REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-2166/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Margareti Krivić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja NG i zamjenika punomoćnika tuženika CG, odvjetničke vježbenice Željke Radoš Radičević, odvjetnice iz Osijeka, 24. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj: 5140030242- 60010443345/2005 od 2. svibnja 2005, koji ugovor je zaključen između tužiteljice MG i Slavonske banke d.d. Osijek čija je pravna slijednica Addiko bank d.d. potvrđen po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka, pod brojem: OU- 526/2005 dana 9. svibnja 2005. i to:

- čl. 2. u dijelu koji glasi: „u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita“,

- čl. 3. st. 1. t. 4. u dijelu koji glasi: „a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“ i u t. 5. u dijelu koji glasi: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja“,

- čl. 4. st. 1. koji glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici MG na ime promjenjive kamate

isplati

iznos

od

985,54

eura

(slovima:

devetstoosamdesetpeteurapedesetčetiricenta) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici MG na ime valutne klauzule u CHF isplati iznos od 3.873,00 eura (slovima: tritisućeosamstosedamdesettrieura) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici MG naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.244,31 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 24. siječnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. lipnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. (u nastavku: banka) kao davateljem kredita 2. svibnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu br. 5140030242-60010443345/2005 prema kojem joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 31.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (u nastavku: HNB) važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 10 godina. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,90 % godišnje. Tužiteljica ističe da joj tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužiteljica navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl.186.b st.3. Zakona o parničnom postupku. U vezi spornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik smatra da su navedene odredbe tužitelju bile lako uočljive, jasne i razumljive, a razumljivost istih proizlazi iz činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, odnosno obrazložen tužitelju od strane javnog bilježnika. Tužitelj kao korisnik kredita je bio poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika zbog čega se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem, posebice o valutnoj klauzuli jer je tužitelj mogao birati hoće li uzeti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR ili pak kunski kredit bez ikakve valutne klauzule. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Ističe da tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije imao zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivost, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamate stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio. Navodi također da se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Pošto je ovdje riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, Zakon o parničnom postupku ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. 3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 5140030242- 60010443345/2005 (list 8-15 spisa), otplatni plan (list 16-18), zahtjev za dostavu dokumentacije s odgovorom banke (list 19-20 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (Rezultat d.o.o.) (list 121-155, 176 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka (list 183-190 spisa, 198-203, 223 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice MG (list 227 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje javnog bilježnika i osobnog bankara FG kao svjedoka.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka OG (sudužnika) na okolnost tko je plaćao predmetni kredit iz razloga što je navedene činjenice utvrdio temeljem iskaza tužiteljice kojoj je sud u cijelosti povjerovao da je sama plaćala anuitete kredita zbog čega nije bilo potrebe na navedene okolnosti dalje ispitivati i ovog svjedoka koji je zapravo suprug tužiteljice.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010443345/2005 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenom ugovoru.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita 2. svibnja 2005. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita sklopila Ugovor o kreditu broj: 5140030242-60010443345/2005 kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 31.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za devize banke važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje deset godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize banke važećem na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,

- da korisnik kredita pristaje na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora o kreditu bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora;

- da je potpisom Ugovora tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe poslovnih uvjeta tuženika a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140030242- 60010443345/2005.

6. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030242- 60010443345/2005 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Nije u pravu tuženik kada smatra da u ovome slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe pa da bi istu zbog toga trebalo odbaciti. Ovo stoga što je tužiteljica već u tužbi navela da ne posjeduje dokumentaciju vezanu za kredit zbog čega je dokumentaciju zatražila od tuženika (list 19-20 spisa) koji joj do podnošenja tužbe ništa nije dostavio. Stoga je tužiteljica postupila sukladno čl. 186.b st.3. ZPP-a kojim je propisano da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu ili istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9. Neosnovan je i prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 kojima je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku jer da tuženik u individualnoj parnici mora posebno dokazati sva utvrđenja iz navedenih odluka na koje se poziva.

9.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, iako je mogao odabrati i neku drugu valutu.

10.3. Tužiteljica je iskazala da je kredit uzela kod Slavonske banke d.d. jer je inače bila njihov klijent, da joj je kredit trebao za adaptaciju kuće, da su joj u banci ponudili kredit u švicarcima kao najbolji i najpovoljniji, da joj pri tome nitko ništa nije pojašnjavao u vezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, da je ona po struci obućar i da je otprilike znala što je to promjenjiva kamatna stopa ali da nije znala da će joj rata kredita toliko narasti. Iskazala je da joj je rata s početnih 1.500,00 kuna narasla na oko 2.200,00 kuna, da je kredit u cijelosti otplatila, da je rate kredita plaćala sama. Iskazala je da je ugovor o kreditu sastavila banka i da u vezi odredbi ugovora nije mogla osobno pregovarati s bankom, te da je u vezi ugovora bila i kod javnog bilježnika kod kojeg joj također nitko ništa nije pojašnjavao.

10.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o odlučnim činjenicama.

10.5. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice i utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (Rezultat d.o.o.) koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 19. svibnja 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,742717, te da je rok otplate 10 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,90%. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 3.873,00 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 985,54 eura. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 15. srpnja 2022. naveo da je u razdoblju od 1. veljače 2014. do 1. lipnja 2015. banka odredila kamatnu stopu u iznosu 3,23% što je bilo manje od početno ugovorene kamatne stope 4,90% zbog čega je u tom razdoblju bio manji iznos anuiteta po osnovi smanjenja kamatne stope i to u iznosu 52,56 eura. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja naveo i da je u razdoblju otplate kredita bilo i manje plaćenih mjesečnih anuiteta zbog tečajne razlike kada je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita tj. tzv. negativna tečajna razlika u iznosu 312,62 eura.

12.1. U odnosu na prigovor tuženika da se za sve uplate anuiteta koji su izvršeni prije dospijeća koristio tečaj na dan dospijeća umjesto na dan plaćanja, vještak je na ročištu 17. rujna 2024. iskazao da je uvidom u pregled prometa za klijenta tj. uvidom u knjigovodstvene kartice banke vidljivo da je banka kod tužiteljice knjižila i izračunavala dospijeće, kako glavnice tako i redovne kamate, sa srednjim tečajem Addiko banke na dan dospijeća. Dakle, da je zbog toga taj iznos izračunat s tečajem koji je važio na dan dospijeća jer je upravo taj iznos stranka morala i uplatiti banci. Isto tako prvog dana u mjesecu je banka saldo nedospjele glavnice odbijala sukladno tečaju koji je važio prvog dana u mjesecu.

12.2. U odnosu na prigovor tuženika da je posljednji anuitet kod anuiteta s početno ugovorenom kamatnom stopom pogrešan jer je prikazan iznos kamate s predznakom minus, vještak je iskazao da je on iskazan sukladno početnom otplatnom planu Slavonske banke (prednik tuženika) gdje je u dvanaestom anuitetu iskazan iznos kamata od -1,31.

12.3. U odnosu na prigovor koji se tiče negativnih kamata tj. pogrešnog tečaja kod izračuna svih kamata i pozitivnih i negativnih, vještak je iskazao da se koristio tečaj na dan dospijeća zato što je korisnik kredita te kamate i otplaćivao s uvećanim tečajem, a da ne bi bilo dupliranja iznosa kod izračuna tečajnih razlika odbija se ukupan iznos izračuna tih kamata s tečajem na dan plaćanja.

12.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, te što je na sve prigovore tuženika dao argumentirane odgovore koje kao točne prihvaća i ovaj sud, a ni tuženik u konačnici nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka više nije imao primjedbi na matematički izračun niti je predlagao eventualno nadvještačenje.

12.5. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

12.5. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope potraživala iznos od 985,54 eura kao u točki II. izreke, a na ime preplate zbog valutne klauzule iznos od 3.873,00 eura kao u točki III. izreke. U navedene iznose nije uračunala tzv. negativne razlike.

13. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužiteljici dosudio iznose kao u izreci presude zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

13.1. Prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, sud nije uzeo u obzir razdoblje u kojem je razlika anuiteta bila negativna odnosno razdoblje u kojem je tečaj CHF na dan dospijeća bio manji u odnosu na tečaj koji je važio prilikom isplate kredita, što u ovom konkretnom slučaju iznosi 312,62 eura, kao što nije uzeo u obzir ni razdoblje u kojem je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope što u konkretnom slučaju iznosi 52,56 eura jer tuženik u odnosu na tzv. negativne razlike nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev niti je istakao konkretan prigovor radi prebijanja već je samo paušalno naveo da bi se iznosi preplate trebali umanjiti za iznos tzv. negativnih razlika (tako i VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). Za napomenuti je i to da tužiteljica u navedenim periodima kada su anuiteti bili manji nije ništa primila pa da bi morala vraćati na temelju stjecanja bez osnove.

13.2. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

14. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sud joj je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 2.244,31 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav podneska od 23. ožujka 2022. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 19. svibnja 2022. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 31. ožujka 2022., 12. srpnja 2022., 11. svibnja 2023., 17. rujna 2024. i 12. prosinca 2024. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 362,50 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak vještačenja u iznosu 431,81 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak sudskih pristojbi budući da iste nije platio, a za napomenuti je da su potrošači u postupcima koji proizlaze iz kolektivnih sporova oslobođeni plaćanja troškova sudskih pristojbi. U odnosu na podnesak od 19. svibnja 2022., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka.

Osijek, 24. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika