PR-1646/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DEKRA za privremeno zapošljavanje d.o.o., Horvatova 82/6, Zagreb, OIB: 69914640215, zastupan po punomoćniku Mateu Ercegu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana, 11. prosinca 2024. godine, održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 24. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu od 10. 10. 2023.g.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 24.02.2023. godine između radnika DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i poslodavca Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o., Horvatova 82/6, Zagreb, OIB: 69914640215, s danom 17.01.2024. godine.

III. Nalaže se tuženiku s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 5.955,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2024.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka, navodi da su dana 24.veljače 2023.g. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme radi ustupanja tužitelja, odnosno radnika za privremeno obavljanje poslova kod korisnica Elektrolux d.o.o., [adresa]. Prema Ugovoru, radnik je počeo sa obavljanjem rada s danom 28 .ožujka 2023.g., a prestaje s radnom 27. ožujka 2024.g. Sukladno čl. 49. st. 1 Zakona o radu, tuženik je prije ustupanja radnika korisniku uručio uputnicu o podacima propisanim zakonom. Međutim, tuženik je 10. listopada 2023.g. otkazao Ugovor o radu tužitelju. Temeljem čl. 133 st. 1. Zakona o radu, tužitelj je tuženiku uputio Zahtjev za zaštitom prava u zakonskom roku od 15 dana u kojem se tražio da tuženik poništi Odluku o otkazu Ugovora o radu. Tužitelj smatra da je Odluka o otkazu nezakonita jer je Zakonom o radu izrijekom propisano da prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razloga za otkaz Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, sukladno čl. 47 st. 4. istog Zakona. Tuženik u svojoj odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu navodi da je utvrđeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi poslodavac, ovdje tuženik mogao uputiti radnika radi privremenog obavljanja poslova. Navedenu tvrdnju tuženik, ni sa čim ne dokazuje, te također navodi da je došlo do "promijenjenih okolnosti" paušalno iznosi te je nejasno koje su to promijenjene okolnosti u poslovanju korisnika. Tužitelj ističe da je poslodavac dužan obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano to očekivati, navesti koje su to okolnosti, a što poslodavac nije učinio u odluci o otkazu ugovora o radu. Slijedom navedenog, nezakonita je odluka o otkazu Ugovora o radu, te tuženik ne navodi obrazloženje niti dokaze koji potkrepljuju njegovu odluku. Obzirom da tuženik nije odgovorio na tužiteljev Zahtjev za zaštitom prava, a koji je uredno zaprimio, tužitelj je u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, sukladno č. 133.st. 2 Zakona o radu zahtjeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Slijedom svega navedenog, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, tužitelj predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu Ugovora o radu od 10. listopada 2023.g., sudski raskinuti Ugovor o radu na određeno vrijeme koji je zaključen 24. veljače 2023.g., sa danom 17. siječnja 2024.g., kao i da se naloži tuženiku s naslova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, isplatiti mu iznos od 5.955,60 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 10. listopada 2023. godine, utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na posao na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova sklopljenog dana 24. veljače 2023. godine, odnosno na poslove koji su odgovarajući tužiteljevoj stručnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu. U historijatu tužbe tužitelj navodi kako je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova (dalje u tekstu: Ugovor o radu), kao i da je na temelju istog bio upućen na rad kod korisnika Electrolux d.o.o., kao i da mu je tuženik dana 10. listopada 2023. godine otkazao Ugovor o radu. Tužitelj smatra kako je Odluka o otkazu nezakonita jer je ZR-om izrijekom propisano da prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika, prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz. Tužbeni navodi tužitelja paušalni su, nekonkretni i, ključno, neosnovani. Netočan je navod tužitelja kako je Odluka o otkazu donesena zbog prestanka potrebe za ustupljenim radnikom, ovdje tužiteljem, kod korisnika ELECTROLUX d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66577083673 (dalje u tekstu: Korisnik). Tuženik nije donio Odluku o otkazu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova kod korisnika već iz razloga prestanka potrebe za poslovima kod tuženika. Iz obrazloženja Odluke o otkazu je vidljivo kako je poslodavac, ovdje tuženik, po zaprimanju obavijesti Korisnika kako zbog promijenjenih okolnosti u poslovanju više ne egzistira mogućnost da radnik, ovdje tužitelj, nastavi s obavljanjem poslova radnog mjesta DSZ EMA kod Korisnika, donio Odluku temeljem koje je tužitelja oslobodio obveze rada uz pravo na naknadu plaće. Navedena je odluka donesena dana 18. rujna 2023. godine i protiv te odluke tužitelj nije podnosio zahtjev za zaštitu prava. Nakon donošenja Odluke o oslobođenju obveze rada od dana 18. rujna 2023. godine tuženik je izvršio analizu potrebe za poslovima za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu te je i s tužiteljem obavljeno više razgovora, sve radi sagledavanja mogućnosti da se tužitelja za obavljanje istih ili istovrsnih poslova uputi kod drugog korisnika, odnosno, sve sa svrhom da se njegov radni odnos kod tuženika nastavi do dana do kada je Ugovor o radu sklopljen. Tuženik je Odluku o otkazu donio tek nakon provedenih razgovora, kako s tuženikom tako i potencijalnim korisnicima, kao i provedene analize utvrđenja potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta prodajni predstavnik, Sale Out Specialist nakon koje je zaključeno da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi tuženik mogao uputiti tužitelja radi privremenog obavljanja poslova. Nakon donošenja Odluke kojom je tužitelja oslobodio obveze rada obavljeno je i testiranje te je tužitelj pristupio i razgovoru s jednim korisnikom, ali nije pokazao interes za obavljanje poslova kod drugih korisnika. Stoga, tuženik nije donio Odluku o otkazu zbog prestanka potrebe za ustupljenim radnikom kod Korisnika, nego je ista, zbog promijenjenih okolnosti, donesena kao rezultat brižljive analize potreba za obavljanje poslova za koje je tužitelj sklopio Ugovor o radu i utvrđenja da kod tuženika ne postoji potreba za obavljanjem tih poslova, a što predstavlja opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu. Nadalje, tuženik se protivi sudskom raskidu Ugovora o radu kao i zahtjevu za naknadom štete s osnova sudskog raskida, tijekom postupka ističe kako nije sporna visina tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete radi sudskog raskida, predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je proveo sve dokaze, pa je tako izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova (list 4-7 spisa), Uputnicu (list 8 spisa), Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu (list 9-10 spisa), Zahtjev za zaštitu prava sa fotokopijom povratnice (list 11-14 spisa), obračunske liste (list 25-30 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 31-34 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka KS (list 43-44 spisa), tužitelja (list 44-45 spisa), sudsku praksu (list 46-52 spisa).

