Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-37/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, u ime Republike Hrvatske, po sucu Vedranu Medakoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Monici Golub, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PANER trgovina i usluge d.o.o. iz Rijeke, Pavla Rittera Vitezovića 8, OIB: 17142959303, zastupanog po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu 20. studenog 2024., na ročištu za objavu presude 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PANER d.o.o., P.R. Vitezovića 8, 51 000 Rijeka, OIB: 17142959303, da tužitelju ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade štete iznos od 5.415,12 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.395,12 EUR od dana 19. lipnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a na iznos od 1.020,00 EUR od dana donošenja presude tj. 24. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PANER d.o.o., P.R. Vitezovića 8, 51 000 Rijeka, OIB: 17142959303 isplatiti tužitelju ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 155,84 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako slijedi: na iznos od 43,22 EUR od dana 17. ožujka 2021. pa do isplate, na iznos od 3,74 EUR od dana 18. svibnja 2021. pa do isplate, na iznos od 23,48 EUR od dana 15. lipnja 2021. pa do isplate, na iznos od 3,74 EUR od dana 17. srpnja 2021. pa do isplate, na iznos od 3,74 EUR od dana 12. kolovoza 2021. pa do isplate, na iznos od 3,74 EUR od dana 15. rujna 2021. pa do isplate, na iznos od 3,74 EUR od dana 13. listopada 2021. pa do isplate, na iznos od 23,48 EUR od dana 12. studenog 2021. pa do isplate, na iznos od 3,74 EUR od dana 17. prosinca 2021. pa do isplate, na iznos od 43,22 EUR od dana 12. veljače 2022. pa do isplate; po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje imovinsku štetu s osnove izgubljene zarade preko iznosa od 155,84 Eura ( dosuđenog pod točkom II/ izreke presude ) pa do ukupno zatraženog iznosa od 189,84 Eura, kao i u odnosu na kamatu na iznos neimovinske štete od 4.395,12 EUR ( dosuđene točkom I/ izreke presude ) prije 19. lipnja 2023. godine.

IV. Nalaže se tuženiku PANER d.o.o., P.R. Vitezovića 8, 51 000 Rijeka, OIB: 17142959303 tužitelju ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak postupka od 1.875,00 EUR- a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude tj. 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se kao svrsishodna preinaka tužbe tužitelja ŠN sadržana u podnesku od 23. listopada 2024..

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠN ( u nastavku: tužitelj) u tužbi od 19. lipnja 2023., u bitnom navodi da je 30. siječnja 2021., u [adresa], kao zaposlenik tuženika stradao prilikom obavljanja rada unutar poslovnog kruga dorade tuženika. Taj dan je po nalogu poslodavca radio poslove čišćenja prostorije radi prenamjene na pogonu dorada zajedno sa viličaristom, iako je trebao raditi na štuceru (potezna pila za drvo). Stradao je na način da mu je viličar prešao preko noge i ozlijedio ga. Naime, tužitelj je radio u pogonu na postavljanju podmetača na koje se spušta teret te mu je u jednom trenutku zadnjim lijevim kotačem preko lijeve noge prešao viličar kojim je rukovao drugi zaposlenik tuženika ŽN. Tužitelj je u nezgodi zadobio teške ozljede u vidu višestrukog prijeloma potkoljenice lijeve noge, zbog čega mu je istoga dana pružena hitna medicinska pomoć u Centru za hitnu medicinu Opće bolnice Karlovac. Po zaprimanju tužitelju je učinjena obrada ozljede te RTG snimka lijevog gležnja, kao i imobilizacija noge. Utvrđena je fraktura distalne trećine dijafize fibule sa manjim pomakom ad latus i straga uz frakturu lateralnog maleola tibije, kao i poprečna fraktura medijalnog maleola tibije uz edem mekih česti. Nakon redovnih pregleda i previjanja te nakon smanjenja otoka i edema, utvrđena je dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području nožnog zgloba (gležnja) i stopala. Tužitelj je hodao uz dvije podlakatne štake uz imobilizaciju lijeve noge. Nadalje, liječenje je nastavio fizikalnom terapijom u Lječilištu Topusko. Odgovornost tuženika za naknadu štete proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu prema kojoj je poslodavac (tuženik) dužan osigurati radniku (tužitelju) uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR- a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

Tužitelj je zbog posljedica predmetnog štetnog događaja bio na bolovanju u razdoblju od 01. veljače 2021. godine do 28. siječnja 2022. godine, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz obračunskih lista je vidljivo kako je u razdoblju od studenoga 2020. do siječnja 2021., ostvarivao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 3.300,00 kn / 437,99 EUR, dok mu je za vrijeme bolovanja isplaćivana manja neto plaća od 155,84 EUR. Tužitelj smatra nespornim da mu je šteta uzrokovana ozljedom na radu, a zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti, pa slijedom navedenog potražuje naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, sve u iznosu od ukupno 4.865,10 EUR, kao i 155,84 EUR-a s osnove izgubljene zarade, sve sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru od 7. rujna 2023. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu istaknutog pravnog osnova, tako i u pogledu visine zatražene naknade štete. Osporava navode iz tužbe u pogledu načina i dinamike nastanka ozljede kod tužitelja. Tuženik smatra da je pitanje načina nastanka ozljede kod tužitelja potrebno točno i iscrpno utvrditi, obzirom da o toj okolnosti dobrim dijelom ovisi i pravna sudbina tužbenog zahtjeva u predmetnoj pravnoj stvari. Nadalje, navodi da je tužitelju, kao i ostalim radnicima, osigurao adekvatnu osobnu zaštitnu opremu. Smatra da to nedvojbeno potvrđuje i okolnost da je tužitelj u trenutku nastanka ozljede nosio visoku radnu cipelu s ojačanjem na prstima pa mu je tuženik osigurao uvjete za rad na siguran način. Tuženik smatra da je postupanje tužitelja kritične zgode obuhvaćeno njegovom krajnjom nepažnjom, a na što tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati, niti je mogao izbjeći posljedice, sve unatoč provedenoj zaštiti na radu. Posebno ističe da radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost. Krajnja nepažnja radnika postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljivi radnik. Zaključno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Nakon dostavljanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. med. MN, tužitelj je podneskom od 23. listopada 2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete od 5.415,12 Eura te iznos od 189, 84 Eura s osnove izgubljene zarade.

4. Navedeno postupanje u procesnoj osnovi čini preinaku u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22 i 155/23;; - u daljnjem tekstu: ZPP) do koje dolazi nakon zaključenja prethodnog postupka te u trenutku u kojem tužitelj po provođenju dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem stječe saznanje o visini potraživanja. Stoga je riječ o postupanju koje je dopušteno ( čl. 190. st. 2. ZPP) i svrsishodno radi rješavanja konačnog odnosa između stranaka.

5. Kako je riječ o postupanju koje je svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, to je ovaj sud dopustio preinaku te je o istome odlučeno izrekom rješenja sadržanoj u predmetnoj presudi i rješenju ( točka I/ izreke rješenja).

U odnosu na provedeni dokazni postupak i utvrđeno činjenično stanje

6. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u uvidom u tužbu sa medicinskom dokumentacijom, prijavom ozljede na radu od 8. veljače 2021., dopisom HZZO od 12. veljače 2021., zapisnikom o očevidu Državnog inspektorata od 3. veljače 2021., izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad, potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunskim listama plaće (str. 1 - 78 spisa), odgovor na tužbu tuženika (str. 82 - 84 spisa), podnesak tužitelja od 19. siječnja 2024. sa preslikom zapisnika ODO Sisak broj Kp- DO-252/2021-12 od 17. lipnja 2022. (str. 85-91 spisa), izvanredni otkaz ugovora o radu od 8. ožujka 2022. (str. 97 spisa), dopis Državnog inspektorata od 1. veljače 2024. sa preslikom spisa KLASA: UP/I-116-02/21-46/1 (str. 105 – 132 spisa) proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po imenovanom vještaku Abelu Balaško koji je dostavio pismeni nalaz i mišljenje od 7. listopada 2024. (str. 150-158 spisa) te je potom iznio usmeni nalaz i mišljenje na ročištu 20. studenog 2024.. Osim, navedenog, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao stranaka u postupku te svjedoka NN, PN i CN na ročištu 19. ožujka 2024. (str. 137-142 spisa).

7. Temeljem prijave o ozljedi na radu ( str. 38-41 spisa ) je utvrđeno da je tuženik kao poslodavac 10. 2. 2021. službeno prijavio ozljedu na radu tužitelja pri čemu je u rubrici 36. poremećaj u radnom procesu naveo: "…Ozlijeđeni je nesmotreno skočio sa viljuškara i nogom stao u neposrednoj blizini zadnjeg kotača…". U rubrici 37. Kontakt – način ozljeđivanja je navedeno: "… Krivi doskok sa viljuškara…".

8. Uvidom u dopis i dokumentaciju dostavljenu od strane Državnog inspektorata RH, Ispostave u Sisku od 21. 1. 2024. (str. 105 - 132 spisa) utvrđeno je kako je navedeno tijelo provelo opsežne radnje i inspekcijski nadzor uslijed štetnog događaja – ozljede na radu tužitelja koju je zadobio kod tuženika kao poslodavca 30. 01. 2021. godine. U sklopu navedenog je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 1. 3. 2021., čiji predmet nadzora se odnosio na provedbu odredbi zakona o zaštiti na radu povodom ozljede na radu koju je zadobio tužitelj u konkretnom slučaju. Izneseni su podatci o tuženiku kao poslodavcu te tužitelju kao ozlijeđenom pri čemu je navedeno da poslovi pilanskog radnika koje je tužitelj obavljao za vrijeme štetnog događaja predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada, a što također vrijedi i za poslove rukovatelja viličarom koje je obavljao ŽN. U odnosu na te osobe je navedeno kako:

"…2.2.2. za ŠN nisu predočeni dokazi da je u vrijeme događaja ispunjavao zdravstvene uvjete za poslove koje je obavljao, a niti su za PN predočeni dokazi o ispunjavanju uvjeta za obavljanje poslova rukovatelja viličarom ( stručna i zdravstvena osposobljenost ) niti je predočen dokaz da ispunjava zdravstvene uvjete za mjesto rada precrtač piljenica…"

U sklopu zapisnika o očevidu je potom rekonstruiran događaj tijekom očevida prema izjavi ozlijeđenoga i poslovođe pri čemu je ukazano da se takve izjave u bitnome ne podudaraju. U odnosu na način ozljeđivanja je u tom smislu utvrđeno:

"… Ozljeda se dogodila …u pogonu "dorada" kada je ŠN radio zajedno s PN na premještaju pakete drvenih letvica…. ŽN je rukovao viličarom, a ŠN je prema vlastitoj izjavi stavljao podmetače ispod tereta….kada je… bio u sagnutom položaju…je osjetio da mu je kotač viličara zahvatio lijevu nogu te je smotao u zglobu zbog čega je pao na tlo. Izjava ZN je potpuno suprotna …prema njegovoj izjavi ŠN se vozio na stepenici viličara s koje je skočio i pritom se ozljiedio…".

Nadležni inspektorat je potom ukazao na utvrđene propuste u primjeni mjere zaštite na radu utvrđenih tijekom očevica, kao i utvrđene nedostatke tijekom nadzora, nakon čega je doneseno rješenjem kojim se po službenoj dužnosti naredilo tuženiku kao poslodavcu da radnika ZN udalji s obavljanja poslova rukovanja i upravljanja strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti, poslova koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje, poslova koji se obavljaju u pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela, radu u nepovoljnoj mikroklimi i rad u buci dok se za istog ne osigura utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u skladu sa propisima zaštite na radu.

9. Uvidom u izvanredni otkaz ugovora o radu je utvrđeno da je tuženik tužitelju na temelju čl. 116. ZR-a 8. 3. 2022. dao izvanredni otkaz pri čemu je kao osnovni razlog za otkazivanjem navedena teška povreda obveza iz radnog odnosa jer radnik ne dolazi na posao i ne obavlja radne dužnosti.

10. Saslušan u svojstvu svjedoka CN, bivši zaposlenik tuženika, je iskazao da je bio poslovođa u tvrtki tuženika gdje više nije zaposlen. Dobar je i sa tužiteljem i odgovornom osobom tuženika. Osobno nije vidio što se dogodilo konkretnog dana. Kao poslovođa je imao zadatak u sklopu kojeg je obilazio radno okružje, a riječ je o tri veće hale i dvorištu, te je vidio da ga radnik ŽN poziva. Vidio je da tužitelj leži na betonu, držao se za nogu, bilo je vidljivo da ga boli. Podigao ga je skupa sa radnicima i prenijeli su da ne leži na betonu, zvali su odmah hitnu koja ga je odvezla. Pokušali su mu skinuti cipelu ali nisu mogli to učiniti u početku jer ga je boljelo, već su uspjeli kasnije. Osobno mu nije rekao što se dogodilo niti ga je to osobno pitao. Od inspektora rada je naknadno čuo da je tužitelj rekao kako mu je preko noge prešao viličar. Ne može potvrditi ili poreći da li se to dogodilo, iako misli da bi viličar puno teže ozlijedio osobu.

Svjedok CN je u sklopu iskaza odgovarao i na pitanja punomoćnika stranaka pa je naveo da je bio neposredno nadređen tužitelju u vrijeme štetnog događaja, iako mu nije taj dan davao naloge, već je nalog dobio od FN koji je uputio tužitelja da radi sa PN koji je vozio viličar, na poslovima raščišćavanja hale. Kod tuženika je tada bilo zaposleno 15-20 radnika, kojima je bio nadređen. Zaposlenik PN nije imao položen ispit za upravljanje viličarom. Na pitanje ispravnosti viličara odgovara da je bio ispravan kako-kada, a ispostavilo se kasnije da nije bio ispravan zbog kočionog sustava. Mišljenja je da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način u vrijeme štetnog događaja, ali nije poslan na liječnički pregled u odnosu na ispunjavanje zdravstvenih uvjeta za obavljanje poslova. Poznato mu je da je zajedno sa odgovornom osobom poslodavca i PN bio obuhvaćen radnjama ODO-a, ali ne zna u kojoj je to fazi jer na sud nije pozvan. Tužitelj je prvotno bio raspoređen na tzv. štuceru, tj. uređaju kojim se obrađuje daska, ali ga je maknuo sa tog radnog mjesta jer je vidio da je gurao ruku u taj uređaj i time dovodio sebe u opasnost. Premješten je na poslove popisivanja trupaca gdje je i taj posao radio nepravilno, preskakao je trupce i time sebe također ugrožavao. Stoga je naposljetku raspoređen na poslove pomaganja osobi koja upravlja viličarom i druge poslove manje složenosti. Zaključno, mišljenja je da je tužitelj bio mlad i hiperaktivan te nije pazio na samog sebe. Tužitelj se i prije predmetnog događaja ozlijedio kada je bacao dasku koja se odlomila i ozlijedila mu zube.

11. Iskazu svjedoka CN je priklonjena vjera u cijelosti pri čemu jasno i razumljivo ukazuje na saznanja i okolnosti koje su mu poznate. Svjedok u tom smislu nije vidio sam kako je nastao štetan događaj ali potvrđuje činjenicu prema kojoj se tužitelj teško ozlijedio. Osim navedenog, svjedok je bio poslovođa te potvrđuje činjenicu prema kojoj radnik ŽN, a sa kojim je tužitelj toga dana radio, nije imao položen ispit za upravljanje viličarom. Osim toga je navedeni svjedok iskazao da predmetni viličar nije bio ispravan zbog problema u vezi kočionog sustava.

12. Svjedok ŽN je u bitnom iskazao da je sa tužiteljem tog dana čistio halu, preslagivali su daske i palete. Poslove im je naložio osobno vlasnik i odgovorna osoba tuženika gosp. FN. Vozio je viljuškar i gotovo su završili cijeli posao u sklopu kojeg su čistili halu koju zovu – dorada, te je ostao manji dio za završiti. Tužitelj je bio sa njim na viljuškaru, a kretao se udesno prema paletama koje je želio podići. Ispod njih je bila tzv. lega, a riječ je o široj dasci na koju se stavlja teret i na koju dolaze vilice od viljuškara. Kako je tužitelj skočio, ostao je iza viljuškara i samo je vidio da se jako zacrvenio i da je u ležećem položaju. U prvi tren je pomislio da se zeza pa mu je rekao da se tako ne šali. Međutim vidio je da nije riječ o šali. Ukazivao je da mu je ozlijeđena noga. U tom trenu ga nije pitao što se dogodilo već je zvao poslovođu CN te su prenijeli tužitelja malo bliže ulazu. Zvali su hitnu koja je došla i odvezla ga. Poslije je čuo i vidio da je ozljeda znatno teža od onog što je mislio. Što se stvarno dogodilo uistinu ne zna, pretpostavlja da je nakon što je skočio sa viljuškara, stražnji kotač koji je pomičan mu prešao preko noge. Osobno nije osjetio da bi prešao preko noge ili nečeg slično. FN im je tog dana naložio poslove čišćenja hale što su radili svi radnici jer je pogon bio u remontu. I tužitelj je dobio radni zadatak od CN ali uz znanje i suglasnost FN. Neposredno nadređen mu bio CN, koji je nadzirao rad u skladu sa mogućnostima i veličinom prostora. Svjedok navodi kako nije bio osposobljen za rad sa viličarom, a smatra da je viličar bio tehnički ispravan. Jednu kočnicu je bilo potrebno jače stisnuti. Nije siguran da li je tuženik imao zaposlenu osobu baš za poslove vožnje viljuškara. Sa viljuškarom je upravljao sporo. Poznato mu je da je tužitelj bio raspoređen na poslove manje složenosti. Vezano za to ističe da mu je on drag kolega, ali da je bio dosta aktivan, ozlijedio se i prije tog događaja, znao je skakati sa viljuškara, pa kao da je imao više energije. Tužitelj je prije ovog događaja ozlijedio zub, ali se ne sjeća točnog mehanizama kako se došlo do toga.

13. Iskazu svjedoka ŽN je također priklonjena vjera te je iz navedenog iskaza potvrđene da je tužitelj predmetnog dana radio na poslovima čišćenja hale pri čemu je svjedok ŽN upravljao viljuškarom dok je tužitelj postavljao "lege" odnosno daske na koje se stavlja teret koji viljuškar podiže. Svjedok nije vidio točan način i trenutak ozljeđivanja iako je bio u neposrednoj blizini, ali potvrđuje da je tužitelj ostao iza viljuškara u ležećem položaju te je imao težu ozljedu noge. Osim navedenog svjedok ŽN potvrđuje činjenicu kako nije bio osposobljen za rad viličarom. U pogledu tehničke ispravnosti svjedok iznosi svoje mišljenje o ispravnosti i koji dio iskaza je i promatran upravo u tom smislu, ali potvrđuje da je jednu kočnicu bilo potrebno jače stisnuti da bi reagirala.

14. Svjedok NN, bivši zaposlenik tuženika, u iskazu je naveo da je sa tužiteljem predmetnog dana čistio halu ali nije radio iste poslove kao i on. Tužitelj je radio poslove čišćenja hale sa ŽN koji je upravljao viljuškarom. Bili su u istoj hali kada je začuo vrisak. Tužitelj je vikao: "noga, noga!", došli su do njega, vidjeli da se žali na ozljedu noge, zvali hitnu koja je došla po njega. Tada ga nije pitao što se dogodilo, a poslije je rekao da mu je viljuškar prešao preko noge. Ne zna da li je riječ o prednjem ili zadnjem kotaču i kako se to uistinu dogodilo. Zna da je bio dulje na bolovanju.

15. Iskazu svjedoka NN je priklonjena vjera u cijelosti pri čemu isti nije neposredno vidio nastanak štetnog događaja ali potvrđuje da je tužitelj izvodio radove čišćenja zajedno sa radnikom ŽN koji je upravljao viljuškarom.

16. Saslušan u svojstvu stranke u postupku FN, direktor i odgovorna osoba tuženika, potvrđuje da se 3. siječnja 2021. dogodila nesreća oko 14,00 sati u sklopu koje je tužitelj zadobio ozljedu na radu. Ne spori da djelatnik ŽN nije bio osposobljen za vožnjom viljuškara te nisu imali izvješenu procjenu rizika u pogonu, iako je postojala i pala sa mjesta gdje se nalazila, i za koje propuste su kažnjeni on osobno kao odgovorna osoba i tuženik kao poslodavac te su platili propisanu i izrečenu kaznu. Navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika od 18. rujna 2020., te je do ozljede radio nešto više od 4 mjeseca u kojem periodu su često razmišljali o tome da mu daju otkaz. Tužitelj se nalazio u teškoj životnoj situaciji jer je izgubio majku i ostao živjeti sam. Bio je nezreo, hiperaktivan i nestašan te se isto vidjelo u njegovom svakodnevnom radu. Posao na pilani je obilježen specifičnostima, isto tako i opasnostima, pa je osobno vidio situacije u kojima je nezrelo preskakao trupce, ili se kretao tako da se mogao ozlijediti i na što smo mu ukazivali. I prije ovog događaja se ozlijedio i u sklopu ozlijede izgubio zub koja ozljeda mu je sanirana. Kao tvrtka su do tada radili 13 godina te nisu imali nikakvu težu ozljedu na radu. Smatra kako je do događaj nastao isključivo uslijed postupanja tužitelja kao radnika te je riječ o uzroku individualne naravi za koje je osobno odgovoran on sam. Sam štetni događaj nije vidio jer u tom trenutku nije bio u pogonu, a stav o odgovornosti tužitelja zasniva na onome što je iznio o tužiteljevoj naravi i opisu događaja od strane vozača viljuškara i poslovođe. Nadalje, navodi kako taj dan nije tužitelju dao direktno nalog, ali je isti dao PN koji je predstavljao osobu od povjerenja te poslovođi CN. Viljuškar kojim je upravljao ŽN je bio ispravan temeljem onoga što je ŽN rekao. Ne osporava sve konstatirano u zapisniku od strane inspektora zaštite na radu.

17. Iskazu odgovorne osobe tuženika sud nije priklonio vjeru u dijelu u kojem isti smatra da je do ozljeđivanja došlo zbog razloga za koje je odgovoran tužitelj, a iz razloga jer je riječ o subjektivnom stajalištu koje nije u skladu sa ostalim provedenim dokazima, i to prije svega utvrđenim propustima tuženika kao poslodavca te pravilima o objektivnoj odgovornosti u sklopu koje poslodavac odgovara za krivnju. Pri tom je i iz iskaza FN potvrđena činjenica prema kojoj radnik ŽN koji je upravljao viličarom nije bio osposobljen za rukovanje i upravljanje tim strojem i uređajem na mehanizirani pogon, a koje činjenica je nedvosmisleno povezana i sa samom odgovornosti poslodavca.

18. Saslušan u svojstvu stranke u tužitelj je u bitnom iskazao da je CN njega i kolegu ŽN toga dana rasporedio na poslove čišćenja hale. Uvijek radi ono što bi mu se naredilo. ŽN mu je rekao da postavlja "lege", pa je postavljao daske tamo gdje bi ŽN radio sa viličarom. ŽN je u više navrata govorio da se pazi jer da viličar ne može stati, čime je ukazivao na probleme sa kočnicama. Osporava da bi se u štetnom događaju vozio na viljuškaru i sa njega skočio, već je bio pokraj viljuškara i postavljao "lege", sagnuo se i u tom trenu mu je stražnji lijevi kotač viličara prešao preko noge. Osjetio je jaku bol. Završio je u bolnici u Karlovcu. Dobio je gips u kojem se nalazila cijela lijeva noga te je bio nepokretan. Oca nema, a majka mu je preminula 2020., pa je živio sam. Ima dvije sestre ali jedna živi u [adresa], a druga u Njemačkoj. Zbog toga mu je nakon ozlijede bilo vrlo teško, a pomagao mu je rođak ĆN kojeg zove "ujak" i koji živi odmah do njega u [adresa]. On mu je donosio hranu i drva i pomagao pri takvim uobičajenim poslovima. Vozio ga je na terapije autom. Bio je na dugotrajnom bolovanju, a danas radi u Njemačkoj na poslovima odražavanja okoliša. Točno je da se ozlijedio kod tuženika i prije ovog događaja ali tada nije bio formalno zaposlen. Radio je sa jednim visokim čovjekom koji je brzo radio i koji je bacio dasku i izbio mu oba prednja zuba koji nisu sanirani. Obavljao je poslove na tzv. štuceru i tamo je raspoređen. Nije bio osposobljen za rad na siguran način niti je od poslodavca dobio radnu odjeću i obuću, a nosio je svoje visoke cipele. Nakon ozlijede je koristio lijekove zbog bolova. ĆN ga je vozio na fizikalnu terapiju u Topusko. Samo ga je ŽN obišao dok je bio na bolovanju i pitao ga što se desilo. Nakon povratka sa bolovanja dobio je izvanredni otkaz ugovora o radu. Ima saznanja kako su CN i ŽN rekli hitnoj da se poskliznuo i tako se ozlijedio što nije točno. Doktor u Karlovcu ga je pitao kako se poskliznuo i rekao mu je da se nije poskliznuo niti pao sa visine već ga je pregazio viličar.

Nakon što je tužitelju predočena izjava koja prileži str. 37 spisa i na kojoj je navedeno da je do ozljede došlo tako da je viličar zakačio i okrznuo desnu nogu, tužitelj navodi da je na toj izjavi njegov potpis, da je bio pod stresom te da je viličar okrznuo i desnu nogu ali je ozlijeđena lijeva noga.

Takvom iskazu tužitelja sud je priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako isti ukazuje na okolnosti u sklopu kojih je zadobio predmetnu ozljedu, kao i posljedice koje je zbog iste morao trpjeti.

19. Kako je predmet postupka usmjeren na pitanje ne samo odgovornosti već i visine štete odnosno težine ozljeda i posljedice koje su tužitelju nastale uslijed štetnog događaja, to je u postupku proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. med. MN, spec. opće kirurgije, subspecijalistu traumatologije koji je dostavio pismeni nalaz i mišljenje ( str. 150-159 spisa ) u sklopu kojeg je iscrpno i razumljivo pojasnio tijek liječenja te ukazao da je tužitelj tijekom predmetnog štetnog događaja zadobio dokumentiranu ozljedu prijeloma lijevog gležnja u pomakom ulomaka ( Fractura bimalleolaris cruris sin cum dislocationem).

Nadalje, vještak je 9. rujna 2024., učinio klinički pregled tužitelja iz kojega se anamnestički doznaje da do štetnog događaja nije ozljeđivao lijevi gležanj, da je u odnosu na desni gležanj lijevi još uvijek diskretno otečen, da su pokreti rotacije u odnosu na desni gležanj blago reducirani, fleksija i estenzija lijevog gležnja zaostaju za 10 stupnjeva u odnosu na desni, da zaostaju supinacija i pronacija, da se čučanj izvodi otežano a tužitelj još ima bolove kod težeg fizičkog napora i dužeg stajanja.

Vještak je potom nakon izvršenog uvida u dostavljenu medicinsku dokumentaciju i osobnog pregleda tužitelja iznio mišljenje da je tužitelj u sklopu štetnog događaja pretrpio strah, bolove, imao je potrebu za tuđom pomoći, zaostala je smanjenja životna aktivnost i to kako slijedi:

- STRAH: u akutnom događaju kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i slabog intenziteta u trajanju od 15 dana. Strah je u korelaciji s tijekom liječenja, došlo je inicijalno do jakog edema i pojave velikih bula ( nekroze epitela kože ) što se javilo kao početna komplikacija liječenja te je izazvalo pojačani strah. Strah nije prešao u kronični radi brzog poboljšanja stanja mjesec dana od ozljede,

- BOL: zadobivene ozlijede rezultirale su bolovima jakog intenziteta u periodu od 3 dana, srednjeg intenziteta 23 dana, tijekom liječenja su se pojavile bule uz edem kao komplikacije što izaziva bolove srednjeg intenziteta, te slabog intenziteta u trajanju od 75 dana, što odgovara broju provedenih fizikalnih terapija tijekom kojih, uslijed razgibavanja, dolazi do pojave blagih bolova. Daljnji bolovi se ubrajaju u smanjenje životne aktivnosti,

1 0

- TUĐA POMOĆ: tijekom 60 dana kroz 3 sata dnevno, za vrijeme koje je oštećeni nosio gips na lijevoj potkoljenici. Gips ga je jako ograničavao u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Zatim je hodao uz pomoć štaka do 18. 6. što je narednih 75 dana, za koje je bila potrebna tuđa pomoć i njega po sat vremena dnevno. Nakon odbacivanja štaka, tuđa pomoć i njega više nisu bili potrebni.

- SMANJENJE ŽIVOTNE AKTIVNOSTI: smanjenje životne aktivnosti za 6 % a kao posljedica smanjene pokretljivosti u gležnju koja je trajna te daljnjih povremenih bolova koji se javljaju kod težeg napora i stajanja.

- NARUŽENJE: nije zaostalo.

Vještačenjem je osim toga istaknuto da je liječenje provedeno u skladu sa medicinskim smjernicama te se tužitelj pridržavao liječničkih uputa.

20. Vještak MN je nalaz i mišljenje osim pismenim putem iznio i usmeno na ročištu za glavnu raspravu 20. studenog 2024. kojom prigodom je u ostao kod pismenog nalaza i mišljenja. Osim toga je odgovorio na upite pa je u odnosu na sporno pitanje da li je do ozljede moglo doći prilikom doskoka sa viličara, iskazao da je u konkretnim okolnostima slučaja kod tužitelja nakon ozljeđivanja utvrđeno prisustvo "bula", odnosno edema tkiva koji govore u prilog jačem mehanizmu ozljeđivanja. U skladu sa dugogodišnjim iskustvom ne može u cijelosti isključiti i konkretnu mogućnost ozljeđivanja uslijed doskoka, ali uzimajući u obzir stanje i postojanje edema tkiva, veću vjerojatnost priklanja nastanku štetnog događaja putem djelovanja jačeg mehanizma što bi u konkretnom slučaju bilo ozljeđivanje viličarem.

21. U odnosu na tako pismeno i usmeno iznesen nalaz i mišljenje vještaka, sud je istome priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako vještak na izuzetno jasan, stručan, razumljiv i logičan način upućuje na okolnosti koje su od utjecaja na težinu povrede, ne nalazeći pri tome opravdanim razloge koji bi doveli u sumnju izraženo mišljenje i sam nalaz vještaka. Vještak je osim toga odgovorio i na upite stranaka te dao razumljiva, jasna i logična objašnjenja koja kao takva prihvaća i ovaj prvostupanjski sud.

U odnosu na primjenu materijalnog prava

22. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018; u nastavku: ZZR) je propisano da je mjesto rada svako mjesto na kojemu radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 14. ZZR-a je propisano kako je ozljeda na radu - ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

Odredbom čl. 25. ZZR-a je propisano da (1) Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (2) Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje

1 1

poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Odredbom čl. 36. st. 1. ZZR-a je propisano da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz stavka 6. ovoga članka, odnosno posebnim propisom za te poslove.

23. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/2014, 127/2017., 98/2019., 121/2022. i 64/2023; u nastavku ZR) određeno je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

24. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023; u nastavku: ZOO ) propisana su prava osobnosti koja se podrazumijevaju u smislu toga Zakona, te su ista pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredba čl. 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine ( obična šteta), sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta ).

Odredbom čl. 1095. ZOO-a je propisano (1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Odredbom čl. 1100. ZOO-a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja i prigovore tuženika

25. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu neimovinske štete kao povrede prava osobnosti, imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te imovinske štete s osnove izgubljene zarade, a koja proizlazi iz štetnog događaja koji se dogodio 30. siječnja 2021..

26. Pri tome nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika, kao niti da je predmetnog dana obavljao poslove čišćenja hale po nalogu nadređenih osoba, zajedno sa radnikom ŽN.

27. Također, nije sporno da je tuženik kao poslodavac predmetnu ozljedu 8. 2. 2021. prijavio nadležnom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje kao ozljedu na radu, pa iz takvih okolnosti proizlazi nesporna činjenica da je tužitelj u konkretnom slučaju zadobio ozljedu na radu.

28. Međutim, u postupku je sporna odgovornost tuženika odnosno pitanje da li kao poslodavac odgovara za zadobivenu ozljedu na radu. Ovo stoga jer tuženik ističe navode i

1 2

prigovore usmjerene na tvrdnju o postojanju isključive odgovorenosti tužitelja za nastalu štetu pri čemu tvrdi da je tuženik svojim postupanjem i neodgovornošću doveo do nastanka štetnog događaja i posljedičnog ozljeđivanja. Tuženik se u tom smislu naročito osvrće na ranije postupanje i rad tužitelja kojeg karakterizira kao nezrelog i hiperaktivnog.

29. Stoga je u konkretnom slučaju nužno prije svega odgovoriti na pitanje postojanja pravne osnovanosti i odgovornosti tuženika, a potom i u slučaju potvrdnog odgovora, utvrditi da li su ozljede koje je tužitelj pretrpio takve naravi da opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u utuženoj visini te da li ostvaruje pravo na naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade.

30. Kako je već istaknuto, nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaj bio zaposlenik tuženika, pri čemu je sukladno iskazima svih saslušanih svjedoka, kao i odgovorne osobe tuženika te tužitelja, utvrđeno da je predmetnog dana pogon bio u remontu pa je tužitelj zajedno sa ostalim radnicima raspoređen da obavlja poslove čišćenja hale "dorada". Također nije sporno da je tužitelj konkretno poslan da takve poslove obavlja zajedno sa djelatnikom PN koji je vozio i upravljao viljuškarom. Navedeno potvrđuje iskazi svjedoka PN, NN i CN koji je bio poslovođa i neposredno nadređena osoba tužitelju. Ovaj sud primjećuje da svjedok CN različito od odgovorne osobe tuženika FN ukazuje na okolnosti tko je dao izravno tužitelju nalog da radi konkretne poslove (CN navodi da je taj nalog dao FN dok potonji navodi kako je on dao nalog PN i CN ) a koja činjenica u konkretnom slučaju nije odlučna niti od utjecaja iz razloga što nije sporno da je tužitelj kao zaposlenik u konkretnom slučaju obavljao poslove po nalogu poslodavca.

31. U odnosu na same poslove koje je tužitelj obavljao je utvrđeno da je radio sa PN pri čemu je PN upravljao viljuškarom dok je tužitelj postavljao tzv. "lege" odnosno daske određene širine, a koje su služile PN da prenosi teret unutar hale. Sam trenutak štetnog događaja nije vidio nitko osim tužitelja koji je iskazao da se prilikom postavljanja lega sagnuo i da mu je tada stražnji lijevi kotač viličara prešao preko noge. Svjedok PN je iskazao da je tužitelj bio sa njim na viljuškaru, da je ispod njih bila "lega" i kako je tužitelj skočio, ostao je iza viljuškara te je PN samo vidio da se jako zacrvenio i da je ostao ležati, nakon čega je utvrdio da se teško ozlijedio.

32. Provedenim vještačenjem po vještaku medicinske struke su objektivizirane i opisane zadobivene ozljede, pri čemu se vještak u sklopu usmenog nalaza i mišljenja posebno osvrnuo i na mehanizam nastanka, te je na pitanje tuženika da li je do istog moglo doći prilikom doskoka, odgovorio da u skladu s dugogodišnjim iskustvom, uzimajući u obzir stanje i postojanje edema tkiva, veću vjerojatnost priklanja nastanku štetnog događaja putem djelovanja jačeg mehanizma što bi u konkretnom slučaju bilo ozljeđivanje viličarem.

33. Kako je tužitelj u konkretnom slučaju zadobio tešku ozljedu na radu, to je ista nužno morala biti prijavljena nadležnoj inspekciji rada, koja je potom provela radnje i inspekcijski nadzor u sklopu kojega je sačinjen zapisnik od 1. 3. 2021., a kojim je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme štetnog događaja obavljao poslove pilanskog radnika koji predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada, a što također vrijedi i za poslove rukovatelja viličarom koje je obavljao ŽN.

34. Za predmet ovog postupka je od utjecaja utvrđenje koje ne spori niti sam tuženik, a prema kojemu radnik ŽN nije bio ovlašten za upravljanje viličarom. Nadležni inspektorat je u tom smislu utvrdio propuste tuženika kao poslodavca u primjeni mjera

1 3

zaštite na radu, nakon čega je doneseno rješenje kojim se po službenoj dužnosti naredilo tuženiku da radnika ZN udalji s obavljanja poslova rukovanja i upravljanja strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti, poslova koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje, poslova koji se obavljaju u pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela, radu u nepovoljnoj mikroklimi i rad u buci dok se za istog ne osigura utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u skladu sa propisima zaštite na radu.

35. Osim toga je iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru u odnosu na postupanje tuženika kao poslodavca utvrđeno da za tužitelja nisu predočeni dokazi da je u vrijeme događaja ispunjavao zdravstvene uvjete za poslove koje je obavljao, a niti su za PN predočeni dokazi o ispunjavanju uvjeta za obavljanje poslova rukovatelja viličarom ( stručna i zdravstvena osposobljenost ) niti dokaz da ispunjava zdravstvene uvjete za mjesto rada precrtač piljenica ( str. 108 spisa ) suprotno čl. 36. ZZR-a.

36. Stoga iz provedenog dokaznog postupka nedvosmisleno proizlazi je tužitelj ozlijeđen 30. siječnja 2021., prilikom obavljanja poslova naloženih od strane poslodavca u sklopu svojeg radnog mjesta i u prostoru u kojem obavlja rad, pa je u tom smislu riječ o ozljedi na radu i u mjestu rada sukladno čl. 3. st. 1. toč. 14. i čl. 25. st. 1. ZZR-a.

37. Odgovornost tuženika kao poslodavca se u konkretnom slučaju procjenjuje po objektivnim kriterijima, a kako pravilno ukazuje i sam tužitelj u sklopu tužbe. To znači da tuženik u slučaju ozljede na radu odgovara radniku po načelu uzročnosti, sve prema općim propisima obveznog prava, gdje postoji predmnjeva uzročnosti ( čl. 25. st. 1. ZZR-a). S druge strane, poslodavac se takve odgovornosti može osloboditi ili se ona može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

38. U odnosu na navedene okolnosti ovaj prvostupanjski sud, suprotno navodima tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu, ukazuje da provedenim postupkom nije utvrđeno kako bi postojale okolnosti koji bi oslobađale tuženika odgovornosti ili istu umanjivale u smislu čl. 25. st. 2. ZZR-a.

39. Naime, tužitelj je u konkretnom slučaju kao pilanski radnik obavljao poslove po nalogu nadređenih osoba i u sklopu kojih je pomagao radniku PN koji je upravljao viljuškarom.

40. Pri tome je za predmet ovog postupka i samu odgovornost tuženika od utjecaja činjenica prema kojoj ŽN nije predstavljao osobu koja je bila ovlaštena i osposobljena za upravljanje viljuškarom a poslodavac u smislu čl. 36. st. 1. ZZR-a ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava propisane uvjete za takve poslove.

41. Riječ je o činjenici koja je bila poznata i samom tuženiku kao poslodavcu, obzirom da odgovorna osoba FN u svom iskazu navodi kako nije sporno da ŽN nije bio osposobljen za vožnjom viljuškarom, a što je potvrdio i CN kao poslovođa i nadređeni ( a koji također iskazuje da ŽN nije imao položen ispit za upravljanje viličarom).

42. Stoga, kako je u postupku nedvosmisleno utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen prilikom rada i u blizini viljuškara, a sama ozljeda je nastala djelovanjem jače mehaničke sile u sklopu koje je zadobio frakturu odnosno prijelom lijevog gležnja s pomakom ulomaka, pri čemu osoba koja je upravljala viljuškarom ŽN nije bio osposobljen za upravljanje tim

1 4

strojem niti je smio njime upravljati, a koja činjenica je tuženiku kao poslodavcu bila poznata, to je tuženik u takvim okolnostima u cijelosti odgovoran za ozljedu koju je tužitelj pretrpio. 43. Pri tome valja napomenuti da je iz iskaza TN kao neposredno nadređene osobe utvrđeno da je i sama ispravnost viljuškara bila upitna ( jer je isti naveo da je on radio kako – kada te nije bio ispravan zbog kočionog sustava).

44. U odnosu na navode tuženika i svjedoka ŽN i TN, a kojima se ukazuje da je tužitelj u toku ranijeg rada bio neoprezan te po stavu poslodavca predstavlja mladu i hiperaktivnu osobu, valja ukazati da one ne dovode do isključenja odgovornosti tuženika.

45. Takve osobne karakteristike tužitelja ( čak i u slučaju osnovanosti tih navoda), nisu u izravnoj i odlučujućoj uzročnoj vezi sa ozljeđivanjem, već takvu vezu predstavlja utvrđenje prema kojem je tužitelj 30. siječnja 2021. ozlijeđen na radu djelovanjem jače mehaničke sile odnosno viljuškara kao mehaničkog stroja kojim je upravljala osoba koja za to nije bila osposobljena, a koja okolnost je tuženiku kao poslodavcu bila poznata.

46. Da je tuženik kao poslodavac postupao u skladu sa pravilima o zaštiti na radu i da u smislu čl. 36. ZZR-a nije dopustio PN vožnju strojem pri čemu je znao da ne ispunjava uvjete za obavljanje takvih poslova, tužitelj ne bi zadobio ozljedu na radu.

47. Stoga se u takvim okolnostima odgovornost tuženika kao poslodavca temelji na pravilima o objektivnoj odgovornosti, a kako u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi dovele do isključenja ili umanjenja odgovornosti temeljem čl. 25. st. 2. ZZR-a ( jer do ozljeđivanja nije došlo uslijed više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje tužitelja ili treće osobe već uslijed činjenice da je tužitelj ozlijeđen za vrijeme rada djelovanjem stroja kojim je upravljala osoba koja za to nije bila osposobljena a što je poslodavcu bilo poznato) to je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju kao radniku u takvim okolnostima.

48. Nakon utvrđivanja odgovornosti tuženika valjalo je pristupiti ispitivanju osnovanosti tužbenih zahtjeva po osnovama neimovinske štete, imovinske štete radi tuđe pomoći i njege te imovinske štete na ime izgubljene zarade.

Posebno u odnosu na potraživanje neimovinske štete

49. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete od 5.415,12 EUR-a. Kako se taj iznos sastoji od 1.020,00 EUR-a s osnove imovinske štete kao tuđe pomoći i njege to proizlazi da po osnovi neimovinske štete tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu od 4.395,12 EUR-a ( iako u tužbenom zahtjevu navodi da se cjelokupni iznos od 5.415,12 EUR-a odnosi na neimovinsku štetu).

50. Dosuđivanje neimovinske štete ovisi od utvrđenja je li zadobivena povreda takvog intenziteta da opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u utuženom iznosu. U odnosu na visinu potraživanja, sud je uzeo u obzir prvenstveno nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je na stručan i nepristran način obrazložio i pojasnio sve kriterije potrebne za ocjenu visine nastale štete, ali i ostale činjenice koje su od utjecaja na visinu štete odnosno pravičnu novčanu naknadu ( čl. 1100. ZOO-a) a koje je utvrdio u sklopu provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i samog tužitelja.

51. Vještak se pri tome jasno očitovao na prirodu svih ozljeda koje je tužitelj pretrpio, analizirao je zdravstveno stanje prije štetnog događaja, da bi potom jasno i razumljivo ukazao na povrede koje su u izravnoj vezi sa štetnim događajem te posljedice istih ( pobliže

1 5

navede u točki 19. ovog obrazloženja). U tom smislu je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj za vrijeme rada zadobio tjelesnu ozljedu prijeloma lijevog gležnja u pomakom ulomaka ( Fractura bimalleolaris cruris sin cum dislocationem).

52. Ovaj prvostupanjski sud je prihvatio mišljenje vještaka u odnosu na intenzitet i trajanje fizičke boli, straha i trajnih posljedica pri čemu su isti glede visine razmotreni uz primjenu pravnog stajališta iznesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH ( 2/20 ) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj: Su-IV-47/2020-5, a kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% te se kao takvi primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

53. Pri tome valja ukazati da navedeni kriteriji predstavljaju samo orijentacijske okvire te dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu ne smije predstavljati strogi matematički izračun, već je sud prilikom ocjene dužan uzeti u obzir sve konkretne okolnosti slučaja, a koje se osim medicinski dokumentiranih ozljeda moraju sagledati i kroz prizmu nelagodnosti i cjelokupnih okolnosti koje su osobu ograničavali u svakodnevnom životu u odnosu na njegov život prije te nakon nesreće.

54. U odnosu na kriterij pretrpljenih bolova tužitelj s obzirom na jačinu i trajanje istih ( bolovi jakog intenziteta u periodu od 3 dana, srednjeg intenziteta 23 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 75 dana, što odgovara broju provedenih fizikalnih terapija tijekom kojih, uslijed razgibavanja, dolazi do pojave blagih bolova ) po sadašnjim kriterijima ima pravo na pravičnu novčanu naknadu od 2.500,00 EUR-a, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da su se tijekom liječenja pojavile velike bule uz edem kao komplikacije.

55. U odnosu na kriterij straha tužitelju bi uzimajući u obzir intenzitet i važeće kriterije pripadalo pravo na novčani iznos od 1.100,00 EUR (strah u vidu primarnog koji je bio intenzivan i kratkotrajan nakon čega sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i slabog intenziteta u trajanju od 15 dana) pri čemu je uzeto u obzir da je strah u korelaciji s tijekom liječenja gdje je došlo inicijalno do jakog edema i pojave velikih bula ( nekroze epitela kože ) što se javilo kao početna komplikacija liječenja te izazvalo pojačani strah.

56. U odnosu na trajne posljedice kod tužitelja je utvrđeno zaostalo smanjenje životne aktivnosti za 6 %, kao posljedica smanjene pokretljivosti u gležnju koja je trajna te daljnji povremeni bolovi koji se javljaju kod težeg napora i stajanja. Takve trajne posljedice po stajalištu ovog suda ozbiljno utječu na kvalitetu tužiteljeva života, obzirom da predstavlja osobu mlađe životne dobi rođenu 1996. godine koja će se sa takvim trajnim posljedicama morati suočavati čitav vremenski period u sklopu ostatka životnog vijeka, radi čega one opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade po tom kriteriju u visini od 800 EUR-a.

57. Prilikom odluke o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir ne samo nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, već i sve ostale okolnosti za koje smatra da su od utjecaja na dosuđivanje pravične novčane naknade. Tužitelj je u tom smislu zbog nastale povrede morao provoditi čitav niz liječenja, kontrola, pregleda, bio je na dugotrajnom bolovanju, morao je koristiti lijekove protiv bolova, nije mogao raditi i obavljati poslove i radnje koje je prije ozljeđivanja svakodnevno vršio, a iz njegova iskaza je utvrđeno da je 1 6

živio sam (nema oca a majka mu je preminula upravo te 2020.) iz čega proizlazi da se kao osoba mlađe životne dobi, osim bolova i straha, zbog ozljeđivanja kroz dulji vremenski period morao samostalno nositi sa posljedicama i okolnostima koje su znatno utjecale na kvalitetu njegova života i svakodnevice, te nedvojbeno ukazuju kako je zbog nesreće morao promijeniti ranije usvojene životne navike odnosno iste u većoj mjeri prilagoditi novo nastalom stanju.

58. Stoga bi tužitelj po osnovi pravične novčane naknade na ime neimovinske štete ostvarivao pravo na naknadu u visini od 4.400 EUR-a ( 2.500 temeljem kriterija pretrpljenih bolova, 1.100 temeljem straha te 800 temeljem zaostalih trajnih posljedica ).

59. Kako tužitelj po toj osnovi potražuje naknadu štete u iznosu od 4.395,12 EUR-a, a sud temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, to je konačno postavljen zahtjev po toj osnovi te visini i iznosu od 4.395,12 EUR-a u cijelosti osnovan. 60. Na iznos neimovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na pripadajuću kamatu temeljem čl. 1103. i 29. ZOO-a. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva ili podnošenjem tužbe, pa kako tužitelj nije dokazao da bi se obratio tuženiku radi mirnog rješavanja spora ( a koja obveza za njega ne proizlazi niti temeljem čl. 9. st.1. Zakona o mirnom rješavanju sporova "Narodne novine" broj: 67/2023 ) to na dosuđeni iznos neimovinske štete ostvaruje pravo na kamatu od dana podnošenja tužbe tj. 19. lipnja 2023. dok zahtjev za kamatom prije toga datuma nije osnovan te je isti u tom dijelu sporednog potraživanja valjalo odbiti ( toč. III/ izreke presude).

Posebno u odnosu na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege

61. U odnosu na taj vid imovinske štete tužitelj potražuje ukupan iznos od 1.020,00 EUR-a ( specificiran podneskom od 23. listopada 2024.).

62. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj imao potrebu za tuđom pomoći tijekom 60 dana nakon ozljeđivanja kroz 3 sata dnevno, za vrijeme koje je nosio gips na lijevoj potkoljenici koji ga je jako ograničavao u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Zatim je hodao uz pomoć štaka do 18. 6. što je narednih 75 dana, i za koje je bila potrebna tuđa pomoć i njega po sat vremena dnevno. Nakon odbacivanja štaka, tuđa pomoć i njega više nisu bili potrebni.

63. I iz iskaza tužitelja je osim toga utvrđeno da je nakon ozljeđivanja živio sam jer nema oca, majka mu je preminula 2020., a ima dvije sestre koje žive dalje od mjesta njegova prebivališta ( jedna u [adresa], a druga u Njemačkoj), pa mu je oko svakodnevnih poslova pomagao rođak ĆN koji mu je donosio hranu i drva, vozio ga na terapije te mu pomagao u svakodnevnim uobičajenim poslovima.

64. U odnosu na imovinsku štetu po toj osnovi, valja ukazati da utvrđivanje njezine cijene nije fiksno određeno te ovisi o konkretnim okolnostima slučaja, a prilikom donošenja odluke se mogu uzeti u obzir dostavljeni ili općepoznati podaci o visini pružanja neke usluge.

65. Osim toga, sudska praksa se prilikom donošenja odluke o visini tuđe pomoći i njege uslijed nemogućnosti utvrđivanja egzaktnog i jednoobraznog iznosa, ustaljeno poziva na načelo slobodne ocjene dokaza koje proizlazi iz čl. 223. ZPP-a.

66. Iako tuđa pomoć i njega predstavlja naknadu imovinske štete na koju se ne odnosi primjena Orijentacijskih kriterija, ovaj prvostupanjski sud smatra potrebnim ukazati na činjenicu da je VSRH pravnih stajalištem iz 2020., jasno ukazao na potrebu povećavanja

1 7

iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz razloga povećanja troškova života ( pri čemu se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. ).

67. Takvi troškovi se nedvojbeno preslikavaju i na cijenu rada koja je također značajno porasla što znači i u odnosu na imovinsku štetu. U tom smislu iz opće dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku ( https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76856 ) proizlazi da je npr. prosječna mjesečna satnica u listopadu 2024. iznosila 7,21 eura neto a 9,97 euro bruto.

68. Kako se iznosi imovinske štete utvrđuju prema trenutku donošenja sudske odluke, to proizlazi da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete po toj osnovi zasigurno u zatraženoj visini od 4 eura po satu. Ovo stoga jer bi u slučaju plaćanja takve usluge trećoj osobi morao plaćati satnicu i višu od zatražene.

69. Stoga tužitelj u konkretnom slučaju ostvaruje pravo na naknadu štete u visini od 1.020,00 EUR-a po osnovu tuđe pomoći i njege, a koja se odnosi na potrebu za ukupno 255 sati takve pomoći ( 255 x 4 eura), pa je postavljeni zahtjev po toj osnovi u cijelosti osnovan, radi čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I/ izreke ove presude.

70. Pri tome tužitelj na taj dio tužbenog zahtjeva ostvaruje pravo na kamatu u smislu čl. 1086. i 29. ZOO-a i to od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. siječnja 2025. kao dana kada je takva štete utvrđena ( tako i VSRH Revr-1256/10 od 11. 6. 2013. ). Posebno u odnosu na potraživanje imovinske štete po osnovi izgubljene zarade

71. U odnosu na potraživanje imovinske štete zbog izgubljene zarade valja ukazati da tužitelj prvotnom tužbom potražuje iznos od 155,84 Eura koji temelji na pojedinačnim iznosima dospjelim od ožujka 2021. do veljače 2022., da bi potom podneskom od 23. 10. 2024. istovjetne mjesečne iznose iskazao u većem zbroju odnosno iznosu od 189,84 Eura.

72. Glede navedenog valja ukazati kako je provedenim postupkom utvrđeno da je tužitelj bio na bolovanju od 1. veljače 2021. do 28. siječnja 2022., a koja činjenica proizlazi iz dostavljenih izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (str. 49-60 spisa) te potvrdama o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 61-62 spisa).

73. Nadalje, iz dostavljenih obračunskih lista tužitelja za studeni i prosinac 2020., te siječanj 2021. (str. 64-66 spisa) je utvrđeno da je u studenom i prosincu 2020. ostvario neto plaću u iznosu od 3.250,00 kn/431,35 eur, a za siječanj 2021., neto plaću od 3.400,00 kn/451,26 eura, iz čega proizlazi da mu je prosječna mjesečna neto plaća u posljednja 3 mjeseca prije ozljeđivanja iznosila 3.300,00 kn/437,99 eura ( 2 x 3250,00 kn + 3400,00 kn ).

74. Osim toga tužitelj je dostavio dokumentaciju za provedeno bolovanje i isplaćene naknade u periodu od veljače 2021. do siječnja 2022. ( str. 67. – 78 spisa) pri čemu iz istih proizlazi da su mu u svim mjesecima ( osim ožujku i prosincu 2021. ) isplaćene niže naknade plaća od tromjesečnog prosjeka.

75. U tom smislu je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da mu je za veljaču 2021. isplaćen iznos od 2.974,40 kn (str. 69), za travanj 2021., iznos od 3.271,84 kn (str. 69), za svibanj 2021., iznos od 3.123,12 kn (str. 70), za lipanj 2021., iznos od 3.271,84 kn (str. 71), za srpanj 2021., iznos 3.271,84 kn (str. 72), za kolovoz 2021., iznos od 3.271,84 (str. 73),

1 8

za rujan 2021., iznos od 3.271,84 kn (str. 74), za listopad 2021., iznos od 3.123,12 kn (str. 75), za studeni 2021., iznos od 3.271,84 kn (str. 76), za siječanj 2022., iznos od 2.974,40 kn (str. 78).

76. Iz tako dostavljene dokumentacije proizlazi da su tužitelju u odnosu na tromjesečni prosjek prije ozljeđivanja, manje isplaćeni iznosi i to za veljaču 2021. 325,60 kn manje, za travanj 2021. 28,16 kn manje, za svibanj 2021. 176,88 kn manje, za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2021. 28,16 kn manje ( za svaki od ta četiri mjeseca), za listopad 2021. 176,88 kn manje, za studeni 2021. ponovno 28,16 kn manje te za siječanj 2022. 325,60 kn manje, odnosno ukupno 1.174,18 kn ili 155,84 eura uzimajući u obzir činjenicu prelaska na valutu EUR i važeći službeni tečaj konverzije.

77. Materijalno pravnu osnovu takvog potraživanja čini odredba čl. 1095. ZOO-a kojom je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

78. Kako je u postupku na temelju dostavljene dokumentacije utvrđeno da je tužitelj zbog zadobivene ozljede na radu za vrijeme liječenja izgubio zaradu u ukupnom iznosu od 155,84 eura ( a koja se odnosi na periodu od ožujka 2021. do veljače 2022. ) to je postavljeni zahtjev po toj osnovi i tom iznosu osnovan ( točka II/ izreke) dok je tužbeni zahtjev preko navedenog iznosa pa do ukupno zatraženog iznosa od 189,84 Eura valjalo odbiti ( točka III/ izreke ), pri čemu tužitelj na dosuđujući dio zahtjeva ostvaruje pravo na kamatu od dana kada je takva šteta stvarno nastala.

Posebno u odnosu na troškove postupka

79. U odnosu na trošak postupka tužitelju pripada pravo u smislu čl. 154. st. 5., čl. 155., i čl. 164. ZPP-a. Pri odluci o troškovima postupka sud je uzeo u obzir činjenicu uspjeha u sporu u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje po svim osnovi neimovinske i imovinske štete na temelju tuđe pomoći i njege te djelomičan uspjeh u pogledu potraživanja imovinske štete zbog izgubljene zarade i sporednog potraživanja ( kamata na neimovinsku štetu). Osim navedenog je uzeta u obzir činjenica prema kojoj je tuženik u cijelosti osporavao kako pravnu osnovanost, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga tužitelj ostvaruje pravo u cijelosti na naknadu troškova postupka temeljem spomenutih odredbi ZPP-a, zatim Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023; dalje: Tarife) te troškovnika ( str. 107 spisa ) i to u odnosu na sljedeće radnje:

• trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a ( Tbr. 7.1. Tarife),

• trošak zastupanja na ročištima 6. 2. 2024., 19. 3. 2024. i 20. 11. 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 200,00 EUR-a za svako ročište ( Tbr. 9.1. u vezi 7.1. Tarife), ukupno 600,00 EUR-a po toj osnovi,

• trošak sastava obrazloženih podnesaka od 19. 01. 2024. ( kojim je odgovorilo na navode odgovora na tužbu tuženika ) te 23. 10. 2024. ( kojim se očitovalo na nalaz i mišljenje vještaka te postavio tužbeni zahtjev ) u iznosu od po 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 8.1. Tarife, ukupno 400,00 EUR-a po toj osnovi,

• trošak sastava ostalih podnesaka od 9. 2. 2024. i 22. 2. 2024. u iznosu od po 50,00 EUR-a temeljem Tbr. 8.5. Tarife, ukupno 100,00 EUR-a po toj osnovi • pripadajući porez na iznos od 1.300,00 EUR-a što iznosi 325,00 EUR-a, • materijalni trošak plaćenog medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR-a,

1 9

što čini ukupni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura ( točka IV/ izreke presude).

80. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Sisak, 24. siječanj 2025.

Sudac

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku