REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9855/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici DČ, zaposlenica po punomoći protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po ĐČ, zaposlenici po punomoći, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja DČ i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. siječnja 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od 8.706,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22.10.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica NČ ozlijeđena dana 07.07.2007. u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovala kao putnik na prednjem sjedištu automobila reg. oznaka [registarska oznaka] osigurano kod tuženika po polici broj: [broj police] i da je rješenjem tužitelja broj 619875 od 28.03.2012. priznato osiguranici tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada kao posljedice predmetnog štetnog događaja. Nadalje navodi da za razdoblje od 01.04.2020. do 30.09.2023. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 8.706,54 EUR koji predstavlja štetu za tužitelja sukladno članku 161. ZOMO (NN 157/13) i da je za navedeno razdoblje odštetnim zahtjevom tražio od tuženika naknadu štete, na koji se tuženik oglušio. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti temeljem čl. 161. a u svezi čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, kao i činjenicu da su se vodili postupci kako to navodi tužitelj i da je tuženik zadnju isplatu izvršio tužitelju za obračunsko razdoblje od 01. veljače 2018. godine do 31. ožujka 2020. godine, osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva za utuženo vremensko razdoblje jer se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa kako je odredbama Zakona o obveznim osiguranjima regulirano pravo tužitelja da od osiguravajućih društava potražuje naknadu samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljeda na radu to tužitelj neosnovano zahtjeva utuženi iznos. Ističe da je istovjetno stajalište zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, te da je potrebno nužno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje da bi se utvrdilo da li postoji razlika između mirovine utvrđenje rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu odnosno da li tužitelj trpi štetu sukladno odredbi čl. 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 3-8 spisa), rješenje tužitelja od 28.03.2012.g. (list 9-18 spisa), odštetni zahtjev od 02.10.2023.g. (list 19-21 spisa), obračun isplata (list 23 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po Vještak Tkalec, vještak Lidija Tkalec Gradinščak.

Sud je izvršio uvid u spis HZMO broj 03492083148.

Na okolnosti koje među strankama nisu sporne sud nije provodio i cijenio posebne dokaze.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev je neosnovan.

4. Predmet ovog spora je naknada štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine osiguranici tužitelja NČ, za razdoblje od 01. travnja 2020. godine do 30. rujna 2023. godine u ukupnom iznosu od 8.706,54 EUR (65.599,43 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2023. godine do isplate, a koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici NČ. Nije niti sporno da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu što je sud utvrdio uvidom u spis tužitelja, a koje činjenice tuženik ne osporava.

Nije sporno da je tuženik isplatio stvarnu štetu tužitelju za vremensko razdoblje od 01. travnja 2020. godine pa do 30. rujna 2023. godine.

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika, nije sporno da je osiguranica tužitelja ostvarila pravo na invalidsku mirovinu (rješenje tužitelja od 28.03.2012. g. - list 11-17 spisa) i da je tužitelj isplaćivao invalidsku mirovinu u utuženom vremenskom razdoblju (list 23 spisa). Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZOMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP).

6. Tužitelj ističe da je priznao pravo na invalidsku mirovinu svojoj osiguranici NČ, pa da stoga trpi štetu uslijed isplaćene invalidske mirovine i da ima pravo potraživati štetu dok traje isplata tih davanja i to u punom iznosu kako to propisuje lex specialis. Osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu. Ističe kako pravo tužitelja na potraživanje koje je predmet ovog spora proizlazi iz odredbe čl. 161. stavak 1. Zakon o mirovinskom osiguranju koji određuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Tuženik u tijeku postupka ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu

7. Sud je na okolnost utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu te je sud proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 21. kolovoza 2024. godine (list 42-51 spisa) utvrđeno je da na osnovi podataka iz nalaza osiguranica tužitelja NČ ostvarivala invalidsku mirovinu utvrđenu kao posljedica ozljede na radu i to zbog profesionalne nesposobnosti za rad, primala bi najnižu mirovinu, ali utvrđenu za 40 godina staža, dok je ostvarivala najnižu mirovinu za 26 godina staža. Potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu, utvrđena zbog profesionalne nesposobnosti za rad, u cijelom spornom razdoblju bila bi viša od ostvarene invalidske mirovine. Vještak u mišljenju navodi da je za razdoblje od 01. travnja 2020. godine do 30. rujna 2023. godine stvarno ostvarena mirovina osiguranice tužitelja u ukupnom iznosu od 8.706,54 EUR, a da iznos invalidske mirovine zbog ozljede na radu (profesionalna nesposobnost) za navedeno vremensko razdoblje bi iznosila 13.392,63 EUR.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ističe da sud treba imati u vidu odredbu čl. 161. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju koja propisuje da tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu isplaćene mirovine sve dok traje isplata. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

8. Između stranaka sporno je da li je nastala stvarna šteta tužitelju, a koji osnov i visinu štete tuženik osporava.

Tužitelj potražuje naknadu štete s osnova odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju temeljem kojeg propisa tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu. Tuženik je stajališta kako se u ovoj pravnoj stvari prvenstveno trebaju primjenjivati odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a takvo stajalište je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske i Viski trgovački sud Republike Hrvatske.

9. Sporno je između stranaka da li tužitelju pripada naknada štete s osnova isplate invalidske mirovine primjenom odredbi čl. 160. do 162. Zakona o mirovinskom osiguranju te da li je tužitelj isplatom obiteljske mirovine pretrpio stvarnu štetu sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. Sporno je da li se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZOMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) na koji se poziva tuženik.

10. U tijeku postupka sud je u bitnom utvrdio:

- da je osiguranica tužitelja NČ zadobila tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika (nesporno između stranaka, Zapisnik o očevidu - list 3-6 spisa),

- da je rješenjem tužitelja od 28. ožujka 2012. godine broj 619875 priznato osiguranici tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (uvid u spis tužitelja i rješenje tužitelja od 28. ožujka 2012. godine - list 11-13 spisa, nesporno između stranaka),

- da je tužitelj u skladu s tim rješenjem NČ vršio isplate invaldiske mirovine za utuženo vremensko razdoblje pa je tužitelj ukupno isplatio iznos od 8.706,54 EUR koji iznos tužitelj potražuje u ovom sporu od tuženika (potvrda o isplatama - list 23 spisa),

- da se tužitelj tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu utuženog iznosa (list 19-21 spisa).

11. Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplate koje je tužitelj vršio svom osiguraniku, u odredbi čl. 160. st. 1. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje ta isplata. Stavkom 2. članka 160. citiranog Zakona propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti i troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe dok je čl. 163. st. 1. citiranog Zakona propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 160. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete primjenjuju se odredbe ovoga Zakona (čl. 163. st. 7. Zakona).

Odredbom čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Sud nije prihvatio navode tužitelja kako se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji definira stvarnu štetu kao štete koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu. Sud je u ovoj pravnoj stvari primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 27. ZOOP, a ne čl. 161. st. 2. ZOMO, na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev. U ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtjeva isplatu naknade štete od tuženika u visini iznosa od 8.706,54 EUR za vremensko razdoblje od 01. travnja 2020. godine pa do 30. rujna 2023. godine koju štetu je u utuženom razdoblju isplatio korisniku tj. svojoj osiguranici koja je u prometnoj nezgodi stradala, a koju je skrivio osiguranik tuženika. Sud ističe kako između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Naime odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP. Sud je pri tome imao u vidu i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na primjenu materijalnog prava. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023. odlučujući o pitanju tuženika „Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode)“ iznio sljedeće shvaćanje: „Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanom u brojnim odlukama (Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020, Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022.) za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina.“ U navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske izričito je navedeno da se na ovakve slučajeve primjenjuje Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (isplate mirovine) a radilo se o slučajevima u kojima su isplate mirovina vršene i u razdoblju nakon 2013. kada je stupio na snagu ZOMO, pa zapravo nema dvojbe kako Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se primjenjuje ZOOP.

Tako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. g. poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine stvarna štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do stjecanja prava na invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

Pri tome sud ističe da je između različitih stajališta koje su zauzeli viši sudovi, a što proizlazi iz odluka Županijskih sudova i Vrhovnog suda prihvatio stajalište zauzeto u citiranim odlukama kao i stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023. godine iz razloga kako je prethodno navedeno i obrazloženo.

13. Tuženik u ovoj pravnoj stvari tvrdi kako tužitelj nije pretrpio stvarnu štetu dočim tužitelj tvrdi da mu je tuženik u obvezi isplatiti utuženi iznos sukladno čl. 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju.

14. Sporno je da li je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos (eventualna razlika između mirovine koju isplaćuje tužitelj svojoj osiguranici i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

15. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.g., poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine stvarna štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do stjecanja prava na invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

16. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je NČ ostvarivala invalidsku mirovinu utvrđenu kao posljedica ozljede na radu i to zbog profesionalne nesposobnosti za rad, primala bi najnižu mirovinu, ali utvrđenu za 40 godina staža, dok je ostvarivala najnižu mirovinu za 26 godina staža. Nadalje je utvrđeno da bi potencijalna invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu, utvrđena zbog profesionalne nesposobnosti za rad, u cijelom spornom razdoblju bila bi viša od ostvarene invalidske mirovine.

Nadalje je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelj isplatio svojoj osiguranici NČ za utuženo vremensko razdoblje iznos u visini od 8.706,54 EUR koji iznos potražuje u ovom postupku, dočim bi iznos invalidnine zbog ozljede na radu za isto razdoblje iznosio 13.392,63 EUR (izračun vještaka - nalaz i mišljenje stanica 6, list 47 spisa).

17. Imajući u vidu da je utvrđeno da ne postoji razlika između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa koje bi tužitelj isplatio svojoj osiguranici s osnova invalidske mirovine zbog ozljede na radu (profesionalne nesposobnosti), to tužitelj nije dokazao da bi pretrpio stvarnu štetu u utuženom vremenskom razdoblju u visini iznosa od 8.806,54 EUR.

Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kao pod točkom I. izreke presude.

18. Sud nije odlučivao o troškovima parničnog postupka iako je tuženik uspio u ovom postupku budući da tuženik zastupan po zaposleniku nije specificirao trošak koji zahtijeva do zaključenja glavne rasprave.

U Zagrebu, 24. siječnja 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana računajući od dana primitka.

Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku