedene presude, u kojoj VUSRH ističe da Odluka 29/21., ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Vezano uz rok propisan odredbom članka 6. Odluke navodi kako nema mjesta tumačenju da je isti materijalno pravni rok te napominje kako je VUSRH 12. prosinca 2022., obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke VUSRH-a u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Ističe kako stoga nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte. Nadalje smatra neosnovanim prigovor da je prvostupanjsko rješenje suprotno odredbi članka 23. Zakona o općem upravnom postupku, te da je uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta razvidno da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju. Poziva se na odredbu članka 49. stavak 1. ZUP-a, prema kojoj odredbi službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 21. prosinca 2024. U istima u bitnome teoretizira pojam vremenskog zakona te smatra kako tuženik nije imao temelja donositi sporne pojedinačne uprave akte po proteku 31. prosinca 2022. Ističe ujedno kako je drugostupanjsko rješenje doneseno od strane nenadležne osobe jer se iz rukopisa ne može utvrditi identitet osobe kojoj pripada rukopis te da je sporna i stvarna nadležnost za donošenje osporenog akta.

8. Sud je 20. prosinca 2024., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu Na navedenom ročištu tužiteljica ponavlja sve što je već do sada iznijela u tužbi i naknadno dostavljenim podnescima te navodi kako je rješenje ništavo jer je doneseno bez zahtjeva i naknadne suglasnosti stranke.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, 551-06/19-013/18, URBROJ: 251-21-21-1/002- 19-2 od 16. siječnja 2019., stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja temeljem Odluke/18. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je navedeni zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22.), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

11. Naime, kao što je to i tuženik pravilno naveo u obrazloženju osporenoga rješenja, tijelo je izmijenilo zaključak samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 149/22-12 od 13. ožujka 2023. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22., ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

12. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21., ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22., ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

13. Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. taj sud utvrdio kako (pod točkom 35. obrazloženja) su stajališta toga Suda izražena u prethodnoj odluci Usoz- 8/22-6 od 5. srpnja 2022. u potpunosti primjenjiva na osporenu Odluku, stoga Sud nalaz neodlučnim navode podnositelja o zabranjenom povratnom djelovanju Odluke gubitku stečenih prava korisnika mjere, jer se radi o istovjetnim navodima iz ranije sudskog spora, a u presudi Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. jasno je zaključeno da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno već je riječ o kvaziretroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je po određenim uvjetima dopušten.

14. Nadalje, odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.), propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Navedena odredba bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.). U toj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom.

15. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba. Naime, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

16. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022., obustavio je od izvršenja Odluku/22., do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22., nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

17. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju i osporavanje da bi da bi službena osoba, potpisnica prvostupanjskog rješenja bila ovlaštena za donošenje predmetnog rješenja, je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužiteljice pred ovim sudom. Naime, prema ocjeni Suda navedeni prigovor tužiteljice je neosnovan i nije doveo u pitanje zakonitost osporenoga rješenja koje je prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštene osobe i na način koji prihvaća ovaj sud. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj:13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

18. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

19. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva. Sud je raspravnim rješenjem odbio dokazni prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem, jer je isti nesvrsishodan i ne bi doveo do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. U konkretnom se slučaju radi o primjeni odredaba Odluke, a o pitanju povrede prava na vlasništvo i primjenu testa razmjernosti očitovao se tuženik, odnosno sudovi u postupku ocjene zakonitosti Odluke te Ustavni sud Republike Hrvatske.

20. U odnosu na navod iznesen na ročištu da je rješenje ništavo, jer je doneseno bez zahtjeva stranke (članak 128. stavak 1. točka 5., ZUP-a), Sud ocjenjuje da je isti neosnovan. Naime, predmetni postupak vođen je po službenoj dužnosti i prvostupanjsko je rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 6. Odluke/22., a spomenuta odredba o ništavosti se samo odnosi na rješenje doneseno u upravnom postupku u upravnoj stvari koja se može rješavati samo na zahtjev stranke, a stranka nije podnijela zahtjev niti je uopće sudjelovala u postupku, a ni poslije, sve do proglašavanja ništavim, niti je svojim ponašanjem izričito ni prešutno pristala na takvo rješenje.

21. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

22. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1,

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,

3. U spis