Sud nije proveo dokaz saslušanjem zz tuženika, ovo iz razloga što se tuženik odrekao prava za saslušanjem istog.

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova utvrđeno je da su isti sklopili tužitelj i tuženik, dana 24.veljače 2023.g. i to na određeno vrijeme radi ustupanja tužitelja za privremeno obavljanje poslova kod korisnika ELEKTROLUX d.o.o., čl. 2 ugovoreno je kako se citirani ugovor sklapa na određeno vrijeme sa početkom od 28.ožujka 2023.g. i trajanjem do 27. ožujka 2024.g., te je st. 2 izričito ugovoreno kako tužitelj otpočinje sa obavljanjem rada dana, 28. ožujka 2023.g. i prestaje sa radnom dana 27. ožujka 2024.g., te je ugovoreno obavljanje poslova kod korisnika, Sale Out Specialist.

6. Uvidom u Uputnicu od 24. veljače 2023.g. proizlazi kako se tužitelj ustupa korisniku ELEKTROLUX d.o.o., sa vremenom ustupanja od 28. ožujka 2023.g. do 27. ožujka 2024.g., a koji datum predstavlja i datum početka rada kao i datum prestanka rada.

7. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava, kao i presliku povratnice, utvrđeno je da je isti podnesen, dana 12. listopada 2023.g., a koji Zahtjev je tuženik zaprimio dana, 16. listopada 2023.g., što proizlazi iz povratnice koja prileži spisu (list 13 spisa). Tuženik o uloženom Zahtjevu za zaštitu prava nije odlučio u daljnjem roku od 15 dana, kao i kasnije, te je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio ovu tužbu i to dana 13. studenog 2023.g., a zadnji dan roka je bio 12. studenog 2023.g., međutim kako isti pada u nedjelju koja je neradni dan, isti se ne uračunava u rok, već se pomiče za slijedeći dan, ponedjeljak, 13. studenog 2023.g., iz čega proizlazi kako je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 133 Zakona o radu, a što među strankama nije sporno.

8. Uvidom u Odluku tuženika od 18. rujna 2023.g. proizlazi kako se tužitelja oslobađa od obveze rada kod korisnika uz pravo na naknadu plaće, te citirana odluka vrijedi do opoziva ili drugačije odluke poslodavca odnosno tuženika, a protiv koje odluke tuženik nije uložio Zahtjev za zaštitu prava, a niti ju je osporavao tužbom.

9. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme utvrđeno je da je tužitelj dana 18. rujna 2023.g. isti sklopio sa poslodavcem Wiip technology d.o.o. 10. Svjedok KS (list 43-44 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu direktora regije, tužitelj mu je poznat, budući je bio njihov djelatnik kao agencijski radnik, temeljem sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, ne zna za koje vremensko razdoblje. Ističe kako je tuženik u spornom razdoblju od svog korisnika Elektrolux d.o.o. dobio obavijest, o smanjenju budžeta, te kako je kod korisnika došlo do određenih organizacijskih promjena, radi čega će morati smanjiti promotivne aktivnosti te da neće imati potrebu za agencijskim radnicima, a što se odnosilo za buduće radnike, od trenutka kada su im to javili. Ističe kako je tužitelj prethodno sklopio ugovor o radu, i vremensko razdoblje od njegovog sklapanja ugovora o radu do trenutka zaprimanja ove obavijesti bilo je oko 6 mjeseci, a možda i više, te je cijelo to vrijeme tužitelj je bio upućen na rad u Elektrolux d.o.o. Misli da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na godinu dana, a nakon obavijesti koju su zaprimili od Elektroluxa d.o.o., zvali su tužitelja i ostale radnike koji su bili upućeni u Elektrolux d.o.o., na razgovor, objasnili su im situaciju, te tuženik nije odmah pokrenuo proceduru otkazivanja Ugovora o radu, već im je nudio nove poslove za druge klijente, odnosno prezentirali su radnicima sve pozicije koje su imali otvorene. Ističe kako tužitelj nije prihvatio niti jedan od tih poslova koje su mu nudili, kao niti ostali radnici koji su bili na razgovoru, pa su nakon toga oslobodili tužitelja i ostale radnike od obveze rada, razdužili su ih sa svom opremom u vidu mobitela, računala i sl., te su suglasno u dogovoru sa tužiteljem ažurirali njegov postojeći životopis. Navodi kako su tužitelj i ostali radnici pristali na situaciju da im tuženik traži posao koji bi im odgovarao, sa plaćom kakvu su imali prema prošlom Ugovoru o radu, te da imaju službeno vozilo. Ističe da je tuženik tužitelju našao takvo adekvatno radno mjesto sa istom plaćom, sa službenim vozilom, sa istim opisom radnog mjesta i to za tvrtku Grohe, nakon čega je tužitelj sa još jednim radnikom otišao na razgovor, međutim budući je bilo otvoreno samo jedno radno mjesto, djelatnici unutar tvrtke Grohe su se odlučili za drugog radnika, a ne za tužitelja, pa se nakon toga tuženik odlučio donijeti predmetu Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

Tužitelj (list 44-45 spisa), u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme, 2022. godine, za vremensko razdoblje na godinu dana, po proteku tog prvog ugovora na određeno vrijeme, ponovno je sklopio drugi ugovor s tuženikom na određeno vrijeme, i to ponovno na jednu godinu, 2023. godine. Ističe kako je i po prvom i po drugom ugovoru o radu na određeno vrijeme s tuženikom, bio upućen na rad kod korisnika Elektrolux d.o.o., te je tamo sukladno prvom ugovoru o radu odradio jednu godinu, a prema drugom ugovoru o radu, radio je od 15. rujna 2023., a trebao je raditi do ožujka 2024., međutim dobio je odluku o otkazu tog ugovora o radu. Ističe kao je bio pozvan od strane gosp. KS i od strane CS na razgovor, nakon kojeg je bio s kolegom upućen na razgovor kod korisnika D, koji su se odlučili za drugog kandidata, te je par dana nakon toga, njemu uručena predmetna odluka o otkazu Ugovora o radu.

11. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka KS, u dijelu u kojem su međusobno suglasni, te se podudaraju sa priležećom dokumentacijom u spisu, pa je tako utvrđeno da je tužitelj sa tuženikom već ranije imao sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, te je ponovno sklopio drugi Ugovor na određeno vrijeme sa tuženikom, u trajanju od 1 godine, a po jednom i po drugom Ugovoru o radu na određeno vrijeme bio je upućen na rad kod korisnika tuženika Elektrolux d.o.o. Sukladno predmetnom Ugovoru o radu na određeno vrijeme, kod korisnika je radio do 15.rujna 2023.g., a trebao je raditi do ožujka 2024.g., no u međuvremenu je dobio predmetnu Odluku o otkazu Ugovora o radu i to u listopadu 2023.g.Tuženik je oslobodio tužitelja kao i ostale radnike koji su bili upućeni na rad u Elektrolux d.o.o. od obveze rada budući je od korisnika Elektrolux d.o.o. dobio obavijest kako isti više nemaju potrebe za poslovima tužitelja, nakon čega je tuženik pokušao pronaći tužitelju adekvatno radno mjesto slijedom čega je upućen na razgovor u tvrtku Grohe, ali kako je navedena tvrtka imala potrebu samo za jednim radnim mjestom, djelatnici tvrtke Grohe odlučili su se za drugog radnika, a ne za tužitelja.

12. Sud prilikom ocjenjivanja opravdanosti i dopuštenosti odluke o otkazu polazi od sadržaja same odluke o otkazu, te tamo navedenih razloga.

13. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu od 10. listopada 2023.g. proizlazi kako se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na određeno vrijeme za privremeno obavljanje poslova koji je sklopljen dana 24. veljače 2023.g., redovitim otkazom Ugovora o radu, dok iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi kako je tuženik zaprimio obavijest Korisnika o promjenjivim okolnostima u poslovanju zbog kojih kod korisnika više ne egzistira mogućnost da tužitelj nastavi sa obavljanjem rada na poslova iz Ugovora o radu, nadalje, kako je slijedom navedene obavijesti, tuženik, dana 18. rujna 2023.g. donio Odluku temeljem koje tužitelja oslobađa od obveze rada kod korisnika uz pravo tužitelja na naknadu plaće, te u razdoblju od dana obavijesti Korisnika do dana donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu, a u kojem je tužitelj ostvarivao prava iz Ugovora o radu, tuženik je sagledao sve raspoložive mogućnosti za upućivanjem tužitelja za privremeno obavljanje poslova drugim korisnicima. Nadalje, navedeno je kako potreba za poslovima koje tužitelj temeljem Ugovora o radu obavlja (prodajni predstavnik, Sale Out Specialist), utvrđeno je da ne postoje drugi korisnici kod kojih bi tuženik mogao uputiti tužitelja radi privremenog obavljanja poslova navedenog radnog mjesta.

14. U predmetnoj Odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženik se poziva na odredbu čl. 115 Zakona o radu, te kao razlog otkazivanja navodi promijenjene okolnosti u poslovanju, radi kojih kod korisnika više ne egzistira mogućnost da tužitelj nastavi sa obavljanjem rada na poslovima iz Ugovora o radu, a što u svom iskazu potvrđuje i svjedok KS, kao i tužitelj.

15. Na predmetni otkaz Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, primjenjuju se odredbe čl. 47 Zakona o radu koji u st. 4 propisuje kako prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova.

16. S obzirom na navedeno, budući prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja na koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz Ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova, to je pobijani otkaz nedopušten, sukladno odredbi čl. 47, st. 4 Zakona o radu, a u svezi sa čl. 115 st. 1. toč. 1 Zakona o radu, pa je stoga valjalo odlučiti kao pod toč. I izreke ove presude.

17. Sukladno odredbi čl. 125 Zakona o radu, koji definira sudski raskid Ugovora o radu, odnosno ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaći toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

18. Temeljem navedenog, sud je usvojio i dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim predlaže utvrditi sudski raskid Ugovora o radu na određeno vrijeme sa danom 17. siječnja 2024.g., budući je tužitelj sa novim poslodavcem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a iz kojeg priležećeg Ugovora proizlazi kako će tužitelj ugovorene poslove kod novog poslodavca početi obavljati dana, 18. siječnja 2024.g.

19. Tužitelj je u vrijeme donošenja predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu imao 39 godina života, te je bio zaposlen kod tuženika temeljem prvog Ugovora o radu na određeno vrijeme od 2022.g., a potom temeljem predmetnog Ugovora o radu na određeno vrijeme od 2023.g. Prema specificiranom tužbenom zahtjevu, tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u minimalnom propisanom iznosu, odnosno iznosu od tri mjesečne bruto plaće, pa mu je stoga sud i dosudio naknadu štete radi sudskog raskida utuženi iznos u visini od 5.955,60 EUR, a koja visina tuženiku nije sporna, te je ista utvrđena i temeljem platnih lista plaća tužitelja koje prileže spisu, a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2025.g., budući je danom presuđenja utvrđena visina štete.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

21. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav Zahtjeva za zaštitu prava 50 bodova, jednokratnu nagradu od 250 bodova za prvostupanjski postupak do trenutka postavljanja novčanog zahtjeva (26.03.2024.g.), sastav podneska od 26.03.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 08.07.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 11.12.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, (temeljem Tbr. 7 toč. 1 i toč. 2, Tbr. 8 toč. 1 i toč. 4 , Tbr 9 toč. 1 i toč. 3, Tbr. 30 Tarife), što ukupno iznosi 650 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.625,00 EUR.

Na tako određen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 24. siječnja 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika