Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1134/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radojici Vučkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu odvjetnik Radojica Vučković i odvjetnik Marko Cerovac u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika parničnih stranaka, 24. siječnja 2025. objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se u cijelosti tužba tužiteljice TF zaprimljena kod ovog suda 11. kolovoza 2023., kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužiteljici TF da tuženom KF isplati iznos od 750,00 EUR (sedamstopedeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeseteura), kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadnom parničnog troška u iznosu od 734,96 EUR (sedamstotridesetčetirieuraidevedesetšestcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zaključkom ovog suda od 2. kolovoza 2023., broj Ovr-541/2020-33 upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ovaj sud je svojim rješenjem odredio ovrhu broj Ovr-541/2020 5. ožujka 2021. protiv dužnika MF, i to na nekretninama koje su tada u njezinom vlasništvu. Dakle, nije odredio ovrhu na nekretninama dužnika, već na njezinim. Radi se o nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Sklopila je kupoprodajni ugovor na predmetnim nekretninama 25.9.2020. i tada u tom trenutku nije bila nikakva zabilježba ovrhe, niti ograničenje na nekretninama, što je provjerila njezina odvjetnica. Kako se našla u ovršnom postupku ni dužna ni kriva, protivila se ovakvoj ovrsi i subjektivnoj preinaci na nju kao ovršenika. Nakon svega, Županijski sud u Vukovaru je 19.1.2023. donio odluku broj Gž-Ovr-317/2022-2 povodom prigovora i pravnih lijekova na način da isti sudac u sva tri puta opetovano usvaja sada po treći puta zahtjev ovrhovoditelja

P -

1 1 3

4 /

2 0

2 3 -

suprotno odredbama ovršnog zakona, naravno tumačeći pravno kako je ovrha proglašena i prije njezine kupnje predmetne nekretnine i to kada je ovrhovoditelj podnio ovrhu prvi puta pred Općinskim sudom u Osijeku 6.7.2020., koji prijedlog je bio odbijen, a vodio se pod brojem Ovr-378/2020. Uvidom u spise, razvidno je da kada je ovrhovoditelj podnio ovrhu 6.7.2020., a vidljivo je iz povijesnog zk. izvatka i iz spisa, da ni tada dužnik MF nije bio vlasnik nekretnine, već tvrtka Agrobeketinci d.o.o. Kako je moguće da je pravni stav višeg suda u obrazloženju takav da dopušta ovrhu ovrhovoditelju prema dužniku na nekretnini tvrtke koja nije dužnik i koja je upisana kao vlasnik nekretnine u Ovr-378/2020, te sada u predmetu Ovr- 541/2020, istog ovrhovoditelja opet prema istome dužniku, na njezinoj nekretnini gdje je sada ona ovršenik. Smatra da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, trebao podići tužbu radi pobijanja pravnih radnji dužnika ukoliko je smatrao da ispunjava propisane odredbe zakona, te da se ovakav prijedlog u ovrsi i postupanje u istoj ima smatrati nedopuštenim.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti. Tuženik je naveo kako je tužiteljica na mjesto ovršenika u ovršnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Ovr-541/2020 stupila temeljem pravomoćnog rješenja od 24.11.2021., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-317/2022 od 19.01.2023., kojim je dopuštena subjektivna preinaka ovršnog prijedloga. Subjektivna preinaka se temelji na članku 84. stavku 4. Ovršnog zakona, budući je do promjene vlasnika na nekretninama koje su predmet ovrhe došlo nakon pokretanja ovršnog postupka. Za primjenu citirane odredbe OZ-a nije od odlučnog značenja što ovrha, naglašavamo propustom suda, nije odmah po započinjanju zabilježena u zemljišnoj knjizi. Pored navedenog, tužiteljica je očito bila upoznata sa započetom ovrhom, jer je i kupoprodajni ugovor očito fiktivan, pa samim time i ništetan, sklopljen jedino s ciljem izbjegavanja odnosno onemogućavanja provedbe ovrhe radi naplate tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Ovo je razvidno iz činjenice da tužiteljica nikada nije stupila u posjed predmetnih nekretnina, da iste i nadalje koristi prednik ovršenice, ovdje tužiteljice, pa je čak i zabilježeno pravo doživotnog plodouživanja u korist roditelja prednika ovršenice, da je fiktivno navedena nesrazmjerno mala kupoprodajna cijena koje ni izdaleka ne odgovara realnoj tržišnoj vrijednosti, a i ista zasigurno nije isplaćena budući je račun prednika tužiteljice u blokadi, da tužiteljica nema bilo kakav ekonomski ili kakav drugi opravdani interes za stjecanje vlasništva na predmetnim nekretninama, osim pokušaja pomoći predniku ovršenika za onemogućavanje provedbe ovrhe.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to kupoprodajni ugovor (stranice 21-23 spisa), te je izvršio uvid u spis ovog suda broj Ovr-541/2020. Nadalje, saslušani su svjedoci MF i SF, te tužiteljica.

3.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 11. prosinca 2024. punomoćnik tuženika je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženika, budući isti ima ista saznanja kao i saslušani svjedok SF.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe kod ovog suda broj Ovr-541/2020 od 5. ožujka 2021, a temeljem zaključka o upućivanju ovršenika u parnicu radi utvrđivanja dopuštenosti ovrhe donijetog od strane ovog suda broj Ovr-541/2020-33 od 2. kolovoza 2023.

P -

1 1 3

4 /

2 0

2 3 -

5. Iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da su MF, kao prodavatelj, i TF, kao kupac, sklopili navedeni ugovor 25. rujna 2020., a koji je ovjeren po javnom bilježniku Mirjani Borić 25. rujna 2020.

6. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Ovr-541/2020 proizlazi da je tuženik 3. srpnja 2020. pokrenuo ovršni postupak protiv MF, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojim vlasničkim listovima je kao fiducijarni vlasnik upisan Agrobeketinci d.o.o., a kao prethodni vlasnik MF. Navedeni prijedlog za ovrhu je prvotno odbijen, a navedeno rješenje je dostavljeno i tadašnjem ovršeniku MF **.**.2020. Kako je Županijski sud u Vukovaru navedeno rješenje ukinuo, te je potom sud odredio ovrhu na nekretnini MF **.**.2021. Zemljišnoknjižni sud je potom odbio provedbu rješenja i upis zabilježbe ovrhe na nekretnini (list 69 spisa), a budući da je kao vlasnica u istima upisana tužiteljica. Na navedeno rješenje o ovrsi se žalio ovršenik, upirući u žalbi kako isti nije vlasnik nekretnine, a Županijski sud u Vukovaru je svojim rješenjem broj Gž Ovr-163/2021-2 od 26. svibnja 2021. potvrdio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi uz uputu da se odluči o postupanju sukladno članku 84. stavku 4. Ovršnog zakona. Treća osoba, ovdje tužiteljica je 19. listopada 2021. podnijela prigovor istaknuvši u istom kako ona nema nikakvog duga prema tuženiku, te predložila da se ovrha proglasi nedopuštenom sukladno članku 59. Ovršnog zakona. Potom je sud donio rješenje broj Ovr-541/2020- 24 od 24. studenog 2021., a koji dopušta preinaku i utvrđuje kako umjesto ovršenika MF kao novi ovršenik stupa tužiteljica, a određen je i upis zabilježbe provedbe ovrhe na nekretnini. Na takvo rješenje tužiteljica je izjavila žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-317/2022-2 od 19. siječnja 2023. odbija kao neosnovana i potvrđeno navedeno rješenje. Također je u istom dao uputu kako je tužiteljica podnijela žalbu i kao treća osoba pa je sud istu dužan uputiti u parnicu (predmetni postupak) radi utvrđivanja je li ista bila upoznata sa vođenjem ovršnog postupka te je li ovrha dopuštena.

7. Saslušana na raspravi, tužiteljica TF iskazala je kako je prilikom obiteljskog druženja s MF, a nakon što je još par godina ranije imala želju kupiti nekakvu zemlju u Slavoniji, dogovorila da će on njoj prodati njegovu zemlju, a budući da joj je isti rekao kako mu trebaju novci. Nadalje, iskazuje kako joj nije rekao zašto mu trebaju novci, te su se potom oko godinu dana dogovarali oko cijene, a nakon što su se dogovorili, ona je provjerila čestice i vidjela da u vlasničkom listu nema upisanih tereta, te je nakon toga otišla zajedno s MF sklopiti i potpisati kupoprodajni ugovor za iznos od 95.000,00 kuna, a koji iznos je isplaćen na ruke prilikom potpisivanja samog ugovora. Misli kako je navedeno bilo u rujnu 2020. godine. Iskazuje kako je na navedeni ugovor platila porez i uredno se uknjižila u zemljišnim knjigama kao vlasnica. Ističe kako je nakon što je stekla vlasništva na predmetnim nekretninama, dala punomoć ŽF, inače majci MF, za održavanje te zemlje, a budući da se predmetne čestice nalaze oko farme. Ističe kako predmetne čestice nisu za obrađivanje zemlje, a ŽF se brine i održava iste. Nadalje, iskazuje kako su MF i njegov otac prije radili i obrađivali tu zemlju, međutim sada više ne, nego se ista samo održava. Prvi put je vidjela stanje u zemljišnim knjigama otprilike mjesec dana prije kupnje predmetnih nekretnina. Nadalje, na pitanje u kakvim je odnosima s MF, tužiteljica je iskazala „ništa pretjerano“. Nadalje, iskazuje razlog zašto je kupila zemlju, da je imala želju za to, da je htjela uložiti svoj novac, te da predmetnu zemlju ostavi „svojoj dječici“. Ističe kako ima troje svoje djece. Nadalje, iskazuje kako je novac za kupoprodaju predmetnih nekretnina dio stekla nasljedstvom iza svoje pokojne majke

P -

1 1 3

4 /

2 0

2 3 -

koja je umrla prije šest godina, a dijelom iz svoje ušteđevine. Potom ističe kako je punomoć za obrađivanje i da se brine o zemlji dala ŽF, majci MF, iz razloga što se ona bavi više tim poslom zajedno s ocem MF, a ista je koliko je njoj to poznato, 1963., odnosno 1964. godište. Nadalje, iskazuje kako su strojevi koji se nalaze na dijelu njezinih čestica u vl. oca MF, te da je sve to njegovo, a farma je na majci MF, dok je samo ovih par čestica bilo u vlasništvu MF. Ističe kako je punomoć za obrađivanje, odnosno brigu oko predmetne zemlje, dala u pisanom obliku te istu ovjerila kod javnog bilježnika, s time da trenutno istu trenutno nema kod sebe. Sama je provjeravala stanje u zemljišnim knjigama, te nije angažirala pomoć stručne osobe za taj posao. Nadalje, iskazuje kako se zapravo ne radi o punomoći, već o potpisanom ugovoru o plodouživanju, a koji je inače zabilježen u zemljišnim knjigama.

8. Saslušan na raspravi, svjedok MF iskazao je kako je nekretnine koje su predmet ovršnog postupka radi kojeg se vodi ova parnica, bio stekao nasljedstvom, a dijelom kupoprodajom i to prije 20ak godina. Nadalje, iskazuje kako su predmetne nekretnine obrađivao i imao u posjedu sve dok iste nije prodao, a ne sjeća se točno kada je to bilo, međutim to je bilo tijekom 2021. godine. Iskazuje kako je nekretnine prodao TF temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina za ukupan iznos od 95.000,00 kuna, a koji iznos mu je isplaćen na ruke, te iskazuje kako je navedene nekretnine prodavao budući da nije imao novaca. Ističe kako je TF u posjedu navedenih nekretnina od trenutka prodaje pa do danas. On je trenutno nezaposlen, a uzdržava ga njegov bračni drug. Iskazuje kako navedene nekretnine trenutno nitko ne obrađuje. Nadalje, na poseban upit ističe kako u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina nije bila započeta ovrha, budući u zemljišnim knjigama nije bilo ništa ni upisano, ističe kako je takve nekretnine prodao bez tereta. Ne sjeća je li mu dostavljeno prvotno rješenje kojim je odbijen prijedlog za ovrhu.

8.1. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz svjedoka navodeći da je iskaz svjedoka u cijelosti neistinit i lažan, i to prvenstveno iz razloga što je svjedok bio upoznat s rješenjem o odbijanju prijedloga za provođenjem ovrhe, budući je iz sustava e-komunikacije razvidno da mu je to rješenje uručeno 14.9., a kupoprodaja je izvršena 25.9. kako sam to već naveo. Nadalje, predmetne nekretnine i nadalje su obrađivanje i to od strane samog svjedoka, što je suprotno njegovom iskazu da se iste ne obrađuju, na koju primjedbu se svjedok očitovao navodeći kako ostaje u cijelosti kod svega što je iskazao danas pred sudom.

9. Saslušan na raspravi, svjedok SF iskazao je kako je tuženik njegov otac, a ističe kako se on bavi poljoprivredom. Iskazuje kako se MF također bavi poljoprivredom, a to mu je poznato budući je on zajedno s njim u istom selu, te ističe kako prolazi pokraj dijela čestica koje su predmet ovrhe, a iz koje je upućen u ovu parnicu, gdje je vidio da se na jednom dijelu čestica nalaze parkirani strojevi koji su u vlasništvu MF, a preko puta se nalazi i njegova slama. Također, ističe kako mu je to poznato iz razloga jer on tuda prolazi svaki dan i to kako kada obrađuje zemlju, tako i svakodnevno kada obavlja druge poslove. Nadalje, iskazuje kako predmetne strojeve koji su parkirani svakodnevno na predmetnim česticama koristi MF zajedno sa svojim ocem, a budući da se njih dvoje zajedno bave poljoprivredom. TF prvi puta vidi danas na ovom ročištu.

10. Nakon ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja, sud je utvrdio kako je tužba tužiteljice u ovoj pravnoj stvari u cijelosti nedopuštena.

P -

1 1 3

4 /

2 0

2 3 -

11. Odredbom članka 59. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje u tekstu: OZ) propisano je osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, dok je stavkom 2. propisano –podnositelj prigovora je dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja, te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svog prava. Stavkom 4. je propisano prigovor se može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, dok je stavkom 5. propisano sud će prigovor dostaviti ovrhovoditelju i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru. Nadalje, člankom 60. stavkom 1. OZ-a propisano je ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svog prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Člankom 52. stavkom 1. OZ-a propisano je ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9.-11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je stavkom 3. propisano ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja će donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u rolu od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Člankom 53. stavkom 1. OZ-a propisano je ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. - 11. ovog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja. Člankom 55. stavkom 1. OZ-a propisano je ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovog Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovog članka, dok je stavkom 3. propisano tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuto u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu.

12. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće da je tuženik pokrenuo ovršni postupak prvotno protiv MF. Da je, nakon pokretanja ovršnog postupka, isti otuđio nekretninu, a na način da je istu prodao tužiteljici. Da je tužiteljica, a nakon što je predmetno rješenje o ovrsi potvrđeno podnijela prigovor kao treća osoba. Da je Općinski sud u Osijeku (sukladno uputi Županijskog suda u Vukovaru) donio rješenje broj Ovr-541/2020-24 od 24. studenog 2021., a kojim dopušta subjektivnu preinaku i utvrđuje kako umjesto ovršenika MF kao novi ovršenik stupa tužiteljica. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-317/2022-2 od 19. siječnja 2023. Da je nakon što je ista stupila na mjesto ovršenika u predmetnom ovršnom postupku ovršni sud je istu uputio u parnicu, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno nalogu II. stupanjskog suda i članku 52. i 55. OZ-a.

13. Sud je iz ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da je ovršenik upućen u parnicu, a radi odlučivanja o prigovoru koji je ranije podnio kao treća osoba. Kako se u ovršnom postupku iz kojega je tužiteljica upućena u parnicu dogodilo to da treća

P -

1 1 3

4 /

2 0

2 3 -

osoba je pravomoćno postala ovršenica, pa valja stoga istaknuti kako se u procesnom smislu dogodilo sjedinjenje treće osobe i ovršenika. Treća osoba koja smatra da glede predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Međutim taj prigovor ne može podnijeti ovršenik (tako u svojoj odluci i Visoki trgovački sud broj Pž-1305/08 od 20. kolovoza 2008., te Pž-341/06 od 20. veljače 2006.).

14. Kako je nakon subjektivne preinake ovršnog prijedloga, a koje je postalo pravomoćno, ovršni sud uputio treću osobu radi utvrđivanja je li ista bila upoznata s vođenjem ovršnog postupka te je li ovrha nedopuštena, ovaj sud ističe kako navedeni prigovor ne može u ovršnom postupku u kojemu je sada stranka, isticati, već to može samo treća osoba, dok isti može podnositi samo žalbu sukladno Ovršnom zakonu (članak 50. OZ), odnosno žalbu nakon proteka roka (članak 53. OZ). Kako je uvidom u predmetni zaključak sud utvrdio da je ovršni sud uputio ovršenicu, a ne treću osobu, na pokretanje ovog postupka sukladno članku 52. i 55. OZ-a, valja napomenuti sljedeće.

14.1. Odredbe članka 52. OZ-a se odnose na upućivanje u parnicu povodom žalbe, a koju žalbu je podnio MF, ranije ovršenik, i o kojoj žalbi je pravomoćno odlučeno odlukom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-163/2021-2 od 26. svibnja 2021., pa stoga ovršni sud nije mogao upućivati ovršenika, ovdje tužiteljicu, na pokretanje ovog parničnog postupka, budući da MF u svojoj žalbi nije podnosio žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točci 7. i točaka 9. -11. OZ. 14.2. Treća osoba, ovdje tužiteljica, a sada ovršenica u ovršnom postupku, je također podnijela prigovor iz članka 59. OZ-a, a ovršni sud ju je uputio u parnicu sukladno članku 55. OZ-a smatrajući kako se radi o žalbi nakon proteka roka. Kako se u ovom slučaju ne radi o žalbi nakon proteka roka, a također ista u svom prigovoru nije navela razloge za upućivanje u parnicu iz članka 53. stavka 1. OZ-a, to je također iz navedenih razloga valjalo u cijelosti odbaciti tužbu tužiteljice, kao nedopuštenu.

14.3. U odnosu na žalbu ovršenice na rješenje o subjektivnoj preinaci, valja istaknuti kako je o navedenom prigovoru pravomoćno odlučio Županijski sud u Vukovaru. Kako se u toj žalbi ne radi o posebnom institutu žalbe nakon proteka roka, već o žalbi koju je tijekom ovršnog postupka donio ovršni sud, također nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje ove parnice.

15. U odnosu na činjenicu koju ističe tužiteljica da je sklopila kupoprodajni ugovor, odnosno da je do promjene vlasnika na ovršenikovoj nekretnini došlo prije zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, valja istaknuti kako o navedenom prigovoru ne odlučuje parnični sud, već ovršni sud. Također valja istaknuti da ako je do promjene vlasnika na ovršenikovoj nekretnini došlo prije zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, ovrha se ne može provesti na toj nekretnini, već će sud obustaviti ovrhu (tako i u svojoj odluci Visoki trgovački sud broj Pž-1784/10 od 11. svibnja 2010.). Stoga slijedom navedenog, parnični sud nema mogućnosti obustavljati ovrhu, već to jedino može ovršni sud, dok se u ovom postupku iz kojega je ovršenik upućen u parnicu može odlučivati samo o prigovorima sukladno Ovršnom zakonu.

16. Kako je slijedom navedenog ovaj sud utvrdio da je ovršenik upućen u ovu parnicu kao treća osoba, a sukladno stavu Visokog trgovačkog suda s kojim stavom se slaže i ovaj sud da prigovor glede predmeta ovrhe ne može podnijeti ovršenik, već samo treća osoba, valjalo je iz tog razloga i predmetnu tužbu ovršenika odbaciti, kao nedopuštenu.

P -

1 1 3

4 /

2 0

2 3 -

Naime, ovršenik je tužbu podnio nakon što je Županijski sud u Vukovaru pravomoćno odlučio o subjektivnoj preinaci, budući je i tek nakon odluke o subjektivnoj preinaci ovršni sud uputio ovršenika na pokretanje ove parnice.

17. Slijedom navedenog, sukladno članku 59. stavku 1. OZ-a odlučeno je kao u točci I. izreke ovog rješenja.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.-dalje u tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 7.102,33 eura, a kako je to u tužbi navela tužiteljica, naloženo je tužiteljici naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za pristup raspravama od 13.9.2024. i 11.12.2024., za svaku po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno sveukupno 300 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 750,00 eura.

19. Sud je djelomično odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka budući da mu prema vrijednosti predmeta spora i sukladno odredbama važeće odvjetničke tarife pripada pravo na naknadnu troškova u visini od po 100 bodova za zatražene radnje, pa je stoga za navedenu razliku od 750,00 eura valjalo djelomično odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

20. Tužiteljica je u cijelosti odbijena za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 734,96 EUR, budući je iste u cijelosti izgubila parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 24. siječnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika